Nije lako objasniti patnju, a kamoli patnju nevinih. Sveti Matej pokazuje nam u svom evanđelju tu patnju, na prvi pogled uzaludnu i nepravednu, dječaka koji su žrtvovani zbog jedne Osobe i jedne Istine koju još ne poznaju.

Foto: Shutterstock.com

»Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine na niže – prema vremenu što ga razazna od mudraca.«

Nije lako objasniti patnju, a kamoli patnju nevinih. Sveti Matej u današnjem evanđelju pokazuje nam tu patnju, na prvi pogled uzaludnu i nepravednu, dječaka koji su žrtvovani zbog jedne Osobe i jedne Istine koju još ne poznaju. Patnja često uzrokuje pomutnju, ona se pred mnogima podiže poput velikog zida koji priječi vidjeti Boga i njegovu neizmjernu ljubav za ljude. Zašto svemogući Bog ne poštedi ljude tolike boli, prividno uzaludne?

Bol je tajna. Ipak, kršćanin koji ima vjere zna otkriti u mraku patnje, svoje ili tuđe, Božju ruku ljubavi i providnost svojega Boga Oca, koji zna više i vidi dalje. Razumije tada riječi svetoga Pavla prvim kršćanima u Rimu: »Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube«, čak i u onome što nam je bolno neobjašnjivo i neshvatljivo.

»Nevina su djeca pobijena za Krista, idu za nedužnim Jaganjcem i kliču bez prestanka: ‘Slava tebi, Gospodine’.«Onima koji trpe s Kristom nagrada će u ovome životu biti Božja utjeha, a poslije velika radost života vječnoga. »Valjaš, slugo dobri i vjerni! […] Uđi u radost gospodara svoga«, reći će nam Isus na kraju našega života, ako smo znali proživjeti radosti i žalosti ujedinjeni s njim.

U ovim danima u kojima toliko ljudi zaboravlja kršćanski smisao ovih blagdana, mi ćemo im podariti svjetlo i sol malim mrtvljenjima, sasvim sigurni da time radujemo Gospodina i približavamo druge duše Betlehemu. Često promatranje Marije uz križ svojega Sina naučit će nas prikazati svoje boli i patnje te gajiti istinsko suosjećanje s onima koji pate. Zamolimo je danas da nas nauči posvetiti bol, spojivši našu bol s boli njezina Sina Isusa. Zamolimo nevinu dječicu da nam pomognu ljubiti mrtvljenje i dragovoljnu žrtvu, te prikazati bol i imati razumijevanja za one koji trpe.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)

Bitno.net

Ovaj članak Nije lako objasniti patnju, a kamoli patnju nevinih se prvo pojavio na Bitno.net.

Catholic answers apostolat je američkih katolika posvećen apologetici i evangelizaciji. Među brojnim tema kojima se bave je i problem pobačaja. Inicijativa 40 dana za život – Hrvatska donosi vam CA videa u kojima apologeti odgovaraju na pitanja vezana uz pobačaj. Tema prvoga od njih je: Kada počinje ljudski život?

40 dana za život | Bitno.net

Ovaj članak [VIDEO] ‘Život počinje začećem’ – ne vjerska dogma, nego znanstvena činjenica, evo zašto…. se prvo pojavio na Bitno.net.

Osim muslimanskoga fundamentalizma, kršćane pogađa i onaj hinduski. I u Indiji je sve više protukršćanskih napada, a posebice se širi pokušaj hinduskih fundamentalista da kršćane i muslimane obrate na hinduizam. Sve veći broj kršćana koji napuštaju svoje zemlje, posebice na Bliskom istoku, dosiže dramatične dimenzije, tako da ima zajednica koje bi mogle potpuno nestati

Foto: Shutterstock.com

Od Afrike do Bliskoga istoka, i 2015. godina je, nažalost, bila godina tijekom koje su na brojnim područjima planeta kršćani bili žrtve diskriminacije i progona. Odmah pomišljamo na okrutnosti počinjene od militanata samozvane Islamske države, ali slika je protukršćanskih progona mnogo šira od onoga što se obično misli – istaknula je u razgovoru za Radio Vatikan, Marta Petrosillo, glasnogovornica zaklade ‘Pomoć Crkvi u nevolji’.

Nažalost, 2015. godina potvrđuje težnju koju mi, u zakladi, uočavamo već nekoliko godina, odnosno sve veći progon kršćana – kazala je te spomenula Izvještaj zaklade o protukršćanskim progonima, naslovljen „Progonjeni i zaboravljeni“, koji je predstavljen u listopadu. Vidimo, prije svega, veći pritisak islamskoga ekstremizma, povećanje uočavamo u Africi, gdje Boko Haram, osim u Nigeriji, počinje širiti svoje djelovanje i na obližnje zemlje – primijetila je Petrosillo te istaknula da na Bliskom istoku pak, samozvana Islamska država i dalje tlači kršćansku zajednicu.

Spomenuvši potom grad Aleppo, koji je – kako je rekla – uvijek bio utvrda kršćanstva u Siriji, istaknula je da se on dramatično prazni zbog odlaska kršćana. Prije krize, 2011. godine, u njemu je bilo 150.000 kršćana, a sada ih je samo 50 tisuća. Samozvana Islamska država nastavlja svoje dramatično djelovanje i u Iraku, gdje su kršćani diskriminirani i na političkoj razini. U Aziji pak, ne možemo ne spomenuti Pakistan, a valja kazati također da je i u Indoneziji stanje slabo poznato.

I tamo, naime, kršćani trpe, posebice u pokrajini Aceh, gdje je na snazi šerijatski zakon, i gdje su u listopadu napadnute brojne crkve. Međutim, – napomenula je Petrosillo – osim muslimanskoga fundamentalizma, kršćane pogađa i onaj hinduski. I u Indiji je sve više protukršćanskih napada, a posebice se širi pokušaj hinduskih fundamentalista da kršćane i muslimane obrate na hinduizam. Sve veći broj kršćana koji napuštaju svoje zemlje, posebice na Bliskom istoku, dosiže dramatične dimenzije, tako da ima zajednica koje bi mogle potpuno nestati – kazala je glasnogovornica zaklade ‘Pomoć Crkvi u nevolji’ te pritom posebno spomenula Irak i Siriju. Iz Sirije, primjerice, dva do tri puta tjedno, iz najvećih četvrti Damaska, polaze autobusi i dovoze mlade kršćane u Europu, jer u Siriji nemaju više nikakve perspektive.

Petrosillo je na kraju spomenula i neka poboljšanja u stanju kršćana, kao i što se tiče međureligijskoga dijaloga, te posebno istaknula Srednjoafričku Republiku, kojoj je mnogo dobra učinio nedavni pohod pape Franje. Njime su dobili još jedan snažan poticaj za širenje međureligijskoga dijaloga. Lokalna je muslimanska zajednica, naime, vrlo zadovoljna pozornošću pape Franje prema muslimanskim vjernicima, a dolaze nam – kako je kazala – i svjedočanstva iz lokalne Crkve, o uvjerenju da taj Papin pohod može označiti novi početak i poboljšanje međureligijskih odnosa – rekla je na kraju glasnogovornica zaklade ‘Pomoć Crkvi u nevolji’.

Radio Vatikan | Bitno.net

Ovaj članak Još jedna godina natopljena krvlju kršćana, a svijet šuti se prvo pojavio na Bitno.net.

Papa Franjo uputio je poruku mladima koji će prisustvovati ekumenskom novogodišnjem Taizé susretu u Valenciji, pozvavši na življenje milosrđa i ‘zahtjevne radosti’ na koju evanđelje poziva.

Postati “oaza milosrđa”, osobito za „brojne selioce kojima je prihvat toliko potreban“ – želja je Pape Franje za 30. tisuća mladih koji su od danas do 1. siječnja sljedeće godine okupljeni u Valenciji, na 38. europskom susretu ekumenske zajednice Taizé, javlja Radio Vatikan.

U poruci koju je potpisao Papin državni tajnik, kardinal Pietro Parolin, Sveti je Otac istaknuo da cijeni odluku mladih da tijekom svojeg godišnjeg susreta prodube temu milosrđa.

I vi – stoji u poruci – želite da se milosrđe očituje u svim svojim vidicima, uključujući one socijalne. Papa vas potiče da nastavite tim putem, da imate hrabrost milosrđa, koja vas vodi tome da ju primate ne samo za sebe, u svojem osobnom životu, nego i da budete bliski onima koji su u poteškoćama. Vi znate da je Crkva tu prisutna za čitavo čovječanstvo i da tamo gdje su kršćani, svatko treba moći pronaći oazu milosrđa. To i vaše zajednice mogu postati – napisao je papa Franjo.

Na koncu se spomenuo brata Rogera, utemeljitelja zajednice Taizé. On je volio siromahe, najpotrebitije, one koji na prvi pogled nisu značili ništa te im je svojim životom znao pokazati da molitva ide zajedno s ljudskom solidarnošću – kazao je Papa, poželjevši da i mladi koji sudjeluju na ovogodišnjem Taizé susretu mogu po milosrđu i solidarnosti živjeti tu – kako je rekao – zahtjevnu radost, tako bogatu značenjem, na koju evanđelje poziva.

