U obnovljenom duhu prijateljstva – napisao je Sveti Otac – neka nam Gospodin pomogne uvidjeti kako sveza koja nas ujedinjuje potječe od istog poziva i poslanja koje smo primili od Oca na dan našega krštenja.

Katolici i kopti mogu zajedno svjedočiti važne vrjednote, poput svetosti i dostojanstva svakog ljudskog života, svetosti braka i obiteljskoga života te poštovanja prema stvorenom koje nam je Bog povjerio – napisao je papa Franjo u poruci patrijarhu Koptske pravoslavne Crkve Tawadrosu II., na jučerašnji dan koptsko-katoličkog prijateljstva.

Sveti je Otac istaknuo zajedničke korake katolika i koptskih pravoslavaca „na putu pomirenja i prijateljstva“, nakon „stoljeća šutnje, neshvaćanja, čak i neprijateljstava“, sada u dijalogu i surađujući u „naviještanju evanđelja i služenju čovječanstvu“. Papa je k tome podsjetio na susret s patrijarhom Tawadrosom 2013. godine u Rimu te njegovu velikodušnu gostoljubivost tijekom 13. susreta Međunarodnog povjerenstva za teološki dijalog Katoličke i istočnih pravoslavnih Crkvi, koji je održan u Kairu početkom godine.

U obnovljenom duhu prijateljstva – napisao je Sveti Otac – neka nam Gospodin pomogne uvidjeti kako sveza koja nas ujedinjuje potječe od istog poziva i poslanja koje smo primili od Oca na dan našega krštenja. Premda – kako je napomenuo – još uvijek očekujemo dan kad ćemo biti ujedinjeni za istim euharistijskim stolom, već sada možemo očitovati onu svezu koja nas ujedinjuje.

„Pred mnogim suvremenim izazovima, kopti i katolici su pozvani pružiti zajedničke odgovore utemeljene na evanđelju“, svjesni da je „ono što nas ujedinjuje veće od onoga što nas dijeli“ – ustvrdio je papa Franjo. Spomenuo se i kršćanskih zajednica u Egiptu i na Bliskome istoku, gdje mnoge od njih proživljavaju velike tegobe i tragedije, osobito u Iraku i Siriji. Izrazio je stoga nadu da će međunarodna zajednica moći „mudro i pravedno odgovoriti na to nasilje bez presedana“.

Radio Vatikan | Bitno.net

Ovaj članak Papa Koptima: Ono što nas ujedinjuje veće je od onoga što nas dijeli se prvo pojavio na Bitno.net.

Na kraju je zahvalio navijačima na sudjelovanju u misi poručivši im da budu primjer vjernosti, te da bodre svoj klub i kad igra loše, jer ljudski život se sastoji i od dobrih i loših trenutaka. Širite zajedništvo i prijateljstvo i budite ponos našeg grada i Domovine, a u srcu nosite sve poginule branitelje pripadnike Armade, poručio je nadbiskup Devčić.

Foto: Nadbiskup Ivan Devčić (desno) s kapetanom NK Rijeke Ivanom Močinićem (u sredini) / Marin Miletić; Facebook.com

U povodu 29. obljetnice osnutka Kluba navijača “Armada” riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić predvodio je u ponedjeljak 9. svibnja misno slavlje u katedrali Sv. Vida u Rijeci za sve preminule članove i poginule hrvatske branitelje pripadnike Kluba navijača Armade.

Suslavili su vicerektor Bogoslovnog sjemeništa “Ivan Pavao II.” u Rijeci vlč. Marko Stipetić i vlč. Pavo Điko. Liturgijsko pjevanje animirali su članovi Zdruga katoličkih skauta Riječke nadbiskupije.

Pripadnici Armade bili su pozvani da svetoj misi prisustvuju u dresovima svog omiljenog kluba.

Osvrćući se tekst iz Knjige o Makabejcima i njihovoj borbi za obranu domova, kazao je kako u njima možemo prepoznati i sebe – hrvatski narod – osobito u vrijeme Domovinskog rata kada je mnogo mladih otišlo na branik Domovine. “Mi vjerujemo da su naša braća, kojih se danas spominjemo u ovoj misi, doista u Božjem zagrljaju i vjerujemo da je Bog u njihovoj žrtvi prepoznao i žrtvu svoga Sina koji nas je na križu spasio. Oni su umrli da bi mi živjeli i stoga trebamo biti zahvalni i spominjati ih se u molitvama.” Također, trebamo znati cijeniti tu žrtvu i nastaviti gdje su oni stali – ispuniti ono za što su oni živjeli i umrli, rekao je nadbiskup.

Na kraju je zahvalio navijačima na sudjelovanju u misi poručivši im da budu primjer vjernosti, te da bodre svoj klub i kad igra loše, jer ljudski život se sastoji i od dobrih i loših trenutaka. Širite zajedništvo i prijateljstvo i budite ponos našeg grada i Domovine, a u srcu nosite sve poginule branitelje pripadnike Armade, poručio je nadbiskup Devčić.

Zahvalnu riječ nadbiskupu, svećenicima, navijačima, nogometašu HNK Rijeke Ivanu Močiniću i članovima Uprave Kluba HNK Rijeke koji su sudjelovali na misi, uputio je voditelj Zdruga katoličkih skauta Riječke nadbiskupije, ujedno i sam član KN Armade, vjeroučitelj Marin Miletić.

Na kraju mise nadbiskupu je uručen dres HNK Rijeke s njegovim prezimenom na poleđini.

Kako prenosi portal Fiuman.hr sveta misa tek je prva u nizu aktivnosti koje će se održati povodom proslave 29. rođendana navijačke skupine Armada. U subotu 14. svibnja očekuje se rođendanska koreografija, a proslava će kulminirati 21. svibnja kada će se održati Armada kup i tradicionalni humanitarni koncert.

IKA | Bitno.net

Ovaj članak Riječka Armada proslavila svoj rođendan svetom misom se prvo pojavio na Bitno.net.

Prijatelji iz inozemstva ispričali su mi priču o jednom čovjeku koji je bio “nesretno oženjen”.

Njegova se »”nesreća” može opisati ovako – On je:

–    nesretan zbog toga što on naziva “ograničenjima” svoje žene, i on joj to uvijek ponovno govori, i upravo onda kada je ona ionako u teškoj situaciji, kao što je smrt njezine majke ili teška bolest jednog djeteta.

–    nesretan zbog nedostatka volje njegove žene da bude bolja. Budući da je on sam vjernik, vjeruje on, njegova se žena nikako ne nalazi na putu svetosti. Ponekad joj on otvoreno kaže u lice da ona sa svojim ponašanjem ugrožava svoje vječno spasenje.

–    nesretan jer bi ona prema njegovu mišljenju trebala naučiti “potpuno se predati” i “drugima služiti”. Ali pod “drugima” on zapravo podrazumijeva samo sebe! On poslovno putuje češće nego što je potrebno i zbog svojih hobija često i poduže izbiva iz kuće.

–    nesretan jer mu je rodila “samo” četvero djece, on je, pak, htio više djece, premda je za nju svaka trudnoća bila bolna.

–    nesretan jer njegova žena misli da je na kraju snaga. Onda je uobičava opominjati da ne treba uvijek kukati. Uostalom opominje je na njezine »dužnosti« i misli da su njezine patnje djelomično umišljene, a djelomično vlastita krivnja.

–    nesretan jer ona “preosjetljivo«”reagira kada se dere na nju i kada je ponižava pred djecom i pred drugima. Smatra je “preosjetljivom”, jer njegove šale ponekad ne smatra šaljivima, nego uvredljivima i neprimjerenima.

–    nesretan kada bi njegova žena s njim htjela razgovarati o problemima odgoja djece. Naime, prema njegovu mišljenju, ona bi prije trebala popraviti svoje pogreške.

–    nesretan kad ona – ionako ne u posve važnim pitanjima – ponekad donosi odluke a da ga ne pita.

Smatra da ima pravo da je pred djecom teškim prigovorima pozove na odgovornost: “Zašto mene nitko nije pitao? Jesi li luda?” Da on sam može odlučivati, razumije se samo po sebi. Na koncu, on se smatra gospodarom kuće, opravdanje za to uzima iz Biblije.

−    nesretan kad ga njegova žena moli za uslugu. Kod toga je potrebno, ako je to uopće i moguće, mnogo muke da ga uvjeri, tako da žena uglavnom više voli sve sama činiti ili moliti druge – to ide brže i manje je naporno.

Želiš još ovakvih članaka? Klikni like:

−    nesretan jer ona ponekad pospremi i njegovu sobu. Onda on na nju viče: “Što ti pada na pamet, gdje si samo sve stavila?”

−    nesretan jer žena ima dobro pamćenje i jednostavno mu uvijek ne daje pravo kada on pokušava prikazati događaje u za njega posve povoljnom svjetlu.

Tako, dakle, on može biti nesretan u svom braku i naravno da ga unesrećuje kad kod drugih ljudi otkrije dobre osobine koje njegovoj supruzi tako očito nedostaju. Ako, pak, netko hvali njegovu suprugu, on šutke i ponešto smeteno otklanja pogled – koliko je samo njegov brak “nesretan”! Žena se od svog muža već poduže distancirala u svojoj nutrini. “Da bi preživjela”, kaže ona. Zbog čega je ona, neovisno o djeci, tu i zbog čega bi trebala biti, ni ona sama zapravo ne zna. Mnogo toga što ona čini, čini iz “nutarnjeg očaja” i ponekad sumnja u samu sebe. I ona je, kao i on, vjernica i njezina joj vjera daje snagu da odbije mračne napasti. Pobjeći ili čak počiniti samoubojstvo… Ali dosad nije napustila muža i djecu. S obzirom na njegove, nažalost, religiozno motivirane prigovore, napisala je jednoj prijateljici: “Ne moj muž, nego Bog je moj sudac! On će mi u svome neograničenom milosrđu oprostiti sve moje pogreške i on će mi ljubav, koju moj muž ne želi priznati, uračunati i primiti me u svojoj ljubavi.”

Oboje su nesretni, bez sumnje, ali koje li razlike u kvaliteti ove “nesretnosti”!

Andreas Laun (Preuzeto iz knjige Ljubav i partnerstvo – Verbum)

Foto: Shutterstock.com

Ovaj članak Priča o jednom muškarcu koji je bio ‘nesretno oženjen’ se prvo pojavio na Bitno.net.

U Novosibirsku i njegovoj okolici i danas živi oko 20.000 ljudi koji su bili žrtvama Staljinističkih čistki

Katolički vjernici iz biskupije Preobraženja Gospodinovog sa sjedištem u ruskom gradu Novosibirsku prosvjedovali su protiv plakata s likom komunističkog diktatora Josifa Staljina koji su postavljeni u tom gradu uoči proslave 9. svibnja, Dana pobjede kada se u Rusiji obilježava kapitulacija nacističke Njemačke pred SSSR-om.

