U prostorijama nakladničke kuće Verbum u Splitu, u četvrtak 5. ožujka na konferenciji za medije predstavljena je nova jedinstvena knjiga pape Franje Vjerujem, vjerujemo, a koju su predstavili don Ivan Terze, svećenik salezijanac, župnik župe Marije Pomoćnice kršćana u Splitu, dr. sc. Miro Radalj, direktor nakladne kuće Verbum i mr. sc. Petar Balta, glavni urednik nakladničke kuće Verbum

„Nakon što je u svojim međunarodnim uspješnicama Oče naš i Zdravo Marijo, objavljenima u nakladi Verbuma 2017., odnosno 2018. godine, papa Franjo protumačio dvije osnovne kršćanske molitve, u razgovoru s don Marcom Pozzom u knjizi Vjerujem, vjerujemo na svoj način tumači i molitvu Vjerovanje. Kao i kod objavljivanja knjiga Oče naš i Zdravo Marijo, nakladnička kuća Verbum je od početka bila uključena u projekt objavljivanja knjige Vjerujem, vjerujemo te je tako Hrvatska bila jedina zemlja u kojoj je nova Papina knjiga objavljena istodobno kada i u Italiji – 3. ožujka 2020.“, kazao je na početku predstavljanja knjige direktor Verbuma Miro Radalj. Nastavio je riječima: „Papa Franjo u novoj knjizi svojim posebnim, pristupačnim jezikom, dobrim dijelom zahvaljujući sjajnim pitanjima oca Marca Pozze, približava molitvu Vjerovanja, a ujedno provlači temu koja obilježava pontifikat pape Franje, a to je tema Božjeg milosrđa za koju Papa na svoj način kaže da ‘Bog boluje od milosrđa’. Vjerujem da će ova knjiga, kao što su bile i prethodne dvije Oče naš i Zdravo Marijo biti uspješnica u hrvatskim knjižarama i u svijetu.“ Svoje izlaganje Radalj je zaključio citatom koji progovara o Papinom viđenju Boga, Božjeg očinstva, odnosno Božjeg milosrđa: „Sveopći sud ne zamišljam kao vaganje: gledaj što sam napravio, učinio sam ovo i ono… Zamišljam trenutak kada ću, na zalasku života, doći k Bogu, privučen ljepotom, ponizna duha i pognute glave; zamišljam njegov zagrljaj i moj pogled koji će se podignuti prema njegovu. Ne bih se usudio gledati ga, a da me on prvo ne zagrli.“

Don Ivan Terze u svojem je promišljanju istaknuo da se knjiga pape Franje Vjerujem, vjerujemo uklapa u koncept nove evangelizacije te da u njoj Papa pučkim jezikom naviješta Radosnu vijest – Isusa Krista. Stoga je knjiga i za one koji su se udaljili od vjere kao i za one koji nikada nisu bili blizu vjere. Terze je istaknuo da će knjiga stoga dobro doći brojnim roditeljima, mladim roditeljima djece koja se pripremaju za prvu pričest ili sakrament svete krizme kako bi uz nju mogli osvježiti, skinuti prašinu sa svojega vjerovanja te nakon umora rada i odgoja djece vratiti se korijenima vjere u kojoj su kršteni. Knjiga će, dodao je, biti i odličan materijal za rad s krizmanicima i katekumenima jer na jednostavan način pojašnjava zahtjevne stvari i ono što vjerujemo, a ne znamo izraziti. Don Terze završio je svojim osobnim dojmom o knjizi: „Ovu knjigu definirao bih kao zagrljaj. Ona u svojoj ljepoti i jednostavnosti grli sve koji su umorni, udaljeni, pomalo obeshrabreni svakodnevnom jurnjavom života. Ona grli sve one koji su željni izazova i avantura koje život u vjeri s Isusom Kristom donosi. Ona grli sve koji zbog grijeha nas bližnjih imaju krive stavove i poglede na Boga. Ona grli one koji ponovno žele otkriti toplinu Božje ljubavi. Ona je povratna karta za sve koji su otišli.“

Petar Balta, glavi urednik nakladničke kuće Verbum, u svom izlaganju iznio je kako je Verbum bio u mogućnosti objaviti ovo izdanje istodobno sa svjetskom premijerom zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji s vatikanskom kućom Libreria Editrice Vaticana i velikim svjetskim izdavačima koji su također nositelji ovog projekta – talijanskom izdavačkom kućom Rizzoli i francuskom izdavačkom kućom Bayard. Naglasio je da se u knjizi Vjerujem, vjerujemo očituje jednostavnost pape Franje te ono što on često puta govori da istinska teologija ne bi trebala biti teoretska, odvojena od života, već bi trebala podrazumijevati brigu za svakog čovjeka. Također, očituje se i njegova želja da vjeru prenese dijalektom, jezikom kojim osoba govori u svojoj obitelji, svom mjestu, u svakodnevnom razgovoru, jednostavno, iskreno, istinito i od srca. Upravo ovakav način govora je vidljiv i u knjizi. Sama tema ove knjige je fundamentalna kako je rekao Balta: „Taj Credo mnoge je ljude vodio i na stratišta zbog vjere u Krista i onog što ispovijedamo u Apostolskom vjerovanju, ljudi su bili spremni davati svoje živote. To je ono što čini polog, što nam čini najvažnije u životu. U ovoj knjizi koja tumači molitvu Vjerovanja, koja u sebi sažimlje sve ono što je najvažnije kršćanima svaki čitatelj je dobio nešto što ga može potaknuti da razmisli o svom životu.“ Naglasio je i da ova knjiga nije samo za vjernike, već i za one koji su daleko od vjere jer će se moći približiti vjeri, razbiti određene predrasude koje imaju ili nekakva loša iskustva, ali i otvoriti svoje srce vjeri. „Ključna poruka ove knjige“, kazao je Balta, „jest vjera u Boga koji je dobri i milosrdan otac koji ljubi sve ljude“ te je završio citiranjem riječi pape Franje iz knjige: „Prva istina koju želim svakome od vas reći jest: Bog te ljubi. Nije važno jesi li to već negdje čuo ili ne, želim te podsjetiti na to: Bog te ljubi. Nikada nemoj sumnjati u to, što god da ti se dogodi u životu. Svakoga trenutka beskrajno si ljubljen.“

Novu knjigu pape Franje Vjerujem, vjerujemo možete pronaći u knjižarama Verbum, a više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Bitno.net

Ovaj članak Predstavljena nova knjiga pape Franje ‘Vjerujem, vjerujemo’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Intervenira li Bog u ljubavne priče? Ovaj sjajni animirani film može vam dati odgovor na to pitanje

Foto: screenshot

Božji nas putovi uvijek iznenađuju. Ne morate biti iznimno pobožni kako biste shvatili da je stvarnost poput komada fine tkanine koju je istkao Bog. Ja nisam jedna od ljudi koji vide Božje znakove u apsolutno svemu što se događa. Kažem to jer sam nedavno imala priliku svjedočiti jednoj od tih posebnih „slučajnosti”, i radilo se o nevjerojatno velikoj stvari.

Najbolja stvar u tome je što nema posebnoga recepta koji bismo trebali slijediti. Božja je ljubav toliko velika da On već pokušava ispuniti naše srce svojom ljubavlju i radošću čak i prije nego što mi za to zamolimo. Nema potrebe bacati novčiće u neku fontanu ili odraditi niz zadataka s nekog posebnog popisa kako bi sve na kraju bilo savršeno (jasno vam je da moramo surađivati s Bogom, ali o tome ćemo za koji trenutak). Bog djeluje kada to najmanje očekujemo, i On će učiniti što je najbolje za vas.

