Molitva Časoslova, kao službena molitva Crkve, nastala je još u prvom tisućljeću. Tijekom svoga razvoja ustalila se na način da su različitim dijelovima dana pridružene odgovarajuće molitve psalama, himana i biblijskih tekstova. Među njima bili su Matutin (također poznat kao Jutrenja, a nakon reforme Služba čitanja), koji se molio rano ujutro.

Foto: CNAK

*Tekst je originalno objavljen u travanjskom broju časopisa Crkva na kamenu, a prenosimo ga s dopuštenjem urednika

Nakon liturgijske reforme Velikoga tjedna pedesetih i opće liturgijske reforme šezdesetih godina XX. stoljeća, u zaborav je polako pao jedan od drevnih obreda najsvetijih dana u godini, poznat pod neobičnim nazivom Tenebrae (“tmine”), koji se održavao u srijedu, četvrtak i petak Velikoga tjedna.

Molitva Časoslova, kao službena molitva Crkve, nastala je još u prvom tisućljeću. Tijekom svoga razvoja ustalila se na način da su različitim dijelovima dana pridružene odgovarajuće molitve psalama, himana i biblijskih tekstova. Među njima bili su Matutin (također poznat kao Jutrenja, a nakon reforme Služba čitanja), koji se molio rano ujutro, a u pojedinim redovničkim i monaškim zajednicama na Matutin se ustajalo usred noći. Nakon Matutina, u jutarnjim satima slijedile su Pohvale (nakon reforme nazvane Jutarnja).

Zbog određenih specifičnosti Velikoga tjedna, Matutin i Pohvale Velikoga četvrtka, Velikoga petka i Velike subote nisu se molili u svoje redovito jutarnje vrijeme, nego u večernjim satima prethodnoga dana. Ta se služba održavala u tami, a u crkvi bi bilo upaljeno samo petnaest svijeća složenih na specifičan, trokutasti svijećnjak, koje su se tijekom molitve postupno gasile – odatle i naziv ovog jedinstvenog obreda.

Prve Tenebrae održavale bi se na Veliku srijedu navečer, a na njima se molio Matutin i Pohvale Velikoga četvrtka. Struktura obreda ista je
sve tri večeri. Matutin bi se sastojao od po devet psalama i isto toliko čitanja i otpjeva. Prva tri čitanja uzeta su iz Knjige tužaljki proroka Jeremije. Ta čitanja, poznatija po svomu latinskom nazivu lamentacije, pjevaju se na koralni napjev koji su glazbenici opisali kao “najtužniju melodiju u sveukupnoj glazbi”, prenoseći tako tugu kojom Jeremija opisuje razaranje Jeruzalema i kojom Crkva oplakuje Spasiteljevu muku i smrt. Sve lamentacije završavaju istim riječima koje pozivaju na obraćenje.

Otpjevi koji se pjevaju nakon čitanja nastali su na tekstove nadahnute biblijskim prikazom muke. Brojni istaknuti skladatelji potrudili su se
skladati te otpjeve, među njima Gesualdo, Haydn, Charpentier i drugi. Neki od njih, npr. “Kad bi pokopan Gospod”, očuvani su u hrvatskom priobalju na narodnom jeziku.

Nakon Matutina slijedile bi Pohvale koje su se sastojale od pet psalama i Zaharijina hvalospjeva. Nakon svakoga od devet psalama u Matutinu i pet psalama u Pohvalama, ugasila bi se po jedna svijeća, te bi se za vrijeme pjevanja hvalospjeva jedina preostala
upaljena svijeća skinula sa svijećnjaka i sklonila iza oltara, kao simbol Kristova privremenog odlaska među mrtve. U potpunoj tami otpjevao bi se otpjev “Krist postade poslušan…” i psalam 50 “Smiluj mi se, Bože”. Dok se izgovaraju posljednje riječi završne molitve, u
crkvi bi se stvarala buka, udaranjem u klupe ili pod, što je simboliziralo potres koji je nastao nakon Kristove smrti. Sakrivena bi se svijeća potom vratila i obred je bio završen.

Valja ipak spomenuti da Tenebrae nisu bile obvezne, i održavale su se samo u crkvama koje su bile u mogućnosti organizirati ih, s obzirom na broj klera, potrebne pjevače i činjenicu da obred traje preko dva i pol sata. Iako Tenebrae nisu izričito ukinute, liturgijskom je reformom znatno izmijenjena i skraćena struktura Matutina, a Pohvale, također skraćene, više se ne smiju prenositi na prethodnu večer, pa je obred u nekadašnjem obliku jednostavno nestao. Sadašnji propisi predviđaju da se u katedralnim crkvama i u crkvama gdje je to moguće, Služba čitanja (nekadašnji Matutin) i Pohvale mole u jutarnjim satima Velikoga petka i Velike subote. U pojedinim dalmatinskim mjestima, sa stoljetnim tradicijama u Velikom tjednu, i danas postoje neki prežitci nekadašnjeg obreda pod nazivom baraban.

Već je spomenuto da se pred sami kraj, kad je crkva već bila u potpunoj tami, pjevao Psalam 50 – Miserere, najpoznatiji od sedam pokorničkih psalama. Između više poznatih skladbi na tekst toga psalma, posebno se ističe ona koju je u XVII. stoljeću napisao Gregorio Allegri. Skladana za papinske pjevače Sikstinske kapele, podijeljene u dva zbora, peteroglasni i četveroglasni, koji naizmjenično pjevaju retke psalma, a u zadnjem stihu zajedno pjevaju deveteroglasno, ova je verzija ubrzo po nastanku postala poznata po ljepoti svojih harmonija i ukrasa.

Djelo se izvodilo samo u Sikstinskoj kapeli, dva puta godišnje za Tenebrae na Veliku srijedu i Veliki petak, a notni se zapis brižljivo čuvao, pa je prepisivanje i umnažanje bilo strogo zabranjeno. Ponegdje se čak tvrdi da je zabrana bila pod kaznom izopćenja za eventualne prijestupnike, ali nije moguće dokumentirano potvrditi tu legendu. Stanovitoj misterioznosti djela doprinijelo je i to da note nisu
bile zaštićene samo zabranom, nego i činjenicom da osim osnovne harmonije, dodatni ukrasi nisu bili zapisani, nego su se usmeno prenosili između članova zbora Sikstinske kapele.

Allegrijev je Miserere bio iznimno popularan i posjetitelji koji su dolazili u Rim o Uskrsu išli bi neizostavno na Tenebrae u Sikstinskoj kapeli kako bi čuli jedinstvenu izvedbu. Uz djelo se veže i pripovijest o četrnaestogodišnjem Mozartu, koji je 1770. došao u Rim i čuvši djelo na Veliku srijedu, uspio je po sluhu zapisati melodiju, uključujući i deveteroglasnu završnicu. Vratio se na Veliki petak još jednom čuti djelo kako bi učinio sitnije ispravke na zapisu.

Miserere je u drugoj polovici XVII. i tijekom XVIII. stoljeća doživio razne obrade, uključujući onu u kojoj sopran pjeva dionicu do visokoga C, koja je danas najraširenija, iako se takvi ukrasi ne pojavljuju u izvornom skladateljevu zapisu.

Za razliku od prošlosti kad se Allegrijev Miserere mogao čuti samo dvaput godišnje u Rimu, djelo danas izvode mnogi zborovi, a snimke se mogu lako pronaći i poslušati.

Mario Glibić | CNAK

Ovaj članak Zaboravljeni obred i zabranjeni psalam se prvo pojavio na Bitno.net.

Tekst molitvenog slavlja pripremio je Hrvatski institut za liturgijski pastoral.

Foto: Flickr.com

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pripremio je tekst molitvenog slavlja Velikog četvrtka u obitelji.

Ovaj članak Molitveno slavlje Velikog četvrtka održite danas u svojoj obitelji, sve što vam treba je ovaj tekst se prvo pojavio na Bitno.net.

“Svaki put kad ih vidim divim se njihovoj požrtvovnosti, ljubavi i radosti koja iz njih izvire. Izvor njihove snage je u Isusu.”

Foto: Facebook

U vrijeme pandemije koronavirusa, mnogi postavljaju pitanje: Što (osim molitve) radi Crkva? Jedan od vrlo konkretnih odgovora dala je karmelićanka Božanskog Srca Isusova, sestra Dijana Mlinarić, koja je na svom Facebook profilu objavila fotografije redovnica iz talijanskog grada Cremona koji se nalazi u Lombardiji.

Časne sestre u tom mjestu vode starački dom u sklopu kojeg brinu za 60 starih i nemoćnih osoba koje su, poznato je, najugroženije novim virusom.

“Ovo su moje sestre iz Cremone. One već danima, zapravo mjesecima žive u jednom žarištu zaraze virusom Covid 19. Svakodnevno su okružene brojnim teškim i tužnim situacijama i osim što svim srcem mole i pružaju ljudima utjehu, one u sklopu samostana imaju i starački dom u kojem svesrdno dan i noć brinu za oko 60 starih i nemoćnih ljudi”, napisala je s. Dijana dodavši:

“Čine sve što god mogu kako bi sačuvale i njih i sebe te svaki put kad ih vidim divim se njihovoj požrtvovnosti, ljubavi i radosti koja iz njih izvire. Izvor njihove snage je u Isusu. Preporučam ih u molitvu. One zahvaljuju i mole me da vam prenesem poruku – ostanite doma.”

Bitno.net

Ovaj članak Ovo su časne sestre koje usred pandemije brinu za stare i nemoćne, izvor njihove snage je u Isusu se prvo pojavio na Bitno.net.

Mrmljanje je blatiti Crkvu i biskupe po društvenim mrežama, a potom to blaćenje nazivati promišljanjem ili opravdanom kritikom za dobro Crkve i vjernika. To nikada ne može biti dobro niti opravdano. Kada smo već bez sakramenata zbog vanjske spriječenosti, barem se potrudimo da njoj ne dodamo i onu unutarnju: grijeh.

Foto: Shutterstock

Ne stišavaju se rasprave i reakcije na odredbe Hrvatske biskupske konferencije u cilju sprječavanja širenja infekcije koronavirusom. Mnoge je ta vijest pogodila i pitaju se kako ćemo sine Dominico – bez nedjeljnog, bez euharistije? Puno je reakcija na društvenim mrežama i portalima, a nisu rijetkost one u kojima se biskupe besramno optužuje za kukavičluk, izdaju i slično. Neki krive biskupe da su se time suobličili svijetu, a potom se pitaju ako trgovci smiju nuditi svoje proizvode, zašto Crkva ne može svoja dobra. Pritom ti isti ne shvaćaju koliko je tek u toj usporedbi suobličavanja svetoga svijetu. Ipak, mogu se naći i vrijedna promišljanja koja potiču na raspravu, čemu neka i ovaj tekst bude doprinos.

Sjedinjenje s Kristom po poslušnosti

Sveti Franjo Asiški ostavio je izvrstan i, usuđujem se reći, pomalo zanemaren nauk o poslušnosti. U moru onoga što je poučavao o poslušnosti, ja izdvajam samo jednu zgodu s braćom

“Neka su se braća ponovno tužila blaženome Franji: »Oče, zar ne vidiš da nam biskupi gdjekada ne dopuštaju propovijedati i tako nas puštaju da u jednom kraju budemo besposleni prije nego što mognemo narodu propovijedati? Bilo bi bolje da od gospodina pape ishodiš povlasticu za propovijedanje, i to bi bilo korisno za spasenje duša« (usp. 1 Pt 1,9). Ozbiljno ih je ukorio i rekao im: »Vi, manja braćo, ne poznate volju Božju i ne dopuštate mi da obratim cijeli svijet kao što to Bog hoće. Hoću naime najprije poniznošću i poštovanjem obratiti prelate, a kad oni vide naš sveti život i poštovanje prema njima, molit će vas da propovijedate i obraćate narod. Privući će vam ga bolje nego povlastice koje želite i koje će vas dovesti do oholosti. Budete li slobodni od svake pohlepe (usp. Lk 12,15) i budete li poticali narod da Crkvi prizna njezina prava, molit će vas da im ispovijedate narod.” (Asiški zbornik, br. 20; Ogledalo savršenstva, br. 50)

Franjo poučava braću kako ih baš krepost poslušnosti (a za njih i zavjet), koja im teško pada, može dovesti do onoga za čime toliko žude, bez povlastica. On želi da poslušnost bude propovijed onda kada im je zabranjeno propovijedati riječima. Tu nije riječ samo slijepoj poslušnosti onima koji su iznad, već o spremnosti da pođe Isusovim putem poslušnosti. Franjo pokazuje kako kreativna ljubav može učiniti sve, poštujući sve, bez prečaca.

I veliki teolog Hans Urs von Balthasar u svome razmatranju evanđeoskog savjeta poslušnosti zapisao je kako ona „može biti odricanje od vlastita oblikovanja života i potpuno podlaganje vodstvu voditelja i ‘duhovnog oca’ (abbas), koji je obdaren Duhom Svetim; tu je uvijek vidljiva trajna transcendentna spremnost za Boga na jednostavan i zoran način.“[1] Ovaj teolog izražava ono što je srž Franjinog viđenja poslušnosti – spremnost za Boga.