Vjernici su, zajedno s aktivistima političke stranke Jabuka, poslali prosvjedno pismo gradskim vlastima u kojima su izrazili svoje neslaganja s postavljanjem na plakate komunističkog vođe odgovornog za ubojstva i slanja u logore milijuna građana tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Kako je izvijestila poljska redakcija Radio Vatikana, potpisnici su istaknuli i Staljinovu krivicu za nedostatnu pripremljenosti Crvene armije za njemači napad, što je rezultiralo ogrmonim brojem ljudskih žrtava. Tezu o Staljinovim zaslugama za pobjedu nad Hitlerom, koja se sve češće može čuti za vladavine predsjednika Vladimira Putina, opisali su kao neistinitu i nemoralnu.

Utvrdili su, također, kako u Novosibirsku i njegovoj okolici i danas živi oko 20.000 ljudi koji su bili žrtvama Staljinističkih čistki.

Postavljanje plakata s likom diktatora platila je Komunistička partija Rusije i postavila ih na 25 lokacija uz dopuštenje gradskih vlasti.

Goran Andrijanić | Bitno.net

Ovaj članak Rusija: Katolici prosvjeduju zbog plakata s likom Staljina se prvo pojavio na Bitno.net.

Salomon Leclercql, svećenik reda Školske braće, ubijen je u samostanu zajedno s još 190 osoba jer je odbio izdati Vatikan i papu i potpisati vjernost Francuskoj državi. Papa Franjo odobrio je čudo potrebno za njegovu kanonizaciju.

Foto: LaCroix

Blaženi Salomon Leclercq, francuski mučenik koji je ubijen tijekom Francuske revolucije jer je odbio položiti zakletvu vjernosti novoj vlasti, bit će uskoro kanoniziran, javljeno je iz Vatikana.

Papa Franjo odobrio je postupak za njegovom kanonizacijom nakon što su medicinska i teološka skupina Kongregacije za kauze svetaca odobrili čudo po njegovu zagovoru.

Blaženi Salomon, svoj je život odlučio posvetiti Bogu kroz poučavanje i odgoj, pristupivši redu Školske braće koji je osnovao sv. Ivan Krstitelj de La Salle. Godine 1790., tijekom Francuske revolucije, red je raspušten nakon što su neki njegovi članovi odbili položiti zakletvu vjernosti novoj vlasti koja je svrgnula kralja Luja XVI.

Sam Salomon ubijen je 2. rujna 1792. zajedno s još 190 drugih u dvorištu karmelićanskog samostana koji im je služio kao zatvor nakon što je Narodna skupština sredinom kolovoza te godine zatvorila sve katoličke škole u Parizu i zabranila nošenje redovničke i svećeničke odjeće. Od svećenika je zatraženo da daju zakletvu državnoj organizaciji za svećenike koja je htjela kontrolirati svećenički rad, kao i biskupska imenovanja i to bez miješanja Vatikana i pape. Tom prilikom je 25 000 svećenika odlučilo napustiti zemlju.

Salomon Leclercq izabrao je ostati, međutim ubrzo je uhićen, zatvoren te ubijen od strane revolucionara naoružanih mačevima. On je jedan od oko 1300 ljudi ubijenih u tzv. “Rujanskom masakru”.

Njega i 190 osoba koji su također mučeni u karmelićanskom samostanu, papa Pio XI. proglasio je blaženima 1926. Nakon toga njegov slučaj je odvojen od ostalih te se proces kanonizacije sada vodi zasebno. Blaženi Salomon zaštitnik je progonjenih kršćana.

Papa Franjo također je odobrio čudo potrebno za kanonizaciju talijanskog svećenika Ludovica Pavonia te utvrdio kako je kolumbijski svećenik Rafael Almansa Riano živio herojske krijeposti te se od sada smatra blaženim.

Tino Krvavica | Bitno.net

Ovaj članak Mučenik kojeg su ubili francuski revolucionari jer je ostao vjeran Vatikanu uskoro svetac se prvo pojavio na Bitno.net.

Od 20. do 22. svibnja prof. dr. Tomislav Ivančić sa svojim suradnicima održat će seminar nove evangelizacije.

Prof. dr. Tomislav Ivančić sa svojim suradnicima održat će seminar nove evanglizacije od 20. do 22. svibnja u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu, Voćarska 106. Seminar počinje u petak u 18 sati, a tema seminara je “Duh oslobađa”.

Više informacija o seminarima prof. Ivančića pročitajte na linku ovdje.

Bitno.net

Ovaj članak Seminar nove evangelizacije prof. Tomislava Ivančića se prvo pojavio na Bitno.net.

Ivan Merz je to dobro znao: Isusovi svećenici nisu među nama kako bi nam tek komentirali dnevnopolitička zbivanja i istupe političara, nego su tu da bi navijestili jedinoga i pravoga Boga koji nudi spasenje svakome od nas, bili mi “politički Hrvati” ili ne

Foto: Ivan Pikunić/Panoramio.com

“Braćo! Tako ne ide dalje. Naš se pokret rastvara i udario je lošim putem. Religija je postala sredstvom nacionalizmu. Mi nećemo i ne smijemo biti nikada katolici zato da pomognemo narodu, već ćemo zato pomoći narodu jer smo katolici. Katolicizam je naš cilj, a ne sredstvo.”

Ove je riječi prije stotinjak godina izgovorio dr. Ivan Merz, hrvatski blaženik čiji smo spomendan jučer obilježavali. Blaženi Merz upozoravao je svoju braću iz Hrvatskog katoličkog pokreta na pretjeranu politizaciju njihova djelovanja. On je, naime, shvaćao društveni angažman katoličkog intelektualca kao cjelovitiji i dublji put od pukog slijeđenja uske političke crte definirane interesima samo jednog naroda ili društvene grupacije. Od takvoga shvaćanja nikada nije odustao, a njegova ustrajnost u odvajanju Hrvatskog katoličkog pokreta od stranačkih ili ideoloških grupacija donijela mu je mnogo protivnika. Onih koji su mislili kako njegov “kršćanski idealizam” slabi političku snagu pokreta koji je htio dati svoj prilog oslobođenju hrvatskog naroda.

Napetost između autentičnog kršćanskog poslanja i bremena političkih zahtjeva povijesnih situacija u kojima su Hrvati morali živjeti i opstajati nije, dakle, ništa novo. Ta se napetost javlja i danas, unatoč tome što već 25 godina uživamo samostalnost i slobodu.

Živimo u podijeljenom društvu. U jako, jako podijeljenom društvu. I nije tu riječ tek o običnoj svjetonazorskoj heterogenosti koja je neizbježna, neki kažu i jako potrebna, u pluralističkom sustavu. Ovdje se radi o antagonizmima toliko moćnima i dubokima da ugrožavaju temeljni konsenzus suživota u zajednici kojoj svi pripadamo. U tom smislu, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ne pretjeruje kada govori o „nagrizanju temelja hrvatske države“.

Histerija u javnom prostoru

Svojevrsna je histerija zavladala javnim prostorom i potpuno iscrpljuje društvenu energiju koja bi namjesto na ostrašćene i sve jalovije rasprave o prošlosti trebala biti usmjerena na ozdravljanje države i gospodarstva koji se nalaze u ozbiljnim problemima. Ne tvrdimo da o prošlosti i njezinim posljedicama na ono što živimo danas raspravljati ne treba. Međutim, umjesto konstruktivne i smirene rasprave o svemu što nas kao narod povijesno opterećuje, sa svih nam se strana nudi afektirano nabacivanje površnim etiketama na neistomišljenike i političke protivnike.

Koja bi trebala biti uloga Crkve i njezinih svećenika u ovom ozračju toliko „nabrijanom“ da ponekad izgleda kao da ga netko namjerno stvara zbog nekih malih, sebičnih interesa?

Katolička Crkva u Hrvatskoj zasigurno će u ovom ozračju podijeljenosti i induciranog beznađa nastaviti predlagati ono što vjernicima može donijeti utjehu i snagu, a sve „ljude dobre volje“ ujediniti u borbi za bolje sutra i promicanje univerzalnih vrednota. A to je, naravno, Riječ Božja. Potrebno nam je autentično naviještanje Evanđelja, ono koji nadilazi sve podjele i razlikovanja koja nas muče i u svojoj sveobuhvatnosti uključuje svakoga dobronamjernog od nas, bez obzira na političke preferencije. Jer, kako je lijepo govorio blaženi Merz, „ne smijemo biti nikada katolici zato da pomognemo narodu, već ćemo zato pomoći narodu jer smo katolici“.

Istina koju očekujemo od naših pastira s oltara jest Istina Isusa Krista i njegove spasonosne žrtve sposobne preobraziti i nas i društvo u kojem živimo. Ta Istina mora biti naviještena na način koji je svjestan i onih drugih „istina“, povezanih s našim povijesnim usudom. Ali, te povijesne istine moraju biti transcendirane onom većom Istinom jer će tek tako zadobiti pravi smisao. Ako se to ne dogodi, takav navještaj ostaje u ovozemaljskim dimenzijama. I potom lako upada u politikantstvo, čak i ideologiju.

Uvjerljiva većina naših svećenika i biskupa dobro je toga svjesna. Međutim, ima među njima i onih (koji vjerojatno djeluju u dobrim nakanama) sa sklonošću zadržavanja na ovozemaljskom, čime se upada u politikantstvo kojem, naprosto, u Crkvi nema i ne može biti mjesta.

Istinsko domoljublje

Ovih dana bili smo svjedoci jedne takve propovijedi izrečene u Splitu, pred televizijskim kamerama. O istupu o. Luke Prcele njegova subraća iz Hrvatske dominikanske provincije već su izdali jedno mudro i odmjereno priopćenje kojemu ništa ne treba dodati. Međutim, ono što treba znati jest da homilija izrečena toga jutra u splitskoj crkvi sv. Dominika nije, nažalost, izoliran slučaj u svom miješanju dnevne politike i Evanđelja. Postoji još svećenika, među njima i nekih visoko pozicioniranih u crkvenoj hijerarhiji, koji svoje duhovno poslanje sve češće i upornije svode na političko komentiranje.

A Isusovi svećenici nisu među nama kako bi nam tek komentirali dnevnopolitička zbivanja i istupe političara, nego su tu da bi navijestili jedinoga i pravoga Boga koji nudi spasenje svakome od nas, bili oni “politički Hrvati” ili ne. Ponovimo: Isusovo spasenje nudi se svakome od nas, bez obzira za koju političku stranku glasao, kakav odnos prema NDH imao ili, budimo slikoviti, slušao Thompsona ili TBF. Svećenik te svoje odgovornosti prema svome pomazanju, zadaći koja iz njega proizlazi, kao i opasnosti da upadne u sablazan mora biti svjestan i to u svakome trenutku i u svakome javnom istupu. Inače postaje, kako je to Merz opisao, „politički agitator i čuvar (izbornih, op.a.) kutija“.