Radio Vatikan | Bitno.net

Ovaj članak Papina poruka mladima na Taizé susretu se prvo pojavio na Bitno.net.

“Potrebno je precizno provjeriti – tko od njih doista treba pomoć i nalazi se u situaciji ugroženog života, a tko pak ima neke druge zadatke. Jer ovaj val izbjeglica, kao što znamo, služi i određenim planovima džihadista”

Foto: konzervativnyvyber.sk

Nadbiskup Praga i primas Češke kardinal Dominik Duka progovorio je u opsežnom razgovoru za slovačke medije o izbjegličkoj krizi i odnosu vlada srednjoeuropskih zemalja prema njoj, te odbacio prigovore sa zapada po kojima te države imaju loš odnos prema izbjeglicama i ne prihvaćaju ih u onoj mjeri u kojoj bi trebale.

Kardinal Duka dao je božićni interview za slovački dnevni list ‘Dennik N’ i svojim izjavama se jasno i oštro uključio u javnu raspravu o tome kakvu bi politiku Europa trebala voditi prema izbjeglicama, raspravu koja se vodi i u crkvenim krugovima.

“Suosjećanje i emocije bez razboritosti vode u pakao”, rekao je kardinal, a prenosi poljska agencija KAI i nastavio:

“Valovi izbjeglica su bez ikakvog nadzora, a potrebno je precizno provjeriti – tko od njih doista treba pomoć i nalazi se u situaciji ugroženog života, a tko pak ima neke druge zadatke. Jer ovaj val izbjeglica, kao što znamo, služi i određenim planovima džihadista”, rekao je kardinal i naglasio kako europske države ne mogu primati izbjeglice koji nisu prošli sigurnosnu provjeru koju sve države trebaju zajamčiti.

Kardinal je primjetio kako izbjeglice ne žele boraviti u zemljama srednje Europe, te bi o tome trebalo voditi računa kada EU bude radila kvote izbjeglica za svaku pojedinu državu. Pri tome treba, “zadržati hladnu krv i racionalan pristup”, jer treba izbjeći situaciju u “kojoj nećemo znati što s onima koje pojedine države neće željeti primiti”.

Nadbiskup Praga je svratio pozornost na to kako je Češka još tamo od 1989. primila najmanje pola milijuna izbjeglica, uglavnom iz zemalja nastalih raspadom SSSR-a, kao i veliki broj Roma iz Slovačke. To je broj izbjeglica koji je proporcionalno jednak onom koji su primile zapadne države, odbacujući tako tvrdnje kako bivše komunističke države sada zaboravljaju kako je nekada zapad primao izbjeglice iz komunističkih zemalja.

Dukin istup, to je potpuno jasno, velikim je dijelom odgovor na nedavni razgovor koji je dao nadbiskup bečki, kardinal Christoph Schönborn slovačkom tjedniku Týždeň u kojem je Austrijanac prozivao bivše komunističke zemlje za nesolidarnost s Europom po pitanju izbjeglica. Sada je češki kardinal svom redovničkom subratu (oba su dominikanci) odgovorio i to, kako vidimo, prilično oštro.

Oštar je češki nadbiskup bio i kada su na red došla pitanja o međureligijskom dijalogu. Duka je podsjetio kako se 2010., nakon preuzimanja službe nadbiskupa, sastao s predstavnikom islamske zajednice u Pragu, kako bi napravili zajedničku izjavu u kojoj bi osudili terorizam. Izjavu su sastavili uz prilične poteškoće, tvrdi kardinal. Nedugo nakon toga na češkoj televiziji je emitiran dokumentarni film u kojem je ta ista osoba tajno snimljena kako odobravajuće govori o terorističkim napadima.

“U tom kontekstu, mogu razumjeti one koji tvrde kako neki muslimani izražavaju suosjećanje s napadima samo zbog vlastite obrane”, rekao je praški nadbiskup.

Praški metropolit bio je skeptičan i oko “suživota različitih relgija na jednom teritoriju”. On smatra kako je to teoretski moguće, ali treba pogledati i na stvarnost. Međureligijski dijalog intenziviran je u zadnjih pedesetak godina, od Drugog vatikanskog sabora, ali stanje na Bliskom istoku se radikalno pogoršalo.

“Draga gospođo, odite u Saudijsku Arabiju i provedite mjesec dana tamo. Vratite se pa onda možemo razgovarati”, rekao je kardinal novinarki i dodao kako “postoje velike razlike između toga kako suživot u društvu definiraju norme iz Deset zapovijedi i one iz Kurana”.

Kardinal Duda je na koncu rekao kako treba učiniti sve da se zaustavi konflikt na Bliskom istoku i podsjetio je na riječi pape Franje koji poziva na zaustavljanje agresije, dok je vatikanski državni tajnik Pietro Parolini u Ujedinjenim narodim tražio stvaranje vojne mirovne misije za tu regiju.

Goran Andrijanić | Bitno.net

Ovaj članak Kardinal Duka o izbjegličkoj krizi: Emocije i suosjećanje bez razboritosti vode u pakao se prvo pojavio na Bitno.net.

Moramo se čuvati da otrov koji proizvodi naš vlastiti jezik ne ubije nas same…

Foto: Shutterstock.com

Sokrat je slovio za mudraca. Jednog dana ga potraži neki čovjek i reče:

”Znaš li što sam sve čuo o tvome prijatelju?”

“Trenutak”, odgovori Sokrat, ”prije nego što mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test. Jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?”

”Tri sita?”

“Da”, odgovori Sokrat, ”prije nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je uzeti malo vremena i prosijati ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istina ono što mi želiš ispričati?”

”Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.”

“Dobro! Ne znaš da li je to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosijati drugačije, sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?”

“Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.”

“Dakle”, nastavi Sokrat, ”želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?”

”Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.”

”Dakle”, zaključi Sokrat, ”ono što mi želiš ispričati nije istina, ni dobro, ni korisno, pa zašto bi mi onda pričao. Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.”

Napisao: Platon, prije 2 500 god

Iz Biblije: “Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti.” (Jak 3, 5-8)

Bitno.net

Ovaj članak Sve što kažeš o drugome neka prvo prođe kroz Sokratova tri sita se prvo pojavio na Bitno.net.

„To je kao da zakoračite u mali raj, stoga što ste okruženi sa toliko osoba za koje nas Crkva uči da su u raju“ izjavila je Carole Brueckner, upraviteljica odbora koji brine o Kapeli sv. Antuna.

Kapela sv. Antuna na brijegu iznad Pittsburgha, dom je najvećoj kolekciji relikvija izvan Rima. Trn s Isusove krune, komadići Isusova križa, kamen iz Getsemanija, čavao kojim je Isus bio pribijen na križ kao i relikvije svetaca poput sv. Male Terezije, sv. Ivana Vianneya te naravno sv. Antuna Padovanskog samo su neke u kolekciji koja broji više od 5000 relikvija.

Relikvije je u Sjedinjene Američke Države donio o. Suitbert Mollinger. Njegov „čudan hobi“ spasio je tijekom 19. stoljeća brojne svete predmete koji su bili pohranjeni u crkvama diljem Europe od uništenja koje im je prijetilo usred bujanja sekularizma i ratova koji su se vodili na tom kontinentu.

Kako je rekla Carole Brueckner, upraviteljica odbora koji brine o Kapeli sv. Antuna, mnogi pripadnici plemstva, kao i vjernici bili su „zabrinuti kako će njihove vlade ili monarsi koji su upravljali državama, oteti relikvije u njihovom posjedu“. U nekim regijama vlasti su čak znali „oskvrnuti relikvije, ponekad zatvaravši osobe koje su ih imale u posjedu“.

Otac Mollinger stoga se posvetio njihovom spašavanju obogaćujući pritom osobnu kolekciju istih. Premda se, kako piše u točki 1190. Zakonika kanonskog prava, svete moći (relikvije) ne smiju prodavati, otuđiti ili „trajno premjestiti“ bez dozvole Apostolske Stolice, svećenikovi prijatelji dobrovoljno su predavali svete moći kako bi se spasile od uništenja. Mnoge je spasio i sam o. Mollinger na svojim putovanjima po Europi.

„Mnogo puta njegovi prijatelji, koji su također bili religiozni, pisali bi mu pitajući ga može li primiti na čuvanje relikvije u njihovom posjedu, dok njihove zemlje ili monarhije ne postanu sigurne, a otac bi uvijek rekao ‘da’“ rekla je Brueckner.

Svete relikivije i važnost njihova očuvanja

Premda katolici relikvije nazivaju još i „svetim moćima“ važno je naglasiti kako Crkva ne uči da one sadrže „magičnu moć“. Sakramentalni sustav posve je oprečan magiji. U magiji se nešto što je materijalno smatra uzrokom nečega što je duhovno. Od uzroka koji je nižega reda očekuje se da proizvede učinak višega reda. Sakramenti, pa prema tome i sakramentali i relikvije, ne prisiljavaju Boga da se ponaša na određeni način. Njihova upotreba ovisi o Bogu koji je utvrdio njihovu djelotvornost. Korijen njihovih učinaka je božanski, a ne naravan. Bog odobrava upotrebu relikvija; kod njih nije riječ o tome da svećenici svojom vlastitom moći »nadvladavaju« Boga.