Duh ove pouke svetoga Franje braći primjenjiv je i na naš crkveni trenutak. Premda nisu svi vjernici franjevci, svi smo pozvani na poslušnost Crkvi u poslušnosti nasljednicima apostola, po riječi: „Tko vas sluša, mene sluša!“ (Lk 10, 16). To osobito vrijedi za propovijedanje evanđelja i slavlja sakramenata kojima kao „upravitelji milosti vrhovnog svećeništva“[2] upravljaju biskupi u svojim Crkvama.

U vremenu kada ne možemo imati sjedinjenje s Kristom u euharistijskoj pričesti, normalno je da tražimo druge načine kako ostvariti to sjedinjenje. Ta se potraga čini mučnom, jer se sjedinjenje s Kristom doista na najizvrsniji način događa u euharistiji i ne nalazimo lako druge načine. To je možda propust nas koji smo poslani poučavati: u velikoj potrebi za poučavanjem o sakramentima, negdje smo putem propustili poučavati o tolikim drugim stvarnostima u vjeri, prije svega o Crkvi i o poslušnosti.

Kada nam je nemoguće sjedinjenje s Kristom u euharistiji (zbog bilo kojeg razloga) jedan od puteva sjedinjenja s Kristom je čvrsto sjedinjenje s Crkvom u jedinstvu s mjesnim biskupom. Po poslušnosti možemo se sjediniti s Kristom koji je „poslušan do smrti“ (Fil 2, 8). O tome sam već pisao, ali vrijedi ponoviti.

Ta poslušnost koristi nam i u tome da nam priječi da se uzoholimo jedni nad drugima – laici nad klericima, prezbiteri nad biskupima; da se ne uzoholimo kada je riječ o sakramentima. To ne bi bilo ni dostojno, niti pravedno. A nije li toga i previše na našim društvenim mrežama?

Poslušnost nije samo način sjedinjenja s Kristom, već je i naša propovijed svijetu koji se na tu našu propovijed može obratiti Kristu, kako nas je poučio sv. Franjo. Zato bi o tom njegovom nauku o poslušnosti svi mi trebali iznova promisliti.

Na ovakav govor o važnosti poslušnosti u današnjoj situaciji upitan sam neće li biti potrebno i više od nje, ako ovakva situacija potraje ili se nakon prekida opet vrati?[3] Je li poslušnost uistinu dovoljna? Da, poslušnost je dovoljna jer je ona ništa drugo do strpljive i ponizne ljubavi koja prihvaća sve, pa i ono što ne zaslužuje, poradi Drugoga – poradi onoga koji je to isto učinio za nas. Poslušnost kao ponizna ljubav može sve „pokriti i podnijeti“, a bez poslušnosti ostaje samo „mjed što ječi“ (1 Kor 13, 1).

Ali kako dalje sine Dominico?

Poslušnost je uistinu dovoljna, ali možemo li bez euharistije? Ta, euharistija je obuhvaćena poslušnošću jer je Isusova zapovijed: „Ovo činite meni na spomen.“ (Lk 22, 19). Ako se ovako nastavi, neće li biti potrebne drukčije, dodatne odredbe biskupa, kako bi se omogućio sakramentalni život? To je uistinu zanimljivo pitanje o kojemu se mora (sic!) već sada promišljati. Moj kolega iz studentskih klupa to je učinio javno u otvorenom pismu, istaknuvši i neke vlastite prijedloge. Njegovo promišljanje ne treba gledati kao prigovore Crkvi. Ja ih vidim prvenstveno kao iskreno traženje načina za puni sakramentalni život u ovoj situaciji. Drugim riječima, kao prijedloge da se kreativna ljubav u Crkvi ostvari na najbolji način u ovoj situaciji. To je stav koji toliko treba mnogima koji će ovaj tekst iskoristiti (i već iskorištavaju) za nove, čak i besramne napade na svećenike i biskupe koji u ovoj situaciji, kroz poštivanje pete Božje zapovijedi iskazuju „ljubav prema bližnjemu kao prema samome sebi.“

S tekstom dragog kolege mogu se u toliko toga složiti, ali na mnogo toga mogu dati drukčije mišljenje. Ipak, ovdje dajem svoje skromno razmišljanje tek na njegov prijedlog koji se tiče slavljenja mise s narodom. Ovo nije odgovor njemu, već doprinos zajedničkom sagledavanju cjeline stvarnosti koju živimo. A sve radi istog pronalaska načina da nas kreativna ljubav dovede do sakramentalnog života.

Naime, izražen je stav da „kada bi se pokazalo kako više vjernika može istovremeno biti na sigurnoj udaljenosti, u čemu bi bila dodatna prepreka da se s njima slavi sveta misa?”

Iako ovo smatram vrijednim kao polaznu točku, osjećam ipak važan nedostatak. Naime, treba uzeti u obzir da, kada bi se s tek desetak ljudi slavila misa jedan ili dva dana, tada bi se za par dana broj ljudi u crkvi s desetak znatno povećao, osobito u vrijeme Velikog tjedna i Vazmene osmine. Možda to ne bi bilo tako u malim sredinama, malim župama, ali u većima treba računati s time.

Netko će reći da to baš i nije tako, da će doći manje ljudi nego u redovnim uvjetima. Moguće. Ali mi još ne znamo kakve će duhovne plodove imati ova izolacija: tridesetostruke ili stostruke. Čvrsto vjerujući u djelovanje Duha Svetoga moramo ”ponijeti kišobran na molitvu za kišu” – moramo računati i na to da se u kućnim Crkvama tiho i nevidljivo razvijaju plodovi Duha. Zato mislim kako je nužno u svakom prijedlogu uzeti u obzir i veći broj ljudi koji bi dolazio u crkve, čime bi se potencijalno onemogućila ‘sigurna udaljenost’. A ona pripada petoj Božjoj zapovijedi koju je nužno uvijek vršiti.

Neki predlažu i više misa u danu. Ali kod takvih prijedloga treba imati na umu sljedeće: ako mi laici ”otupimo” i misu shvatimo samo kao naviku već nakon par nedjelja, kako li je svećeniku koji bi služio po 4, 5 ili više misa dnevno? Ni on nije imun na ”otupljenje” duha navikom. Tako postoji opasnost (koja se može i ne mora ostvariti) da se sakrament u njegovim i našim razmišljanjima svede tek na običnu funkciju za ostvarivanje ”prava” puka. A, slažemo se, to ne bi bilo dostojno sakramenta. Uostalom, imamo li pravo riskirati takvo otupljenje duha navikom kod naših svećenika u vremenu kada Crkva trpi zbog manjka svećenika?

Je li, dakle, moguće drugačije rješenje? Jest, ali je dug put do pronalaska konačnoga. Pa ipak, prijedlozi mogu pomoći na tom putu. Evo jednoga primjera prijedloga koji, istina, traži detaljnu doradu, ali je ipak na istome putu traženja rješenja. Naime, poseban problem bi mogao biti dugotrajni izostanak nedjeljne svete pričesti vjernika, ako ovakva situacija s misama bez naroda potraje ili se ponovi. Stoga bi nakon nedjeljne (ili uskrsne) mise, koju vjernici trebaju gledati u uživo prijenosu, svećenik i izvanredni služitelj kroz dan ili čak tjedan (Vazmena osmina) mogao pričešćivati u crkvama vjernike koji prethodno jave kako se žele pričestiti. Ljudi bi mogli biti pozivani u točno određeno vrijeme u malim grupama na pričest. To može biti, poštujući sigurnu udaljenost, i uz primjereno uređen stolić, tj. ad hoc oltarnu pregradu za pričest, preko plitice ili na drugi dostojan način. Za ovako izvanredne situacije vrijedi tražiti primjere prakse i u povijesti! Tako bi se sačuvala i sigurnost i dostojanstvo i sakramentalni život nedjeljom ili blagdanima. To je jedan od mogućih načina iako je, priznajem, daleko od idealnog. Kreativna ljubav nađe način da ostvari sve i poštuje sve u isto vrijeme.

No, treba neumorno ponavljati: Ništa se ne smije poduzimati na svoju ruku oko sakramenta jer nismo mi upravitelji milosti; ništa bez biskupa koji to jest! Prema Crkvi ljubav nehinjena! Jer je iznad Crkve Bog, a ne mi. Sjedinjenje s Kristom poslušnim do smrti ostvaruje se i po poslušnosti Crkvi.

Nekoliko misli umjesto zaključka

Često se ovo vrijeme uspoređuje s prošlima, traže se sličnosti. No, mislim da ovo vrijeme nije moguće poistovjetiti s prošlima. Čovječanstvo je drukčije, čovjek živi drukčije, mogućnosti za vjerski i svjetovni život su drukčije od nekadašnjih. Ali pogibelj je ipak posve nova, nepoznata. Zato trebamo priznati kako je razumljivo da su odgovori na prijetnju oštri, da idu u smjeru onoga za što znamo da je za čovjeka najsigurnije. Kako vrijeme bude odmicalo ili kad ovo sve završi, imat ćemo priliku za sagledavanje svojih poteza, za promišljanje o drukčijim mogućnostima, o širem pogledu na stvari, na mogućnosti. I sada se to može činiti, ali je potreban oprez: prevelika je opasnost – a svjedočimo tome – da naše iskreno promišljanje brzo klizne u besplodno i štetno mrmljanje ili da budu povod tome.

Mrmljanje je blatiti Crkvu i biskupe po društvenim mrežama, a potom to blaćenje nazivati promišljanjem ili opravdanom kritikom za dobro Crkve i vjernika. To nikada ne može biti dobro niti opravdano. Kada smo već bez sakramenata zbog vanjske spriječenosti, barem se potrudimo da njoj ne dodamo i onu unutarnju: grijeh.

Poslušnost može biti zauzeta, djelatna. Može predlagati i poticati. U tom smjeru treba i čitati brojne ozbiljne tekstove koji se objavljuju, pa i ovaj na koji sam se u svome tekstu pozivao. U duhovnoj potrebi, svatko ima pravo obratiti se svome mjesnom biskupu, bilo s upitom ili prijedlogom. Najprije njemu, jer je on vjerniku bliži od konferencije. Štoviše, on je najbliži i prvi kojemu se treba obratiti. Ali uvijek u poslušnosti koja „nije nepristojna, ne traži svoje, raduje se istini i svemu se nada“ (1 Kor 13, 5-7).

A sve one koji sudjeluju u poučavanju vjernika ovo vrijeme treba potaknuti da pronađu puteve kako bismo obnovili svijest o crkvenosti vjere, svijest o tome što znači da je Crkva dio Vjerovanja, svijest o važnom odnosu biskupa i Crkve, svijest o ljubavi koja se ostvaruje u poslušnosti.

Žena iz 12. poglavlja knjige Otkrivenja koja pred opasnosti bježi u pustinju u sklonište – to je slika Crkve kojoj je pustinja sigurno mjesto. Pustinje su za život Crkve neizbježne. Ali treba u tom tekstu uočiti nešto znakovito: sklonište u pustinji nije pripremila Žena – Crkva – već sâm Bog. Žena odlazi u pustinju. Bog priprema sklonište, ona ga prihvaća i ondje se hrani. Taj boravak u pustinji nije zauvijek. Božja obećanja jesu. Stoga nema mjesta očaju.

Ivan Glavinić

Preneseno s bloga Kratki ogledi

[1] Hans Urs von Balthasar, Za Boga pripravan život, Zagreb, KS, 2010., str. 28.

[2] Molitva prilikom biskupskog ređenja u bizantskom obredu (vidi fusnotu br. 84. u Lumen gentium, br. 26.)

[3] Za ova pitanja, koja navode na ozbiljno i potrebno razmišljanje, zahvalan sam uredniku portala Bitno.net.

Ovaj članak Sada se ne možemo sjediniti s Kristom u euharistiji, ali možemo i trebamo u poslušnosti – biskupima se prvo pojavio na Bitno.net.

Ne predlažemo da napravite sve ove stvari, ali možete izabrati samo neke od njih i pritom zamolite Gospodina da vam pokaže koje će vam najviše koristiti

Foto: Shutterstock

Veliki petak je za nas kršćane dan najveće sabranosti, promišljanja i pokajanja. To je dan kad se sjedinjujemo s Kristom u njegovoj muci i smrti. Sjećamo se patnje koju je podnio za nas i razmatramo o dubini njegove ljubavi prema nama.

Nemojte stoga dopustiti da vam Veliki petak prođe kao bilo koji drugi dan u godini. Odvojite vrijeme i razmislite o svemu što je Krist učinio za vas. Odlučite da ćete ovaj dan pokušati rasti u Gospodinovoj blizini.

Evo nekoliko ideja kako ovaj dan možete pretvoriti u dan duhovnog rasta. Ne predlažemo da napravite sve ove stvari, ali možete izabrati samo neke od njih i pritom zamolite Gospodina da vam pokaže koje će vam najviše koristiti.