I tu nije riječ o tome da Crkva ne smije biti „politična“. Upravo suprotno –  katolička vjera nije i ne može biti „privatna“, ona puni smisao pronalazi upravo u svojoj socijalnoj realiziranosti i odnosu prema ljudima i događanjima oko nas. Riječ je o tome da se u toj angažiranosti mudro zadrži evanđeoska dubina i širina, da uvijek ostane ona usmjerena na čovjeka, konkretnog čovjeka u konkretnom društvenom kontekstu i temeljna prava koja su mu zajamčena. Da se izbjegne politikantstvo, a zadrži zdrava političnost. Upravo na takav način ponajbolje se ostvaruje istinsko domoljublje, vrlina koja se s univerzalizmom kršćanstva međusobno dopunjuje i isprepliće.

U povijesti svoje Crkve imamo primjer i uzor upravo za takvu mudrost, ujedno i hrabrost. Blaženog Alojzija Stepinca koji je svojim istupima i propovijedima uvijek tu evanđeosku širinu zadržao, jednako distanciran od oba totalitarizma koja su pogodila hrvatski narod i Crkvu u Hrvata. I koji je svojedobno poručio kako se istinska “ljubav prema narodu i ljubav prema katoličkoj vjeri ne isključuju ni najmanje, nego se lijepo popunjuju kao dvije sestre blizanke, koje imaju jednoga te istoga Oca na nebesima”.

Ivan Merz ostao je osamljen

Njegov život pokazao je kako takav odabir nije lak. Isto je pokazao i život bl. Ivana Merza koji je u svom inzistiranju na evanđeoskom ispred nacionalnog ostao osamljen i neshvaćen u tadašnjim katoličkim gibanjima. To je prekrasno opisao Dušan Dančuo u svom pismu prijatelju Ivanu objavljenom u časopisu “Život” 10 godina nakon blaženikove smrti.

„Ti si htio slobodu djece Božje, a mi volimo ropstvo naše grupe; htio si da božanske ideje budu svima spasenje, a mi ih najvećom strašću monopoliziramo; ti si bio ponizan i velikodušan, a mi smo na sva zvona vješali, da smo bolji od drugih i ne osvrćući se na mudrost Imitacije…ti si živio za Crkvu, a mi živimo za našu grupu i kao što si ti naučavao, da izvan Crkve nema spasa ni vrijednosti, mi galamimo, da izvan naše grupe i naše tradicije nema ni dobre volje, ni poštena srca, a ako se, Bože sačuvaj, bjelodano pojavi, ne priznajemo ništa i zaobilazimo sve“, napisao je tada.

Umjesto tapšanja po ramenu istomišljenika, Merz je odabrao put Isusa Krista i njegove Crkve. Vrijeme je da ponovno zazovemo njegov zagovor na sve nas.

Goran Andrijanić | Bitno.net

Ovaj članak Što Crkva treba naviještati: Krista ili naciju? se prvo pojavio na Bitno.net.

U svome bi “salonu uljudnosti” (kako su nazivali njegovu ispovjedaonicu zbog blaga i ljubazna načina s kojime je ovaj ponizni kapucin primao i pratio svoje pokajnike) sve primao s velikim poštovanjem: “Izvolite, gospodine, uđite!”- govorio bi Leopold, a ispovijed bi često zaključivao riječima: “Vratite se, bit ćemo prijatelji!”

Foto: www.heiligenlexikon.de

Zvali su ga apostolom ispovjedaonice, jer je veliki dio svoga života proveo slušajući, odrješujući, savjetujući sve koji bi mu dolazili, privučeni njegovom dobrotom i poniznom mudrošću vjerodostojna svjedoka ljubavi Božje.

Boravio je u Padovi, u kapucinskom samostanu, nedaleko bazilike svetoga Antuna, živeći jednostavno i skrovito. Oko njega, koji je bio niske građe, prognanik, te krhkog zdravlja, nikada se nije podizala nikakva buka.

Iako je dobar dio života proveo u Padovi, sveti je Leopold po rođenju Dalmatinac. Rođen je 12. svibnja 1866.g., u Herceg Novom, u Kotorskome zaljevu, koji danas pripada Crnoj Gori.

Rođen je u siromašnoj obitelji, bogato jedino djecom te je, kao osmo dijete među njima, na krštenju primio ime Bogdan. Proveo je sretno djetinjstvo, obilježeno duhovnim životom neobičnim za tako ranu dob, ali i jednostavno (kakav će biti i ostatak njegova života), u kojemu je Isus uvijek zauzimao važno i odlučno mjesto. Stoga nimalo ne čudi njegova odluka nasljedovati Ga do kraja.

Tako je god. 1882. u kapucinskome sjemeništu u Udinama započeo pripravu za redovnički i svećenički život, koji je završen 20. rujna 1890.g., u Veneciji svećeničkim ređenjem.
Nepovoljne mu okolnosti nisu dopustile vratiti se u domovinu i ondje proslaviti Mladu Misu, pa se tako njegova obitelj morala zadovoljiti tek fotografijom, kao spomendan na taj svečani čin. On je, pak, tu žrtvu podnio sa strpljenjem obilježenom radošću.

Ispovjedaonica je smjesta postala poljem njegova apostolata: prvo u Veneciji, pa Zadru, Bassanu del Grappa, Kopru, Thieneu te od 1909. u Padovi.

Gdje god bi poglavari ocijenili korisnim njegovu prisutnost, on bi odlazio, zadovoljan poslušnošću volji Božjoj. Pred njegovom su se ispovjedaonicom brzo stali stvarati redovi. Onaj tko bi se kod njega jednom ispovjedio, gotovo bi se redovito vraćao, privučen njegovom dobrotom, poniznošću, odmjerenim riječima, smirenošću, pouzdanošću, kao i snažnim duhovnim iskustvom, prožeti ljubavlju Božjom, odanošću Majci Božjoj, te hranjenim svetom Euharistijom.

Ispovijedajući tako sklapao je prijateljstva, koja su trajala dugo i bila dragocjena, nezamjenjiva. Prijatelji oca Leopolda pripadali su najrazličitijim društvenim staležima: bili su tu bogati i siromašni, sveučilišni profesori i jednostavni “obični” ljudi, dobre duše kojima je bilo potrebno samo ohrabrenje kako bi nastavile putem savršenosti, kao i one nešto složenije, s kojima je valjalo “zavrnuti rukave” i početi ispočetka.

Znao je prodrijeti u svačije srce, pravom riječju, koja je potjecala iz njegove osjećajnosti, no također tražena od Duha Svetoga kroz molitvu i razmatranje. Kada su, dakle, poglavari god. 1923. sv. Leopolda poslali u Rijeku, bilo je neizbježno da ga velika ljubav njegovih padovanskih prijatelja vrati natrag. Upravo je jedan od takvih upornih prijatelja ispovjedaonicu oca Leopolda nazvao “salonom uljudnosti”, zahvaljujući blagu i ljubaznu načinu s kojime je ovaj ponizni kapucin primao i pratio svoje pokajnike. O njegovu svetu subratu, koji je također veliki dio vremena provodio iza rešetaka ispovjedaonice u samostanu u San Giovanni Rotondu, padre Piu, pamte se i neke katkad teške shvatljive grubosti (Gospodnji su putevi čudnovati) prema pokajnicima.

Ocu Leopoldu su, međutim, predbacivali prekomjernu dobrotu. On bi odgovarao pokazujući na raspelo: “A što je tek s Njime, koji je umro za nas?” U svome bi “salonu” sve primao s velikim poštovanjem: “Izvolite, gospodine, uđite!”- govorio bi.

Jednoga je dana netko, slabo upoznat s načinom ispovijedanja, sjeo na njegovu stolicu, mjesto da klekne na klecalo. Kako ga ne bi doveo u neugodnost, otac Leopold je zauzeo njegovo mjesto na klecalu. Sakrament pomirenja često bi zaključivao riječima: “Vratite se, bit ćemo prijatelji!”

Kada je, kao što smo rekli, bio poslan u Rijeku, otac je Leopold pomislio kako ce napokon moći ostvariti san sto ga je njegovao još od ulaska u sjemenište u Udinama: biti misionar u svojoj zemlji, oduvijek razdiranoj vjerskim napetostima, kako bi u krilo Katoličke Crkve vratio sve koji su se iz nje bili udaljili. Nakon što su ga vratili u Padovu, u ispovjedaonicu, zadovoljio se biti misionar duhom, po uzoru na sv. Malu Tereziju, prikazujući na tu nakanu svete mise i molitve, a – kada su mu bolesti stale otežavati dane – mirno ih podnoseći u zajedništvu s patnjama i otkupiteljskom smrću Kristovom.

Kao misionar u srcu, otac Leopold proživio je ostatak svojih dana unutar zidina samostana, u svome “salonu”, dok mu je život bio obilježen jednostavnim, ali i nekim izvanrednim stvarima: jednostavnima, jer bijahu proživljene u svakodnevlju, a izvanrednima jer bijahu obilježene milosrdnom ljubavlju Boga, koji je po njemu vršio čudesna obraćenja. Tako je bilo sve do kraja, koji je nastupio 30. srpnja 1942. g., u 7 sati ujutro. Već se neko vrijeme nije osjećao dobro, pa ipak je prethodni dan, kao i obično, već od jutra proboravio na svome “radnome mjestu”, saslušavši kakvih 15-ak ispovjedi. Iako mu je bilo loše, nitko nije slutio tako skori kraj.

Dok se oblačio za sv. misu, pozlilo mu je, kraj je nastupio brzo. Preminuo je moleći Zdravo Kraljice, posljednji pozdrav Blagoslovljenoj Gospodarici – kako ju je običavao nazivati – koja je, zajedno s Blagoslovljenim Gospodarom, bila ljubav njegova života.

Njegovu je pogrebu nazočio čitav grad. Svatko je, usred rata, imao što zamoliti toga svetoga redovnika, koji je s neba mogao pružiti svoj zagovor. Njegov je grob na mjesnome groblju ubrzo postao metom snažne i sve veće pobožnosti, koja se umnožila nakon što je, 14. svibnja 1944., među ruševinama bombardirana samostana njegova ispovjedaonica pronađena netaknuta, kao mjesto na kojemu je čitava života svjedočio milosrdnu ljubav Božju.