To je znao i otac Mollinger koji je radi ispravnog čašćenja svetih moći odlučio sagraditi kapelu u kojoj bi smjestio cijelu kolekciju. Prvi dio Kapele sv. Antuna izgrađen je 1883 dok je ostatak dovršen 1892. Sam o. Mollinger umro je dva dana nakon dovršetka kapele.

Velika većina relikvija koje se čuvaju u spomenutoj crkvici imaju potrebnu dokumentaciju koja potvrđuje njihovu valjanost.

„Kada su moći stavljene u relikvijar, bivaju zapečaćene i ne smiju više nikada biti otvorene“ izjavila je Brueckner, naglašavajući pritom važnost crkvenog odobrenja za štovanje pojedine relikvije: „Kako bi se svete moći častile potrebno je imati valjan dokumenti koje izdaje crkvena hijerarhija. Taj dokument govori o kojoj se svetoj osobi radi i koja je relikvija u pitanju…“.

Kako je svjedočio o. Mollinger, mnoge osobe koje su došle u dodir sa svetim moćima koje su mu dane na čuvanje, bivale su izlječene od bolesti.

Upraviteljica Brueckner naglašava kako i danas brojni hodočasnici kažu da „osjećaju prisustvo“ u blizini svetih moći koje se čuvaju u kapelici.

„To je kao da zakoračite u mali raj, stoga što ste okruženi sa toliko osoba za koje nas Crkva uči da su u raju“ izjavila je Carole Brueckner.

Na kraju, s obzirom na nepriznavanje s kojima se štovanje relikvije susreće kod brojnih protestantskih kršćana, a ponekad i među katolicima, važno je istaknuti svetopisamske izvore za štovanje navedenih predmeta.

Jedan od primjera su Elizejeve kosti koje su oživjele mrtvaca: »Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljačkaške čete Moabaca napadale zemlju svake godine. Dogodilo se te su neki, pokapajući čovjeka, opazili razbojnike: baciše mrtvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge« (2 Kr 13,20–21). Neka je žena prestala krvariti dodirnuvši se poruba Kristova ogrtača (Mt 9,20–22). Bolesni su izliječeni kad je Petrova sjena pala na njih (Dj 5,15–16). »Bog je pak činio čudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovim tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili« (Dj 19,11–12).

Ispravno štovanje relikvija može nas samo približiti Bogu, stoga životno djelo oca Mollingera i danas omogućava brojnim kršćanima da se susretnu sa živom Gospodnjom moći koja nas mijenja i brine o nama svaki dan.

U slučaju da ne možete “potegnuti” do Pittsburgha važno je istaknuti kako i u Hrvatskoj imamo vrijednu zbirku od 400 relikvija pohranjenu u župnoj crkvi u Vodnjanu, gradiću u Istri.

Tino Krvavica | Bitno.net

Ovaj članak Čak 5000 relikvija pohranjeno u Kapelici sv. Antuna se prvo pojavio na Bitno.net.

Imate li u svojoj blizini članove obitelji koji su se udaljili od Crkve? Niste sigurni o čemu bi pričali s njima kada ste u posjetu kod njih za Božić? Vjerojatnije je da će oni članovi obitelji koji su se udaljili od vjere otvarati s vama vjerska pitanja u vremenu ispunjenom milošću – Božićnom vremenu.

Foto: Shutterstock

U nedavno provedenom istraživanju 47% odraslih ljudi tvrdi da je u božićnom vremenu otvoreno za razgovor o vjeri. Isto istraživanje pokazuje kako je “najbolja metoda za dovođenje ljudi u crkvu putem osobnog poziva obitelji ili bliskih prijatelja”.

Ovaj Božić koji slavimo u Godini milosrđa predstavlja posebnu priliku u milosnom vremenu u kojem smo pozvani pozivati druge na vjeru. Milosrđe je krepost koja nas usmjerava prema suosjećanju prema drugima i želji da ublažimo njihovu nesreću. Navještaj vjere, vođenje drugih do Božje ljubavi koja spašava, jest ključan čin milosrđa u kršćanskom životu.

I sam sam bio “udaljeni katolik” koji se vraćao kući svaki Božić. Na jednom od tih druženja prisustvovao sam Polnoćki sa svojom obitelji. Ponekad bih se znao naživcirati za vrijeme propovijedi ili ostati nedirnut liturgijom. No ponekad sam osjećao kako se nešto unutar mene pokreće. Možda se radilo o nečemu što je župnik rekao, načinu na koji je netko pobožno primio pričest, prekrasnim ukrasima ili radosnoj atmosferi koja je umirivala moju dušu.

Ovi su mali trenutci radosti popločali put prema mojoj ispovijedi i povratku u Crkvu.

Sigurno oko sebe imate članove obitelji koji su se udaljili od Crkve. Možda ne znate što biste rekli za vrijeme blagdana kada dođete do njih u posjet. Ovdje vam donosimo pet evangelizacijskih savjeta za Božić iz moje knjige, The Prodigal You Love: Inviting Loved Ones Back to the Church.

1. Budite mirni i čekajte Kralja Mira

Lako nam se svima dogodi da vrijeme oko Božića postane stresno vrijeme. U mojoj obitelji uvijek ima bar jedna velika “eksplozija” pri obiteljskom posjetu. No vi možete biti znak proturiječja u trenutcima stresa. Fokusirajte se na Isusa, Kralja Mira i pronađite vlastiti mir u njemu. Možda se sada pitate: “Kakve to veze ima s mojim bližnjima?”

Vaš primjer neće ostati neprimjećen, posebno ako ste često bili tjeskobni ili glavni potpaljivač nemira u svojoj okolini.

Kad prilagodimo svoje ponašanje zbog toga što nas je Isus promijenio i drugi će htjeti imati onaj mir koji mi imamo.

2. Ostani usredotočen na Isusa

Postoji bezbroj stvari koje nam mogu odvući pozornost za vrijeme božićnog vremena poput čestitki, darova, zabava itd. Sve su ove stvari po sebi dobre, no može nam se dogoditi da izgubimo duhovni vid samog Božića.

Kada bi za Božić dolazio kući kao “udaljeni katolik”, znao sam kako će moji roditelji nastaviti sa tradicijama iz mojega djetinjstva. Za Božić bi polagali Isusa u jasle, palili svijeće i molili prije otvaranja poklona. Iako me pobožnost mojih roditelja živcirala, nisam shvaćao da su sve ove stvari postale dio mene. Shvatio sam da Božić bez duhovnosti može biti šaren i blistav, no na kraju on ostaje prazan i bez ikakvog dubljeg značenja.

3. Potražite priliku kada možete podjeliti svoju vjeru:

Na Božić je Nebo poljubilo Zemlju. Obitelji se okupljaju. Zaraćene strane prekidaju svoje sukobe (barem privremeno). Trgovine zatvaraju svoje izloge. Kao da je vrijeme stalo. Isus, Bog koji nas je došao spasiti, prisutan je u tom vremenu na poseban način.

Za vrijeme Božićnog predaha potraži priliku u kojoj bi popričao sa svojim bližnjima o vjeri. Podijeli istinu o Bogu koji je ljubav i koji ti je bio bliz cijelu godinu. Istakni koja je to djela učinio u tvom životu i životu tvojih bližnjih.

4. Budi normalan, prizeman čovjek pun ljubavi

Ovo možda zvuči kao čudan savjet, no dok sam bio udaljen od Crkve najviše su me doticali oni kršćani koji bi sa mnom prvo razgovarali na ljudskoj razini. Zadivili su me prijatelji i bližnji koji su me voljeli usprkos mojim odabirima te su cijenili moje darove, moja razmišljanja i moje vrijeme.

Kad osjetim da ljudi pričaju sa mnom kako bi postigli neki svoj cilj (npr. kako bi me obratili), odmah se isključim. Ljudi oko nas ne postoje kako bismo na njima isprobavali naše “strategije za obraćenje”. Oni su tu kako bismo ih voljeli i pratili u njihovom životu.

Ovakav način naviještanja vjere je uspješan jer je na takav način Isus djelovao kada se susretao s ljudima. Osoba koja je stajala ispred Isusa uvijek mu je bila najvažnija. Ljudi to odmah osjete i upravo ih je  takva ljubav promijenila.

5. Nemojte se bojati pitati

U Božićnom vremenu kod ljudi je prisutan duh otvorenosti za druge. Ovo je savršeno vrijeme za pristupiti svome bližnjemu i pitati ga jednostavno pitanje:

“Zašto si prestao ići u Crkvu?”

“Bi li ponekad sa mnom pošao sa mnom na… (misu, klanjanje i sl.)?”

“Što ti misliš o Bogu u ovom božićnom vremenu?”

Pitanja, za razliku od izjava, vode do zdravog razgovora. Božićno je vrijeme vrijeme milosti – u njemu se može dogoditi obraćenje i započeti povratak u Crkvu malenim koracima.

Ne boj se, Bog je s tobom. On je prisutan u našim razgovorima s drugima, On nas vodi i otvara vrata srca onima koji su nam blisku i koje volimo.

Emanuel: S nama Bog

S. Theresa Aletheia Noble|ncregister.com

Prijevod: Nenad Palac|Bitno.net

Ovaj članak Pet božićnih prijedloga za evangelizaciju bližnjih se prvo pojavio na Bitno.net.