Mi moramo jednostavno zamoliti svim svojim srcem, i On će doći. Da! On dolazi! On se pokazuje. On govori jasno. Želi nas pronaći na našemu putovanju. Želi nas voditi čudesnim putem. Do problema dođe kada mi pokušavamo forsirati stvari, kada mislimo da je najbolji način da ostvarimo svoje želje taj da ih sami dosegnemo, svojim vlastitim naporima. Upravo tada najčešće dolazi do frustracije.

Božje milosti doći će kada i kako mi to najmanje očekujemo, i to besplatno.

Besplatno je – sasvim besplatno, zahvaljujući i tome što smo i mi malo surađivali. Kako je rekao Martin Descalzo: „Najbolja stvar u vezi s Bogom nije činjenica što je svemoguć, nego što On nije toliko moćan da ne bi ‘trebao’ ljudska bića. Bog je dovoljno pametan da bolje od ikoga zna da svemoć izaziva divljenje, poštovanje, štovanje, oduševljenje, podložnost… No samo slabost, samo blizina stvara ljubav. Zato je On, još od dana stvaranja, On koji ne treba nikoga, želio računati na čovjekovu suradnju gotovo u svemu. I započeo je stavljajući u naše ruke odgovornost za dovršavanje njegovoga djela stvaranja, i svega drugoga što će se dogoditi na Zemlji.”

I zato vidimo da uz Njegovu svemoć, zajedno s našom slabošću i našom vjerom, ima i više nego dovoljno toga čime se može popraviti naš svijet.

Intervenira li Bog u ljubavne priče? Ovaj sjajni animirani film “Ispunjatelj želja” može vam dati odgovor na to pitanje.

Luisa Restrepo | Catholic-Link

Prijevod: Ana Naletilić

Ovaj članak VIDEO Bog djeluje kada to najmanje očekujemo: ovaj animirani film o Providnosti to će vam potvrditi se prvo pojavio na Bitno.net.

Osim pobožnosti prvih pet subota, Karmelićanke BSI organiziraju i 8. Karmelski križni put za mlade te biblijsko bdjenje. Informacije slijede u nastavku

Sa željom da se učvrsti i proširi pobožnost i ljubav prema Bezgrešnom Srcu Marijinu, sestre karmelićanke Božanskog Srca Isusova (BSI) iz samostana sv. Josipa u Hrvatskom Leskovcu, u suradnji s pridruženim članovima svoje zajednice – Zajednicom karmelskih laika BSI i Mladih Karmela BSI, organiziraju pobožnost pet prvih subota u čast Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Pobožnost će se odvijati svake prve subote u mjesecu, od 1. veljače do 6. lipnja 2020., u samostanskoj kapelici sv. Josipa. Program započinje svetom ispovijedi u 19 sati, slijedi meditativna krunica s mislima karmelskih svetaca u 19,30 te sveta misa u 20 sati – koju će svake subote predslaviti netko od braće karmelićana iz Remeta. Susret završava zajedničkim druženjem u samostanskoj dvorani.

8. Karmelski križni put za mlade pod geslom “Nebo sve ima, ali nema trpljenja” u Hrvatskom Leskovcu

8. Karmelski križni put za mlade pod geslom “Nebo sve ima, samo nema trpljenja” (bl. M. Marija Terezija) održat će se na 2. korizmenu nedjelju, 8. ožujka 2020., u Hrvatskom Leskovcu kod sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova (BSI). Od 15,30 u samostanskoj kapelici sv. Josipa bit će prilika za sv. ispovijed, u 16 sati započinje pretprogram u kojem će kratko biti predstavljena utemeljiteljica Karmela BSI, bl. M. Marija Terezija od sv. Josipa, o 100. obljetnici njezina dolaska u Hrvatski Leskovac, nakon čega će mladi pisati svoje nakane; u 16 sati će započeti Križni put na otvorenom koji će animirati pridruženi članovi Karmela BSI, više skupina mladih iz Župe sv. Ivana Nepomuka Stupnik-Lučko i prijatelji iz drugih zajednica. U 18,30 slijedi sv. misa koju će predslaviti o. Stjepan Vidak, OCD. Glazbeno animiraju zbor Allegro i VIS Karmel. Na samom kraju bit će druženje u samostanskoj dvorani. Dođite i budite sudionici ovog nesvakidašnjeg događaja!

Biblijsko bdjenje u Župi sv. Ivana Nepomuka Stupnik-Lučko

Biblijsko bdjenje – proglašavanje Božje riječi čitanjem Svetog pisma “od korica do korica”, nadahnuto iskustvom Župe Navještenja iz Velike Gorice – započet će u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka Stupnik-Lučko u ponedjeljak, 9. ožujka 2020., sa svečanom sv. misom u 18,30 i blagoslovom čitača, a trajat će punih pet dana i noći – do subote, 14. ožujka 2020., kada će biti završno misno slavlje u 18,30 kao zahvala za pročitanu Bibliju i sve primljene milosti. Nakon završne sv. mise bit će pojedinačni blagoslov Biblija i zajedničko druženje uz svjedočanstva u prostorima župe.

Pozivaju se svi zainteresirani da se uključe u ovaj veliki događaj i duhovnu obnovu za župnu zajednicu i šire: kao čitači, dežurne osobe, aktivni slušači, molitelji, a najvažnije od svega – kao ljubitelji Božje riječi.

Detalje možete saznati na mrežnoj stranici župe www.nepomuk.hr, a upisati se na listu čitača i/ili dežurnih osoba možete do petka, 6. ožujka. Kraći susret za sve upisane čitače i dežurne, na koje će dobiti sve potrebne upute, održat će se u subotu 7. ožujka s početkom u 18 sati. Odvažite se i odazovite jer Božja se riječ nikada ne vraća bez ploda (usp. Iz 55,11)!

Bitno.net

Ovaj članak U Hrvatskom Leskovcu se nastavlja pobožnost prvih pet subota u čast Bezgrešnom Srcu Marijinu se prvo pojavio na Bitno.net.

Moćni i drugačiji prikazi poznatih i manje poznatih sveta(i)ca…

Ekipa iz Epic Pew izdvojila je za vas deset zanimljivih prikaza svetaca u likovnoj umjetnosti. Prenosimo njihov izbor “obogaćen” s nekoliko naših komentara:

1. Sveti Mojsije Crni

Sveti Mojsije Crni, jedan od pustinjskih otaca, djeluje doista moćno

2. Sveta Getruda

Sveta Gertruda uživa sa svojom mačkom

3. Sveta Olga

Moćan prikaz ukrajinsko-ruske svetice

4. Sveti Petar

Jeste li ikada vidjeli sv. Petra tako mladolikog?

5. Sveti Bernard iz Clairvauxa

Svetog Bernarda doji Blažena Djevica Marija. Više o “čudu dojenja” povezanom s ovim svecem možete pročitati OVDJE.

6. Sveta Stošija (Anastazija)

Ružičasta boja dobro stoji zaštitnici Zadra

7. Sveti Juraj

Ima li što moćnije od sveca koji zmaju pokazuje gdje mu je mjesto?