1. Probudite se ranije nego inače i u jutarnjoj molitvi pripremite srce za ovaj dan.
2. Ako postoji netko u vašem životu kome još niste oprostili, učinite to danas.
3. Molite žalosna otajstva krunice.
4. Nastojte biti u tišini između podne i 15 sati, u vrijeme kada je Isus najviše trpio na križu.
5. Oko 15 sati provodite vrijeme pred raspelom i pročitajte Iv 18,1 – 19,42. Na riječi “Prignuše glavu i preda duh”, kleknite pred Raspetim Kristom.
6. Pogledajte film “Pasija” ili neki drugi film o Kristovoj muci.
7. Izmolite Križni put.
8. Razmatrajte o 7 posljednjih Kristovih riječi na križu.
9. Započnite devetnicu Božjemu milosrđu.
10. Molite na čast 7 Gospinih žalosti.
11. Razmatrajte tekst iz Evanđelja: Iv 3,16.
12. Napišite pismo zahvale Isusu za sve što je učinio za vas.
13. Meditirajte nad umjetničkim prikazima Isusove smrti na križu. 

Bitno.net

Ovaj članak Sutra je Veliki petak: evo kako spomendan Isusove muke pretvoriti u dan vašeg posebnog duhovnog rasta se prvo pojavio na Bitno.net.

Talijanska vlada je zahvalna za osjećaj odgovornosti kojim su talijanski biskupi prihvatili donesene mjere.

Foto: Vatican Media

Premijer Giuseppe Conte istaknuo je u intervjuu za vatikanski dnevnik Osservatore Romano da su svjesni velike žrtve vjernika i duhovnika koji će i obrede Velikoga trodnevlja i Uskrs morati slaviti bez zajednice, prenosi Vatican News.

Ovaj članak Talijanski premijer zahvalio Crkvi na pomoći u borbi protiv koronavirusa se prvo pojavio na Bitno.net.

Veliki petak je dan na koji je žrtvovan Krist naša Pasha, kada Crkva razmišlja o muci svoga Gospodina i Zaručnika i klanja se križu, te se spominje svog izlaska iz boka Krista usnuloga na križu i moli za spas svega svijeta. Evo najvažnijih stvari koje svaki katolik treba znati o ovom velikom danu!

Veliki petak/Foto: Víctor Nuño | Flickr.com

1. ŠTO CRKVA SLAVI NA VELIKI PETAK?

O sadržaju slavlja Velikoga petka govori nam papa Benedikt XVI:

Veliki petak dan je spomena muke, razapinjanja i smrti Isusove. Toga dana liturgija Crkve ne predviđa slavljenje svete mise, no kršćanska se zajednica okuplja kako bi promišljala o velikom otajstvu zla i grijeha koje pritišće čovječanstvo i kako bi se ponovno, u svjetlu Božje Riječi i potpomognuta dojmljivim liturgijskim činima, spomenula Gospodinovih patnji… Tumačeći Veliki petak, sveti Ivan Zlatousti primjećuje: Prije je križ označavao prezrenost, no danas je on nada spasenja. Postao je doista izvorom beskrajnih dobara; oslobodio nas je zablude, otjerao je naše tmine, pomirio nas je s Bogom, od nas koji smo bili neprijatelji Božji načinio je svoje ukućane, od stranaca načinio nas je svojim bližnjima: ovaj je križ uništenje neprijateljstva, izvor mira, spremište našega blaga (De cruce et latrone, I,1,4). (Iz kateheza Benedikta XVI.)

Ni na Veliki petak Crkva ne razdvaja otajstvo križa od uskrsnuća. To vidimo osobito iz drevne antifone koja je preporučena za pjevanje pri klanjanju sabranih vjernika križu: Tvome križu klanjamo se, Gospodine, te hvalimo i slavimo sveto uskrsnuće tvoje, jer evo: drveta radi nastade radost u cijelome svijetu. U žalosti za Kristom na križ raspetim Crkva se raduje što je smrt Kristova početak ljudskog otkupljenja. Uz to crvena liturgijska boja, a ne crna kao nekada, naglašava i podsjeća kako Veliki petak nije dan tuge, već razmatranja Kristove smrti kao izvorišta našega spasenja.

2. POVIJESNI RAZVOJ

U prvim stoljećima kršćani na Veliki petak nisu imali posebno liturgijsko slavlje. U 4. stoljeću oblikuju se različita neeuharistijska slavlja u čemu je glavni uzor ponovno bila jeruzalemska Crkva. U središtu je bilo bogoslužje riječi i klanjanje križu. U Rimu se na Veliki petak najprije održavalo samo bogoslužje riječi s čitanjima, molitvama i pjesmama, a od 7. stoljeća oblikuje se procesija od Lateranske bazilike do rimske crkve svetog Križa u Jeruzalemu gdje se častila relikvija Križa. Bogoslužju riječi i čašćenju križa pridodaje se i slavlje pričesti (bez mise!).

Današnja liturgija Velikog petka sastoji se od tri dijela: službe riječi, klanjanja križu te svete pričesti.

3. SLUŽBA RIJEČI

Liturgija Velikog petka započinje šutnjom. O tome čitamo u Okružnici o pripravi i slavljenju Vazmenih blagdana Paschalis Sollemnitatis:

Svećenik i službenici u šutnji idu k oltaru bez pjevanja. Ako treba reći koju riječ uvoda, nek se kaže prije ulaska službenika. Svećenik i službenici iskažu počast oltaru i padnu ničice na lica; ova prostracija, vlastita obredu ovog dana, neka se marljivo čuva, a znači kako poniženje zemaljskog čovjeka tako žalost i bol Crkve. A vjernici za vrijeme ulaska službenika stoje te poslije kleknu i tiho mole. (Br. 65).

Nakon molitve slijedi čitanje Božje riječi:

• Knjiga proroka Izaije (Iz 52, 13 – 53, 12 – četvrta pjesma o Sluzi Gospodnjem)
• Psalam (Ps 31, 2.6.12-13.15-17.25 – tebi se Gospodine utječem)
• Poslanica Hebrejima (Heb 4, 14-16; 5,7-9 – Krist – Veliki svećenik)
• Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu (Iv 18, 1 – 19, 42)

Prvo čitanje prikazuje nasilnu smrt osporenog proroka čiju poruku i životno svjedočanstvo zajednica vjernika prihvaća tek nakon njegove smrti: Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt. Ovaj prorok slika je Isusa iz čije nasilne smrti Bog izvodi spasenjsku korist za sve ljude.

Psalam 31. kao pripjevni psalam ne postaje samo izričaj jadikovanja, nego  pouzdanja u vjernog Boga.

Drugo čitanje je odlomak iz poslanice Hebrejima o Kristu kao velikom svećeniku koji je supatnik u našim slabostima te je u muci naviknuo slušati. Zato je veliki svećenik i začetnik spasenja svima koji ga slušaju.

Muka po Ivanu čitala se na Veliki petak već od 7. stoljeća među kršćanima Rima, što je sačuvala i posljednja liturgijska obnova.

Nakon prigodne homilije, slijedi sveopća molitva. Riječ je o deset vrlo starih zaziva u kojima Crkva moli za sve ljude, za čitav svijet. U pojedinim se moli za svetu Crkvu, za papu, za sve redove vjernika, za katekumene, za jedinstvo kršćana, za Židove, za one koji ne vjeruju u Krista, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država, za ljude u potrebi.

4. KLANJANJE KRIŽU

Drugi dio liturgije Velikog petka je klanjanje križu koje započinje predstavljanjem križa okupljenoj zajednici: Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!, na što vjernici odgovaraju: Dođite, poklonimo se!  Križ se svečano pokazuje narodu, a mogu se rabiti dva načina: prekriveni križ nosi se do oltara u pratnji upaljenih svijeća, te se otkriva u tri stupnja uz pjevanje spomenutih riječi ili se u procesiji unosi već otkriveni križ, uz zaustavljanje na ulazu, sredini i prezbiteriju crkve uz pjevanje spomenutih riječi.

O načinu klanjanja križu čitamo u Paschalis Sollemnitatis:

Neka se ovaj obred izvrši svečanošću koja je dostojna ovog otajstva našega spasenja: i poziv na pokazivanju križa i odgovor naroda neka se pjeva i nek se ne propusti šutnja puna poštovanja poslije svakog poklona, dok svećenik stoji i drži uzdignut križ. Neka se križ pruži na poklon svakome vjerniku, jer je osobni poklon križu poglaviti element u ovom slavlju i neka se samo u preobilnom mnoštvu naroda upotrijebi obred poklona sviju zajedno. Neka se za klanjanje dade samo jedan križ, jer to traži istinitost znaka. (Br. 69)

Tijekom klanjanja križu pjevaju se prigodne pjesme, među kojima se ističu himan Usta moja opjevajte (Pange, lingua, gloriosi), usklici Sveti Bože, Sveti Jaki Bože (Hagios o Theos, Hagios Ishyros) koje je rimska liturgija preuzela od braće s Istoka, te Prijekori.

5. SVETA PRIČEST

Posljednji dio obreda je sveta pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na pokrajnjem oltaru. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se samo pristupa pričesti. Nakon kratke molitve u tišini, mole se dvije molitve: popričesna koja zahvaljuje za život, darovan smrću i uskrsnućem Kristovim, te molitva nad narodom koja je također vazmene naravi, spominjući našu nadu u uskrsnuće s Kristom. Crkva zatim uranja u tišinu iščekivanja Gospodina. Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.

6. POBOŽNOSTI VELIKOG PETKA

O bogatstvu različitih oblika pučkih pobožnosti vezanih uz Veliki petak papa Beneditk XVI. piše:

Kako bi se s većim sudjelovanjem proživjela Otkupiteljeva muka, kršćanska je predaja razvila mnogostruke iskaze pučke pobožnosti, među kojima su poznate procesije Velikoga petka praćene dojmljivim obredima koji se ponavljaju svake godine. No, postoji i pobožna vježba Križnoga puta koja nam kroz cijelu godinu nudi mogućnost da još dublje urežemo u svoju dušu otajstvo križa. Mogli bismo reći, koristeći se izričajem svetog Leona Velikog, da nas Križni put odgaja da raspetoga Krista gledamo očima srca, tako da u njegovu tijelu prepoznamo svoje vlastito tijelo (Disc. 15 o muci Gospodnjoj). Upravo je u tome prava mudrost kršćanina.

O načinu i obliku očitovanja pučke pobožnosti koja nipošto ne smije izgledati kao zamjena liturgijskih slavlja Velikoga petka govori nam Paschalis Sollemnitatis:

Pobožne vježbe, kao što su Križni put, procesije Muke i spomen boli Blažene Djevice Marije, ne treba nipošto zanemariti iz pastoralnih razloga. Tekstovi i pjesma nek se prilagode duhu liturgije toga dana. A sat pobožnih vježbi nek se tako uskladi sa satom glavnoga slavlja, da se očituje kako liturgijski čin po svojoj naravi daleko nadvisuje sve ove pobožne vježbe. (Br. 72)

7. STROGI POST I NEMRS

Na Veliki petak Muke Gospodnje, kao i na Čistu srijedu ili Pepelnicu, obavezan je dan pokore u cijeloj Crkvi i to nemrsom i postom.

Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu.

Nemrs znači ne jesti meso.

Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezatan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života.

Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života.

Posta su oslobođene trudnice, dojilje, bolesnici i oni koji se bave teškim fizičkim radom (prema potrebi).

8. NEKE LITURGIJSKE NAPOMENE

Okružnica Paschalis Sollemnitatis donosi još i sljedeće upute:

• Na Veliki petak zabranjuje se slavljenje sakramenata Crkve, izuzev sakramenata pokore i bolesničkog pomazanja. Sprovod neka se slavi bez pjevanja, orgulja i zvonjenja zvona.
• Slavlje Muke Gospodnje neka se obavi u popodnevne sate i to oko petnaest sati. Pastoralni razlog će možda savjetovati da se izabere prikladniji sat, kad bi se naime narod mogao lakše okupiti: npr. tamo od podne ili u kasnije sate, ali ne preko dvadeset prvog sata.
• Red liturgijskog čina Muke Gospodnje (služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest) proizlazi iz stare predaje Crkve i neka ga nitko na svoju ruku ne mijenja.
• Poslije slavlja neka se oltar ogoli, a ostavi se samo križ s četiri svijeće. Neka se u crkvi pripravi prikladno mjesto (npr. kapela odlaganja u kojoj se od četvrtka čuvala euharistija), gdje će se smjestiti Gospodnji križ da mu se vjernici mogu pokloniti, cjelivati ga i zadržati se u razmišljanju.

Priredio: Miodrag Vojvodić | Bitno.net

Ovaj članak Veliki petak: Osam stvari koje bi svaki katolik trebao znati o danu muke Gospodnje se prvo pojavio na Bitno.net.

Neka vas ova molitva pripremi za dan posta i odricanja

Foto: Shutterstock

Gospodine Bože, stvoritelju svega svijeta i moj stvoritelju, danas ti zahvaljujem što si tako divno uredio svijet. Hvala ti što si dao plodnost majci zemlji te nam ona rađa svakovrsnim plodovima. Hvala ti za jelo koje se priprema od plodova zemlje. Oče, radujem se tvojim stvorenjima, radujem se danas svim plodovima i zahvaljujem ti. Hvala ti što nam treba kruh svagdanji i što nam treba svagdanje piće.