Nakon što je prije mjesec dana Vrhovni sud Engleske i Walesa donio odluku prema kojoj su u novom nastavnom kurikulumu protuzakonito izostavljeni “nereligijski pogledi na svijet”, britanska ministrica obrazovanja Nicky Morgan izjavila je kako ta odluka ne sprječava škole u nepodučavaju ateističkih stajališta.

Foto: Shutterstock.com

“Ova vlada odlučna je u namjeri da zaštiti slobodu škola u odlučivanju o vlastitom religijskom kurikulumu, u skladu sa željama roditelja i lokalne zajednice” izjavila je Morgan, nadodavši: “Smjernice koje sam danas izdala jasno daju do znanja kako nedavni sudski osvrt neće utjecati na ono što se trenutačno poučava na satovima religijske edukacije”.

Novi kurikulum, koji je na sudu završio nakon pritužbe Britanskog humanističkog saveza, ne predviđa “jednaku zastupljenost” religijskih uvjerenja sa nereligijskima. Dapače iz ministarstva obrazovanja dolaze izjave koji naglašavaju važnost učenja o Ujedinjenom Kraljevstvu kao “kršćanskoj zemlji”.

“Naglašavam da su i vjerske i sekularne škole potpuno slobodne u svom programu istaknuti religijska i vjerska učenja naspram nereligijskih pogleda na svijet, ako tako žele” nadodala je Morgan.

Britanski humanistički savez tužio je ministarstvo Vrhovnom sudu upozoravajući kako nastavni plan preferira religijska učenja osobito budistička, kršćanska, katolička, hinduistička, islamska, židovska i sikhistička, naglasivši pritom kako je “religijsko obrazovanje u trenutnom kurikulumu nespojivo s pravima nereligijskih roditelja i pravima mladih na obrazovanje koje ih ne indoktrinira”.

Njihove zahtjeve poduprijelo je 28 religijskih vođa, među njima i bivši Nadbiskup Canterburya Rowan Williams.

Osvrnuvši se na spomenute izjave ministrice obrazovanja, iz Saveza su rekli kako je potrebno što prije “praksu uskladiti sa zakonom”.

Izjave ministrice Morgan iznenadile su one u kršćanskim krugovima osobito nakon što je prošle godine najavila kako će vjerske škole morati predavati rodnu teoriju, uključujući i ono što se odnosi na „prava homoseksualaca i potrebnog poštivanja braka između osoba istog spola“. Također, najavila je i da će slati inspekcije u vjerske škole bez upozorenja, te ukoliko budu uhvaćene u predavanju vjerskog nauka protivnog homoseksualnom „braku“ ili kritičnog prema homoseksualnim činima, bit će odmah zatvorene bez dodatnih objašnjenja.

Ista ministrica pripadnica je i vlade Davida Camerona koja je legalizirala istospolni brak, stoga njen pristup i zalaganje za “slobodu roditelja i škola” treba uzeti s oprezom.

Tino Krvavica | Bitno.net

Ovaj članak Britanska ministrica obrazovanja: Škole mogu poučavati vjerska učenja nauštrb ateističkih se prvo pojavio na Bitno.net.

Evo koji su članci izazvali najviše vaše pažnje tijekom godine na izmaku.

1. Ja sam musliman, imam, i znam da si naš istinski prijatelj – bujrum, papa Franjo!’

Pismo koje je papi Franji prigodom njegova posjeta Sarajevu uputio imam ef. Admir Muhić dirnulo je sve koji su ga pročitali. Ako ste ga propustili pročitati, učinite to sada! Ako ste ga pročitali, učinite to još jednom!

2. Egzorcizam nad egzorcizmima – primjenjuj ga svakodnevno i paklene sile otići će od tebe zauvijek

Ovaj izvrsni tekst don Šimuna Doljanina osvojio je pažnju tisuća čitatelja i zasigurno pomogao mnogima koji vode duhovni rat protiv zlih duhova koji tumaraju ovim svijetom. Don Šimun otkrio nam je  šifru koju zloduh ne može nikako očitati i s kojom ga se nepromašivo pobjeđuje. Pročitajte članak i saznajte o čemu je riječ, ako već niste!

3. Fra Zvjezdan Linić: Evo što je post i kako trebaš postiti!

U korizmenom vremenu ovaj tekst fra Zvjezdana Linića izazvao je veliku pozornost. U svojem jednostavnom stilu fra Zvjezdan nam je otkrio pravi smisao korizmenog posta i odricanja.

4. Danas nije pravoslavni Božić! Evo i osam razloga zašto nije!

Ovaj kratak i informativan dr. Ivana Zelića tekst u osam je točaka razbio mnoge krive spoznaje i uvriježena mišljenja o “pravoslavnom” Božiću i datumu njegove proslave. Ukoliko planirate raskititi bor 6. siječnja, svakako pročitajte ovaj članak!

5. Sjedila sam s poznanicom na kavi i rekla mi je: Znaš, trudna sam, ali mislim da neću zadržati dijete…

Ovaj tekst nastao je nakon što je našoj suradnici jedna poznanica rekla kako je trudna, te da će pobaciti. Kao što možete pročitati u tekstu, riječ je o udanoj, “situiranoj” ženi s dvoje djece koja za abortus nije imala niti jedan od razloga koji se inače navode kao “opravdanje” (siromaštvo, neizvjesna budućnost, neiskustvo, strah ili pritisak okoline). Cijela ta tragična situacija potakla je našu suradnicu napisati tekst koji, polazeći od jednog individualnog slučaja, problematizira ozračje u kojem abortus počinje postajati nešto prihvatljivo, čak i poželjno.

6. Ovo je 7 lažnih i opasnih pobožnosti prema Presvetoj Djevici

Od vrlo velike je važnosti upoznati, na prvom mjestu, lažne pobožnosti prema Presvetoj Djevici, da ih izbjegavamo i da pravu prigrlimo; zatim koja je od tolikih raznih pobožnih vježbi prave pobožnosti prema svetoj Djevici najsavršenija, njoj najdraža, kojom Boga najviše slavimo a sebe najlakše posvećujemo, pa da tu odaberemo. Sv. Ljudevit Marija Montfortski u svojoj “Raspravi o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji” pomogao nam je odgovoriti na ova pitanja i procijeniti kakva je naša pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji!

7. Svaki dan pitao sam svoju ženu isto pitanje i to mi je spasilo brak

Vjerujemo kako je ovaj članak mnogima koji su prolazili kroz bračne svađe i napetosti ponudio odgovor na pitanje što činiti i kako spasiti brak.

8. [VIDEO] Svjedočanstvo Roberta Knjaza – Frendovi me pitaju: ‘Zakaj ideš u crkvu?’

Uoči Drugog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji održanog 19. travnja na Trsatu, o svojoj vjeri progovorio je i naš poznati TV voditelj Robert Knjaz. Njegovo svjedočanstvo oduševilo je desetke tisuća naših čitatelja! Ako ste propustili ovo sjajno svjedočanstvo, pogledajte ga sad!

9. Deset najboljih načina kako potpuno upropastiti vlastitu djecu

Izvrstan članak koji u deset točaka upozorava na opasne roditeljske pogreške u odgoju. Članak koji nijedan roditelj ne smije propustiti!

10. ‘Kada umrem, nedostajat ću mami, ali ne bojim se umrijeti – nisam rođena za ovaj život!’

Ovo potresno svjedočanstvo liječnika osvojilo je srca mnogih čitatelja. Pročitajte ga sada ako to već niste učinili. Vjerujte, promijenit će vam život!

Dragi naši čitatelji – pratite nas i u novoj 2016. godini!

Vaš Bitno.net

Ovaj članak Ovo je 10 najčitanijih članaka na portalu Bitno.net u 2015. godini se prvo pojavio na Bitno.net.

Točno znam kakva bih željela biti, znam i kakva jesam… iznutra. Ali jao, to samo ja znam. I to je možda, ne, to je sigurno razlog zašto svoju unutarnju narav nazivam sretnom, dok drugi smatraju sretnom moju izvanjsku narav

Draga Kitty,

već sam ti rekla da imam dvostruku ličnost. Jedna polovina utjelovljuje moju bučnu veselost, smijanje svemu, moju vedrinu i, nadasve, način kojim sve olako shvaćam… Ova strana uvijek čeka u zasjedi i tjera u stranu onu drugu, koja je mnogo bolja, čistija i dublja. Nitko zapravo ne pozna lijepu Aninu stranu i zato me tako malo ljudi stvarno voli…

Strašno se bojim da će svi koji me poznaju onakvom kakva se pokazujem, otkriti da imam još jednu stranu, ljepšu i bolju. Bojim se da će mi se rugati, da će me smatrati smiješnom i sentimentalnom, da me neće shvaćati ozbiljno. Navikla sam da me ne shvaćaju ozbiljno, ali na to se navikla i to može podnositi samo ona ‘površna Ana’; ona ‘ozbiljna i nježna Ana’ suviše je krhka za to. Ponekad, ako zbilja prisilim dobru Anu da četvrt sata bude na pozornici, ona jednostavno zanijemi čim mora progovoriti i pustiti Anu broj jedan da preuzme riječ i, prije nego što opazim, iščezne.