8. Sveta Margareta Antiohijska

U legendama povezanim sa životom sv. Margarete spominje se kako ju je progutao zmaj, no svetica ga je svladala Križem i izišla iz njega

9. Sveti Merkurije

Ikona prikazuje sv. Merkurija, koji je živio u 4. stoljeću, kako ubija posljednjeg poganskog rimskog cara Julijana Apostata

10. Sveta Marija Egipatska

Ljubičasta kosa sv. Marije Egipatske ovdje vjerojatno služi kao zamjena za sijedu jer se u ikonografiji izbjegavala siva boja. Zašto je tome tako, možete pročitati OVDJE. Ljubičasta je također bila kraljevska boja

Bitno.net

Ovaj članak Mojsije Crni, mačka i dojenje sv. Bernarda – pogledajte 10 drugačijih svetačkih ikona i slika se prvo pojavio na Bitno.net.

Foto: Vatican Media

Ovaj članak Papa Franjo mladima: ‘Sanjajte, riskirajte, zapalite ponovno svoje želje…’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Život svete Kolete Boylet, mističarke i obnoviteljice reda klarisa, bio je protkan snažnim božanskim zahvatima. Pripisuje joj se uskrsnuće preko stotinu djece, koja su oživjela da bi mogla biti krštena, a petero ih se spominje i u dokumentima kanonizacije.

Sveta Koleta Boylet rodila se 13. siječnja 1381. u Corbiju od roditelja koji su bili već poodmakli u dobi te vjerovali da su je dobili po zagovoru dobroga sveca sv. Nikole. Po njemu su je i nazvali Nikoleta, a skraćeno i od milja počeše je zvati Koleta pa je pod tim imenom ušla i u povijest svetaca. Njezin otac Robert bio je čovjek i duboko pobožan i milostiva srca prema svakomu. U opatiji Corbie vršio je službu majstora tesara.

Njezina majka Katarina bila je također odlična kršćanka koja se svaki tjedan ispovijedala i pričešćivala te bila vrlo pobožna prema Kristovoj muci. Nikakvo onda čudo da je i djevojčica, čim je došla do uporabe razuma, već tamo od četvrte godine počela proživljavati kršćansku vjeru, u prvom redu toplom i srdačnom molitvom. U sedmoj godini postala je već sposobna da razmatra cijeli sat, da prisustvuje moljenju časoslova u samostanu Corbiju, pa i po noći.

U devetoj godini upoznala je u čemu se sastoji pravi franjevački duh i potrebu za obnovom toga reda. Sve to bez posebnoga Božjega zahvata i prosvjetljenja ne možemo protumačiti. Tu je nadnarav očito bila na djelu.

Godine 1399. u roku od nekoliko mjeseci Koleta ostade siročetom bez roditelja. Brigu za nju roditelji su pred smrt povjerili benediktinskom opatu Raulu di Roye. Kako još nije bilo jasno kojem će se pozivu Koleta posvetiti, opat ju je povjerio najprije benediktinkama, a zatim klarisama. Koleta kasnije obuče habit te postade franjevačka trećoredica. Kroz četiri godine uz pristanak opata Roye živjela je kao “rekluza”, tj. zatvorena u maloj ćeliji pokraj župne crkve Naše Gospe u Corbiju.

Zbog nekih ukazanja sv. Franje, koji ju je pozivao da obnovi njegov red, Koleta je izišla iz svoje stroge klauzure. Njezin duhovni savjetnik franjevac Henrik di Baume isposlovao joj je zakonito dopuštenje, sadržano u buli od 1. kolovoza 1406., da može napustiti svoju ćeliju. Bilo je to u doba zapadnog raskola kad je Crkva imala dvojica papa: jednog u Rimu, drugog u Avignonu. Koleta se odmah dala na put u Nizzu k avignonskom papi Benediktu XIII., nekadašnjem glasovitom učenjaku Petru de Luna, a tada nasljedniku Klementa VII., koga je u dobroj vjeri držala pravim papom. Od njega je zatražila ovlaštenje da bi mogla prigrliti stalež evanđeoskog života, kako je to nekoć sv. Franjo naučio sv. Klaru, te da obnovi franjevački red. Sam Benedikt XIII. primio je njezine svečane zavjete u redu sv. Klare te ju je imenovao generalnom poglavaricom svih onih samostana koje će osnovati i pridobiti za obnovu.

Bulom od 16. listopada 1406. dopustio joj je da u svoje samostane prima i redovnice iz drugih redovničkih kuća kao i pobožne žene iz redova franjevačkih trećoredica. Reforma nije išla naprijed baš tako lako. Tek joj je 14. ožujka 1410., nakon više uzaludnih pokušaja, uspjelo osnovati svoj prvi samostan u Besançonu. No, sad su stvari naglo krenule na bolje pa se broj reformiranih samostana još za Koletina života popeo na 17. Najveći dio tih samostana bio je u Francuskoj, a tek po koji u Belgiji i Njemačkoj. Manje je poznata i skromnija obnova koju je Koleta izvršila u prvom franjevačkom redu. Sigurno je da je barem sedam samostana u Francuskoj prihvatilo njezinu reformu. Koletina reforma klarisâ značajna je po tome što su se redovnice vratile prvotnoj strogosti u siromaštvu kako pojedinačno tako i zajednički, zatim strogom pokorničkom životu i napokon moljenju božanskog časoslova.

U ovom posljednjem Koleta je sigurno bila pod utjecajem benediktinaca, kod kojih je provela djetinjstvo i mladost. Danas Koletina obnovljena grana franjevačkog reda broji oko 140 samostana, koji su razdijeljeni ovako: u Europi 110, u Aziji 5, u Africi 5, u Americi 18 i u Oceaniji 1. Prema tome, njezino djelo živi još i danas. Čitav je Koletin život protkan snažnim božanskim zahvatima. Kroz cijele dane i tjedne znala je biti u neobičnom molitvenom i mističnom zanosu, pa čak i na putovanjima. Odlikovala se karizmom proroštva i čudesa.

Pripisuje joj se uskrsnuće preko stotinu djece, koja su oživjela da bi mogla biti krštena, a petero ih se spominje i u dokumentima kanonizacije. Ne smije nas to čuditi jer baš je XV. stoljeće bilo silno prožeto mislima na vječnost i vječno spasenje. O tome se može svatko uvjeriti tko pročita odličnu knjigu filozofa povijesti Johana Huizinge “Jesen srednjega vijeka”. Svi ti neobični Božji zahvati u Koletinu životu zajamčeni su nam kao vjerodostojni od pouzdanih svjedoka. A oni neće nikoga začuditi tko spozna da su oni zapravo bili Božji odgovor prema svetičinoj izvanrednoj vjernosti. Ona je bila herojski vjerna Božjim nadahnućima, svemu onome što je Bog od nje tražio i On ju je za uzvrat upravo obasuo Svojim milostima i darovima, jer Bog se u velikodušnosti ne da nadmašiti. Sveta Koleta je svoju velikodušnost očitovala u molitvama, pokorama, postu, siromaštvu, djelima pobožnosti. Njoj su se obraćali bolesnici za pomoć. Posebno je pomagala bolesnicima od upale pluća. No kod nje je bila razvijena i dimenzija crkvenosti. Bolio ju je raskol u zapadnom kršćanstvu pa je sa svecima, svojim suvremenicima, sv. Vinkom Fererskim i sv. Ivanom Kapistranom radila na njegovu dokončanju. Umrla je u divnom flamanskom gradu Gentu 6. ožujka 1447. u prisutnosti franjevaca Franje Clareta i Petra di Vauxa, koji opisaše njezin neobičan život. Svetom ju je proglasio 24. svibnja 1807. papa Pio VII.

Josip Antolović SJ

Ovaj članak Sveta Koleta – svetica preko koje je Gospodin uskrsnuo više od stotinu djece se prvo pojavio na Bitno.net.

Papa Franjo objavio je u četvrtak 5. ožujka na Twitteru video-poruku uz molitvenu nakanu za ožujak 2020. – „Jedinstvo kršćana u Kini”.