Oče, hvala ti što si i moj organizam stvorio da može koristiti plodove zemlje, tako se razvijati i tebi služiti. Hvala ti, Oče, za sve koji svojim radom proizvode nove mogućnosti života na Zemlji. Hvala ti za one koji imaju mnogo i daju drugima. Hvala ti za sve koji gladuju za kruhom nebeskim dok jedu ovaj kruh zemaljski. Oče, hvala ti i za one koji danas nemaju što pojesti jer sam uvjeren da ćeš im poslati pomoć preko dobrih ljudi.

Oče, danas se odlučujem na post. Time ne prezirem tvoja stvorenja niti ih se odričem, nego ih želim ponovo otkriti. Odlučujem se za post jer su tvoji proroci postili, jer je postio tvoj Sin Isus Krist, jer su postili njegovi apostoli i učenici. Osobito se odlučujem za post jer je postila i tvoja službenica, majka Marija. Ona me je pozvala da postim: 

Draga djeco! Danas vas pozivam da počnete s postom od srca. Ima dosta ljudi koji poste, ali zato što svi poste. Postao je to običaj koji nitko ne želi prekinuti. Župu molim da posti za zahvalu što mi je Bog dopustio da ostanem ovoliko dugo u ovoj župi. Draga djeco, postite i molite srcem! Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu! (20. rujna 1984.)

Oče, prikazujem ti danas ovaj dan posta. Kroz post želim više slušati i živjeti tvoju riječ. Želim kroz ovaj dan učiti više i biti okrenut tebi, unatoč svim stvarima koje me okružuju. Ovim postom, što ga dragovoljno uzimam na sebe, molim za sve koji su gladni i koji su zbog gladi postali nasrtljivi… 

Prikazujem ti ovaj post i za mir u svijetu. Do ratova dolazi jer smo vezani za materijalne stvari i jer smo zbog njih spremni ubijati jedni druge. Oče, prikazujem ti ovaj post za sve koji su potpuno navezani na materijalne stvari pa više ne vide nikakve druge vrijednosti.

Molim te za sve koji su u sukobima jer su oslijepili u onome što imaju. Oče, otvori im ovim postom oči za ono što nam daješ, za ono što imamo! 

Kajem se za toliko sljepilo koje je zahvatilo i moja osjetila pa ne zahvaljujem za dobra koja imam. Kajem se za svaku zlouporabu materijalnih dobara jer sam krivo ocjenjivao njihovu vrijednost. Kroz ovaj post danas, učini me sposobnim da bolje vidim tebe i ljude oko sebe. 

Osposobi me da bolje čujem tvoju riječ. Neka ovim postom danas u meni poraste ljubav prema tebi i prema bližnjima. 

Oče, odlučujem se danas živjeti o kruhu da lakše osjetim vrijednost nebeskoga kruha, prisutnost tvojega Sina u euharistiji. Neka po postu rastu moja vjera i povjerenje. 

Oče, odlučujem se na post i prihvaćam ga jer znam da će tako u meni rasti želja za tobom. Rado i sa zahvalnošću mislim na riječ tvojega Sina: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ Oče, učini me siromašnim pred tobom. Daj mi milost da kroz post shvatim kako si mi ti potreban. Daj da kroz post raste moja želja za tobom, da moje srce čezne za tobom kao što košuta žudi za izvorima vode i pustinja za oblacima kiše. 

Oče, molim te, daj da kroz ovaj post osobito raste moje razumijevanje za gladne i žedne, za one koji nemaju dovoljno materijalnih dobara. Pomozi mi da vidim što mi ne treba, a posjedujem, da se znam toga odreći u korist braće i sestara. 

Oče, osobito te molim, daj mi milost da postanem svjestan da sam na ovoj zemlji hodočasnik, da u času prelaska na drugi svijet sa sobom neću ponijeti ništa osim ljubavi i dobrih djela. Nek’ u meni raste svijest da i ono što posjedujem nije moje, već da sam sve dobio da time upravljam. 

Oče, daj mi milost da kroz post postajem ponizniji i spremniji vršiti tvoju volju. Stoga me očisti od moje sebičnosti i oholosti… 

Kroz ovaj post očisti me od svih loših navika i umiri moje strasti, a nek’ se krjeposti u meni povećavaju! Neka se ovim postom dubina moje duše otvori tvojoj milosti, da me ona potpuno očisti i zahvati.

Pomozi mi da u kušnjama i napastima uvijek budem sličan tvojemu Sinu, da znam odbiti svaku napast, iz dana u dan tebi više služiti i tražiti tvoju riječ.

Marijo, ti si bila slobodna u srcu i navezana ni na što osim na volju Očevu. Isprosi mi danas milost radosnoga posta u kojem će moje srce s tobom moći pjevati pjesmu zahvalnu! Isprosi mi milost da moja odluka za post bude čvrsta i trajna. Sve poteškoće i glad koju ću danas osjetiti prikazujem za sve ljude. Marijo, moli za mene! Nek’ se po tvojem zagovoru i snagom tvoje zaštite danas od mene udalji svako zlo i napastovanje sotonino! 

Nauči me, Marijo, postiti i moliti, da iz dana u dan postajem sve sličniji tebi i tvojemu Sinu Isusu Kristu, u Duhu Svetome! Amen.

fra Slavko Barbarić

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Postite srcem”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Ovaj članak Fra Slavko Barbarić: Molitva za početak dana posta se prvo pojavio na Bitno.net.

Devetnica Božjem milosrđu počinje na Veliki petak, a moli se do Bijele nedjelje

Devetnica Božjem milosrđu/Foto: Shutterstock.com

Ovo su riječi svete Faustine o devetnici koju je primila od Gospodina:

“Ja želim da ovih devet dana dovodiš duše k izvoru mojega milosrđa, da bi crpile snagu, utjehu i svekolike milosti što su im potrebne za napore života, a posebno u času smrti. Svakog dana mojem Srcu privodit ćeš drugu grupu duša i uranjati ih u more mojeg milosrđa. A ja ću voditi sve te duše u kuću mojeg Oca. To ćeš činiti u ovom i u budućem životu. I neću ništa uskratiti ni jednoj duši, koju ti privodiš izvoru mojeg milosrđa. Molit ćeš mojeg Oca svaki dan za milost tim dušama, po mojoj gorkoj muci.”

Prvi dan

Isus: “Privedi mi danas cijelo čovječanstvo, ali posebno sve grešnike i uroni ih u more mojeg milosrđa. Time ćeš me utješiti u gorkoj žalosti, u koju me utapa gubitak duša.”

Molitva s. Faustine: Premilosrdni Isuse, čija je osobina smilovati nam se i opraštati nam, ne gledaj na naše grijehe, nego na pouzdanje koje imamo u tvoju beskrajnu dobrotu i primi nas u stan tvojeg Premilosrdnog Srca, i nikada nas iz Njega ne puštaj. To te molimo po tvojoj ljubavi, koja te sjedinjuje s Ocem i Duhom Svetim.

O svemoći Božjega milosrđa,
Spasenje za grešnoga čovjeka,
Ti si more milosrđa i smilovanja,
Pomažeš onome koji te ponizno moli.

Vječni Oče, pogledaj svojim blagim očima na cijelo čovječanstvo – posebno na jadne grešnike – koje je zatvoreno u premilosrdnom Srcu Isusovu, i po njegovoj gorkoj muci iskaži nam svoje milosrđe, da bi svemoć tvojega milosrđa slavili u vijeke vjekova. Amen.

Sad slijedi krunica Božjeg milosrđa

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.

Ne odbij nam molbe u potrebama našim,

nego nas od svih pogibli vazda oslobodi

Djevice slavna i blagoslovljena.

Dodatak:

Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!

Sa svojim nas Sinom pomiri,

svojemu nas Sinu preporuči,

svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Drugi dan

Isus: „Danas mi privedi duše svećenika i redovničkih osoba i uroni ih u moje neistraživo milosrđe. One su mi dale snagu podnijeti gorku muku. Po njima, kao kroz kanale, izlijeva se moje milosrđe na čovječanstvo.”

Molitva s. Faustine: Premilosrdni Isuse, od kojega dolazi sve što je dobro, umnoži u nama milosti, da vršimo dostojna djela milosrđa, da bi oni, koji nas gledaju slavili Oca milosrđa, koji je na nebu.

Izvor Božje ljubavi
U srcima gostiju čistih,
Okupane u moru milosrđa,
Blještave kao zvijezde, svijetle kao zora.

Vječni Oče, pogledaj očima svoga milosrđa na izabrano stado u svome vinogradu, na duše svećenika i redovničkih osoba i daruj im snagu svoga blagoslova, a osjećajem Srca svoga Sina u kojem su zatvoreni, udijeli im snagu svoga svjetla da bi mogli druge voditi na putovima spasenja, da bi zajedno pjevali hvalu tvojemu neiscrpivom milosrđu u vijeke vjekova. Amen.

Sad slijedi krunica Božjeg milosrđa

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.

Ne odbij nam molbe u potrebama našim,

nego nas od svih pogibli vazda oslobodi

Djevice slavna i blagoslovljena.

Dodatak:

Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!

Sa svojim nas Sinom pomiri,

svojemu nas Sinu preporuči,

svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Treći dan

Isus: „Danas mi dovedi sve pobožne i vjerne duše i uroni ih u more moga milosrđa. Ove su me duše utješile na Križnome putu. One su bile kapi utjehe u moru gorčine.”

Molitva s. Faustine: Isuse, samo Milosrđe, ti nam svima darivaš bogate milosti iz blaga tvoga milosrđa. Primi nas u stan tvojeg Milosrdnog Srca i ne puštaj nas dovijeka iz njega. Zato te molimo po tvojoj neshvatljivoj ljubavi, u kojoj izgara tvoje Srce prema nebeskom Ocu.

Neistraživa su čuda milosrđa,
Ne proniče ih ni grešnik, niti pravednik,
Na sve gledaš okom smilovanja,
I sve privlačiš svojoj ljubavi.

Vječni Oče, pogledaj očima milosrđa na vjerne duše, kao nasljedstvo tvoga Sina, i po njegovoj gorkoj muci, udijeli im svoj blagoslov. I uzmi ih u svoju trajnu zaštitu, da ne bi izgubili ljubav i blago svete vjere, nego da veličaju s četama anđela i svetih tvoje beskrajno milosrđe u sve vjekove. Amen.

Sad slijedi krunica Božjeg milosrđa

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.

Ne odbij nam molbe u potrebama našim,

nego nas od svih pogibli vazda oslobodi

Djevice slavna i blagoslovljena.

Dodatak:

Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!

Sa svojim nas Sinom pomiri,

svojemu nas Sinu preporuči,

svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Četvrti dan

Isus: „Danas mi dovedi pogane i one koji me još ne poznaju. I na njih sam mislio za vrijeme svoje gorke muke. Njihova buduća gorljivost tješila je moje Srce. Uroni ih u more moga milosrđa.”

Molitva s. Faustine: Premilosrdni Isuse, ti si svjetlo cijeloga svijeta. Primi u stan svog Premilosrdnog Srca duše pogana koje te još ne poznaju. Neka zrake tvoje milosti prosvijetle njih, da i oni zajedno s nama proslavljaju čuda Tvoga milosrđa i ne puštaj ih iz stana svog Premilosrdnoga Srca.

Neka svjetlo tvoje ljubavi
Rasvijetli tamu dušama.
Učini da te ove duše upoznaju,
I zajedno s nama tvoje milosrđe slave.

Vječni Oče, pogledaj očima milosrđa na duše pogana i onih, koji te još ne poznaju, ali su zatvoreni u Premilosrdnom Srcu Isusovu. Vodi ih do svjetla Evanđelja. Ove duše ne znaju, kako je velika sreća ljubiti tebe. Učini da i one slave darežljivost tvoga milosrđa u vijeke vjekova. Amen.

Sad slijedi krunica Božjeg milosrđa

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.

Ne odbij nam molbe u potrebama našim,

nego nas od svih pogibli vazda oslobodi

Djevice slavna i blagoslovljena.

Dodatak:

Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!

Sa svojim nas Sinom pomiri,

svojemu nas Sinu preporuči,

svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Peti dan

Isus: „Danas mi dovedi duše heretika i odijeljenih i uroni ih u more moga milosrđa. U gorkim mukama oni su razdirali moje Tijelo i Srce – to je moja Crkva. Kada se vraćaju jedinstvu Crkve, zacjeljuju moje rane i time ublažuju moje muke.”

Molitva s. Faustine: Premilosrdni Isuse, ti si sama dobrota. Ti ne uskraćuješ svjetla onima koji te za to mole. Primi u stan svoga Premilosrdnoga Srca duše heretika i odijeljenih duša, i privuci ih svojim svjetlom k jedinstvu Crkve, i ne puštaj ih iz stana svoga Premilosrdnoga Srca, nego učini da i oni slave velikodušnost tvoga milosrđa.

I za one, koji su razderali tvoju odjeću jedinstva,
Teče iz tvoga Srca izvor milosti.
Svemoć tvojeg milosrđa, o Bože,
I ove duše iz zablude izvući može.