Stoga ona nježna Ana nikad nije nazočna u društvu, do sada se nije pojavila ni jedan jedini put, ali njezin glas prevladava gotovo uvijek kad sam sama. Točno znam kakva bih željela biti, znam i kakva jesam… iznutra. Ali jao, to samo ja znam. I to je možda, ne, to je sigurno razlog zašto svoju unutarnju narav nazivam sretnom, dok drugi smatraju sretnom moju izvanjsku narav. U mojoj me nutrini vodi čista Ana, a izvana sam samo obijesna mala koza što se otrgla s uzice.

Kao što sam ti već rekla, sasvim drugačije mislim i osjećam nego što govorim i zato me zovu lovac na dečke, namiguša, sveznalica… Vesela se Ana tome smije, drsko odgovara, ravnodušno sliježe ramenima, pravi se da joj je svejedno, ali, na nesreću, tiha Ana reagira sasvim suprotno. Moram ti iskreno priznati da mi nije svejedno, da se strašno pokušavam promijeniti, ali se uvijek borim protiv jačeg protivnika.

U meni jeca jedan glas: “Evo te, evo što je postalo od tebe: nemilosrdna si, izgledaš oholo i naduto, ljudi te ne vole, a sve to jer ne voliš slušati savjete svoje vlastite bolje polovine.”

Oh, rado bih slušala, ali ne ide; ako sam mirna i ozbiljna, svi misle da je to nova komedija… i moram iz nje izaći okrećući je u šalu, a da i ne spomenem vlastitu obitelj koja će sigurno misliti da sam bolesna, tjerati me da pijem tablete za glavobolju i živce, pipati mi vrat i glavu da vidi imam li temperaturu, pitati imam li začepljenu stolicu i kritizirati moje loše raspoloženje. To ne mogu izdržati: ako sam toliko promatrana, počinjem bivati žalosna, zatim nesretna i naposljetku ponovno okrenem svoje srce tako da je ono loše izvana a ono dobro iznutra i nastavljam pokušavati da otkrijem na koji bih način postala onakva kakva bih toliko rado bila i kakva bih mogla biti kad… na svijetu ne bi živjeli drugi ljudi.

Tvoja Ana

(iz Dnevnika Ane Frank)
———–x———–
Htio bih vam reći najdublje riječi,
ali se ne usuđujem.
Bojim se vašega smijeha…

Htio bih vam reći najiskrenije riječi,
ali se ne usuđujem.
Bojim se da mi nećete vjerovati…

R. Tagore

Ovaj članak ‘U mojoj me nutrini vodi čista Ana, a izvana sam samo obijesna mala koza…’ se prvo pojavio na Bitno.net.

“Svaka vlast koju narod izabere voli taj narod na svoj način i želi raditi za njega. Ako smo mi sad nakon 25 godina demokracije sazorili da imamo odgovorniju vlast koja je spremnija služiti pa hvala Bogu – ja je pozdravljam, ali trebat će se dokazati”

Nadbiskup splitsko – makarski mons. Marin Barišić komentirao je u razgovoru za Novu TV aktualna politička zbivanja u Hrvatskoj i naglasio kako je “dobro da Crkva ima utjecaj na politiku”.

“Dobro je da je tako, jer politika je vrlo važna stvar za društvo, a Crkva pri tome mora shvaćati politiku u onom njezinom pravom i pozitivnom smislu a to je opće dobro”, rekao je nadbiskup odgovarajući na pitanje novinara Marija Juriča.

Upitan kako komentira nedavne istupe biskupa sisačkog Vlade Košića koji je kritizirao Most zbog njihovih pregovora s SDP-om i Zoranom Milanovićem i je li takav riječnik primjeren za biskupa, nadbiskup je odgovorio:

“Ja poznam mog mlađeg kolegu i to je “Vero Israelita”, dobar čovjek. Ja ga ne bih upotrijebio, meni nije primjeren, ali vjerojatno u toj različitosti – je l’ njemu primjeren, ja ne znam treba pitat njega na koji način mu je to primjeren”, rekao je Barišić i dodao kako se on može s nečijim stavovima neslagati, ali tu osobu mora prihvaćati.

“Meni je u interesu da ja Milanovića učinim kršćaninom i zato ga ne bih nikada na ovaj način okarakterizirao i povrijedio i udaljio od sebe”, rekao je nadbiskup splitsko – makarski.

Odgovarajući na Juričevo pitanje kako komentira izjavu biskupa gospićko – senjskog mons. Mileta Bogovića kako Hrvatska “konačno dobiva vlast koja voli narod”, Barišić je odgovorio:

“Svaka vlast koju narod izabere na svoj način voli taj narod i želi raditi za njega. Ako smo mi sad nakon 25 godina demokracije sazorili da imamo odgovorniju vlast koja je spremnija služiti pa hvala Bogu – ja je pozdravljam, ali trebat će se dokazati”.

Nadbiskup je komentirao i medijske napise prema kojima Hrvatsku sada vode ‘praktični vjernici’ (predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović, premijer Tihomir Orešković, predsjednik Mosta Božo Petrov).

“Nije dovoljno biti praktičan vjernik, potrebno je biti i stručan, ali ukoliko je u ovim osobama povezana stručnost odgovornost i vjera to mi je drago. Ja vjerujem da vjera pomaže da ljudi budu odgovorni i stručni i sebe vide u dimenziji služenja pa ako imamo sada takve osobe bit će mi drago”, poručio je Barišić i dodao kako od ove vlade očekuje “zrelost i odgovornost za društvo u cjelini”.

G. An. | Bitno.net

Ovaj članak ‘Politika je zalaganje za opće dobro i dobro je da Crkva ima utjecaj na nju’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Udruga Magis, zajedno s udrugom SKAC i molitvenom zajednicom Srce Isusovo, u klubu Ritam grada na Trgu bana Josipa Jelačića organizira doček Nove godine

Nakon što se grad Zagreb okitio titulom najboljeg grada za vrijeme adventa, Zagrepčani goste koji su u posjeti u predbožićno vrijeme namjeravaju zadržati i na proslavi Nove godine. Među brojnim organiziranim dočecima, ove godine pažnju plijeni i doček Nove godine u samom srcu Zagreba.

Naime, udruga Magis, zajedno s udrugom SKAC i molitvenom zajednicom Srce Isusovo, u klubu Ritam grada na Trgu bana Josipa Jelačića organizira doček Nove godine, kojim u prve minute 2016. godine žele ući šaljući kršćansku poruku mira.

Nakon koncerta molitvene zajednice Srce Isusovo na Katarininom trgu koji je okupio preko 3 000 ljudi, koncerta duhovne glazbe Progledaj srcem u prepunoj dvorani Doma sportova, dočekom Nove godine, koji će započeti misom zahvalnicom za 2015. godinu u 21 sat u bazilici Srca Isusova, mladi žele pokazati kako aktivno življenje vjere nije samo pomodni trend, već stil života pa vas pozivaju na zajedničku proslavu.

Više informacija o događaju možete saznati na linku ovdje.

Bitno.net

Ovaj članak Dođite na doček nove godine koji će početi misom zahvalnicom! se prvo pojavio na Bitno.net.

“Za feminističke sekte žene nisu insipracija, one su stvar u najgorem smislu te riječi. One su prikladni objekti korisni za potpirivanje mržnje prema kršćanstvu, mržnje prema muškarcima, mržnje prema ženskoj ljepoti, mržnje naspram ravnoteže u obiteljima. To je feminizam, to mogu garantirati s obzirom da sam bila unutra”

Foto: naslovnica nedavno izdane knjige Sare Winter/ Facebook: Sara Winter

Sara Winter, punim imenom Sara Fernanda Gironim, brazilska feministica te jedna od osnivačica ogranka feminističke organizacije FEMEN u Brazilu, proglasila je rat feminizmu i pobačaju, javlja LifeSiteNews.

Njeno preobraženje započelo je prije dva mjeseca kada je postala majka poručivši kako je “njen život dobio novi smisao”. Winter je već jednom bila trudna, međutim to dijete je pobacila zbog čega danas žali: “Pokajala sam se jer sam izvršila pobačaj i danas tražim oprost”.

Winter je pozvala druge žene koje žele pobaciti da “pažljivo promisle” o tome rekavši kako ne želi da prođu kroz isto što i one.

“Pišem ove redove dok on (dijete, op.a.) spokojno spava na mojem krilu. To je najbolji osjećaj na svijetu” nadodala je nekadašnja feministička ikona.

Sara Winter bila je jedna od začetnica ogranka FEMEN-a u Brazilu, organiziravši prosvjede u toplesu te postavši prava medijska senzacija. Njena slika kako se ispred Crkve Gospe od Candelaria, polugola ljubi sa drugom djevojkom dok u pozadini stoji križ, postala je poznata širom Brazila (kasnije se ispričala kršćanima za navedenu fotografiju).

Međutim ubrzo je došla u sukob s ukrajinskim vodstvom FEMEN-a koje ju je optužilo za neodgovornost, poručivši kako im je počinila “veliku štetu”. Premda nikada nije postalo do kraja jasno je li otpuštena ili je sama otišla iz FEMEN-a Winter je osnovala svoju vlastitu feminističku organizaciju Bastardas s kojoj je nastavila borbu za ono što je smatrala ženskim pravima.