Foto: pon piriya/Shutterstock

Ovaj članak Papa Franjo pozvao vjernike da posebno mole za ‘jedinstvo kršćana u Kini’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Isus od samog početka nastupa kao Mesija (usp. 1,11), ali je njegovo mesijanstvo zastrto ljudskom pogledu. Uz isticanje zapovijedi šutnje ide paralelno i konstatacija da se ta Isusova zapovijed ne drži uvijek

Foto: www.lds.org

Zanima me zašto Isus u razgovoru sa svojim učenicima, ili s ljudima koje je izliječio, govori: “I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.” Zar nije smisao da ljudi saznaju za Krista i obrate se?

Unaprijed zahvaljujem!

Ta takozvana „mesijanska tajna“ je specifičan oblik pripovijedanja u Markovu evanđelju. Marko svoje izlaganje o Isusu Kristu kao Mesiji gradi postupno. Središnji tekst koji Evanđelje generalno dijeli na dva dijela je Mk 8,27 u kojem Petar iznosi vjeru u Krista kao Krista, Mesiju. Na samom kraju Evanđelja ponovno imamo sličnu izjavu: “Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!” (Mk 15,39) koju govori rimski satnik.

Tako kod Marka postupno nailazimo na cjelokupnu vjeroispovijest. Cijelo Evanđelje je zapravo objašnjenje toga kako je Isus Krist (Krist = Mesija, Pomazanik) te kako je on u isto vrijeme Sin Božji. Nama to danas zvuči kao posve jasna stvar, ali sjeti se da su evanđelisti pred sobom imali puk kojemu je tek trebalo prenijeti Isusovu poruku.

Iako je Isus Mesija od samoga početka (Marko ne dvoji oko toga), ta spoznaja kod ljudi raste postupno. Ponajprije se razvija kod njegovih učenika, posebice Petra, a tek nakon Kristova uskrsnuća ta istina postaje jasna u svojoj punini. Dakle, sadržaj Markove “mesijanske tajne” mogao bi se izraziti na sljedeći način: Isus od samog početka nastupa kao Mesija (usp. 1,11), ali je njegovo mesijanstvo zastrto ljudskom pogledu. Uz isticanje zapovijedi šutnje ide paralelno i konstatacija da se ta Isusova zapovijed ne drži uvijek.

To treba čitatelju reći, kako je bilo nemoguće sakriti stvarnu tajnu Isusove osobe, ali da je ona do kraja shvatljiva tek onomu tko shvati njegov križ i bude spreman dijeliti ga. Na samom kraju Evanđelja je poslanje propovijedanja te radosne vijesti da je Isus Bog i Spasitelj čitavome svijetu. Nadam se da ćeš se pridružiti tom pozivu.

BTB,

don Damir Stojić

SPAS | Bitno.net

Ovaj članak Zašto je Isus svojim učenicima branio da o Njemu govore? se prvo pojavio na Bitno.net.

Bazilika Rođenja Isusova zatvorena je nakon što je palestinsko Ministarstvo zdravstva naložilo zatvaranje više crkava, džamija i obrazovnih ustanova na dva tjedna

Bazilika Rođenja Isusova/Foto: Berthold Werner, CC BY-SA 3.0/Wikimedia Commons

Nakon sumnje na više zaraženih koronavirusom u jednom hotelu u Beit Jali na Zapadnoj obali palestinsko Ministarstvo vanjskih poslova naložilo je u priopćenju 5. ožujka za područje Betlehema i Jerihona zatvaranje više crkava, džamija i škola na dva tjedna, prenosi Kathpress u četvrtak 5. ožujka.

Mjerom je pogođen i najvažniji hodočasnički i turistički cilj – bazilika Isusova Rođenja u Betlehemu. Crkveni glasnogovornik istaknuo je u izjavi za medije da „poštuju odluke vlasti i sigurnost za njih ima najveći prioritet”.

Na dva tjedna otkazuju se i sve priredbe, konferencije i susreti, dolazak turističkih skupina i hotelske rezervacije, a turisti i hodočasnici koji se već nalaze u Betlehemu trebaju biti pod nadzorom zdravstvenih ustanova. Gosti hotela u Beit Jali već se nalaze u karanteni u za njih posebno uređenim prostorijama.

Još u srijedu 4. ožujka Izrael je proširio postojeću zabranu ulaska u zemlju i mjere karantene na osobe iz Njemačke, Švicarske, Austrije, Francuske i Španjolske. Svima koji dolaze iz tih zemalja a nisu državljani Izraela od petka 6. ožujka zabranjuje se ulazak u zemlju osim ako mogu dokazati da imaju mogućnost dva tjedna provesti u kućnoj izolaciji u Izraelu. Ta je mjera već važila za one koji dolaze iz Kine, Tajlanda, Hong Konga Singapura, Makaa, Južne Koreje, Japana i Italije. Turisti koji su posljednja dva tjedna bili u Iranu, Iraku, Siriji ili Libanonu također ne smiju ući u Izrael.

U Iraku je Kaldejski katolički patrijarhat još jednom pooštrio mjere predostrožnosti zbog koronavirusa. Tako se, barem u Bagdadu i većim mjestima, vjernici ne okupljaju na misnim slavljima, pogrebnim obredima ili vjenčanjima.

IKA | Bitno.net

Ovaj članak Zbog koronavirusa zatvorena bazilika Rođenja Isusova u Betlehemu se prvo pojavio na Bitno.net.

Nadbiskup Scicluna, kojem će u radu pomagati monsinjor Jordi Bertomeu, bit će na raspolaganju za susrete s pojedinim biskupima, višim poglavarima i onima koji to budu htjeli kako bi im pomogao. Njegova će misija trajati od 20. do 27. ožujka ove godine.

Charles Scicluna/Foto: Poljska biskupska konferencija/Zenit.org

Ovaj članak Papin čovjek za borbu protiv zlostavljanja u Crkvi susrest će se sa žrtvama i biskupima u Meksiku se prvo pojavio na Bitno.net.

Križni put – pročitajte pet informacija o ovoj važnoj pobožnosti!

Foto: Shutterstock

1. NAZIVI

U korizmeno vrijeme, a posebno u Velikom tjednu, vjernici vrlo rado obavljaju pobožnost Križnog puta i pomoću ove pobožne vježbe sućutno prolaze posljednji dio puta kojim je prošao Isus tijekom zemaljskog života: od Maslinskog brda gdje je Gospodin bio u smrtnoj muci sve do brda Kalvarije, gdje je bio razapet između dvaju razbojnika, te do vrta gdje je bio položen u nov grob iskopan u stijeni. Upravo stoga ova je pobožnost dobila naziv Križni put (lat. via crucis ili via dolorosa=put boli).

Tijekom 18. st. postaje križnog puta podižu se u kapelicama, obično na obronku brežuljka, a takva se mjesta nazivaju Kalvarija. Ova riječ potječe od latinskog naziva  mjesta na kojemu je Isus bio razapet – Calvariae locus, aramejski Golgota, odnosno – Mjesto lubanje. Pretpostavlja se kako je Kalvarija svoj naziv dobila zbog oblika sličnog lubanji. Jedna židovska predaja kaže kako je na tom mjestu bio pokopan Adam, zbog čega se u umjetnosti ispod prizora raspeća često prikazuje Adamova lubanja.

2. POVIJEST

Korijeni ove pobožnosti sežu u vremena prve Crkve kada su kršćani događaje iz Isusova života obilježavali na mjestima gdje su se oni doista i zbili. Tako su se na Veliki petak okupljali na Kalvariji, a na uskrsno jutro kod Isusova groba.