Vječni Oče, pogledaj milosrdnim očima na duše odijeljene braće, koji su potratili tvoja dobra i zloupotrijebili tvoje milosti, ustrajući tvrdokorno u svojim pogreškama. Ne gledaj na njihove pogreške, nego na ljubav tvoga Sina i na njegovu gorku muku koju je uzeo na sebe poradi njih, jer i oni su zatvoreni u Premilosrdno Srce Isusovo. Učini da i oni slave tvoje veliko milosrđe u svu vječnost. Amen.

Sad slijedi krunica Božjeg milosrđa

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.

Ne odbij nam molbe u potrebama našim,

nego nas od svih pogibli vazda oslobodi

Djevice slavna i blagoslovljena.

Dodatak:

Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!

Sa svojim nas Sinom pomiri,

svojemu nas Sinu preporuči,

svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Šesti dan

Isus: „Danas mi dovedi tihe i ponizne duše, i duše male djece i uroni ih u more mojeg milosrđa. Ove su duše najsličnije mom Srcu, one su mi davale snagu u gorkoj smrtnoj muci. Vidio sam ih kao zemaljske anđele, koji će čuvati moje oltare. Na njih izlijevam cijele rijeke milosti. Moje milosti može prihvatiti samo ponizna duša. Poniznim dušama darivam svoje povjerenje. ”

Molitva s. Faustine: Premilosrdni Isuse, ti sam si kazao: “Učite se od mene, ja sam blaga i ponizna srca.” Primi u stan Svog Premilosrdnog Srca blage i ponizne duše i duše male djece. Te duše očaravaju cijelo nebo i nebeski Otac nalazi u njima posebno zadovoljstvo. One su buket cvijeća pred Božjim prijestoljem i Bog sam se njihovim mirisom ispunja. Te duše imaju u Srcu Isusovu trajan stan i neprestano pjevaju hvalospjev ljubavi i milosrđa u vijeke.

Duša, istinski ponizna i tiha,
Udiše raj već ovdje na zemlji,
A mirisom njezina poniznog srca
Stvoritelj se sam oduševljava.

Vječni Oče, pogledaj milosrdnim očima na tihe i ponizne duše i na duše male djece, koje su zatvorene u stanu Premilosrdnog Isusova Srca. Ove su duše najsličnije tvome Sinu, miomiris ovih duša uzdiže se sa zemlje i dopire do tvog prijestolja. Oče milosrđa, svake dobrote, molim te ljubavlju i zadovoljstvom, koje imaš u tim dušama, blagoslovi cijeli svijet, da bi sve duše zajedno pjevale hvalu tvojem milosrđu u sve vijeke. Amen.

Sad slijedi krunica Božjeg milosrđa

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.

Ne odbij nam molbe u potrebama našim,

nego nas od svih pogibli vazda oslobodi

Djevice slavna i blagoslovljena.

Dodatak:

Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!

Sa svojim nas Sinom pomiri,

svojemu nas Sinu preporuči,

svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Sedmi dan

Isus: „Danas mi dovedi duše koje posebno štuju i slave moje milosrđe i uroni ih u moje milosrđe. Te duše najčešće su oplakivale moju muku i one su najdublje prodrle u moj Duh. One su živo ogledalo moga Milosrdnog Srca. Te duše svijetlit će u budućem životu posebnom svjetlošću. Ni jedna od njih neće dospjeti u oganj pakleni. U času smrti posebno ću braniti svaku od njih.”

Molitva s. Faustine: Premilosrdni Isuse, tvoje Srce je samo milosrđe. Primi u stan svoga Premilosrdnog Srca one duše što posebno štuju i proslavljaju veličinu tvoga milosrđa. Te su duše jake samom snagom Božjom. U svakoj muci i protivštinama one idu naprijed pouzdavajući se u tvoje milosrđe. Te duše su sjedinjene s Isusom i nose na svojim ramenima cjelokupno čovječanstvo. One neće biti podložene strogom sudu, jer će biti u trenutku smrti obuhvaćene Tvojim milosrđem.

Duša, koja slavi dobrotu svoga Gospodina,
Posebno je od njega voljena,
Uvijek je blizu živog izvora,
I crpi milosti iz milosrđa Božjega.

Vječni Oče, pogledaj očima milosrđa na duše koje slave i štuju tvoje najveće svojstvo – neiscrpivo milosrđe. One su zatvorene u Premilosrdno Srce Isusovo. Ove duše su živo Evanđelje. Njihove su ruke pune djela milosrđa, a njihove duše, prepunjene radošću, pjevaju pjesmu milosrđa Višnjemu. Molim te, Bože, iskaži im milosrđe prema nadi i pouzdanju koju imaju u tebi. Neka se na njima ispuni Isusovo obećanje, koje im je rekao: “Duše, koje budu štovale moje neistraživo milosrđe – ja ću sam braniti kao svoju slavu u životu, a posebno u času smrti.” Amen.

Sad slijedi krunica Božjeg milosrđa

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.

Ne odbij nam molbe u potrebama našim,

nego nas od svih pogibli vazda oslobodi

Djevice slavna i blagoslovljena.

Dodatak:

Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!

Sa svojim nas Sinom pomiri,

svojemu nas Sinu preporuči,

svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Osmi dan

Isus: „Danas mi dovedi one duše, koje su u tamnici čistilišta i uroni ih u bezdan mojeg milosrđa. Neka rijeke moje Krvi ohlade njihov oganj. Te duše ja posebno ljubim. One ostvaruju zadovoljštinu mojoj pravednosti. U tvojoj je moći donijeti im olakšanje. Uzmi iz blaga moje Crkve sve oproste i prikaži ih za njih… O, kad bi poznavala njihove muke, neprestano bi prikazivala duhovnu milostinju za njih, i otplaćivala njihove dugove mojoj pravednosti.”

Molitva s. Faustine: Premilosrdni Isuse, ti si sam kazao da želiš milosrđe. Eto, uvodim u stan tvog Premilosrdnog Srca duše iz čistilišta koje su ti jako drage, ali koje se ipak moraju otkupiti iz tvoje pravednosti. Neka rijeke tvoje Krvi i Vode, što su utekle tvome Srcu, ugase žar vatre čišćenja, da se i tamo proslavlja moć tvojeg milosrđa.

Iz strašne topline čistilišnog ognja
Uzdiže se jecaj tvome milosrđu.
I doživljavaju utjehu, olakšanje i hlad
U izlivenom mlazu krvi i vode.

Vječni Oče, pogledaj milosrdnim očima na trpeće duše u čistilištu, a koje su zatvorene u Premilosrdnom Srcu Isusovu. Molim te, po bolnoj muci Isusa, Sina tvojega, i po gorčini kojom je bila obuzeta njegova Presveta duša, iskaži svoje milosrđe dušama, koje su pred očima tvoje pravednosti. Ne gledaj na njih drugačije nego samo preko Isusovih rana, Sina tvoga ljubljenoga, jer mi vjerujemo, da tvojoj dobroti i smilovanju nema kraja. Amen.

Sad slijedi krunica Božjeg milosrđa

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.

Ne odbij nam molbe u potrebama našim,

nego nas od svih pogibli vazda oslobodi

Djevice slavna i blagoslovljena.

Dodatak:

Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!

Sa svojim nas Sinom pomiri,

svojemu nas Sinu preporuči,

svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Deveti dan

Isus: „Danas mi privedi ohladnjele duše i uroni ih u bezdan mojeg milosrđa. Te duše najbolnije ranjavaju moje Srce. U Maslinskom vrtu moja je duša doživjela najveću odbojnost od ohladnjele duše. Hladne duše bile su razlogom mojim riječima: Oče, ukloni taj kalež, ali samo ako je to tvoja volja. Njihovo posljednje sidro spasenja jest bijeg mojem milosrđu.”

Molitva s. Faustine: Premilosrdni Isuse, ti si čisto smilovanje. Dovodim u stan tvojeg Premilosrdnog Srca ohladnjele duše. Neka se te zaleđene duše, što sliče mrtvim tijelima i ispunjaju te takvim gađenjem, zagriju na vatri tvoje čiste ljubavi. O Premilosrdni Isuse, upotrijebi svemoć tvojeg milosrđa ih uvedi u sam žar tvoje ljubavi i podari im svetu ljubav, jer ti sve možeš.

Vatra i led ne mogu biti spojeni,
Jer ili se oganj ugasi, ili će led biti rastopljen.
Ali tvoje milosrđe, o Bože,
Još i većoj nevolji pomoći može.

Vječni Oče, pogledaj milosrdnim očima na ohladnjele duše, a koje su zatvorene u Premilosrdnom Srcu Isusovu. Oče milosrđa, molim te po gorkoj muci tvoga Sina i po njegovu trosatnom umiranju na križu, dopusti da i one slave bezdan tvoga milosrđa. Amen.

Sad slijedi krunica Božjeg milosrđa

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.

Ne odbij nam molbe u potrebama našim,

nego nas od svih pogibli vazda oslobodi

Djevice slavna i blagoslovljena.

Dodatak:

Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!

Sa svojim nas Sinom pomiri,

svojemu nas Sinu preporuči,

svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Bitno.net

Ovaj članak Danas započinje Devetnica Božjem milosrđu! se prvo pojavio na Bitno.net.

„Svi ste vi, braćo svećenici danas sa mnom kod oltara. Ne budite tvrdoglavi kao Petar, dopustite da vam operu noge. Gospodin je vaš sluga – On vam je blizu i daje vam snage“

Ovaj članak Papa Franjo na Veliki četvrtak: Revnosni svećenici, danas vas nosim u srcu se prvo pojavio na Bitno.net.

Tolike tisuće zdravstvenih djelatnika po našim bolnicama, snaga sigurnosti, civilne zaštite, prodavačica, vatrogasaca, građevinskih radnika i volontera u nevolji uzrokovanoj potresom, javnosti nepoznatih radnika – svi oni, bili  kršćani, bili pripadnici drugih religija ili nevjerujući, čine izvanrednu gestu služenja braći i sestrama. Krist se po njima i danas saginje u poniznom činu služenja.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je na Veliki četvrtak u župi Tijela Kristova, Novi Zagreb – Sopot euharistijsko slavlje Večere Gospodnje u koncelerbarciji s pomoćnim biskupima zagrebačkim mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom Gorskim te župnikom župe preč. Ivicom Reparincom, pročelnikom Tiskovnog ureda vlč. Bornom Puškarićem i nadbiskupskim tajnikom vlč. Ivanom Lukićem.

Pozdravljajući u uvodu okupljene biskupe i svećenike te vjernike, koji su euharistijsko slavlje pratili posredstvom Hrvatske radiotelevizije, kardinal Bozanić je rekao kako ovu misu ustanovljenja Euharistije slavimo u posebnim okolnostima ističući kako je Bog s nama i mi s Njime: “On je naša sigurnost. On nas sada sve povezuje”.

Homiliju je izrekao pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski. “Neobičan je ovaj Veliki četvrtak. Dan je ustanovljenja euharistije, te žive jezgre crkvenog zajedništva, a zajednica je raspršena u svojim domovima. Dan je utemeljenja svećeničke službe, a svećenici u praznim crkvama slave misu Večere Gospodnje. lsus nam je na Posljednjoj večeri predao zapovijed ljubavi, a virus nas umnogome priječi iskazati ljudsku blizinu”, rekao je na početku biskup Gorski napominjući kako se Crkva dosada nije suočila s takovim izazovima, “ali nam upravo ta odijeljenost pomaže da svoj pogled usmjerimo s vidljivih stvari na nevidljive, s materijalnih na duhovne i da s forme obreda dublje uđemo u sadržaj. Zato se večeras snažnijom vjerom i dubljim razumijevanjem spominjemo svega što je lsus za nas učinio, njegova života, smrti i uskrsnuća. Slavimo euharistiju, tajnu vjere, od koje je neodjeljiv svećenički red i djelotvorna ljubav.”

Predajući kao svećenik, učenicima kruh i vino kao svoje tijelo i krv, Krist se razlomio, kao kruh za život svijeta

I zato jer Isus zna da smo sami izručeni svojim slabostima i kušnjama zloga, ostavio nam je euharistiju, otajstveni oblik svoje žive prisutnosti. Htio je trajno ostati s nama, htio je da se naše duše uvijek posvećuju njegovim Tijelom. Stoga nam naređuje da, u crkvama čitavoga svijeta, neprestano slavimo ta otajstva vječnoga života, kako bi svaki dan imali pred očima plod Kristove muke i srcem čuvali neizbrisivu uspomenu na svoje otkupljenje.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

“Zato je na Posljednjoj večeri, ulogu janjeta, pashalne žrtve, u čijoj krvi su spašeni Izraelci u egipatskom ropstvu, preuzeo na sebe. Predajući kao svećenik, učenicima kruh i vino kao svoje tijelo i krv, Krist se razlomio, kao kruh za život svijeta. Po njegovoj smo krvi prolivenoj na križu i mi oslobođeni smrti, izvedeni iz ropstva grijeha te nas na putu prema vječnoj domovini hrani nebeskim kruhom-svojim Tijelom: Uzmite i jedite, ovo je Tijelo moje za vas. I mi to činimo svaki puta kada slavimo euharistiju s nadom u život budućega vijeka. Tu žrtvu primamo vjernog srca, da Gospodin naš lsus Krist, za kojega vjerujemo da je stvarno prisutan u svojim otajstvima, posveti nutrinu našega bića i učvrsti našu nadu.”