Kada je započeta kauza za beatifikaciju, njegovi su posmrtni ostaci vraćeni u kapucinski samostan, gdje i danas počivaju, u kapeli podignutoj nedaleko ćelije u kojoj je ispovijedao. Njegovo je svetište postalo još jednim nezaobilaznim ciljem hodočasnika, koji odlaze u Padovu istaknuti štovanje Sv. Antunu, također franjevačkome redovniku, samo konventualcu. Oca Leopolda Bogdana Mandića svetim je proglasio papa Ivan Pavao II., 16. listopada 1983. g. (Sveci Katoličke Crkve/Bitno.net)

Molitva sv. Leopoldu

Sveti Leopolde Bogdane, Bog Te je obdario velikim milostima da uzmogneš pomagati onima koji se tebi utječu. Evo se i ja utječem tebi i ponizno ti se molim: isprosi mi živu vjeru i žarku ljubav, da se predam u ruke Božje i da iz tih Božjih ruku primim pomoć u ovoj svojoj nevolji… (navesti nakane).

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Ovaj članak Sveti Leopold – ‘apostol ispovjedaonice’ koji je život proveo slušajući i odrješujući grijehe se prvo pojavio na Bitno.net.

Ljudi iz vinkovačke udruge Bubamara, poučeni sličnim iskustvima u nekim drugim zemljama, došli su na ideju pokrenuti kafeteriju u kojoj će biti uposlene osobe s Downovim sindromom

Foto: Facebook.

Prvi caffe bar u Hrvatskoj u kojoj će vam mirisnu kavu posluživati osobe s Downovim sindromom – to je nova inicijativa vinkovačke udruge Bubamara!

Kako je izvijestilo nekoliko medija, ljudi iz te udruge, poučeni sličnim iskustvima u nekim drugim zemljama, došli su na ideju pokrenuti kafeteriju u kojoj će biti uposlene osobe s Downovim sindromom. Alen, Domagoj, Ivana, Marija i Tina tako se već mjesec dana uvježbavaju u konobarskim vještinama koje će uskoro pokazivati svima u “Buba Baru”.

Predsjednik udruge Tomislav Velić poručio je u polušali kako su ambiciozni i žele postati “najbolja kafeterija u Vinkovcima”.

“S obzirom na specifičnost koja se i ogleda upravo u tome da će u ‘Buba Baru’ raditi osobe s Downovim sindromom, bit će to i malo drukčija kava, kava s malo više srca, a slogan nam je ’21. kromosom za bolju kavu’ i vjerujem i da će naši Vinkovčani prihvatiti ovu inicijativu”, rekao je Velić i dodao kako je ideja da bar postane profitabilan i tako osigura plaću za zaposlene u njemu.

Velić je dodao kako je nakana cijelog projekta još jednom dokazati kako su osobe s Downovim sindromom sposobne i spremne pridonijeti zajednici u kojoj žive. Rekao je i kako se nada da će i drugi hrvatski gradovi slijediti njihov primjer.

Naš portal u više je navrata pisao o predrasudama o osobama s Downovim sindromom.

Jedna od predrasuda vezana je uz tvrdnju kako one moraju imati poteškoća u učenju. Praksa međutim, pokazuje, kako to nikako nije slučaj kod svih osoba s Downom i kako su neke od njih ostvarile velike uspjehe u akademskom i općenito profesionalnom životu.

Već smo pisali o Michaelu Gannonu, novinaru koji je radio i na Radio Vatikanu, kao i o Jamie Brewer, modelu koji se pojavljuje na najuglednijim modnim revijama.

Bitno.net

Ovaj članak ‘Buba Bar’ – prvi u Hrvatskoj u kojem će kavu posluživati osobe s Downovim sindromom se prvo pojavio na Bitno.net.

Neposredno pred glasovanje o tom zakonu, parlament je glasovao i o povjerenju vladi, što je prošlo dobro po Renzija. Riječ je o političkom manveru kojim je potpora zakona vezana uz potporu vladi, s čime je premijer htio osigurati prolazak zakona koji je izazvao brojne sporove

Foto: Shutterstock.com

Donji dom talijanskog parlamenta izglasao je zakon kojim se definitivno u toj zemlji ozakonjuju homoseksualna civilna partnerstva.

Prekjučerašnje glasovanje u parlamentu kulminacija je javnih rasprava o kontroverznom zakonu kojemu se suprotstavila Katolička Crkva i pojedine političke stranke. Zakon je ipak izglasan, s 369 glasova za i 193 protiv, a talijanski premijer Matteo Renzi izjavio je nakon toga kako je “danas radostan dan za mnoge”, te da Italija “ispisuje novu stranicu svoje povijesti”. U raspravi u parlamentu Renzi je rekao kako se s “usvajanjem toga zakona više nije moglo čekati”.

Neposredno pred glasovanje o tom zakonu, parlament je glasovao i o povjerenju vladi, što je prošlo dobro po Renzija. Riječ je o političkom manevru kojim je potpora zakona vezana uz potporu vladi, s čime je premijer htio osigurati prolazak zakona koji je izazvao brojne sporove.

Ovim se zakonom istospolnim zajednicama daju prava slična onima koji su u braku. Iz zakona je ipak izbačena odredba kojim je istospolnim parovima bila omogućeno i posvajanje djece.

Nadbiskup Sicilije Michele Pennisi izjavio je kako je ovaj zakon nametnut unatoč tome što je većina građana protiv njega, a način na koji je proguran opisao je kao ‘puzajući fašizam’. Pojedini političari najavili su inicijativu za potpisivanje referenduma o opozivu zakona.

Goran Andrijanić | Bitno.net

Ovaj članak Italija ozakonila homoseksualna životna partnerstva se prvo pojavio na Bitno.net.

U Zagrebu je u četvrtak 12. svibnja 2016. građanska inicijativa „Hod za život“ predstavila prvi Nacionalni hod za život koji se održava u Zagrebu, u subotu, 21. svibnja 2016.

„Ove godine Hod se odvija pod geslom „Za život, obitelj i Hrvatsku“. Okupit ćemo se na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu u 10 sati te zatim zajedno hodati do Trga bana Josipa Jelačića, gdje smo organizirali zanimljiv program za djecu i odrasle“, izvijestila je Hajdi Begović iz građanske inicijative.

„Ovim miroljubivim hodom izrazit ćemo optimizam i svratiti pozornost na dostojanstvo i vrijednost svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti te činjenicu da je upravo čovjek najvrjednije bogatstvo za obitelj i Hrvatsku. Svakim danom svoj dolazak potvrđuje sve više ljudi – mladih, starih, obitelji s malom djecom, umirovljenika, Zagrepčana, ali i ljudi iz drugih dijelova Hrvatske.“

„U okolnostima u kojima mnogi teško žive – Hod za život zahtijeva društvenu i ekonomsku potporu obiteljima, ženama koje razmišljaju o pobačaju zbog ekonomskih problema ili pritiska okoline. Želimo da se ženama u Hrvatskoj omogući da bolje usklađuju svoj profesionalni i obiteljski život“, naglasila je Ana Marija Marković.

„U Hrvatskoj bračni parovi, u prosjeku imaju jedno dijete manje nego što bi željeli, a kao razlog uglavnom navode ekonomske poteškoće. Konkretnim ekonomskim mjerama treba omogućiti onima koji vole i žele djecu – da ih imaju“, zaključila je.

„Hodom za život javno se iskazuje radost što živimo život upravo u Hrvatskoj u kojoj želimo podizati obitelj i odgajati djecu”, rekla je Matea Glavaš te pojasnila da građansku inicijativu Hod za život čine brojne udruge i zajednice građana, kao što su: Život biraj, SKAC, U ime obitelji, Vigilare, Molitvena zajednica Srce Isusovo, Neokatekumenski put, Božja pobjeda te brojne druge, kao i obitelji i pojedinci. „Hod za život održava se već godinama u brojnim zemljama – SAD-u, Španjolskoj, Velikoj Britaniji, Kanadi, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Italiji. Jako nam je drago da se i Hrvatska pridružuje zemljama koje slave život.“

Hod za život održat će se u subotu 21. svibnja 2015. na Trgu kralja Tomislava u 10 sati. Okupljeni će se zajedno uputiti preko Zrinjevca do Trga bana Jelačića gdje će biti kratak i zanimljiv program za velike i za male koji završava u 14 sati.

Bitno.net

Ovaj članak ‘Želimo svratiti pozornost na vrijednost svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Svjetski savez mladih Hrvatska organizira okrugli stol pod nazivom “Čimbenici pobačaja na zahtjev u Hrvatskoj” u kojem žele razmotriti uzroke i procese kojima dolazi do pobačaja i analizirati društvene, ekonomske i političke pojave prisutne u današnjem pluralnom društvu. Sudionici okruglog stola su domaći stručnjaci iz područja zdravstva, demografije, prava i filozofije.

Foto: Shutterstock.com

Svjetski savez mladih Hrvatska kroz svoje djelovanje omogućuje mladima susret s donositeljima odluka, predstavnicima akademske zajednice i civilnog društva kako bi raspravljali o pitanjima koje mladi smatraju važnima, te predložili smjernice za njihovo rješavanje. Okrugli stol pod nazivom “Čimbenici pobačaja na zahtjev u Hrvatskoj” događaj je u organizaciji Svjetskog saveza mladih Hrvatska. Svjetski savez mladih jedna je od najaktivnijih udruga mladih u Hrvatskoj, s najvećim brojem aktivnih članova, a u svijetu ih ima preko milijun. Okrugli stol održat će se u petak, 13. svibnja 2016. godine u Auli Rektorata Sveučilišta u Zagrebu (Trg maršala Tita 14), u 18 sati.

Koji su to čimbenici koji dovode do odluke pobačaja na zahtjev?

Misija Svjetskog saveza mladih u ovoj godini je promicanje kulture života, što podrazumijeva promoviranje vrijednosti života svake osobe, braka, obitelji, rađanja, usvajanja, odgovornog seksualnog ponašanja, odgovornog roditeljstva, itd. Rasprava o pobačaju redovito se iscrpljuje u sukobljavanju prava nerođenog djeteta na život i prava žene na pobačaj. SSMH to smatra smjerom koji vodi dubljim podjelama društva bez pozitivnih pomaka, jer se na taj način olako previđaju konkretni (socioekonomski) razlozi zbog koji se žene odlučuju na pobačaj. Iz tog razloga odlučili smo organizirati navedeni okrugli stol. Neka od pitanja na koja želimo dobiti odgovor su: koji su to konkretni socioekonomski čimbenici zbog koji dolazi do pobačaja, možemo li imati siguran uvid i prave informacije o njima, je li taj podatak od konkretne pomoći u planiranju demografske i pronatalitetne politike? Pobačaj na zahtjev je, demografski gledano, negativan fenomen i zbog toga bi među prvim koracima dugoročnog planiranja smanjenja broja pobačaja trebalo biti precizno ispitivanje konkretnih (socioekonomskih) razloga pobačaja.