Najstarije svjedočanstvo nalazimo u spisima hodočasnice Egerije iz 4. stoljeća, koja je opisala slavlje Isusove muka u Jeruzalemu. Veliki petak bio je dan putujuće molitve. U četvrtak navečer kršćani su se okupljali u dvorani Posljednje večere, zatim u Maslinskom vrtu. U petak opet u dvorani Posljednje večere (gdje se čuvao stup Isusovog bičevanja), a zatim na Golgoti. Ondje bi biskup izložio relikviju svetoga Križa na poklon vjernicima. Na svakoj postaji čitali bi se odlomci iz Svetog pisma i pjevali psalmi. Tako je nastala pobožnost Križnog puta. Pojedine postaje u Jeruzalemu bile su označene kamenjem ili su kasnije podignute spomen-kapelice. Po povratku iz Jeruzalema brojni hodočasnici u svojim su krajevima oponašali ono što se zbivalo u Jeruzalemu. Kako je među vjernicima postojala žarka želja da i sami hodočaste u Jeruzalem i ondje prođu Isusovim križnim putem, rodila se ideja da se i izvan Jeruzalema vjernicima omogući ova pobožnost. Pasionska duhovnost srednjeg vijeka urodila je gradnjom Isusova križnog puta na Zapadu. Takvo se mjesto prozvalo kalvarija, te se uvijek nalazilo na uzvisini kako bi bilo što sličnije Isusovom križnom putu.

Križni put posebno gorljivo promicali su franjevci, među kojima prvo mjesto pripada svetom Leonardu iz Porta Maurizija (1676. – 1751.) kojega možemo smatrati osnivačem križnoga puta u obliku u kojem postoji zadnja tri stoljeća i koji je sve do smrti bio posvećen širenju te pobožnosti. Za nju je napisao više razmatranja, a diljem Italije podigao je 572 križna puta od kojih je najpoznatiji onaj postavljen po nalogu Benedikta XIV. 27. prosinca 1750. godine u rimskom Koloseju, nekad masovnom stratištu kršćana. Godine 1964. bl. Pavao VI. obnovio je običaj da pape ondje predvode križni put na Veliki petak, a od 1985. razmatranje za njega pišu suvremenici, poneka čak i nekatolici.

3. SMISAO

Vrijednost i smisao ove pobožne vježbe najbolje izražava Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji u kojem čitamo:

U pobožnoj vježbi Križnoga puta slijevaju se različiti karakteristični izražaji kršćanske duhovnosti: poimanje života kao puta ili hodočašća; kao prelaska, pomoću otajstva Križa iz zemaljskog progonstva u nebesku domovinu; želja za dubokim suoblikovanjem Kristovoj muci; zahtjevi nasljedovanja Krista, zbog čega učenik treba ići za Učiteljem, svakodnevno noseći svoj križ (usp. Lk 9, 23). (br. 133)

4. BROJ POSTAJA

Križni je put najprije imao sedam, zatim dvanaest, te konačno četrnaest postaja koje je potvrdio papa Klement XII. 1731. godine. U posljednje vrijeme postoji i petnaesta postaja, kod koje se razmišlja o Isusovu uskrsnuću. O prikladnosti ovakvog završetka Križnog puta govori i Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji:

Prikladno je da ona (pobožna vježba) bude zaključena na takav način da se vjernici otvore iščekivanju Uskrsnuća, iščekivanju ispunjenu vjerom i nadom; po primjeru zaustavljanja u Anastasis na kraju križnog puta u Jeruzalemu, pobožna se vježba može završiti spomenom Gospodinova uskrsnuća. (br.134)

Vjernici su s posebnom ljubavlju prihvatili pobožnost kojom se spominju Isusove muke kroz pojedine postaje od kojih se većina temelji na evanđeoskim izvještajima (suđenje, uzimanje križa, Šimun Cirenac, susret sa ženama, svlačenje odjeće, razapinjanje, smrt na križu, skidanje s križa i ukop), dok su neke plod pučke pobožnosti (tri Isusova pada, susret s Marijom, Veronika). O toj ljubavi svjedoče bezbrojni križni putovi podignuti u crkvama, svetištima, klaustrima i na otvorenom, na poljima ili padinama brežuljaka.

5. POTPUNI OPROST

Odlukom Crkve, uz pobožnost Križnog puta vezana je i milost potpunog oprosta. On se zadobiva uz prethodno ispunjene uvjete: osoba prije svega mora biti vjernik u potpunom zajedništvu s Crkvom, mora biti u stanju milosti, potpuno isključiti svaku neurednu navezanost na grijeh, sakramentalno se ispovjediti, pričestiti se (makar i izvan mise), izreći molitvu na nakanu Svetog Oca.

Dodajmo na kraju kako se tijekom Križnog puta pjeva poznata marijanska sekvenca Stabat Mater dolorosa (Stala plačuć tužna mati) koju je u 13. stoljeću napisao blaženi fra Jacopone da Todi. Poslušajte posljednju strofu ove dirljive sekvence koju je, između ostalih, uglazbio i Giovanni Battista Pergolesi 1736 godine.

Kad mi zemlja tijelo primi, dušu onda uzmi ti mi u nebeski blažen dvor.

Priredio: Miodrag Vojvodić

Ovaj članak 5 zanimljivih informacija o Križnom putu koje možda niste znali se prvo pojavio na Bitno.net.

Nije poznato tko je zaražena osoba niti funkcija koju je obnašao unutar vatikanskih zidina.

Foto: Elvir Tabaković

Koronavirus pojavio se u Vatikanu!

Vijest je potvrdio direktor Tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni, poručivši kako su jučerašnja testiranja pokazala da je jedan pacijent pozitivan na COVID-19.

Zbog pojave virusa Sveta Stolica suspendirala je sve zdravstvene usluge osim hitne pomoći, a zatvorena je i tamošnja klinika kako bi se prostor sanitizirao.

Irski RTE javlja kako crkvene vlasti iz predostrožnosti pokušavaju stupiti u kontakt sa svima koji su zadnjih dana boravili u klinici.

Nije poznato tko je zaražena osoba niti funkcija koju je obnašao unutar vatikanskih zidina.

Podsjećamo, Vatikan je u suradnji s talijanskim institucijama uveo mjere zaštite protiv širenja koronavirusa, a brojni događaji su otkazani. Unatoč tome, susreti pape Franje s tisućama vjernika koji se u sklopu opće audijencije i molitve Angelusa odvijaju svake srijede i nedjelje, nisu odgođeni.

Za sada nema informacija hoće li pojava koronavirusa to promijeniti.

Tino Krvavica | Bitno.net

Ovaj članak U Vatikanu potvrđen prvi slučaj koronavirusa se prvo pojavio na Bitno.net.

Manifestacija “Kršćansko lice kulture” trajat će do petog korizmenog tjedna kada u dubrovačkoj katedrali počinje korizmena duhovna obnova

Predstavljena manifestacija ‘Kršćansko lice kulture’/Foto: Dubrovačka biskupija

Nova kulturna manifestacija „Kršćansko lice kulture“, koju priređuje Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije, predstavljena je na konferenciji za medije u četvrtak, 5. ožujka, u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Manifestaciju koja će biti otvorena u ponedjeljak, 9. ožujka, predstavili su dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, pročelnik Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije dr. sc. Joško Mikuš i članica vijeća Ana Marčinko.