Potrebna nam je nada u ovom sveopćem kaosu! Tako nam je potreban cilj u našim lutanjima, a Euharistija doista umnožava vjeru, učvršćuje nadu i usavršava ljubav. Ono što u zajednici vjernih u obredu slavimo, cijelim svojim bićem, dušom i tijelom u  javnosti živimo.

Čin pranja nogu nužno se mora prenositi u stvarni život, u služenje braći i sestrama

Podsjetivši na to da na Veliki četvrtak običavamo, kada je to moguće, u obredu pranja nogu vršiti vidljivu gestu ljubavi prema najmanjima, onako kako je to lsus učinio na  Posljednjoj  večeri, biskup Gorski je rekao: “On, Učitelj, oprao je noge učenicima, Gospodin se sagnuo do nogu slugu, Stvoritelj do svojega stvorenja. Nečuvena gesta služenja ljudima neposredno pred svoju muku i smrt na križu.

Njegov čin pranja nogu nije ostao samo gesta posljednje večere, nego je u stvarnosti potvrđen raspećem i molitvom za sav ljudski rod. Ako bi čin pranja nogu ostao samo obred, bilo bi  to lažno pokazivanje služenja i poniznosti. On se nužno mora prenositi u stvarni život, u služenje braći i sestrama, ponekad do vlastitog poništenja. Jer nema zajedništva s Kristom ako nismo prisno povezani u služenju ljudima.”

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

“Ovog Velikoga tjedna, koji će zasigurno ući u povijest Crkve zbog nemogućnosti vršenja tako dragih i značajnih obreda, među kojima je i obred pranja nogu, moramo”, rekao je biskup Gorski “kao vjernici prepoznati taj obred služenja u našoj javnosti. Tolike tisuće zdravstvenih djelatnika po našim bolnicama, snaga sigurnosti, civilne zaštite, prodavačica, vatrogasaca, građevinskih radnika i volontera u nevolji uzrokovanoj potresom, javnosti nepoznatih radnika – svi oni, bili  kršćani, bili pripadnici drugih religija ili nevjerujući, čine izvanrednu gestu služenja braći i sestrama. Krist se po njima i danas saginje u poniznom činu služenja.

To je istinski čin ljubavi prema onima koji su ugroženi, pranja nogu, nemjerljiv u dosadašnjim okolnostima. Ta ljubav ima tako različite i bezbrojne oblike služenja, od onih najintimnijih u obiteljskim odnosima, do onih javnih oblika služenja koja se očituju u upravljanju Crkvom ili državom. I svi se nadahnjuju i izviru iz otajstva euharistije.”

Dužnost izvršena s ljubavlju gesta je po kojoj sam Bog dotiče čovjeka

“Znam da će mnogi reći, ali to je moja dužnost, moj  posao, za to primam plaću. Istina, dužnost jest, ali kada je ona izvršena s potpunim predanjem i odgovornošću, ona postaje čin ljubavi, gesta po kojoj sam Bog dotiče čovjeka. Tako možemo s pravom reći da je dužnost drugo ime za ljubav. Sve njih koji se saginju nad čovjeka u nevolji, nosimo u svojoj zahvalnosti i večeras stavljamo na oltar pred Gospodina.

U riječima: Ovo činite meni na spomen, nije uključeno samo euharistijsko slavlje, gozba ljubavi i pranje nogu, uključena je i svećenička služba. Tu službu večeras svećenici vrše odvojeni od svojih vjernika. lako  tijelom odijeljeni prikazuju euharistiju za sve koji su im povjereni, za žive i mrtve, za sve potrebe, duhovne i materijalne, za spasenje ljudi. Niste braćo i sestre ostali sami. Na poseban način s vama je lsus Krist, vječni svećenik.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Naime, sada dublje razumijemo Petrove riječi u poslanici: vi ste kraljevsko svećenstvo, i nauk II. Vatikanskog koncila o sveopćem svećeništvu, ne onom ministerijalnom, zaređenim službenicima, nego onom koje proizlazi iz sakramenta krštenja i pomazanja krizmom, prema kojem smo svi postali dionici Krista svećenika, proroka i kralja. Po tom sveopćem svećeništvu, po onima koji vjeruju, Krist je prisutan, prema svojim riječima: gdje god su dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime i On je s njima. Zato, kada se vi obitelji sabirete u molitvi, sam Krist je među vama prisutan. To je svećeništvo po kojem će, kako nam je Nadbiskup napisao, upravo oni blagosloviti hranu na dan Vazma.

Zbog Boga, našega Oca, možemo s punim pouzdanjem reći: Sve će opet biti dobro!

lako euharistiju pratite izdaleka uključeni ste u nju snagom Duha Svetoga, snagom lsusove riječi da će se istinski klanjaoci klanjati Bogu u Duhu i istini, snagom svoje zahvalnosti, jer ona to i jest, čin zahvalnosti za sva Božja dobročinstva. A nema zajedništva  bez  zahvaljivanja  Bogu, bez iskazivanja hvale svojem Stvoritelju i Spasitelju. Zahvalni smo Bogu za novi žar ljubavi, za probuđenu solidarnost, za ojačanu nadu i spoznaju da nas naš Bog u svim nedaćama prati i podupire. Zbog Boga, našega Oca, možemo s punim pouzdanjem reći: Sve će opet biti dobro!”

Homiliju je biskup Gorski završio molitvom Euharistijskom Isusu Dušo Kristova posveti me.

Nakon popričesne molitve, kardinal Bozanić prenio je Presveto u svetohranište ostavši s koncelebrantima u molitvi i klanjanju.

Euharistijsko slavlje pjevanjem su obogatili članovi Zbora HRT-a. Obrede Velikoga petka predvodit će kardinal Bozanić također u župi Tijela Kristova, Novi Zagreb – Sopot s početkom u 18 sati, a prenosit će ih na svojim trećim programima Hrvatska radiotelevizija.

Zagrebačka nadbiskupija | Bitno.net

Ovaj članak Kardinal Bozanić predvodio euharistijsko slavlje Večere Gospodnje se prvo pojavio na Bitno.net.

„Započinjemo slavljenje muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova u praznim katedralama i crkvama. Bolan je ovo trenutak za sve nas jer bez zajedništva ne možemo osjetiti potpunu radost“, rekao je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, predvodeći spomen Posljednje večere na Veliki četvrtak, 9. travnja u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

„Danas Crkva slavi dan ustanove svećeništva i euharistije, a mi svećenici zbog ove situacije prouzrokovane koronavirusom nismo mogli slaviti svoj dan, što nas iskreno boli. Zato želim čestitati braći svećenicima današnji dan, da bi ga i u ovim okolnostima otkrili u zahvalnosti i radosti, zahvalni Bogu za dar koji nam je dao i za povjerenje koje ima u nas. Pozdrav i vama dragi vjernici koji nas pratite preko Laudato televizije, TV Jadrana, HKR-a te putem interneta. Večeras nas okuplja milost, ljubav i zajedništvo Presvetog Trojstva. Otvorimo svoja srca i domove te zamolimo Gospodina da nas svojom milosrdnom ljubavlju učini sustolnicima svoje ljubavi“, potaknuo je nadbiskup Barišić.

U homiliji mons. Barišić rekao je kako Isus šalje učenike da pripreme pashalnu večeru u kući jedne obitelji. „Kao što se starozavjetna Pasha slavila unutar obitelji tako se i naša Pasha, svetkovina Velikog četvrtka, slavi u našim obiteljima. Vjerujem kako ste Gospodinu pripremili dostojan prostor i ozračje za ovaj sveti dan. Vaši stanovi i vaše obitelji su mjesta u kojima Gospodin želi slaviti ovu Pashu. Vjerujem kako ste se ove godine pripremali i više nego inače jer nemogućnost odlaska na misu osposobila nas je za svakodnevno dozivanje Gospodina kroz molitvu i slušanje Njegove riječi“, ustvrdio je, dodavši kako „mi nismo idealni, ali bez obzira na to Gospodin ulazi u naš prostor i ponaša se kao domaćin“.

Pojasnio je kako Gospodinov čin odlaganja haljine i pranja nogu učenicima ima duboko značenje koje se pokazuje kroz cijeli Njegov život. „Od utjelovljenja pa do kraja Gospodinov život je služenje. Takva nas ljubav iznenađuje jer nas ljubi do kraja. U Njemu nije ostalo nikakve rezerve, ljubio nas je cijelim svojim životom“, naglasio je, rekavši kako je euharistija čudo Božje ljubavi.

Istaknuo je kako Gospodin iznenađuje Petra, „ali i sve nas jer imamo neke ljestvice svojih vrednota i svoju logiku jer želimo sačuvati vlastiti život“. „Upravo suprotno, život je dar i život se živi darujući“, nastavio je nadbiskup.

Kazao je i kako je Veliki četvrtak Gospodinova mlada misa koja je u sebi bila toliko bogata da je i samo jedna bila dovoljna. „Na svojoj mladoj misi Gospodin je održao propovijed, ali ne riječima nego gestama. Ljubav govori djelima. Ne možemo u potpunosti razumjeti tu Božju ljubav. Ona za nas kao i za učenike ostaje tajna vjere. Ljubav je uvijek takva, ona prva djeluje i svjedoči, a mi tek kasnije naslutimo neke trenutke te ljubavi“, zaključio je, poručivši kako uz sve suvremene pokušaje ustanove raznih paradigmi Kristova paradigma ljubavi na djelu ostaje trajni primjer i najbolji model.

Rekao je kako je paradigma Isusove ljubavi prisutna kod liječnika, medicinskog osoblja te svih onih koji u trenutačnoj situaciji pandemije kroz brigu o tjelesnom i duhovnom zdravlju peru noge ugroženoj braći i sestrama. „Lijek protiv ove pandemije je Božja ljubav koja se preko nas posreduje u naše sredine stvarajući imunitet solidarnosti i zajedništva“, kazao je mons. Barišić.

„Zamolimo večeras Gospodina da nam daruje snagu iskrene božanske ljubavi kako bismo mogli proživjeti ovo vrijeme duhovnog posta spremajući svoje srce za susret s Njim kroz euharistijsko slavlje i svete sakramente. Gospodine, Ti si čeznuo s nama slaviti ovu pashu, a mi dušom i srcem čeznemo da što prije u zajednici s braćom i sestrama slavimo Tvoja sveta otajstva“, zaključio je nadbiskup Barišić.

U koncelebraciji su bili katedralni župnik don Tomislav Ćubelić i don Ante Mateljan, a đakonirao je don Nikola Šakić.

IKA | Bitno.net

Ovaj članak Nadbiskup Barišić: ‘Dušom i srcem čeznemo što prije u zajednici s braćom i sestrama slaviti Tvoja sveta otajstva’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Oj, zdravo Križu, nado sva!

Foto: Shutterstock

MOLITVA SVETOM KRIŽU

O, sveti Križu, na kojem je raspeta Ljubav srca mojega, premilosrdni moj Gospodin! Uzdižem pogled Tebi i vapijem: Spasi me! Neka čavli što probodoše ruke i noge moga Spasitelja, razapnu sve grijehe i zloće što ih učinih protiv Ljubavi i protiv svoga bližnjeg. Raskajana srca i lica oblivena suzama, razapinjem svoju oholost da uskrsne na poniznost, svoju škrtost da uskrsne na sebedarje i dobrohotnost; razapinjem bludnost da uskrsne na čistoću srca, duše i tijela, neumjerenost da uskrsne na suzdržanost; razapinjem zavist i srditost da uskrsnu na ljubav, lijenost da uskrsne na gorljivost! O, sveti Križu, daj mi po Tebi zaslužiti Vječnost! Amen!

MOLITVA POD KRIŽEM

Isuse, ti si iz ljubavi preuzeo patnju
I tako je pretvorio u patnju izbavljenja.
Hvala Ti za križ,
Hvala Ti za rane,
I za tri sata smrtne agonije.
Hvala Ti za tvoju riječ na križu
Kojom si nam Mariju dao za Majku: »Evo ti majke» ( Iv 19,27 )
Hvala ti za tvoju riječ na križu
Kojom nam pokazuješ što je praštanje:
«OČE, OPROSTI IM JER NE ZNAJU ŠTO ČINE.» (Lk 23,34 )
U ovaj čas dolazimo pred tvoj križ
I podastiremo ti sve naše patnje,
Patnje u obiteljima, u Crkvi i u svijetu.
Mi znamo: O Isuse, ti ćeš nas osloboditi.
Marijo, majko puna ljubavi koja stojiš pred križem
Moli sada s nama i za nas:
Neka nas Svemogući Bog, pomoću križa, tog znaka ozdravljenja,
oslobodi utjecaja zla.
Uz pomoć križa, znaka pobjede,
neka Svemogući Bog oslobodi sve one
koji pate pod utjecajem zla.
Pomoću tog svetog križa
Neka nam Bog udijeli sve potrebne milosti,
milost pomirenja, mira, ljubavi, vjere i ozdravljenja.
Neka nas tim znakom križa, blagoslovi i zaštiti,
Svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.