Njen pravi uspjeh tu je tek počeo. Smatravši sebe sljedbenicom “sextremismo” ideologije, prosvjedovala je protiv “mačizma”, koristivši svoje golo tijelo kao platformu za prenošenje poruke. Razlika između FEMEN-a i njene organizacije bila je u tome što su kao članovi Bastardasa mogli djelovati i muškarci.

Foto: Sara Winter (desno) i njena kolegica tijekom jednog od svojih performansa / Facebook: Colectivo Bastardas

Međutim danas je Sara napustila feministički pokret nazvavši ga “religijskom sektom” koja koristi žene kao objekte, promovira lezbijstvo te prikriva pedofiliju u svojim redovima.

“Za feminističke sekte žene nisu inspiracija, one su stvar u najgorem smislu te riječi. One su prikladni objekti korisni za potpirivanje mržnje prema kršćanstvu, mržnje prema muškarcima, mržnje prema ženskoj ljepoti, mržnje naspram ravnoteže u obiteljima. To je feminizam, to mogu garantirati s obzirom da sam bila unutra”.

Winter je nedavno izdala knjigu “Kučko, ne! Sedam puta kada me feminizam izdao” u kojoj opisuje kako su je pripadnici feminističkog pokreta često uvlačili u svijet droge, seksa sa nepoznatim osobama, a neke lezbijke su je čak i zlostavljale. U knjizi također spominje kako se jednom povjerila feministikinji koja je bila sveučilišna profesorica, rekavši joj da je kao tinejdžerka bila uključena u prostituciju. Umjesto da joj ponudi izlaz iz te situacije, profesorica je podržala to čime se bavila.

Ova bivša brazilska feministica naglašava kako je rijetko kada primila podršku, lijepe riječi i razumijevanje od strane žena, a i te rijetke trenutke pružila bi joj “starija, konzervativna antifeministica”, koja ju je “tretirala poput kćeri”.

Nakon odlaska iz feminističkog pokreta Sara se prestala identificirati kao biseksualka, postala je pro-life te danas drži predavanja protiv rodne ideologije, marksizma i feminizma zajedno sa psihologinjom Marisom Lobo.

Sara je zaključila kako je prekinuvši s feminizmom postala “puno sretnija” naglasivši kako sada može “bolje pomoći ženama”.

Tino Krvavica, LifeSiteNews | Bitno.net

Ovaj članak Notorna brazilska feministica napustila feministički pokret i postala pro-life! se prvo pojavio na Bitno.net.

U našim je krajevima božićno vrijeme rezervirano za blagoslov obitelji i njihovih domova. Evo nekoliko stvari koje bi svi trebali znati o ovom lijepo običaju.

Foto: ferata.hr

1. Naziv

Dok je nekada naglasak bio na blagoslovu kuće (prostora), današnji obrednik govori o “godišnjem blagoslovu obitelji o božićnim blagdanima u vlastitim domovima”. Ova promjena proizlazi iz želje da se izbjegne magijski prizvuk blagoslova i naglasi važnost povezanosti u vjeri svih članova obitelji i u prvi plan stavi njihovo zajedništvo i poziv na svetost života. Blagoslov samog prostora time naravno nije izostavljen, ali je stavljen u drugi plan.

2. Trajanje

U našim krajevima blagoslov obitelji i njihovih domova započinje uglavnom na blagdan sv. Stjepana i traje do kraja božićnog vremena tj. do Nedjelje krštenja Gospodinova. Iznimka su naravno veće župe u kojima župnik tijekom božićnoga vremena ne stigne pohoditi sve obitelji, pa blagoslov zna potrajati i duže. U posebnim prilikama blagoslov je moguće organizirati i tijekom godine.

3. Smisao

Blagoslov obitelji i njihovih domova kršćanski je čin u kojemu se moli i zaziva Božji blagoslov na sve članove obitelji kako bi kršćanski živjeli i svjedočili svoju vjeru. Po blagoslovnoj molitvi “zaziva se Božji blagoslov na članove koji će u tom prostoru dijeliti dobro i zlo, da mogu kršćanski živjeti, uzajamno se radovati u zajedničkoj radosti i jedni drugima biti potpora u žalosti.” Djelotvornost blagoslova ovisi o vjeri i otvorenosti svih članova Isusu Kristu koji uvijek poziva da svoj život provodimo u njegovu Duhu.

4. Kako se pripremiti za blagoslov?

Na prvome mjestu treba naglasiti kako je dobro da svi članovi obitelji budu na okupu i kao prava “Crkva u malom” zajedničkom molitvom posvjedoče i obnove svoju vjeru. Osim ove temeljne pretpostavke, dobro je spomenuti kako bi se na obiteljskom stolu trebali naći Sveto pismo (barem Novi zavjet), blagoslovljena voda, svijeća i raspelo.

5. Novčani dar

Vrijeme blagoslova vrlo često je i vrijeme rasprava i prijepora oko novca koji bi trebalo dati svećeniku. Nažalost, u današnjem svijetu u kojem je glavna vrijednost postao novac i blagoslov obitelji sve se češće veže uz novce, a gubi se njegov temeljni smisao. Ne ulazeći različite pristupe župnika istaknimo kako se Božji blagoslov ne može kupiti ili platiti, te ne smije biti uskraćen onome tko ga zatraži – imao on novaca ili ne. Također, dobro je prisjetiti se kako se novčani dar mjeri po veličini srca, a ne po broju nula na novčanici. Dakle, svatko daje onoliko koliko može.

Spomenimo kako je u mnogim župama običaj da se prigodom blagoslova daje dar za Crkvu (obvezni godišnji doprinos župljana ili lukno) koji ide u župnu blagajnu iz koje se financira život i rad župe – naknada za župnika i plaća zaposlenih u župi, različiti radovi, režije i drugi tekući troškovi. Visinu ovog dara određuje župnik u suradnji s Župnim ekonomskim i Župnim pastoralnim vijećem, no on ne obvezuje one koji ne mogu dati toliki doprinos. Ovaj dar nije uvjet za primanje blagoslova doma i obitelji. Blagoslov domova ne vrši se zbog novaca, niti da bi se skupio novac, nego se ta praksa ustalila s obzirom da je na taj način najlakše izvršiti svoju vjerničku obvezu doprinosa za svoju župnu crkvenu zajednicu (peta crkvena zapovijed). Oni koji imaju mogućnost doprinijeti potrebama župne crkvene zajednice, trebaju to učiniti u okviru svojih mogućnosti.

6. Što znače slova C+M+B?

Kao uspomenu na blagoslov svećenik svakoj obitelji daje prepoznatljivu naljepnicu na kojoj se, uz slikoviti simbol ili sliku, te godinu blagoslova, nalaze i tri slova: C + M + B. U nekim pak krajevima još uvijek postoji običaj da svećenik ili njegov pratitelj na nadvratniku kredom ispiše godinu blagoslova i spomenute inicijale. Koje je njihovo značenje?

Prema jednom tumačenju ova tri slova (u ‘našoj’ verziji: G+M+B) označavaju imena triju kraljeva: Gašpara (lat. Casparus), Melkiora i Baltazara. Ipak, ovo tumačenje nije jedino! Ova tri slova zapravo su akronim latinske blagoslovne rečenice:

C = Christus

M = mansionem

B = benedicat

Ili u prijevodu: Krist neka blagoslovi (ovaj) dom!

Svakako, lijepi običaj ispisivanja slova ili lijepljenja naljepnice, znak je da je dotična obitelj primila božićni blagoslov.

Bitno.net

Ovaj članak U tijeku je blagoslov kuća i obitelji – ovo je 6 najvažnijih stvari koje trebate znati o njemu se prvo pojavio na Bitno.net.

Pravednički bijes ima svoje mjesto, ali poniznost nam pomaže uravnotežiti prosudbu. Ako niste u nekakvoj vezi s osobom, nećete mnogo postići bratskim ispravljanjem, ali možete molitvom, ljubavlju i dobrim primjerom

U jednoj od najdražih mi priča Flannery O’Connor, “Otkriće”, gđa Turpin, vrlo krupna, vesela žena koja uživa suditi ljude, zabavlja se mentalno stavljajući ljude u pripadajuće kategorije. Sve ljude na koje gleda svisoka stavlja ispod sebe i svog muža, a na vrh popisa idu samo oni koji imaju više onoga što ona i njezin muž imaju. Kad sam kao dijete slušala tatu kako mi čita tu priču, smijala sam se, a kad je sada čitam, počnem se pitati: “Bože, jesam li ja postala gđa Turpin?”

Mjesecima me ljutila jedna obitelj što je sjedila ispred nas u crkvi. Sjeli bi u prvu klupu žvačući žvakaće i pijući frapee iz McDonald’sa. Samo bi tako sjeli, i netko bi surfao na mobitelu, a netko bi žvakao žvakaću cijelu misu. Jednom je netko od njihove djece bacao papirnati avion. Nekad je teško znati treba li se stvarno ljutiti, a ako treba, kako razlikovati ljutnju na nepravdu od osuđivanja prekršitelja i gledanja svisoka. Gđa Turpin je odlična pomoć pri razlikovanju osuđivanja grijeha od osuđivanja grješnika.