Biskup Uzinić objasnio je kako se ova manifestacija nadograđuje na dosadašnju manifestaciju „Dani kršćanske kulture“ koja se petnaestak proteklih godina organizirala u suradnji s nakladnom kućom Verbum iz Splita i kroz koju je na jedan način odrastala i stasala. „Smatramo da smo sazreli da se osamostalimo“, kazao je biskup te dodao kako ova nova manifestacija s novim nazivom počinje ranije, trajat će cijeli mjesec a završit će do petog korizmenog tjedna kada u dubrovačkoj katedrali počinje korizmena duhovna obnova.

Govoreći o nazivu nove manifestacije „Kršćansko lice kulture“ biskup je kazao kako se njime želi naglasiti da želimo „razumjeti svoju povijest kako bismo mogli stvarati i graditi svoju budućnost u sadašnjosti“. Na plakatu manifestacije nalazi se lik Krista Spasitelja, portret s početka 16. stoljeća koji je pripisan Pordenoneu, a slika se nalazi u Biskupskoj palači. Objašnjavajući zašto baš lice Krista biskup je istaknuo da je to zato što je Krist jučer, danas, sutra i zauvijek.

„Ako je kršćansko lice kulture kristoliko, onda je i otvoreno, uključujuće, provokativno, ali i pažljivo, nježno, lijepo, obilježeno ljubavlju, dobronamjerno, oplemenjujuće. Ono postavlja važna pitanja i ne boji se davati odgovore. U susretu s drugima i drugačijima je puno poštivanja i tolerancije, osobito je ispunjeno ljubavlju, otvara se prostoru za dijalog, nastoji govoriti o ljepoti i promicati dobro kako bi, riječima sv. Ivana Pavla II., vjera koju baštinimo bila prihvaćena, cjelovito shvaćena i življena te tako i sama postajala kultura“, zaključio je biskup poželjevši da se ovom manifestacijom uspije pokazati lice kršćanske kulture, ali i da će sami kršćani biti prepoznati kao oni koji su kristoliki.

Pročelnik Mikuš je kazao kako su motom manifestacije „odjeci prošlosti u sadašnjosti i stvaranje za budućnost“ željeli naglasiti i sam program koji traje od 9. do 30. ožujka. Manifestacija će u budućnosti biti pomicana jer je vezana uz Uskrs, odnosno uz to da program duhovne obnove u katedrali bude rasterećen od kulturnih događanja kroz taj tjedan. Dr. Mikuš je istaknuo program u produkciji KLK-a, a to je izložba „Smirna, zlato i tamjan“ u sklopu projekta „Suvremeni zvukovi dubrovačke baštine“ kojim se na nov način predstavljaju tri crkvice: sv. Kuzme i Damjana, Gospe od Karmena i sv. Stjepana. Svaki od ta tri ambijenta će imati svoju temu.

Teologinja Marčinko je predstavila sadržaje drugog tjedana programa „Kršćansko lice kulture“ u sklopu kojeg se nalazi zanimljiva filmska priča te večer s autorom na kojoj će se razgovarati o novoj knjizi fra Ante Vučkovića, svećenika koji je dobro poznat dubrovačkoj publici, a koja nosi naziv “Vi ste prijatelji moji”.

Detaljni program možete vidjeti OVDJE, a ulaz na sva događanja je slobodan.

Suorganizatori manifestacije su Dubrovački simfonijski orkestar, Kinematografi Dubrovnik, Matica Hrvatska – Ogranak Dubrovnik, Župa Gospe Velike – Grad, Župa sv. Križa – Gruž i Srpska pravoslavna općina Dubrovnik.

Dubrovačka biskupija | Bitno.net

Ovaj članak Od ponedjeljka u Dubrovniku kreće nova manifestacija – ‘Kršćansko lice kulture’ se prvo pojavio na Bitno.net.

“Svi se pozivaju na zdravstveni i na obrazovni sustav, ali demografska loša situacija je najveća ugroza za sve naše sustave. Primjerice, 1980. godine bila su četiri zaposlena na jednog umirovljenika – danas je odnos 1:1!”, upozorio je Strmota.

Foto: fra Ante Begić

Profesor demografije na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i bivši državni tajnik dr. Marin Strmota jučer je bio gost druge korizmene tribine u samostanu hercegovačkih franjevaca u zagrebačkoj Dubravi. Zajednička ovogodišnja tema tribina je “Može li kršćanin opstati u nekršćanskom svijetu?”.

Ovaj članak Dr. Marin Strmota: Mladi su sve manje zainteresirani za društvene teme, Crkva ih treba puno više usmjeriti se prvo pojavio na Bitno.net.

Najavljujemo tečaj o prirodnom planiranju obitelji i Billingsovoj ovulacijskoj metodi…

Foto: Shutterstock.com

Tijekom četiri utorka, počevši od utorka 10. ožujka 2020., tim znanstvenica u suradnji sa studentskim kapelanom don Damirom Stojićem nastojat će vam približiti problematiku kontracepcije, otkriti ljepotu plodnosti i odgovornog roditeljstva. Upoznajte značenje svoga tijela, ljepotu ženina ciklusa i pravo značenje i slobodu spolnog odnosa.

Susreti će se održati 10. ožujka, 17. ožujka, 24. ožujka i 31. ožujka u 20 sati, u dvorani don Petra Šimića u svetištu Svete Mati Slobode. Ulaz je slobodan!

Bitno.net

Ovaj članak Dođite na tečaj ‘Žena zna’ – o prirodnom planiranju obitelji i Billingsovoj ovulacijskoj metodi se prvo pojavio na Bitno.net.

Postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Batelja u izjavi za Hrvatski katolički radio u petak 6. ožujka osvrnuo se na neke komentare koji su se u javnosti pojavili nakon otvaranja arhiva Svete Stolice iz vremena pontifikata Pija XII.

„Posljednjih su se dana u hrvatskoj javnosti pojavile neke tvrdnje kojima se želi unijeti zabunu ili obeshrabriti hrvatske katoličke vjernike, nastojeći prikazati da će se u Apostolskom arhivu naći dokumenti koji bi mogli ‘potamniti’ lik bl. Alojzija Stepinca. Želim svim katolicima u Hrvatskoj i diljem svijeta poručiti da sam osobno imao prilike istraživati taj arhiv tražeći pojedinosti o bl. Alojziju Stepincu. I ne samo ja, nego i dvojica vrhunskih stručnjaka arhivara koji su imali baš tu dužnost – proučiti spise bl. Alojzija Stepinca i njegova pisma Svetoj Stolici u vidu njegove beatifikacije. Oni su dali svoje pismeno mišljenje o tome, koje je kao i brojni drugi dokumenti koje sam priložio iz toga arhiva poslužilo da se može donijeti pravedan i objektivni sud o bl. Alojziju Stepincu.

Zato će sve tvrdnje koje žele ispolitizirati dobru volju i dobar korak pape Franje da se otvore ti arhivi rezultirati posve drugom situacijom ako budemo imali objektivan pristup prema stvarima. Do sada smo znali što je pretrpjela Crkva, a sada bismo mogli saznati više o njezinim progoniteljima. Jer, sada će sigurno izaći na vidjelo dokumenti na koji je način Tito želio iskorijeniti vjeru iz srca i savjesti hrvatskoga naroda; na koji je način želio tu Crkvu u Jugoslaviji odvojiti od Sv. Petra i Pape u Rimu, a saznat ćemo i o žrtvama tisuća onih koji su iz vjernosti prema Isusu Kristu umirali, vidjeti njihovu sudbinu, dobiti saznanje o tim žrtvama. To će onda biti na ponos svima nama koji vjerujemo, i svima nama koji na povijest gledamo istinito, pravedno i objektivno”, istaknuo je mons. Batelja.