ISUSU NA KRIŽU…

Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!
(Mk 14,1-15,47)
Nalazim se, Isuse, podno tvoga križa.
Klanjam ti se!
Klanjam se tvojoj ljubavi, klanjam se tvojoj boli.
Klanjam se, Isuse, tvojoj odanosti volji Očevoj,
tvojem hodu i pod križem dokraja.
Klanjam se, Isuse, tvojoj ustrajnosti kojom si htio djelo spasenja
dovesti dokraja i umrijeti na drvetu križa.
Promatram, Isuse, tvoje izmučeno tijelo.
Oprosti mi, kad ostajem hladan gledajući raspelo,
ravnodušan na izvještaj o tvojoj muci i smrti.
Kao da sam to već prečesto vidio, toliko puta čuo.
A ipak, danas, “na dan uzvišenja tvoga križa”,
želim po prvi puta zagledati se u tvoj križ,
želim novom pozornošću i ljubavlju čuti izvještaj o tvojoj muci.
Želim te vidjeti, Isuse!
Vidjeti tvoje izmučeno tijelo, tvoju trnjem okrunjenu glavu,
tvoje probodene ruke i noge, tvoje otvoreno srce.
Želim vidjeti tvoje predano tijelo i prolivenu krv.
Za mene, za nas, za sve ljude svijeta.
Želim, Isuse, podno tvoga križa osjetiti snagu tvoje ljubavi
i šaptati ti riječi sućuti i zahvalnosti.
Oprosti, jer podno tvoga križa nisam bez krivnje,
jer sam i sam utkan u grijeh svijeta što ga ti otkupljuješ svojom smrću.
Oprosti što tako često zaboravljam na cijenu svoga otkupljenja,
na ljubav koja želi biti ljubljena,
što zaboravljam na poruku i poziv križa.
Oprosti, Isuse, što te ne ljubim dovoljno!
Hvala ti, Isuse, što si umro za mene.
Hvala ti za sve ljude svijeta jer si za sve dao svoj život.
Hvala ti što si ustrajao u žrtvi svoga križa.
Hvala ti, Isuse, što me sa svoga križa želiš privući k sebi.
Ne dopusti, Isuse, da se opirem tvojoj spasiteljskoj ljubavi.
Daj mi, Isuse, milost da osjetim neizrecivu snagu križa
kojom odgoniš od mene, i od svih nas, zle sile svijeta i đavla,
te nam svima daješ novu snagu za život.
Tvoj križ, Isuse, govori o ljubavi.
U izvještaju o muci vidimo oko tebe toliko mržnje, toliko gorčine.
U tebi, Isuse, toliko ljubavi i mira.
Ispuni me, Isuse, svojom ljubavlju i mirom.

Bitno.net

Ovaj članak Snažne molitve presvetom Križu – izmoli ih u ovaj sveti i milosni dan! se prvo pojavio na Bitno.net.

Šest ovogodišnjih procesija Za križen, s početkom iz različitih mjesta na otoku Hvaru, održalo se u nikad sličnim uvjetima. Nakon što je Stožer civilne zaštite RH omogućio da se stoljetni običaj održi unatoč pandemiji koronavirusa, svaka procesija smjela je imati najviše 15 osoba. Također, svi su sudionici morali poštivati odredbe o zaštiti i prevenciji zaraze. Videosnimka iz Jelse, umjesto tisuća ljudi koji gledaju posljednji trk križonoše i pomoćnika k župnom svećeniku, prikazuje usamljenog župnika i sudionike na praznom gradskom trgu. Video je snimio Paul Bradbury, osnivač i novinar portala Total Croatia News. Kako je izgledala cijela procesija, kao i fotografije s praznog trga, možete pogledati OVDJE.

Bitno.net

Ovaj članak VIDEO Pogledajte završetak procesije ‘Za križen’ kakav ne pamte na otoku Hvaru se prvo pojavio na Bitno.net.

Prošle sam se nedjelje trgnuo kad smo stigli do sljedeće rečenice iz Evanđelja: “Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.” (Lk 23, 44-45) “Sunce pomrča?” Stvarno? Prevoditelji Biblije čiji tekst slušamo na misi sigurno to nisu tako preveli! Ali jesu. Uh. Zato sam ja reagirao kako sam reagirao…

Foto: Flickr.com

O Mjesecu

Luna – ili Mjesec, kako to nebesko tijelo inače zovemo – obiđe oko Zemlje svakih 29,5 dana. Također se obrne oko svoje osi svakih 29,5 dana. To nije bizarna slučajnost, nego fenomen usklađivanja morskih mijena s Mjesečevim mijenama. Baš kao što sila teža Mjeseca na Zemlji uzrokuje plimu, i Zemljina sila teža utječe na Mjesec. Utjecaj je toliki da je s vremenom promijenio Mjesečevu rotaciju i orbitu sve dok se nisu uskladile. To nije tako samo za naš Mjesec. I drugi su mjeseci u Sunčevom sustavu tako povezani s planetima oko kojih se kreću.

Jedna posljedica usklađivanja morskih mijena s Mjesečevim mijenama jest da je Mjesec Zemlji pokazuje uvijek istu stranu. Nismo znali što je na drugoj strani Mjeseca sve dok nismo počeli slati sonde i svemirske brodove da kruže oko njega. No većinu vremena ne možemo vidjeti ni cijelu vidljivu stranu Mjeseca. Kad je Mjesec na istoj strani Zemlje kao i Sunce, Sunčeve zrake padaju na nevidljivu stranu Mjeseca, tako da je vidljiva strana u tami. To zovemo mlađakom.

Kad je Mjesec na suprotnoj strani Zemlje u odnosu na Sunce, Sunčeve zrake padaju na vidljivu stranu Mjeseca i cijelu je osvjetljuju. To zovemo uštapom. Kad je Mjesec pored Zemlje, Sunčeve zrake padaju na polovicu vidljive strane, tako da je pola Mjeseca osvijetljeno. To zovemo polumjesecom. To je pravo objašnjenje za Mjesečeve mijene koje gledamo svakog mjeseca. Ne radi se o tome da Zemljina sjena pada na Mjesec (to se rijetko događa). Bitno je na koji dio vidljive strane Mjeseca padaju Sunčeve zrake dok Mjesec kruži oko nas.

Kakve to veze ima s Isusovim raspećem?

O pomrčinama

Pomrčina se dogodi kad se jedno nebesko tijelo kreće između druga dva. Zemlji se događaju dva tipa pomrčina – Sunca i Mjeseca. Pomrčina Sunca dogodi se kad se Mjesec kreće točno između Zemlje i Sunca, priječeći nam (ili djelomično priječeći) pogled na Sunce. Pomrčina Mjeseca dogodi se kad se Zemlja kreće točno između Sunca i Mjeseca, zbog čega Zemljina sjena padne na Mjesec, koji djelomično ili potpuno potamni (ili pocrveni! Zanimljivo!).

Pomrčine Mjeseca su rijetki događaji kada Zemljina sjena stvarno padne na Mjesec.

Kad se događaju pomrčine

Sad, na osnovi onoga što smo rekli o mjesečevim mijenama, pitam vas: kad se pomrčine mogu dogoditi? Ako promislite, trebali biste se brzo sjetiti odgovora.

Ako se pomrčina Sunca dogodi kad se Mjesec kreće točno između Zemlje i Sunca, onda Mjesec mora biti između Zemlje i Sunca – za mijene koju zovemo mlađakom. Pomrčina Sunca ne može se dogoditi ikada drugo jer bi Mjesec tada bio na pogrješnom dijelu neba.

(Također: pomrčine Sunca ne događaju se za svakog punog Mjeseca jer to što je Mjesec na istoj strani Zemlje kao i Sunce nije isto što i kad je Mjesec točno između Zemlje i Sunca.) Obratno: ako se pomrčina Mjeseca dogodi kad je Zemlja točno između Sunca i Mjeseca, onda se mora događati kad je Mjesec na suprotnoj strani Zemlje u odnosu na Sunce – za mijene koju zovemo punim mjesecom.

Pomrčina Mjeseca se mogu dogoditi samo tada.

(I još: pomrčine Mjeseca ne događaju se za svakog punog mjeseca jer nije isto biti na suprotnoj strani Zemlje u odnosu na Sunce i biti točno suprotno od Zemlje u odnosu na Sunce.)

Opet: Kakve to veze ima s Isusovim raspećem?

Židovski kalendar

U Isusovo su vrijeme Židovi koristili lunisolarni kalendar. To znači da su uzimali u obzir podatke o Mjesecu (poput mijena) i podatke o Suncu (poput ravnodnevnica). Nama je ovdje bitan dio o Mjesecu. Točnije: židovski su mjeseci vezani uz mjesečeve mijene. Svaki je mjesec počinjao svetkovinom za mlađaka, kako čitamo u Bibliji (npr. Kol 2,16). U Jeruzalemu je čak postojao sud koji je određivao početak mjeseca čim bi bio uočen mlađak. Mišna, zbirka usmenih propisa zapisanih oko 200.n.e., čak sadrži pravila o tome tko može biti svjedok pojavi mlađaka i o tome kako provjeriti te svjedoke. Kad bi sud odredio da je mlađak uočen, slali bi glasnike iz Jeruzalema da objave početak novog mjeseca ostalim židovskim zajednicama. Zato je viđenje mlađaka bilo bitno za određivanje početka mjeseca i blagdane koji su bili u pojedinom mjesecu, poput Pashe.

Zašto je Pasha važna?

Pasha, židovski blagdan kojim se slavilo oslobođenje Izraelaca iz egipatskog ropstva, važna je i nama, jer je tada razapet Isus.

Sva Evanđelja povezuju raspeće s Pashom:

Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne. (Mt 26,2)

Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. (Mk 14,1)

Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu, posla Isus Petra i Ivana i reče: ‘Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu.’ (Lk 22,7-8)

Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: ‘Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?’ (Iv 18,39)

Znači, prema kronologiji imamo jako dobre dokaze da je Isus razapet na Pashu. Zapravo, Isus je dijelom baš zbog Pashe tada razapet: bio je u Jeruzalemu radi blagdana kad su vlasti odlučile da ga ubiju.

O Pashi

Pasha pada na 14. dan mjeseca Nisana. Kako je objašnjeno u Levitskom zakoniku: U prvom mjesecu [t.j. Nisanu] četrnaestoga dana u suton jest Pasha u čast Jahvi. (Lev 23,5) Nisan, kao i svi ostali mjeseci židovskog kalendara, počinje viđenjem mlađaka. Za koje je mjesečeve mijene pala Pasha? Ako Mjesec obiđe oko Zemlje za 29,5 dana, onda je 14. dan tog ciklusa vrlo blizu punog mjeseca. Koja se pomrčina može dogoditi za punog mjeseca?

Pomrčina Mjeseca, a ne pomrčina Sunca.

Zato sam se trgnuo

Trgnuo sam se jer je Lk 23,44-45 ovako prevedeno: Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. Ne! Ta se pomrčina ne može dogoditi na Pashu! Pomislili biste da prevoditelji to nisu znali. No to ne drži vodu, jer se činjenica da pomrčina koja se tada dogodila nije bila solarna redovito spominje u komentarima Lukina evanđelja, a prevoditelji su s tim komentarima sigurno bili upoznati i konzultirali su ih pri prevođenju.

Znali su, ali iz nekog razloga ih nije bilo briga.

Namjerna pogrješka

Ako pogledate grčki tekst koji su preveli kao jer sunce pomrča, vidjet ćete da piše:

tou hēliou eklipontos

Tou hēliou znači od (zbog) Sunca.

Eklipontos definitivno znači pomrčina.

Je li Luka tvrdio da se dogodila pomrčina? Moguće je da Luka nije razumio ritam pomrčina. U starom svijetu su to rijetki razumjeli. 600 godina prije toga grčki filozof Tales zaprepastio je svoje suvremenike predvidjevši pomrčinu koja se dogodila 28. svibnja 585. pr. Kr. Čak i da Luka nije razumio ritmove pomrčina, nije tvrdio da se dogodila pomrčina u onom smislu na kojeg mi mislimo. Eklipontos je particip glagola ekleipō (zakazati, prekinuti, prestati). Pomrčina Sunca događa se kad se Sunčeva svjetlost prekida jer ispred Sunca prolazi Mjesec. No reći da se Sunčeva svjetlost prekinula nije isto što i reći da se dogodila pomrčina Sunca. (Sunčeva se svjetlost prekida svake večeri.)

Prevoditelji su, dakle, namjerno pogriješili. Grčki tekst ne zahtijeva takav prijevod.

Što kaže znanost

Znanost nam ne kaže što je bila tama koja je prekrila Zemlju za vrijeme raspeća. Moglo ju je prouzrokovati, Božjom providnosti, bilo koja prirodna sila koju je Bog odabrao. Neki znanstvenici misle da je Bog izazvao jugo koje je pokrenulo oluju prašine. Drugi misle da se radilo o debelom sloju oblaka. Moglo je posrijedi biti i nešto drugo, još čudesnije. Ako znanost daje naslutiti bilo što o toj tami, daje naslutiti da to nije bila pomrčina Sunca.