Sudionici okruglog stola su domaći stručnjaci iz područja zdravstva, demografije, prava i filozofije. O socioekonomskom aspektu pobačaja govorit će dr.sc. Stjepan Šterc s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu; o javnozdravstvenom aspektu pobačaja govorit će dr.med. Željka Draušnik s Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo; mag.iur. Karla Ressler s Pravnog fakulteta u Zagrebu progovorit će o pobačaju sa pravnog aspekta, a mag.phil. Dan Đaković s Filozofskog fakulteta družbe Isusove obogatit će okrugli stol filozofskim uvidom.

Svjetski savez mladih Hrvatska podružnica je World Youth Alliance, međunarodne organizacije koja broji preko milijun mladih iz cijelog svijeta, a djeluje s ciljem promicanja neotuđivog dostojanstva ljudske osobe i kulture života. SSMH je dokaz da se mladi različitih svjetonazora i pozadina mogu složiti oko temeljnih ljudskih vrednota. Upravo je golemo bogatstvo ljudskog potencijala ono što mladi iz SSMH žele staviti iznad svake funkcije i ekonomske računice.

SSMH | Bitno.net

Ovaj članak Okrugli stol ‘Čimbenici pobačaja na zahtjev u Hrvatskoj’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Isus moli za jedinstvo kršćana, ali u Crkvi ima „kukoljaša“, onih koji razdjeljuju i uništavaju zajedništvo jezikom – rekao je papa Franjo na jutrošnjoj misi u kapeli Doma sv. Marte.

Prije muke, Isus je molio za jedinstvo vjernika, kršćanskih zajednica, kako bi bili jedno poput njega i Oca i kako bi svijet povjerovao. Papa Franjo je homiliju utemeljio na tom evanđeoskom odlomku.

„Jedinstvo kršćanskih zajednica, kršćanskih obitelji je svjedočanstvo: one svjedoče činjenicu da je Otac poslao Isusa“ – rekao je Papa, dodajući da je „možda jedna od najtežih stvari upravo postići jedinstvo u kršćanskoj zajednici, župi ili  biskupiji, u kršćanskoj ustanovi ili obitelji.“ Često se sramimo zbog naše povijesti ili povijesti Crkve: ratovali smo protiv naše kršćanske braće! Pomislimo samo na tridesetogodišnji rat. A gdje kršćani međusobno ratuju – kazao je – tamo nema svjedočanstva.

Trebamo tražiti oprost od Gospodina za tu povijest! To je tako često bila povijest podjela – koje nisu samo stvar prošlosti, nego se događaju i danas – nastavio je Sveti Otac. Svijet nas vidi podijeljene i kaže: „Neka se prvo slože, onda ćemo vidjeti… Kako to da je Isus uskrsnuo i živ, a ovi – njegovi učenici – nisu složni?“ Papa je kao primjer nesklada iznio i anegdotu: „Jednom je katolički kršćanin pitao drugog istočnog kršćanina, također katolika: ‘Moj Krist će uskrsnuti prekosutra. Kad će tvoj uskrsnuti?’ Ni po pitanju Uskrsna nismo jedinstveni“ – primijetio je – a kao rezultat nesklada „svijet ne vjeruje“.

Zbog đavlove je zavisti u svijet ušao grijeh. Tako se događa „gotovo redovito“ u kršćanskim zajednicama, u kojima ima egoizma, ljubomore, zavisti, podjela, što vodi tome da se međusobno ogovara. Toliko se ogovara – kazao je papa Franjo, napominjući kako se u Argentini takve osobe zovu „kukoljaši“ zato što siju kukolj, podjele.

Podjele počinju od jezika, koji može „razoriti obitelj, zajednicu, društvo; posijati mržnju i rat“. Umjesto da se traži pojašnjenje, lakše je ogovarati, razarati dobar glas drugoga. Papa je naveo i anegdotu iz života sv. Filipa Nerija, koji je jednoj ženi koja je ogovarala za pokoru dao da očerupa pile, razbaca perje po gradu i onda ga opet skupi. „Ali to nije moguće!“ – rekla je žena. „Tako je i s ogovaranjem“ – objasnio je svetac.

Tko ogovara, prlja, uništava dobar glas, razara život i to tako često bez motiva, protiv istine. Isus je molio za nas, za sve nas i naše zajednice, za naše župe i biskupije „da budu jedno“. Molimo Gospodina da nam udijeli tu milost, zato što je vrlo, vrlo velika snaga đavla i grijeha koji nas potiču da stvaramo razdor – upozorio je Sveti Otac.

Neka nam Gospodin udijeli tu milost; dar jedinstva koje stvara Duh Sveti. Neka nam udjeli sklad, zato što je on sklad. Neka nam udjeli mir sa zajedništvom. Molimo za milost jedinstva svih kršćana, za tu veliku milost, ali i male svakodnevne milosti u našim zajednicama, obiteljima, kao i za milost da „jezik zadržimo za zubima“ – potaknuo je na koncu papa Franjo.

RV | Bitno.net

Ovaj članak Papa: Podjele u Crkvi počinju od jezika koji ogovara i može razoriti zajednicu se prvo pojavio na Bitno.net.

Papine poticajne jutarnje propovijedi milijunima ljudi nude utjehu i ohrabrenje za svakodnevno življenje. Upravo je objavljena i druga knjiga tih Papinih jutarnjih propovijedi naslovljena Uzdignimo srca.

Ujutro svakoga dana, koji započinje još prije pet sati, papa Franjo odvaja vrijeme koje želi provesti u molitvi i meditaciji Svetoga pisma, posebice dnevnih misnih čitanja. Potom svoja promišljanja dijeli s vjernicima tijekom jutarnje homilije, u tihoj misi s nekolicinom prisutnih u kapeli Doma svete Marte. Upravo te poticajne jutarnje propovijedi postale su jedan od najkarakterističnijih vidova njegova pontifikata. Propovijedi na tim jutarnjim misama predstavljaju živo srce njegova pastorala; one nastaju spontano i predstavljaju poruke pune značenja koje se pozivaju na samu srž evanđelja.

U tim spontanim Papinim riječima milijuni ljudi nalaze utjehu i ohrabrenje za svakodnevno življenje. Stoga je i kod hrvatskih čitatelja odlično prihvaćen prvi svezak jutarnjih propovijedi pape Franje objavljen pod naslovom U potrazi za pravim blagom, a sada je na veliko zanimanje naišla i druga knjiga Papinih jutarnjih propovijedi naslovljena Uzdignimo srca, upravo objavljena u izdanju nakladničke kuća Verbum.

U ovoj novoj knjizi Papa progovara o raznim temama koje pokrivaju gotovo sva područja vjerskoga života: lik Krista Spasitelja, ljepota opraštanja, značenje sakramenta pomirenja, licemjerje kod kršćana, opasnost ogovaranja, razlika između grješnosti i pokvarenosti, sloboda mišljenja, ljubav i mnoge druge. Papa o svemu tomu progovara jednostavnim riječima bogatim metaforama i slikama iz svakodnevnoga života, bivajući svakome blizak i razumljiv, obraćajući se tako srcu svakoga čitatelja, nudeći poticaj i nadahnuće za radostan i smislen život.

Knjiga Uzdignimo srca dostupna je u svim knjižarama Verbum kao i preko web knjižare Verbum.hr, a moguće ju je prelistati i više o njoj saznati na linku ovdje.

Bitno.net

Ovaj članak Nova Papina knjiga propovijedi iz Svete Marte se prvo pojavio na Bitno.net.

Nije mu cilj bio vrijeđati nego upozoriti

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić pojasnio je svoju propovijed u kojoj je preporučio ‘ženama da ne isprobavaju muškarce prije braka kako ne bi postale štrace’ i rekao kako je htio istaknuti u njoj potrebu za dostojanstvom žene, ali i da je svjestan kako je upotrijebio pregrube riječi zbog čega se ispričava onima koji su možda povrijeđeni.

TPortal prenio je kardinalovu izjavu u kojoj je pojasnio ono izrečeno u povodu blagdana Gospe Loretske u Arbanasima kod Zadra. Njegova propovijed izazvala je dosta reakcija i tvrdnja kako je kardinal uvrijedio žene.

‘To je u medijima izvađeno iz konteksta. Rekao sam da je ženama Bog dao dostojanstvo i da ga one koji puta ne znaju čuvati. I onda im se dogodi da se s njima postupa kao sa štracama. Nisam mislio nikoga vrijeđati, želio sam reći da žene moraju čuvati svoje dostojanstvo’, poručio je kardinal.

Dodao je i kako je svjestan da je ‘štraca’ pregruba riječ, ali da ga je ‘ponijelo za oltarom’.

“Malo me uhvatila euforija, pa sam upotrijebio grublju riječ. Htio sam istaknuti potrebu za čuvanjem dostojanstva žena”, rekao je kardinal i ispričao se onima koji su zbog toga možda povrijeđeni. Dodao je da mu cilj nije bio vrijeđati nego upozoriti.

Bitno.net

Ovaj članak Kardinal Puljić: Govorio sam o dostojanstvu žene, ispričavam se zbog riječi ‘štraca’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Upoznati sebe, otvoriti se drugome – u osami i iskrenom zajedništvu, s drugima i Isusom Kristom, učiniti korjeniti preokret i pokoriti kolotečinu života i isprazne nevažnosti onom “jednom” koje je presudno i jedino bitno!

Tko su Modrave – što su Modrave?

Tko? Ljudi, dobrovoljci (volonteri), studenti i radnička mladež, dugotrajne priprema u zimskim i proljetnim mjesecima, nesebično darovane vještine – radost da će tvoje darovano vrijeme biti put do promjene nečijega života!

Upravo nam o tome svjedoči iskustvo pretočeno u riječi: “Tamo nema žurbe, nema velikih i bučnih reklama, nema ničega što bi ti moglo odvratiti pozornost od onog istinskog, od onog važnog. A osim što su me Modrave povezale s Bogom, povezale su me i s ljudima. Tamo sam upoznao i ‘otkrio’ mnoge ljude koji čeznu za Njime i osjetio sam zajedništvo, koje se ne može tako lako naći u bučnom i užurbanom društvu.” [Ante]

Što? Modrave su, na drugoj strani, jedan od projekata udruge Studentski katolički centar Palma. Doduše, najstariji pored svih koje udruga provodi od svog službenog nastanka 2001. godine. Riječ je o radno-duhovnom kampu za mlade koji se od 2003. godine s velikim uspjehom provodi u šatorskom naselju na morskoj obali uz rt Ovanj – između Pirovca i Draga u Dalmaciji.

Gdje žive Modrave?

Modrave su dvije strane istog novčića, drugim riječima, identitet Modrava su ljudi i krajolik [struktura i sadržaj] bez čijeg doprinosa i dara niti je pojmljiva niti pak prispodobiva dugogodišnja povijest ove zamisli p. Luke Rađe.