IKA | Bitno.net

Ovaj članak Mons. Batelja o otvaranju Vatikanskih arhiva: ‘Sada bismo mogli saznati više o progoniteljima Crkve’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Vlč. James Anyaegbu i vlč. Max Nwosu služe u sedam različitih župa na sjeverozapadu Škotske

Foto: YouTube/screenshot

Vremena u kojima su svećenici iz Irske i Škotske odlazili kao misionari u afričke zemlje s manjkom svećenstva iza nas su. Štoviše, današnji procesi „migracije“ svećenstva su drugačiji o čemu svjedoče i dvojica nigerijskih svećenika koji vrše službu u Škotskoj.

Vlč. James Anyaegbu i vlč. Max Nwosu iz grada Aba na jugu Nigerije, poslani su u Škotsko visočje, područje u kojemu nije bilo nikoga drugog tko bi vršio svećeničku službu.

Zanimljiv odnos dvaju mladih tamnoputih klerika s njihovom većinom starijom pastvom postao je tema i BBC-jeva dokumentarca naziva Our Fathers (Naši očevi).

Obojica su u Škotsku došla još 2015. godine te služe u sedam različitih župa udaljenih i do stotinu kilometara, ali to ih ne sprječava u razvijanju bliskog odnosa s vjernicima.

U dokumentarcu je prikazano kako pjevaju sa štićenicima staračkog doma na području jedne od župa, te kako drže koncert afričke glazbe u seoskoj dvorani.

Tridesettrogodišnji vlč. Anyaegbu priznaje kako prije dolaska u Škotsku nije znao gotovo ništa o zemlji osim da je domovina nogometnog kluba Celtic, no otada je, kaže, mnogo naučio.

„Postojalo je vrijeme kada su misionari iz Irske i Škotske odlazili u Afriku“, rekao je dodavši da „zbog univerzalnosti Crkve danas postoji uzvraćanje tog čina ljubavi između dvaju naroda“.

Iako su, kako je jedan župljanin u dokumentarcu izjavio, pojedinci bili pomalo skeptični prema svećenicima iz Afrike zbog njihova engleskog koji su stariji vjernici teže pratili, danas ih ne bi mijenjali.

“Nećemo im dopustiti da odu. Ne znam koliko njihove vize traju ili kakve planove njihova zajednica ima za njih”, rekla je jedna vjernica. “Obično mladi svećenici na istome mjestu u prosjeku ostaju četiri do šest godina, dakle vrijeme otkucava. Uživamo dok su ovdje.”

Svjestan da se dan rastanka s dosadašnjim župljanima bliži, vlč. Anyaegbu je istaknuo kako će taj dan biti jako težak jer su mu mnogi postali poput očeva i majki. „Nedostajat će mi brojni ljudi s kojima sam razvio vrlo bliske odnose. Većina župljana su nam postali kao očevi i majke. To će biti jako tužno“, zaključio je.

Ivo Džeba | Bitno.net

Ovaj članak Dvojica afričkih svećenika u Škotskoj razvila su poseban odnos sa župljanima – ne žele ih pustiti da odu se prvo pojavio na Bitno.net.

“Božji poziv može biti zakopan ispod agende. ‘Činjenje’ može učiniti da zaboravimo razlog zašto slijedimo Krista.”

Foto: Shutterstock

Međunarodno udruženje vrhovnih poglavara (UISG) početkom ove godine osnovalo je trogodišnju komisiju za proučavanje kako jedna od pošasti suvremenog doba utječe na redovnice. Riječ je o burnoutu (izgaranju), uzrokovanom prekomjernim stresom zbog radnih zadaća, prenosi La Croix.

Inicijativa je predstavljena u mjesečnom podlistu vatikanskog L’Osservatore Romana koji nosi naziv Donne, Chiesa, Mondo. U tekstu posvećenom ovoj temi istaknuto je kako su upravo stres i burnout glavni razlozi zašto mnoge žene napuštaju redovništvo.

Problemu se posvetio i papa Franjo koji je u Rimu otvorio kuću namijenjenu prihvatu i pomaganju bivšim redovnicama.

“One su toliko posvećene svome poslanju da ponekad zanemare osobne potrebe poput spavanja ili čak jedenja i rekreacije”, komentirala je psihoterapeutkinja Anne-Marie Saunal.

“Imaju iznimno visok pa čak i nedostižan ideal, rade za Krista, slijede ga cijelim svojim bićem, i kada to više ne uspijevaju postići, počnu preispitivati svoju vjeru”, dodala je.

Na temelju izrečenog postavlja se pitanje jesu li redovnice podložnije prekomjernom stresu od drugih. Čini se da je odgovor negativan budući da u normalnim okolnostima duhovno vodstvo pomaže nositi se s ljudskim slabostima, ali ne uvijek.

“Božji poziv može biti zakopan ispod agende. “Činjenje” može učiniti da zaboravimo razlog zašto slijedimo Krista”, ispričala je jedna apostolska sestra dodavši kako “život u redovničkoj zajednici nije primarno vezan za ‘činjenje’, nego za boravljenje s Bogom”.

Predsjednica Konferencije redovnika i redovnica Francuske, sestra Véronique Margron, ipak ublažava zabrinutosti ističući kako sestre u Francuskoj žive u blažim uvjetima “od mnogih ljudi koji imaju djecu i često su iscrpljeni radom ili proživljavaju nesigurnost”.

Ipak, upozorava da ono što pogađa sestre, koje dobrim dijelom dolaze iz inozemstva, nije uvijek prekomjerni stres nego zlouporaba moći: “Kada [sestra] mora izvršavati mnoštvo zadaća u domaćinstvu, održavati kuću, biti neprekidno prisutna, te kada više nema vremena za odmor ili zdrav život u zajednici, je li to burnout ili posljedica zlouporabe moći?” zapitala je.

Kao zaključak sestra Margron je istaknula da poglavarice moraju osigurati da životni uvjeti sestara budu u skladu s njihovim pozivom i ljudskim pravima.

“Moraju također uvijek imati na umu da je prva stvar koja čini život redovnice čitanje Riječi, molitva i život u zajednici”, zaključila je.

Ivo Džeba | Bitno.net

Ovaj članak Vatikanski list navodi da redovnice sve češće napuštaju samostane zbog ‘burnout sindroma’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Shvaćam, stvarno shvaćam – želite nastaviti sa životom kakav je bio i prije djece, i nije tako strašno izbaciti međuobroke i grickanje, zar ne? Ali doista može biti strašno.

Foto: Shutterstock

Svake godine u ovo vrijeme primijetim gomilu sličnih pitanja po raznim grupama na Facebooku i po internetskim forumima: „Trudna sam/dojim – moram li ja postiti? Je li pogrešno ako postim? Trebam li ja to raditi bez obzira na to što sam izuzeta?”

Neizbježno bude da neka od žena odgovori: „Ja sam postila kada sam bila trudna/ kada sam dojila i nije mi se ništa dogodilo!”, i ja se zabrinem za one previše skrupulozne žene koje će to shvatiti kao da i one mogu postiti jer je neka druga žena postila i nije joj bilo ništa!

Shvaćam, stvarno shvaćam – želite nastaviti sa životom kakav je bio i prije djece, i nije tako strašno izbaciti međuobroke i grickanje, zar ne?

Ali doista može biti strašno. Postoji veoma dobar razlog zašto su trudnice i dojilje izuzete od propisa o postu!

Što o tome kaže Katolička biskupska konferencija Sjedinjenih Američkih Država (USCCB):

Pitanje: Postoje li izuzeća od posta na Čistu srijedu i Veliki petak osim onih vezanih za dob?