No naša detektivska priča još nije gotova.

Još nešto

Sjećate se da sam vas pitao koja bi se pomrčina mogla dogoditi za punoga mjeseca na Pashu? Pomrčina Mjeseca, zar ne? Onda je logično pitati: Je li se dogodila? Neki od vas znaju da je Isus vjerojatno razapet 3. travnja 33. godine n.e. Znate što? Kad je te noći izašao Mjesec, iz Jeruzalema se mogla vidjeti djelomična pomrčina Mjeseca. To se možda spominje u Novom zavjetu.

Na dan Duhova, kad je Petar propovijedao, citirao je proročanstvo iz knjige proroka Joela (Jl 2,31), govoreći okupljenom mnoštvu:

Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv
prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. (Dj 2,20)

Petar želi reći da se u njihovo vrijeme ispunjava Joelovo proročanstvo, i činjenica da se Sunce pretvorilo u tamu za vrijeme raspeća mu je bila poznata, a i zabilježio ju je Luka u Djelima apostolskim. Pomrčina Mjeseca može učiniti da Mjesec izgleda crvenkast, i Petar možda govori o pomrčini koja se dogodila nekoliko tjedana prije, 3. travnja 33. godine, one noći kad je Isus ležao u grobu. Razmislite o simbolici: Isus je upravo bio prolio svoju krv, a Mjesec je izgledao kao da krvari. Nije ni čudno što se Petru to činilo kao ispunjenje proročanstva!

Tako, kad sljedeći put čujete uobičajeni prijevod Lk 23,44-45, neka vas utješi činjenica da se za raspeća stvarno dogodila pomrčina, ali ne pomrčina Sunca.

Jimmy Akin | National Catholic Register

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net

Ovaj članak Što je uzrokovalo veliku tamu u času Isusove smrti? se prvo pojavio na Bitno.net.

Mjuzikl “Uskrsli” premijerno je izveden 14. travnja 2014. u koprodukciji Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskog i Zagrebačkoga gradskog kazališta Komedija te je sljedeće tri godine bio na redovnom programu GK Komedija

Foto: Ansambl Kolbe

Autor Daniele Ricci, redatelji Marko Cindrić i Robert Bošković, te Ansambl Kolbe, pojačan Majom Blagdan i Ivanom Mikulićem, glazbenim sastavom „Novo svitanje“, kao i plesnim ansamblom pod vodstvom Andree Solomun, ostvarili su ovo veliko glazbeno/plesno/glumačko, ali prije svega duhovno ostvarenje.

U 65 minuta mjuzikla “Uskrsli”, dinamično se izmjenjuju prizori od Isusova ulaska u Jeruzalem: slavni ulazak, njegovo uhićenje, muka i smrt na križu… Ali se ne zaustavlja tamo, u najdubljoj ljudskoj tami, već se prati i Isusovo uskrsnuće i objava, sve do Tomina obraćenja.

Uz mjuzikl “Uskrsli”, gledatelj još jednom duboko emotivno proživljava posljednje dane Isusova hoda ovom zemljom te slavi njegovo uskrsnuće.

Mjuzikl će se moći pogledati od nedjelje, 12. travnja 2020. u 17 sati nadalje, na YouTube kanalu “Ansambl Kolbe”, na linku OVDJE.

Ovaj glazbeno-scenski spektakl opravdao je očekivanja publike i struke, baš kao i njegov prethodnik “Život za život” te aktualni mjuzikl “Svetac svega svijeta”.

Bitno.net

Ovaj članak Iznenađenje za Uskrs: Ansambl Kolbe prvi put objavljuje cijelu snimku jednog od svojih mjuzikla se prvo pojavio na Bitno.net.

Bl. Anna Katharina Emmerich (1774. – 1824.) redovnica augustinka, ubraja se među najglasovitije mistike, a njezina su viđenja prevedena na mnogo jezika. Promatrajući u svojim viđenjima Isusovu muku i smrt na križu, ona i sama postaje slična Isusu Patniku, noseći na svom tijelu njegove rane. U veličanstvenim viđenjima Anna Katharina proživljava čitavu Gospodinovu Muku, počevši od Posljednje večere. Začudno je navođenje najsitnijih pojedinosti koje su kasnije prošle znanstvenu provjeru. Nadahnut viđenjima Anne Katharine, redatelj i glumac Mel Gibson snimio je film “Pasija”, o muci Isusovoj. Papa Ivan Pavao II. 3. listopada 2004. godine proglasio je Annu Katharinu Emmerich blaženom. Proživite Isusov Križni put priređen prema viđenjima ove augustinske redovnice.

Bitno.net

Ovaj članak Križni put prema viđenjima blažene Anne Katharine Emmerich se prvo pojavio na Bitno.net.

Molitvena inicijativa “Krunica Hrvata svega svijeta” poziva sve vjernike da se priključe molitvi Krunice uživo, sutra na Veliku subotu, 11. travnja 2020. u 14. 00 po hrvatskom vremenu

Bit će to druga po redu istovremena molitva Krunice koja okuplja Hrvate diljem svijeta. Predmolitelji će se ove subote priključiti iz Sarajeva, Chicaga, Melbournea, Buenos Airesa, Osijeka i Zagreba.

Iz Sarajeva će molitvu predvoditi nadbiskup koadjutor Vrhbosanske nadbiskupije monsinjor Tomo Vukšić, iz Chicaga fra Jozo Grbeš, kustos Hrvatske franjevačke kustodije Sv. Obitelji zajedno sa subratom fra Antonijom Musom, iz Melbournea molitvu predvode don Josip Grubišić i don Miodrag Brkan, iz Buenos Airesa aktivni laik Tomas Gadže, a zadnja desetica Krunice predmolit će se iz Hrvatske – predvode ju superior Isusovačke rezidencije u Osijeku pater Ike Mandurić te iz Zagreba Alan Hržica, voditelj molitvene zajednice Srce Isusovo, koji će cijelu Krunicu i glazbeno pratiti.

Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu svesrdno podržava ovu molitvenu inicijativu, a inicijativi se priključuju brojne molitvene zajednice i crkvene institucije kako u Hrvatskoj tako i diljem svijeta.

Molitva će se uživo prenositi na YouTube-u na OVOJ poveznici.

Sve informacije o inicijativi možete pratiti na službenoj Facebook stranici koja se nalazi OVDJE.

Molitvena inicijativa “Krunica Hrvata svega svijeta” poziva sve hrvatske vjernike da se u tišini Velike subote ujedine u zajedničkoj molitvi i povjere zagovoru Gospe Kraljice Hrvata.

Krunica Hrvata svega svijeta molit će se na nakane:
– za vjeru, da hrvatski narod diljem svijeta ostane vjeran Bogu i Katoličkoj crkvi
– za kraj pandemije i obnovu Zagreba
– za hrvatsku dijasporu, da očuva svoj identitet i svoje vrijednosti
– za budućnost hrvatskog naroda i njegovo potomstvo
– za osobne nakane svakoga tko se pridruži molitvi.

Bitno.net

Ovaj članak Sutra prenosimo drugu ‘Krunicu Hrvata svega svijeta’: sudjeluje i koadjutor Vrhbosanske nadbiskupije Tomo Vukšić se prvo pojavio na Bitno.net.

Sad je bitka bila svršena. U posljednje tri ure On je obavio posao svoga Oca. Umjetnik je metnuo posljednju ruku na svoje remek-djelo te je s radošću jakoga kliknuo: Svršeno je!

Foto: Shutterstock

Odvijeka htio je Bog stvoriti čovjeka na sliku i priliku svoga vječnog Sina. Kad je nebo obojio plavo a zemlju zeleno, pripremio je vrt, kako samo Bog može načiniti vrt, i metnuo čovjeka u tu raskoš da bude jednak slici Božjega Sina. No na zemlji je na tajanstven način odjeknula pobuna Luciferova, i Božja slika u čovjeku bi izbrisana i uništena.

U svojem božanskom milosrđu nebeski je Otac htio vratiti čovjeka u stanje njegove prijašnje slave. Da bi slika opet nalikovala na uzor, htio je Bog svoga božanskog Sina prema kojemu bijaše čovjek stvoren poslati na zemlju, kako bi stvorovi još jednom vidjeli, kakvi bi po Božjoj želji i volji trebali da budu. Samo božanska svemoć mogla je pri izvršenju toga zadatka znak poraza pretvoriti u znak pobjede. U božanskom poretku Otkupljenja upravo ona tri činioca što bijahu dovela do našega pada izvršiše i djelo našega spasenja. Namjesto neposlušnoga čovjeka Adama došao je poslušni čovjek Krist, na mjestu ohole žene Eve stajala je ponizna Djevica Marija, mjesto drveta u vrtu bilo je drvo križa. Otkupljenje je bilo dovršeno; mi smo bili kupljeni i plaćeni. Bili smo zadobiveni u bitci koja se nije odlučila s nekoliko kamičaka kao ona u kojoj je David ubio Golijata, već s pet rana; strašnih biljega na rukama, nogama i boku. U toj se bitci nije ljeskalo oružje na podnevnom suncu, već je pod potamnjelim nebom visjelo poput grimizne krpe jedno tijelo. Poklič te bitke nije bio „Ubij i uništi“, nego „Oče, oprosti“. Nije se borilo čelikom što siječe i mrvi, nego tekućom krvlju, a izgubio je On koji je neprijatelja potukao. Sad je bitka bila svršena. U posljednje tri ure On je obavio posao svoga Oca. Umjetnik je metnuo posljednju ruku na svoje remek-djelo te je s radošću jakoga kliknuo: Svršeno je!

Njegovo je djelo dovršeno, no kako je s našim? Samo Bog može tu riječ izreći, mi ne. Dovršeno je djelo kojim je čovjeku stečen božanski život, ali nije dovršeno razdavanje toga života. On je s Kalvarije napunio spremnicu sakramentalnoga života, ali posao utjecanja toga života u naše duše još nije obavljen. On je položio kamen temeljac, ali mi moramo nadograđivati. On je nategnuo luk, kad je dao kopljem otvoriti svoj bok i zaogrnuo se u odjeću svoje dragocjene Krvi, ali mi moramo kroz taj luk ući. On stoji pred vratima i kuca, ali zasunac je iznutra i samo ga mi možemo odsunuti. On je konsakrirao, mi se moramo pričestiti. A hoće li naše djelo ikada biti dovršeno, ovisi o tome u kojoj ćemo mjeri živjeti Njegovim životom, postati drugi Kristi, jer Njegov Veliki Petak i Njegova Muka nama ništa ne koriste, ako ne uzmemo Njegov Križ i ne idemo za Njime. Grijeh je najveća zapreka što nas zadržava od ispunjenja te zadaće, jer dok god ima na svijetu grijeha, Krist će biti uvijek ponovo raspinjan u našim srcima.

Jednom preda mnom stajaše
Trnjem ovjenčan Čovječji Sin.
„Zar još nije, Gospodine,
Spasenja svijeta dovršen čin?“

Zapitah. A On me blago pogleda:
„Zar nije ti znana istina ta
Da svaki grijeh je bič okrutan
I svako srce Kalvarija?“

(Rachel Annand Taylor)

Molitva

Dragi Isuse, Otkupljenje je Tvoje djelo, a na meni je da činim pokoru i okajavam, jer pokora je sjedinjenje s Tvojim životom, Tvojom istinom i Tvojom ljubavlju. Tvoje je djelo na križu svršeno, ali moja je zadaća sada da Te s križa skinem, jer

Uvijek kad me okružuje tišina,
Danju i noću,
Straši me krik S križa.
Kad začuh ga prvi put,
Iziđoh i stadoh da tražim.
Nađoh čovjeka u muci križa,
Pa rekoh: „Skinut ću Te. ”
Htjedoh vaditi čavle iz nogu.
No on reče: „Pusti.
Jer nitko me ne može skinuti s križa,
Dok god svi, muževi, žene, djeca,
Ne dođu ovamo skupa da me skinu .”
„Ali ne mogu podnijeti krika”,
Rekoh, „što da činim?”
Nato će on: „Iziđi u svijet I svakom kog vidiš objavi:
Pogledajte, na križu visi Čovjek!”

(Elizabeth Cheney)

*Ostale tekstove iz niza “Sedam posljednjih riječi” možete pronaći ovdje.

Gornji tekst je ulomak iz knjige Fultona J. Sheena “Duga boli” Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.

Ovaj članak Fulton Sheen o Isusovim riječima na križu: ‘Svršeno je!’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Prenosimo prigodnu meditaciju patera Marka Glogovića u suradnji s Mladima Srca Marijina o Krvi Kristovoj. Meditacija je nastala na molitvenom susretu zajednice “Isus, sin Marijin” u Karlovcu. Krvi Kristova, spasi nas!

Bitno.net

Ovaj članak Meditacija patera Glogovića: Krvi Kristova, spasi nas! se prvo pojavio na Bitno.net.