Jedna od prvih stvari koje treba utvrditi prije opravdavanja ljutnje jest je li se dogodio pravi prekršaj, i protiv koga. Postoji mnogo prekršaja zbog kojih se ne bi trebalo ljutiti, no otvoreno zanemarivati dužno poštovanje prema Bogu u njegovoj kući je više od nečeg iritantnog. Sam Isus Krist prebiva u svetohraništu, a misa je svečani obred štovanja. Sv. Toma Akvinski opisuje štovanje kao čin vjere, što je onda i dio krjeposti pravde, gdje drugima moramo izvršiti ono što smo dužni. Kad se radi o štovanju, dužni smo obožavati i štovati Boga. Sv. Toma kaže: “Boga smo dužni štovati zbog njegove uzvišenosti”. A dalje kaže: “Budući da naša narav ima dva dijela, intelektualni i osjetilni, Boga dvostruko štujemo – duhovnim štovanjem, koje se sastoji od unutanje pobožnosti uma, i tjelesnim štovanjem, koje se sastoji od izvanjske poniznosti tijela”. Prema tome, nije dovoljno samo biti prisutan i samo mentalno ili duhovno štovati. Čovjek se također treba truditi i tjelesno pokazati štovanje.

Tako, ako je nepristojno gledati na mobitel dok razgovarate s nekim, onda ne smijete prtljati s mobitelom kad biste trebali uzdizati svoj um i srce Bogu u štovanju. Radi samoga Boga imajte poštovanja i nastojte biti pozorni. Nešto niže na ljestvici, ali i dalje vrijedno rasprave, jest šteta koju nanosite onima oko sebe. Možda je to jedini dan kad su oni mogli na misu, a vi uništavate mirnu atmosferu srkanjem. Ponašanje bez poštovanja u crkvi može drugima uništiti volju, ili pak posve poremetiti mir obitelji s malom djecom iza vas. Nepravda je prema Bogu, prema sebi, i prema drugima namjerno ometati druge u štovanju Stvoritelja.

Ako smo utvrdili da se stvarno dogodio prekršaj protiv samoga Boga, ljutnja je prikladna reakcija. Sv. Ivan Zlatousti kaže: “Onaj tko je ljut s razlogom nije u opasnosti, jer bez ljutnje će poučavanje biti beskorisno, prosude neutemeljene, zločini neprimijećeni.” Pravedni bijes pokazuje određenu količinu urođenog znanja – onoga znanja kod kojeg razumna strast uvećava razumijevanje određene istine. Pravedni bijes u tom slučaju može uvećati dušino razumijevanje Božje uzvišenosti i njegovo pravo da ga ljudi štuju. Sv. Toma kaže: “Nedostatak (pravedničkoga) bijesa znak je da je sud razuma manjkav.”

No uz sve to, sam pravednički bijes nije dovoljan. Uz njega moraju ići i poniznost i ljubav, kako ne bismo počeli misliti da nas naša sposobnost prepoznavanja grješaka čini superiornima ostalima. Gđa Turpin je dobar primjer. Po svojoj vlastitoj procjeni, ona je “poštovana, marljiva žena i vjernica”. No dok je stajala u bolničkoj čekaonici i šutke stavljala svakoga u njegovu ladicu – uglavnom ispod sebe – netko drugi u toj prostoriji odabrao je na njoj iskaliti svoj bijes uvrjedom. “Djevojka podigne glavu. Ona i gđa Turpin zagledale su se jedna u drugu. ‘Vrati se u pakao, odakle si i došla, krmačo stara’, prošapće.” Iako je bila okružena “nižima” od sebe, ona, Ruby Turpin, je krmača iz pakla. Takvo poniženje nikad nije mogla zamisliti. Situacija je takva da su se mnoge od prosuda gđe Turpin pokazale točnima, i njezin bijes vjerojatno opravdanim.

Poput gđe Turpin, većina nas dobro misli o sebi, i teško nam je biti poniznima, naročito kad iskusimo poniženje. I ja se mogu donekle poistovjetiti s njom dok iskaljuje frustraciju na Bogu. Uvečer istog dana gđa Turpin hrani svinje što ih ona i njezin muž uzgajaju i pokušava shvatiti uvrjedu koju je pretrpjela. Obraćajući se Gospodinu, traži odgovor: “Zašto mi šalješ takvu poruku?” Kako on može pustiti da njegova vjerna sluškinja Ruby Turpin bude niže od (po njezinom mišljenju) bijelog ološa, crnaca i luđaka? Kako ona može biti krmača iz pakla? Dok smetena šmrkom pere svinje, “konačno je obuzme gnjev, i ona zaurla, ‘Što ti misliš tko si?'” Stvarno. Što ti misliš tko si, stvoru? Flannery O’Connor majstorski u priči koristi sunce kao sliku Boga, a tijekom duhovne krize gđe Turpin: “Sunce je bilo iza drveća, veoma crveno, i promatralo je stabla kao što farmer pregledava svoje svinje.” Jer smo u konačnici svi mi male Božje svinje. Možda smo dobri za svoju vrstu, možda čak i mudri. Ali njegovi smo, i naše su međusobne prosudbe nespretne i po svojoj naravi ograničene.

Benedikt XVI. ovako opisuje ponizne duše: “To su ljudi koji se pred Bogom ne hvale svojim postignućima. Ne dolaze k Bogu kao da su mu partneri, kao da su na istoj razini kao i on.” Grješka gđe Turpin nije to što sudi djela drugih, nego to što sudi druge kao da je, kao što papa Benedikt kaže, “na istoj razini s Bogom”, i iznad svakoga drugoga. Poniznost traži da razumijemo kako potpuno ovisimo o Bogu. Sv. Augustin ocrtava predodžbu o poniznosti u odnosu na druga bića govoreći da “trebamo uistinu misliti da je moguće da druga osoba ima nešto što je nama skriveno, u čemu je bolja od nas, iako naše vlastito dobro u onome u čemu se činimo boljima od njih nije skriveno.”

S time se moram vratiti na vlastitu krizu – onu obitelj što je pila frapee u crkvi. Ljutnja koju sam dugo osjećala odavno je nestala. Sve što sad osjećam je velika tuga jer više ne dolaze. Nemam pojma kako Bog djeluje u životu te obitelji. Ne znam kakve terete sve imaju i što ih sve muči. Možda se netko prema njima okrutno ponio ili ih zaveo na krivi put, a ja to ne mogu znati. Bog, njihov pravi Otac, nije mi dužan davati izvještaje o tome kako on djeluje u njihovom životu. On stvarno vidi veličinu na koju su te duše pozvane. Vidi ih kakve jesu i kakve mogu biti, i kakve će možda postati.

Pravednički bijes ima svoje mjesto, ali poniznost nam pomaže uravnotežiti prosudbu. Ako niste u nekakvoj vezi s osobom, nećete mnogo postići bratskim ispravljanjem, ali možete molitvom, ljubavlju i dobrim primjerom. Upute o prikladnom ponašanju tijekom mise, na primjer, najbolje je prepustiti župniku. Bog je strpljiv s nama, pa budimo i mi strpljivi jedni s drugima, naročito sada kad blagdani u crkvu dovode mnoge koji u njoj dugo nisu bili. Možda će naše odavanje počasti Bogu, naša iskrena ljubav i ponizno svjedočenje nekome donijeti milost Božića. Prinesimo zajedno Bogu svoju ljutnju i molimo za milost za druge i za sebe. Na kraju krajeva, Godina je milosrđa, a milosrđe nam svima treba.

Elizabeth Anderson|crisismagazine.com

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net

Ovaj članak Kad je (pravednički) bijes opravdan se prvo pojavio na Bitno.net.

Misa za ustaškog poglavnika Antu Pavelića, prikazana jučer u isusovačkoj Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, izazvala je kao i uvijek puno prijepora te rasprava u kojima je, kao i obično, bilo i nerazumijevanja, posebice kada je u pitanju shvaćanje toga što sveta misa na nakanu pokojnog jest i zašto se održava. U moru raznih priloga toj raspravi izdvajamo Facebook status Luke Popova, blogera i aktivista, koji je po svojim komentarom ušao u bit cijele priče oko misa za vođu NDH.

Bazilika Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. Foto: zg-nadbiskupija.hr

Crkva po samom svom poslanju ima obvezu moliti za sve duše u čistilištu. Čistilište je svojevrsno predvorje Neba, i tamo odlaze svi oni koji su umrli u milosti Božjoj, ali nisu dovoljno čisti da bi stali pred Njegovo Božansko Veličanstvo.

Za umrijeti u milosti Božjoj potrebno je biti kršten i bez smrtnog grijeha na duši. Ako je osoba u svom životu počinila jedan ili više smrtnih grijeha, od njih se može osloboditi iskrenim pokajanjem u sakramentu svete ispovijedi. Ukoliko objektivne prilike ne omogućavaju pristup svećeniku, iskreni čin savršenog pokajanja može polučiti milosni učinak sakramenta i dovesti do spasenja duše.

Ovaj članak Misa za ustaškog poglavnika Antu Pavelića – sablazan ili ne? se prvo pojavio na Bitno.net.

Udijeli mi, milosrdni Bože,
da žarko želim što je tebi milo,
razborito istražujem,
istinski prepoznajem i savršeno ispunjam
na hvalu i slavu tvoga Imena.