Odgovor: Osim osoba izuzetih zbog dobi, od posta su ispričani tjelesno ili mentalno bolesni ljudi, uključujući i pojedince koji pate od kroničnih bolesti, poput šećerne bolesti. Izuzete su i trudnice i dojilje. U svim slučajevima treba prevladati zdravi razum, i bolesne osobe ne smiju još više ugrožavati svoje zdravlje postom.

Vi hranite drugo ljudsko biće. Čak i ako vaše tijelo može cijeli dan funkcionirati s minimumom hrane, vi nužno ne znate učinak koji će to imati na količinu vašega mlijeka ako dojite. Meni se događalo da mi je svaki put kada sam postila za vrijeme dojenja količina mlijeka drastično opala, a potrebno je oko tjedan dana da se vrati na normalnu razinu. (To znam samo zato što sam kod prva četiri djeteta radila, i ispumpavala sam mlijeko dok nisam bila s njima, i to sam shvatila kada se količina mlijeka vratila na uobičajenu razinu.) A moja jadna prijateljica Cammie je to također naučila na teži način – nemojte napraviti istu pogrešku!

Mogu li vas zato zamoliti da odaberete drugačiju pokoru? Predlažem vam nekoliko mogućnosti:

• Na jedan dan se odrecite društvenih mreža ili interneta.
• Jedite normalnu količinu hrane, ali izabirite hranu koju bi vam bila pokora jesti. (Nemojte sada ciljano kupovati groznu hranu, ali možete uzeti npr. hladne ostatke, koji nisu naročito ukusni, ili crni prepečenac umjesto bijeloga.)
• Pojedite jedan veliki obrok i dva mala, ali za međuobroke uzimajte samo tekućinu (juhu, mlijeko, sok, smoothie – Dobit ćete potrebne kalorije, ali nekada jednostavno želite nešto hrskavo, a ovako ćete se barem malo lišiti.)
• Jedan dan ne jedite slatko.
• Ne stavljajte šećer u kavu.
• Izmolite još jednu krunicu.
• Kamo god išli, parkirajte na najnezgodnijemu mjestu.

Mnogo je i drugih žrtvica koje možete napraviti – samo izaberite!

Rosie Hill

Prijevod: Ana Naletilić

Tekst je izvorno objavljen na stranici A Blog for my Mom i objavljujemo ga u hrvatskom prijevodu s ekskluzivnim dopuštenjem koje vrijedi isključivo za portal bitno.net.

Ovaj članak Trebaju li trudnice i dojilje postiti? se prvo pojavio na Bitno.net.

U dugim je satima zatočeništva Perpetua zapisivala svoja sjećanja, strahove, hoće li biti kadra izdržati trpljenja, te radost što može žrtvovati samu sebe za Krista. Te su stranice stigle i do nas: iako malobrojne, ali donose neposredno svjedočanstvo, koje je ganulo čitave naraštaje kršćana.

Perpetua i Felicita, kartaška plemkinja i njezina vjerna ropkinja, živjele su u razdoblju u kojima su kršćani svakodnevno bili izvrgnuti opasnosti završiti u tamnici, te skončati kao hrana zvijerima, ili pak u rukama krvnika. O njima imamo sačuvan vjerodostojan izvještaj koji je pravi biser u knjizi Acta martyrum. Sastavio ga je po svoj prilici Tertulijan, slavni kršćanski pisac prvih vremena.

Rimski je car u to vrijeme bio Septimije, koji je vodio jedan od najžešćih progona protiv kršćana. Žrtvama su se jednoga dana našle upravo Felicita i Perpetua, zajedno s još trojicom kartaških kršćana: Saturninom, Revokatom i Sekundinom. Svi su oni bili katekumeni. U istoj je tamnici, međutim, bio zatočen i njihov vjeroučitelj Satir, koji je tako imao prigode dovršiti obrede njihove kršćanske inicijacije krstivši ih sve redom, i tako im, pruživši najsigurniju i najbolju popudbinu za sučeljavanje sa strašnim kušnjama, koje su ih čekale.

U dugim je satima zatočeništva, Perpetua – koja je bila učena – zapisivala svoja sjećanja, strahove, hoće li biti kadra izdržati trpljenja, te radost što može žrtvovati samu sebe za Krista. Te su stranice stigle i do nas: iako malobrojne, ali donose neposredno svjedočanstvo, koje je ganulo čitave naraštaje kršćana.

– Bačeni smo u tamnicu – pripovijeda Perpetua – te bijah zaprepaštena, jer se još nikada nisam našla u tako gustome mraku. Imali smo osjećaj kako ćemo se ugušiti od vrućine, onako natrpani, jer vojnici nisu imali prema nama nikakva obzira. Kako bih spoznala što će biti s nama, još sam se iste večeri udubila u duboku molitvu, te ugledah viđenje. Vidjela sam zlatne stube koje su se penjale od zemlje prema nebu, tako uske, te se njima mogla uspinjati samo jedna po jedna osoba. U podnožju stuba nalazila se golema zmija. Na vrhu stuba ugledala sam Satira kako me poziva uspeti se: Dođi – rekao je – no, pazi da te zmija ne ujede. – Neće me ujesti – odgovorih – jer je u meni Isus Krist. Na to je ime zmija zapriječila prilaz stubama, ali sam joj ja stala na leđa i bez problema se uspela.

Bila je to najava boli mučeništva što su ga imali podnijeti Perpetua i njezini prijatelji, ali i radosti konačnog susreta s Gospodinom.

Felicita, koja je bila trudna te već gotovo pred porodom, imala je priliku izbjeći mučeništvo, ali se molila da može roditi na vrijeme, kako bi se na dan mučeništva pridružila svojim prijateljima. Imala je sreće (govoreći, dakako, u kršćanskome smislu), jer je rodila sina točno dva dana prije utvrđenog datuma smaknuća. Kada su je zatekli u porođajnim bolima, vojnici su je izazivali: “Ako već sada toliko kukaš, što ćeš tek raditi kad budeš bačena pred divlje zvijeri?” Ona im je na to odgovorila kako sada trpi sama, dok će u mučeništvu trpjeti Krist u njoj.

Felicita se na posljednjem suđenju pojavila s djetetom u naručju. Suprug, koji je bio poganin, u više ju je navrata preklinjao neka, iz ljubavi prema djetetu, žrtvuje bogovima, ali je ona na to odgovorila kako ne može iznevjeriti Krista.

Tragedija se završila na pijesku arene preplavljene krvlju, uz rikanje divljih zvijeri, povike razjarena mnoštva, uz tihe molitve umirućih.

Izvještaj o njihovu mučeništvu čitao se svake godine na njihov smrtni dan po svim kršćanskim zajednicama sjeverne Afrike sve do provale Vandala i kasnije Arapa, koji su bogate primorske gradove sjeverne Afrike pretvorili u ruševine. Imena tih dviju svetih mučenica ušla su i u rimski kanon, tzv. prvu euharistijsku molitvu, i spominjala se stoljećima kod najsvetijeg kršćanskog bogoslužnog čina da primjer njihove hrabrosti i vjernosti bude poticaj za mnoge.

Njihova mena, oba latinskog porijekla, znače: Perpetua upućuje na vječnu vjeru u Krista, dok Felicita znači radosna. Felicita je zaštitnica rodilja.

Sveci Katoličke Crkve/Bitno.net

Ovaj članak Svete Perpetua i Felicita – kršćanske mučenice iz 3. stoljeća se prvo pojavio na Bitno.net.