“Modrave” – kako to lijepo odzvanja! Sjenice u šatorskim zdanjima podižu se već koncem lipnja, na spomenutom mjestu, netom prije samog otvorenja kampa u srpnju i tako ostaju do posljednjeg tjedna Modrava – krajem kolovoza ili početka rujna (podrobnije na www.skac.hr).

Krajolik u kojemu je smješten sadržaj kampa Modrave resi prelijepa priroda što se otvara u čarima starog maslinika – koji u predvečerje ili u praskozorje odiše “blizinom” biblijskih prispodoba – što leži ponad mora tj. svega stotinjak metara od jutarnjeg “umivaonika” i vode za ispiranje snenih očiju.

Maslinik je mjesto jutarnje i večernje molitve ili sv. mise – klupice i sjedišta načinjena od drveta, od kamena načinjen žrtvenik za slavlje euharistije, znakovito osmišljene postaje križnoga puta. Toliko sadržaja na tako malo prostora!

Glavna sjenica – mjesto okupljanja i glavno besjedište voditelja (glavnog animatora) kampa. Stotinjak koraka dalje drvena ostava i kuhinja, podno koje su uglavljeni drveni stolovi, mjesto posluživanja obroka i ispijanja čašice kave, soka i razgovora.

Nedaleko od glavne sjenice podignuti su šatori – mjesto dnevnog odmora i spavanja.

Zamisli! Na čitavom tom prostoru izmijenit će se i ove godine oko 500 novih lica.

Kako žive Modrave?

Modrave žive od unaprijed pripremljenog programa za narednu godinu, tako je i za vrijeme od srpnja do kraja kolovoza 2016. godine pripremljen okvir u kojem će se odvijati “ljetovanje”! Da! Riječ je o ljetovanju koje razumije da se čovjek jedino može osnažiti za nadolazeće obveze, ukoliko mu je ponuđen “dobar” sadržaj [hrana].
Ljetovanje traje sedam dana – od nedjelje do subote. Po dolasku sudionici se dijele u skupine i svaku skupinu preuzima jedan animator. Animator je čitavo vrijeme boravka svojih sudionika zadužen za njih, tako da provodi kateheze i rukovodi dodijeljenim djelatnostima što ih skupina dobiva tijekom svog boravka u kampu.
Između animatora postoji uloga glavnog animatora, tako da dotični glavešina brine o redovitom susretu animatora te radnim i inim aktivnostima koje se odvijaju u kampu – drugim riječima, redu koji mora postojati pri dolaska u kamp do njegova napuštanja.

Pored animatora, kamp ne može djelovati bez ekonoma koji se za modravske prilike zove “Domaćin”. Uz domaćina, neizostavna je uloga kuhara.

Neizostavno! U svakom tjednu Modrava sa sudionicima i animatorima ondje je najmanje jedan duhovnik. Njegova je prva zadaća “biti” s mladima i “biti” ondje za njih na”otajstvenoj” (sakramentalnoj) razini i svjedočkoj (naviještanje Riječi).

Povrh svega, potrebno je spomenuti da je za ostvarenje Modrava uvijek zaslužan veliki broj podupiratelja i dobrotvora, koji osiguravaju novčana sredstva, namirnice te potrebnu opremu za vrijeme trajanja kampa.

Modravski život!

Život na Modravama se već u prvim trenucima boravka ondje mijenja i postaje na “modravski” način – modravski život! Ako ga želimo sažeti, reći ćemo da se odvija na nekoliko razina: rad na pojedinim poslovima (razina samoodrživosti kampa, jer svi ovise jedni o drugima), obrazovna razina (npr. stjecanje pojedinih znanja i vještina na polju međuljudskih odnosa), duhovni sadržaji (čine okosnicu boravka – sv. misa, kateheze, zajednička molitva itd.) te zabavni dio (rasadnik novih prijateljstava – čari upoznavanja s “drugim”).

Što to konkretno znači vidljivo je odreda u svjedočanstvima koje govore o osebujnom “iskustvu” za kojim mladi čovjek danas (počesto i ne znajući) toliko hlepi – želi nešto što nadmašuje uhodanu i učmalu svakodnevicu.

Stoga je o “modravskom životu” najpravednije pustiti da govore oni koji su ga iskusili!

Stjepan veli: “Prošlogodišnje su Modrave za mene bile jedan kvantni skok na brdo preobraženja. U tih tjedan dana ponirao sam u meditacijama i suživljavao se s prirodom, a s druge strane stvarao sam zajedništvo s dotad nepoznatim ljudima. Osjećao sam onu iskonsku želju Bog da preobrazi svoje stvorenje i da ljudskom postojanju jedan dublji mistični značaj. Vrativši se s Modrava, sve se činilo kao jedan dalek san, gotovo bi se zapitao jesam li ikad bio tamo?”

Konačno, Modrave su odlično mjesto u kojemu čovjek može zastati i dubinski razmisliti o tome što zapravo želiš od sebe i svoga života! Mjesto “milosrdnog” Božjeg dara da se mladi čovjek odupre ispraznim predodžbama o dobrom ljetovanju i životu u cjelini, te “postavivši ih glavu” krene “iznova”!

Modrave žive “između naroda”

Ove godine, po drugi put, predviđen je međunarodni tjedan od 7. do 13. kolovoza s ciljem otvaranja udruge i programa inozemnim sudionicima. Ideja je privući pažnju mladih iz drugih država i upoznati se s njihovim nastojanjima i problemima u okružju iz kojeg dolaze.

Ukratko: Ako se želite podrobnije upoznati s ovogodišnjim programom, posjetite stranicu www.skac.hr ili potražite udrugu na Facebooku – gdje se mogu pronaći i prijave za ljetni kamp Modrave. Pored toga, pogledaj programe (kampove) udruge MAGIS na Facebooku.

Stjepan Štivić | Bitno.net

Ovaj članak Tamo gdje Bog govori o svom Milosrđu – Modrave! se prvo pojavio na Bitno.net.

Postoje riječi koje imaju tu, nazovimo je moć, da nas protresu. Riječi koje nisu politički korektne, koje su nekima možda i sablažnjive, a koje s druge strane imaju tu fenomenalnu karakteristiku da ogole sve što ogoliti treba i da nekako učine da sve maske padnu

Foto: Shutterstock.com

Puno je bure, prijepora i podsmijeha ovih dana izazvala jedna žargonska riječ upotrijebljena kao kontrapunkt idealu koji se tog dana spominjao na poseban način, na blagdan Gospe Loretske u Zadru.

Kardinal Vinko Puljić je tako u istoj rečenici upotrijebio dva suprotstavljena pojma, ideal i gubitak ženskog dostojanstva, karikirajući jednu krajnost da bi naglasio drugu.Iako, kako se vidi u posljednje vrijeme, kod nas jako rado analiziraju propovijedi i tumače njihovo značenje oni koji se i ne smatraju vjernicima, ali ih svejedno sve što se tiče katoličke duhovnosti privlači kao magnet (da ne upotrijebim baš narodske metafore), pa se sukladno tome rado udružuju u razne nisam-kontra-neću grupacije (inače baš nemam neko visoko mišljenje o anti-udruženjima koja bezidejno nastaju kao reakcija na tuđe ideje i vrijednosti, a u potpunom nedostatku vlastitih), smatram da je ipak potrebno promisliti o temi koja je upravo zbog upotrebe žargonske riječi iskočila u prvi plan. Da nije, čisto sumnjam da bi se ljudi uopće njome bavili. Što je ljudima koji nisu vjernici i nisu katolici možda beznačajno, ali katolicima to nipošto ne bi smjelo biti.

Zašto se tog dana govorilo isključivo o ženskom dostojanstvu? I sam spomen na Gospu asocira na najviše žensko dostojanstvo, temi o kojoj se svakako ima mnogo toga za reći. Da se taj dan spominjalo svetog Josipa bilo bi uputno govoriti o idealu muževnosti u suprotnosti s posvemašnjim nedostatkom takvih istinskih muškaraca danas, ako se složimo da dobar broj feminiziranih pogubljenih zgubidana odudara od takvog ideala, no eto taj je dan prigodno bilo riječi o ženskom dignitetu.

Polje je to na kojem su žene uvijek nekako gubile otkad je svijeta i vijeka sve do pojave jedne koja je pokazala što je ustvari Stvoritelj imao na umu kad je u svojoj stvaralačkoj genijalnosti stvorio nježniji spol i koja je sve predrasude i zablude smrvila u prah i pepeo. Ta nova Eva bila je ujedno i putokaz i svjetlo, majka ljudi i majka Crkve, netko s kime je dobri Bog dignuo letvicu visoko – tamo gdje i treba biti – jer je u svojoj posvemašnjoj ljubavi i mudrosti znao što je za nas najbolje.

Mnogi od nas, štoviše mnogi koji se zovu vjernicima, više vole ugodu toplog blata u kojeg se tako lijepo uvaljati. Tako lijepo da i druge zovu: dođi, zabavno je ovdje!

Međutim ako zagrebemo ispod svih tih slatkorječivih kvaziduhovitih parola, kao fol punih sebe i svoje slobode, a u biti duboko u toj samodopadnosti jadnih i izgubljenih da čovjek prvo dobije poriv upaliti svjetlo i rastjerati sav taj mrak… ostaje istina. A s njom se valja suočiti. Laž je, treba reći, ljudskom uhu milozvučnija i znatno ugodnija.

Što je istina? Isus je šutio kad ga je Pilat to upitao i ta šutnja je govorila više od tisuću riječi jer istina je bio On sam, no postoje momenti koji vape za njom. Koji traže da te se protrese, probudi, da ti se jednostavno kaže: znaš li zaista što radiš?

Žene moje drage, muškarci u tom trenutku, tog određenog dana nisu bili „prozvani“ (osobno više volim riječ „pozvani“), ne zato što njih dotični grijeh ne kači na potpuno isti način kao žene, nego zbog nemilosrdnih kriterija koje društvo – kako u Isusovo vrijeme tako i sada – primjenjuje prema ženama. Samim time žene više pate (nemojmo se zavaravati, uzmimo samo primjer srednjoškolaca i „ugleda“ koji uživaju dečki, a koji djevojke po istom pitanju – kasnije život samo preuzima te obrasce) i veća je potreba da ih se štiti. Današnji svijet nam voli tvrditi suprotno, no nikad se više nije ugrožavalo ženino dostojanstvo nego danas. Žena je danas ogoljenija i izloženija nego ikad. Žena je danas ranjena. Ona nije zapravo slobodna. Možda smo odbacile korzete, ali smo nekako usput pogubile tajnovitost i ženstvenost, karakteristike koje je naglašavala čednost. Nestala je pred tisućama selfija žena u donjem rublju koje ponosno svijetu pokazuju kako su istesale trbušne mišiće gubeći tako i taj najmanji dio vlastite intimnosti i svodeći sebe baš na ono protiv čega se feministkinje zdušno bore: svođenjem žena isključivo na objekt. Zanimljivo je da upravo oružjem kojim se tako rado bore – tzv. emancipacijom seksualnih sloboda – najviše rade kontra sebe samih. Koji paradoks!