Uredi, moj Bože, moje življenje:
ono što od mene tražiš da činim, daj mi da znam,
i podaj da to izvršim kako treba
i kako koristi duši mojoj.

I.

Daj mi, Gospodine Bože moj,
da u sreći i protivštinama ne zakažem,
da se u njoj ne uznesem,
a u njima ne postanem malodušan.
Nek se ničemu ne radujem ili ni zbog čega ne žalim,
osim onomu što vodi k tebi,
ili zbog onoga što odvodi od tebe.
Nek se nikome ne želim svidjeti
ili nek se nikome ne bojim zamjeriti,
osim tebi.
Nek mi omrznu, Gospodine, sve prolazne stvari,
a nek mi drago bude sve što je tvoje.
Nek mi bude mrska radost koja je bez tebe,
i nek ne želim ništa što je izvan tebe.
Nek mi se sviđa, Gospodine, rad za tebe,
a nek mi je dosadan svaki počinak
koji je bez tebe.
Daj mi, Gospodine, da često k tebi podignem srce svoje,
a u svom se pomanjkanju stalno kajem,
s odlukom da se popravim.

II.

Učini me, Gospodine Bože moj,
poslušnim bez protivljenja,
siromašnim bez malodušnosti,
čistim bez patvorenja,
strpljivim bez mrmljanja;
poniznim bez pretvaranja,
veselim bez raspuštenosti,
žalosnim bez malodušnosti,
zrelim bez tromosti;
pokretljivim bez lakoumnosti,
bogobojaznim bez očajanja;
istinitim bez dvoličnosti,
i da dobro činim bez preuzetnosti;
da bližnjega opomenem bez oholosti
te potičem na dobro, riječju i primjerom,
bez pretvaranja.

Daj mi, Gospodine Bože, srce budno,
da ga ni jedna radoznala misao ne odvrati od tebe,
daj srce plemenito da ga ni jedan nedostojan osjećaj
ne povuče dolje;
daj srce ispravno da ga nijedna naopaka nakana
ne usmjeri nakrivo;
daj srce čvrsto da ga ne slomi
ni jedna nevolja;
daj srce slobodno da ga ni jedan silovit osjećaj
sebi ne podvrgne.

III.

Udijeli mi, Gospodine Bože moj,
um koji će te spoznati,
marljivost koja će te tražiti,
mudrost koja će te naći;
ponašanje koje će ti se sviđati,
ustrajnost koja će te pouzdano čekati,
i pouzdanje koje će te konačno zagrliti.
Daj da ovdje u duhu pokore podnosim kazne,
da se na ovom putovanju po milosti
služim tvojim dobročinstvima
i da u slavi u nebu uživam tvoje radosti.
Koji živiš i kraljuješ, Bože,
u sve vijeke vjekova.

Bitno.net

Ovaj članak Molitva svetog Tome Akvinskoga za mudro uređenje života se prvo pojavio na Bitno.net.

Božje će milosrđe uvijek biti veće od svakoga grijeha – napisao je papa Franjo u novom tweetu na svojemu računu na devet jezika @Pontifex. Ta je misao sadržana u buli „Misericordiae Vultus“, kojom je najavio Jubilej, a u kojoj Papa poziva da se ponovno, i uvjereno, u središte stavi sakrament pomirenja, jer on nam omogućuje da rukom dotaknemo veličinu milosrđa.

Nitko ne može postaviti granicu ljubavi Boga koji prašta – napisao je papa Franjo u tekstu bule. Međutim, i oprost ima jedan uvjet – podsjetio je Papa na početku ove godine – Nema nijednog grijeha koji Bog ne može oprostiti! Samo ono što je izvan božanskoga milosrđa ne može se oprostiti, kao što netko tko izbjegava sunce ne može biti osvijetljen ni ugrijan – rekao je Sveti Otac u govoru sudionicima tečaja Apostolske pokorničarne, u ožujku ove godine.

A na općoj audijenciji 16. prosinca istaknuo je da je ispovijed jedan od važnih znakova Svete godine. Bog nas shvaća i u našim ograničenjima, razumije nas i u našim proturječjima. Ne samo to, On nam svojom ljubavlju govori da upravo kada priznajemo svoje grijehe, još nam je bliži i potiče nas da gledamo naprijed. Kaže nam i više: da kada priznamo svoje grijehe i molimo oprost, na nebu je slavlje. Isus slavi; to je Njegovo milosrđe.

Opraštanje grijeha nije plod naših napora – ističe papa Franjo – nego dar Duha Svetoga koji nas ozdravlja. I to nije nešto što si možemo sami dati. (…) Oprost se traži; traži se od nekog drugog, a u ispovijedi ga tražimo od Isusa – rekao je Papa na općoj audijenciji 19. veljače te primijetio – Netko bi mogao reći: ja se ispovijedam samo s Bogom. Jest, možeš reći Bogu ‘oprosti mi’, i reći svoje grijehe, ali naši su grijesi i protiv braće, protiv Crkve. Zbog toga je potrebno tražiti oprost od Crkve, od braće, u osobi svećenika – objasnio je Sveti Otac.

Međutim, – prema Papinim riječima – ispovijed ne smije biti mučenje. Ispovjednici imaju poštovati dostojanstvo i osobni život svakog čovjeka. I najveći grješnik koji dođe pred Boga tražiti oprost ‘sveta je zemlja’… kojoj se valja posvetiti, njegovati ju brižno i uz pastoralnu pobožnost. Iz ispovjedaonice bi svi trebali izići radosnoga srca i lica iz kojega zrači nada – ističe papa Franjo.

RV | Bitno.net

Ovaj članak ‘Božje će milosrđe uvijek biti veće od svakoga grijeha’ se prvo pojavio na Bitno.net.

“Euharistija zahtjeva najviše poštovanje i uvažavanje. Ona je podsjetnik na Gospodinovu žrtvu. Ona je izvor i vrhunac kršćanskog života” piše u priopćenju biskupije kojoj pripada suspendirani svećenik

Foto: screenshot

Video koji je dosad na Facebook stranici Flow Cartagena pogledalo više od 14 milijuna ljudi prikazuje svećenika kako, vozeći se na hoverboardu, pjeva božićnu pjesmu prije završnog misnog blagoslova.

Međutim lokalnom biskupu to se nije svidjelo te je suspendirao svećenika na određeno vrijeme. Biskupija San Pablo, kojoj pripada i neimenovani svećenik, izdala je priopćenje u kojem navedeni postupak proglašava “pogrešnim”.

“Euharistija zahtjeva najviše poštovanje i uvažavanje. Ona je podsjetnik na Gospodinovu žrtvu. Ona je izvor i vrhunac kršćanskog života” piše u priopćenju.

Iz biskupije su posebno upozorili na činjenicu kako misa nije “osobno slavlje u koje osoba može dodavati nešto iz hira, kako bi zadobila pažnju ljudi”, naglasivši pritom kako je to “najviši oblik štovanja” koje Crkva slavi.

Svećenik koji je ovu neprimjerenu gestu izveo na Badnjak ispričao se radi svog nepromišljenog čina. U priopćenju biskupije San Pablo stoji kako je “svećenik izjavio kako je ovo bio poziv na buđenje za njega te da je njegov čin bio neprimjeren, obećavši kako se tako nešto više neće ponoviti”.

Njegova isprika međutim nije bila dovoljna da bi ga spasila od privremene suspenzije: “(Svećenik) će izostajati iz župe te će provesti određeno vrijeme razmišljajući o prošlim događajima. Također bi volio ispričati se za stvari koje su se dogodile” stoji u priopćenju.

Sve ovo događa se mjesec dana prije početka Međunarodnog euharistijskog kongresa koji bi se na Filipinima trebao održati od 24. do 31. siječnja 2016. godine. Kongres, na kojem se očekuje 15 000 hodočasnika, a na kojem bi trebao sudjelovati i Papin izaslanik, potaknut će raspravu o važnosti liturgije, ali i problemima koji ju okružuju.

Izolirani slučaj ili…?

Da liturgijski propusti i svećenici koji euharistiju koriste za samopromociju nisu isključivo problem Filipina, vidljivo je iz primjera talijanskog svećenika Bruna Maggionija. Spomenuti svećenik postao je planetarno popularan nakon što je tijekom obreda vjenčanja u župnoj crkvi počeo pjevati talijanski disco hit “Mamma Maria“.

Premda se ovakav način služenja liturgije i obreda često opravdava željom za “približavanjem puku” važno je imati na umu uzvišenost liturgije koja, kako piše u konstituciji o liturgiji Sacrosanctum Concilium, nije “privatni čin” već “slavlje Crkve koja je ‘Sakrament jedinstva'”. Isti dokument naglašava kako nitko, “pa ni svećenik”, po svom nahođenju “ništa ne dodaje, ne oduzima i ne mijenja” liturgiji (SS, 22 § 3).

Upravo gore spomenuti postupci  odmiču pozornost od Krista koji je “uvijek prisutan u svojoj Crkvi, napose u bogoslužnim činima” (SS, 7)

Tino Krvavica | Bitno.net

Ovaj članak [VIDEO] Svećenik se ‘provozao’ na hoverboardu po crkvi, biskupija ga suspendirala se prvo pojavio na Bitno.net.