Nećemo mi svoj ponos i dignitet očuvati tako da prstom pokazujemo na muškarce uz poruku: želim biti u grijehu ravnopravna njemu, nego, drage moje katolkinje i one koje ćete jednog dana to postati, osvješćivanjem jednostavne istine da si stvorena za nešto više. Da je u redu željeti više. Sanjati više. Da zaslužuješ više od toga da se na kraju dana osjećaš kao iznošen i odbačen par cipela, iako ti, moderna frajerice, čak i kad sama stojiš pred ogledalom sebe uvjeravaš u suprotno. Draga moja, TO ti je istinski feminizam.

Postoje riječi koje imaju tu, nazovimo je moć, da nas protresu. Riječi koje nisu politički korektne, koje su nekima možda i sablažnjive, a koje s druge strane imaju tu fenomenalnu karakteristiku da ogole sve što ogoliti treba i da nekako učine da sve maske padnu. Sjetimo se na trenutak svetog padre Pija: kakve li je on riječi znao, ponekad na opće čuđenje svoje okoline, dobaciti pojedinim ljudima? Ne s namjerom da uvrijedi i ponizi tog bijednika, već da mu baci pojas za spašavanje, jer ako itko on je dobro znao tko se krije iza ljudskog grijeha i da se tu radi o najplemenitijem pozivu: ratu za ljudske duše.

Jedna od takvih riječi upotrijebljena je prije nekoliko dana s propovjedaonice. Da nije, ne bismo danas ni govorili o ovome. Da nije tih i takvih riječi, te tvrde besjede, svi bismo se složno i nesvjesno valjali u onom toplom i ugodnom blatu, ponosno, veselo i samozadovoljno pozivajući njega i druge. Zbilja vjerujem da je skroz ugodno tamo. Dok se ne pogledaš u ogledalo i vidiš pravu/pravog sebe.

A onda nekako naglo sve prestane biti zabavno. I fora, i zanimljivo i duhovito. Ostaješ ti u društvu sa samim sobom. Možda tada, u tom trenutku na koncu uvidiš da je riječ pogodila baš gdje je i trebala: ravno u metu.

Nikolina Nakić | Bitno.net

Ovaj članak Ta žargonska riječ koju je izgovorio kardinal Puljić – pogodila je ravno u metu se prvo pojavio na Bitno.net.

Gradić smješten gotovo u središtu Portugala, u gorju Serra d’Aire, postao je 1917. godine mjestom najčudesnijih događaja u 20. stoljeću – Gospinih ukazanja. Poruke iz Fatime su proročanske, neke od njih dugo vremena tajne, a odnose se velikim dijelom na događaje koji su mijenjali povijest čovječanstva u prošlom stoljeću. Dvoje drugih malih vidjelaca Franjo i Jacinta umrli su 1919. i 1920. Lucija de Jesus dos Santos, posljednja vidjelica iz Fatime, u vječnost je zakoračila 13. veljače 2005. godine. Oni su 2000. godine proglašeni najmlađim blaženicima nemučenicima u povijesti Crkve. Nebo je i ovaj put izabralo neznatne i ponizne službenike da svijetu prenese svoju poruku.

Dok se 13. svibnja 1917. godine po crkvama u svijetu čitalo pismo Benedikta XV. “Ponizna službenica Gospodnja”, a Europom bjesnio I. svjetski rat, zbilo se prvo ukazanje u Fatimi. Papa Benedikt XV. se spomenutim pismom „javno“ obraćao Isusovoj majci da zaustavi rat i zahtijevao da se po cijelom svijetu organiziraju molitvene akcije za mir na čelu s dječicom. U istom dokumentu naređuje da se zaziv “Kraljice mira, moli za nas” i službeno uvrsti u Gospine litanije.

Tog istog dana Eugen Pacelli, budući papa Pio XII. (za čijeg će pontifikata biti vođen najveći dio II. svjetskog rata – na koji se i odnosio velik dio fatimskih poruka), biva iz ruku pape Benedikta XV. zaređen za biskupa. Ne zaboravimo da je Portugal još od XII. stoljeća bio posvećen BDM, no u trenutcima fatimskih ukazanja odnosi između aktualne vlasti i Vatikana su bili u prekidu, a položaj Katoličke Crkve nezavidan. Troje djece je već od 1915. godine bilo pripravljano na čudesne susrete u 1917. godini. Već 1915. i 1916. godine troje malih pastira – Lucija, Jacinta i Franjo – imali su četiri viđenja i susreta s Anđelom čuvarom (Anđelom Portugala), o čemu je u svojim “Memoarima” vrlo detaljno izvijestila Lucija. To su samo neki od čudesnih i znakovitih zbivanja povezanih s početkom ukazivanja.

Bila je nedjelja 13. svibnja. Lucija (10 godina), Franjo (9) i Jacinta (8) su se poslije povratka s rane mise sa svojim stadima uputili u Cova da Iriju (Irijsku dolinu – ime Irena u grčkom jeziku označuje osobu koja voli mir). Poslije molitve krunice pastirima se ukazala iznad česmine “divna Gospođa, sva od svjetla, sjajnija od sunca”. Zamolila ih je da tu dolaze svakog 13. u mjesecu sve do listopada.

Prvo su opazili dva svjetla, poput bljeska, a zatim Gospu. Lucija je ovako opisala: “Bila je to jedna Gospođa potpuno odjevena u bijelo, sjajnija od sunca, oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onog koje isijava kristalna posuda puna čiste vode obasjana zlatnim zrakama sunca. Njezino lice, neopisivo lijepo, nije bilo ni tužno ni veselo već ozbiljno. Ruke skupljene kao na molitvu, bile su nagnute i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visjela joj je krunica.”

Gospa je razgovarala s Lucijom. Prvo je poručila, da se ne boje i da im ništa neće napraviti. Zamolila ih je, da dolaze na isto mjesto svakog trinaestog u mjesecu u isto to vrijeme šest mjeseci zaredom. Gospa: “Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam želi poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijeđen i kao molitvu za obraćenje grešnika?” Lucija: “Da, hoćemo.”

Gospa je pomacima ruku rasula prema njima jako svjetlo, koje im je prodrlo do najskrovitijih dijelova duša, pa su vidjeli sebe u Bogu, jasnije nego da su se promatrali u najboljem ogledalu.

Nakon par trenutaka Gospa je nadodala: “Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.”

U svim ukazanjima Gospa je zahtijevala pokoru te da se molitvom, osobito krunice, izmoli mir u svijetu. Već na drugom susretu je kazala da će Jacintu i Franju brzo uzeti k sebi u nebo, a da će Lucija živjeti dulje od njih. Gotovo u svim ukazanjima govorila je o potrebi pokore, molitve, pobožnosti prema svom Prečistom Srcu i potrebi obraćenja cijelog svijeta. Sržni događaj se zbio 13. srpnja. Troje malih pastira su imali viđenje pakla koji im je pokazala Gospa, ali su dobili i upozorenje da će, ako se u svijetu ne prestane s vrijeđanjem Boga, doći do još strašnijeg rata za vrijeme pontifikata Pija XI. Predznak će biti noć obasjana svjetlošću (što se uistinu i zbilo u noći s 25. na 26. siječnja 1938. godine). Taj put BDM je govorila i o obraćenju Rusije, odnosno mogućnosti da ona svoje zablude proširi po svijetu. Također je upozorila na silne patnje koje čekaju Svetog Oca i ljude dobre volje. No naglasila je da će na koncu Rusija biti posvećena njezinu Prečistom Srcu i da će se obratiti. To je ukratko sadržaj prve dvije tajne. Taj dan je Gospa izgovorila i djecu naučila molitvu koja će se od tada moliti poslije svakog desetka krunice (“O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe…”). Treća tajna će ostati nepoznata sve do 2000. godine kada ju je Sveta Stolica konačno objavila. Otkrivanje tajne očekivalo se desetljećima i mnogi su senzacionalistički tvrdili, poneki i vjerovali, da ta tajna sadrži viziju svršetka svijeta. Kada ju je Vatikan objavio, odmah je stiglo i objašnjenje od Josepha Ratzingera, tada prefekta Kongregacije za nauk vjere, da se tajna odnosi na događaje koji su se već zbili (prije svega na teške progone kršćana u XX. stoljeću, ali i na atentat na papu Ivana Pavla II.).

Kako je i obećala na početku ukazanja u Fatimi, Gospa je pri svom posljednjem ukazanju 13. listopada objavila svoje ime – Gospa od svete krunice. Upravo 13. svibnja 1981. godine, na dan početka fatimskih ukazanja, pokušan je atentat na papu Wojtylu. On sam je kazao da svoj život i daljnji pontifikat duguje Gospi Fatimskoj. U njezinu krunu je stavljen metak kojim je bio pogođen.

MOLITVA GOSPI FATIMSKOJ 

Presveta Djevice Marijo, Kraljice najvjernija, Majko i odvjetnice naša, častimo te danas, pred tvojim blagoslovljenim likom da tvome prečistom Srcu povjerimo i predamo svoju Domovinu, svoj narod, svoju župu i naše mjesto, sve ljude u našim susretima i prostorima. Tvojim srcem molimo od milosrdnog srca našega Spasitelja Isusa Krista zaštitu, oproštenje i dar mira da živimo u sigurnosti, pravednosti i slobodi, da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu za blaženu nadu vječnog otkupljenja. U ljubav i zagovor tvoga Srca, Kraljice, polažemo svako dijete, mladića, djevojku, oca obitelji i majku! Tebi predajemo svaku redovnicu, redovnika i svećenika. Budi majka mudrosti svim odgovornima za našu sadašnjost i budućnost. Izmoli nam brojna i sveta duhovna zvanja! Kraljice mira, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše da uđemo u vječni mir, u radost Oca i Sina i Duha Svetoga! Amen. Zdravo, Marijo… 

(Katolički tjednik/Bitno.net)

Ovaj članak Ukazanja u Fatimi – kako je nebo odabralo malene da prenese svoje poruke svijetu se prvo pojavio na Bitno.net.

Institut za vjerska djela (IOR) – koji se često naziva „Vatikanskom bankom“ – nastavlja svoj rad pomaganja Papi u njegovom poslanju općeg pastira Crkve – stoji u danas objavljenom priopćenju Instituta povodom predstavljanja izvješća za 2015. godinu.

Foto: ior.va

U proteklih je godinu dana Institut zabilježio neto dobit od 16,1 milijuna eura. Također je završen preustroj računa te ih je zatvoreno gotovo 5000. U dokumentu se također napominje kako je papa Franjo, tijekom posjeta Institutu krajem prošle godine, zatražio da on odvija svoje djelatnosti poštujući etička načela „oko kojih nema pregovora“.

Institut za vjerska djela nastavlja svoj rad na obnovi, koji je poželio Sveti Otac – istaknuto je u godišnjem izvješću. U priopćenju se ističe kako je Papa naglasio potrebu poštovanja moralnih načela koji su sine qua non za Crkvu, Svetu Stolicu i samog Petrova nasljednika. Tom prigodom je također napomenuo kako Institut treba poštivati osobitosti svojega identiteta, usklađujući „učinkovitu djelatnost i bitnu pastoralnu narav svih aktivnosti“.

Izvješće za 2015. obznanjuje da je ostvarena neto dobit od 16,1 milijuna eura te da neto kapital iznosi 654 milijuna eura. Operativni rezultat za 2015. godinu iznosi 42,8 milijuna eura – u usporedbi sa 104,5 milijuna za 2014. godinu. Dobar rezultat je postignut unatoč nesigurnostima financijskoga tržišta te ekonomskim i geopolitičkim nesigurnostima, koje su se osobito osjetile u drugom dijelu prošle godine.

Trenutačno Institut ima oko 15 tisuća korisnika, koji uključuju predstavnike Svete Stolice i srodnih institucija, redovničke zajednice, druge katoličke ustanove, klerike, zaposlenike Svete Stolice te akreditirane pripadnike diplomatskoga zbora. Oko 75% klijenata ima sjedište u Italiji i Vatikanu, 15% u Europi, a 10% u ostalim dijelovima svijeta. Informiranje i komunikacija s korisnicima – stoji nadalje u priopćenju – poboljšano je i povećano: njih je više od 1500 sudjelovalo na jednom od seminara koji se organiziraju svaka tri mjeseca pri Institutu. Izvještaj k tome navodi korake koji su poduzeti kako bi se aktivnosti „Vatikanske banke“ uskladile s međunarodnim standardima, osobito ističući jačanje transparentnosti.

RV | Bitno.net

Ovaj članak Vatikanska banka predstavila godišnje izvješće o poslovanju se prvo pojavio na Bitno.net.

“Kad smo zajedno, osim što se družimo na razne načine, kao i svi mladi mazimo se, ljubimo, a nekada odemo i malo dalje u smislu da on legne na mene, stavi mi ruke pod majicu, ljubi me i slično što nas spolno uzbudi… Rekao mi je da to nije grijeh jer – kako nešto što se radi iz ljubavi može biti grijeh?”

Foto: Shutterstock.com

Imam dečka koji je stariji od mene 5 godina (oboje studenti). Nismo dugo u vezi, nekoliko mjeseci. Recimo da je meni ovo prva ozbiljna veza i nisam se nikada upuštala u spolne odnose jer zaista nastojim autentično živjeti svoju kršćansku vjeru. Što se tiče veza, dosta sam neiskusna na tom području. Za razliku od mene on je već bio s dosta cura, imao dosta veza i spolne odnose, a budući da je stariji ima drugačije potrebe od mene. U vezi smo na daljinu i viđamo se poprilično rijetko, ali se čujemo svaki dan, svakodnevno smo u kontaktu. A kad smo zajedno, osim što se družimo na razne načine, kao i svi mladi mazimo se, ljubimo, a nekada odemo i malo dalje u smislu da on legne na mene, stavi mi ruke pod majicu, ljubi me i slično što nas spolno uzbudi. Meni bude neugodno u toj situaciji, isključivo zato što smatram da je to grijeh i imam grižnju savjesti pogotovo jer mi on često govori kako ga moja prisutnost jako uzbuđuje. Kad smo razgovarali o tome rekla sam mu kako osjećam grižnju savjesti zbog toga, jer mislim da je to što radimo grijeh, a on mi je na to odgovorio da je normalno da se tako osjećam jer sam neiskusna (nisam to nikada radila) i da će mi kasnije, s vremenom, to postati normalno, ali da sam malo rigorozna po tom pitanju. Rekao je da to nije grijeh jer – kako nešto što se radi iz ljubavi može biti grijeh? Isto tako mi je napomenuo da se zna kontrolirati i da zna gdje mu je granica, a i ja sama mu ne bih dopustila da ide dalje od toga. Pa ako stvarno oboje znamo granicu i stati kad to želimo, smijemo li se uopće upuštati u to i je li to onda grijeh i koliko je zapravo težak?
Marija

Poštovana Marija,

razumijem tvoju zabrinutost. Grižnja savjesti koju osjećate je ispravna. Savjest je Božji glas u nama koji nam pomaže živjeti u Istini. Ako ne poslušamo glas savjesti, s vremenom je „otupimo“ tako da nam grijeh koji činimo postaje normalnim. To što činite je ozbiljan grijeh. Isus kaže:

“Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.” (Mt 18, 28)

To vrijedi i za žene. Vaša i njegova požuda ide mnogo dalje od samoga pogleda.

Ljudska spolnost je sveta i neprocjenjiva. Svaka osoba je dragocjena i veličanstvena, slika živoga Boga koju se ne smije ni u kojem smislu koristiti kao sredstvo za zadovoljenje svoje požude, nego uvažavati s najvišim stupnjem poštovanja i prihvaćanja.

Odgovorno tvrdim da Vaš dečko manipulira Vašim emocijama, bilo da je toga svjestan, bilo da nije. Prava ljubav ne znači raditi nekome nešto što ga smeta, isto tako prava ljubav ne znači izmjenjivati tjelesne dodire iz obostranoga zadovoljstva. Takvi tjelesni dodiri su najintimniji dio čovjekova bića. Stoga oni pripadaju braku. Ljudska spolnost je sveta. Bog nam je darovao strast, ne da je zloupotrebljavamo, nego da kroz nju sa svojim supružnikom uđemo u prekrasno jedinstvo koje čini potpuno sebedarje jedne i druge osobe čija zajednička ljubav rađa novi život.

Čuvajte svoje tijelo, ne samo svoju nevinost, dakle cijelo svoje biće, za osobu koju Vam Bog želi dati.

Ako vas dečko uistinu voli, tu će ljubav pokazati strpljivim čekanjem.

Ljubav koja traži nešto zauzvrat, nije ljubav: „Ja te volim, ako mi daš to i to; Zato što te volim, nije u redu da se ne mazimo; Vjenčat ćemo se, ali pod uvjetom…“

Mnoge djevojke su mladići ostavili jer su htjele ostati vjerne Kristu. I obrnuto. Hvala Bogu! Oni će zbog te vjernosti jednoga dana sresti mladića/djevojku koji će ih ljubiti i poštovati onako kako Bog želi.

Autentična ljubav je ljubav spremna žrtvovati sve za dobro voljene osobe. Čistoća nije prvenstveno „ne“ nezakonitom spolnomu odnosu. Čistoća je prije svega veliko „da“ istinskomu značenju spolnosti, dobroti po kojoj smo stvoreni kao muško i žensko na sliku Božju. Čistoća nije represivna. Ona je posve oslobađajuća. Ona nas oslobađa od sklonosti prema korištenju drugih za sebično zadovoljenje i omogućuje nam da ljubimo druge kao što je Krist ljubio nas. Čistoća je stoga bitna ako ćemo otkriti i ispuniti sam smisao našega bića i postojanja.

Katolička Crkva nije to izmislila. Ona slijedi nauk Isusa Krista. A nauk Isusa Krista je nauk pun ljubavi i istine. Nauk koji on daje ne zarobljava, nego oslobađa i raduje.

Njegov nauk jednostavno je poziv na savršenu ljubav prema Bogu, sebi i bližnjima = drugoga čovjeka gledati kao neprocjenjivo i veličanstveno ljubljeno dijete Božje.

“Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.” (Iv 13, 34)

Svi znamo kako nas je Krist ljubio. U potpunosti, savršeno, do smrti.

Nemojte više griješiti, nego hodite u ljubavi Božjoj. Bog je milosrdna ljubav koja prašta svakome tko se iskreno pokaje. Pokajte se i u radosti primite u svoje srce riječ Božju. Dopustite da Vas Krist oslobodi grižnje savjesti i okova grijeha bluda. Slijedite nauk Katoličke Crkve i uistinu ćete biti slobodni.

“Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.” (Iv 8, 38)

Vjera u Isusa daje slobodu. Njegov nauk je Božja djelotvorna i milosrdna ljubav. Samo je jedna istina, i svako odstupanje od istine jest laž. Isus je rekao: “Ja sam Put i Istina i Život” (Iv 14, 6). On nas poziva da ga slijedimo cijelim svojim bićem. Poziva nas da hodimo u Istini: sveti i savršeni.

Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju.

Ta pisano je: “Budite sveti jer sam ja svet.” (1 Pt 1, 15-16)

“Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5, 48)

Možemo li mi to postići? Sami od sebe ne, ali s Bogom da, jer Bogu je sve moguće. Isus nas je otkupio od grijeha i ponovno pobožanstvenio te nam je tako ponovno dana mogućnost poziva da hodimo u savršenosti i potpunoj radosti života. Borba, borba i borba, ali s Kristom. Evanđelje je radosna vijest.

“To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!

Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” (Iv 15, 11-13)

Nemojte biti od onih koji nisu htjeli ni imali volje prihvatiti Isusove poruke ljubavi:

“Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: ‘Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?’ … Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.” (Iv 6, 60. 66)

Par redaka poslije Isus je upitao i dvanaestoricu:

“Reče stoga Isus dvanaestorici: ‘Da možda i vi ne kanite otići?’

Odgovori mu Šimun Petar: ‘Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!'” (Iv 6, 67-68)

Isusov je nauk beskompromisan. Isus ne spušta kriterije. Isus je radikalan. Koliko je blag i milosrdan toliko je i autentičan i strog. A sve to poradi našega dobra.

Borba je teška. Čovjek ne može pobjedu ishoditi sam. Svima nam je potreban Krist. U tome duhovnome boju dobra i zla, čovjek s Kristom, po Kristu i u Kristu može pobijediti. Bitno je ne odustati.

“U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16, 33)

“I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Mt 28, 20)

Pitajte svoga dečka bi li bio spreman dati život za vas. (“Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju”, Ef 5, 25) Ako da, onda je zasigurno spreman biti strpljiv i čekati brak.

Isus kaže: “Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti” (Iv 3, 21); “Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam” (Iv 15, 14). Sveti Jakov razlikuje “zaboravna slušatelja” od “djelotvornoga izvršitelja”: “Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše” (Jak 1, 21-25).

Božji blagoslov!

don Damir

Izvor: SPAS – Studentski pastoral

Ovaj članak Gdje je granica? se prvo pojavio na Bitno.net.