Za 500 osnovnoškolaca iz Napulja i Rima koji su se u predvorju dvorane Pavla VI. u Vatikanu susreli s papom Franjom, subota 31. svibnja bio je nezaboravan dan

Foto: Vatican Radio

Za 500 osnovnoškolaca iz Napulja i Rima koji su se u predvorju dvorane Pavla VI. u Vatikanu susreli s papom Franjom, subota 31. svibnja bio je nezaboravan dan. Susret je organiziralo Papinsko vijeće za kulturu, u okviru „Dječjega predvorja narodâ”, kojemu je svrha, kako je objasnila Patrizia Martinez, odgovorna za tu inicijativu, da se djeca iz cijeloga svijeta međusobno upoznaju, razmijene dojmove o umjetničkim i sakralnim mjestima i spomenicima koji okružuju našu svakodnevicu, a često ih ne poznajemo. Mališani su u Vatikan stigli posebnim vlakom Talijanske državne željeznice, izvijestio je Radio Vatikan. 

Sveti Otac odmah se osjetio kao kod kuće, među brojnim radosnim i bučnim mališanima, koji su ga možda podsjetili na godine kada je, kao mladi isusovac, poučavao književnost u jednoj gimnaziji. Ovogodišnji pothvat, nazvan ‘Kopači svjetlosti’, uključuje djecu iz šest osnovnih škola iz Napulja, te iz dvije rimske škole, koja bi, zbog različitih problema, mogla napustiti školu. Ovom su prigodom, nakon prijeđenoga uvodnog didaktičko-kulturnog puta, posjetili Prisciline katakombe u Rimu, te katakombe svetoga Gennara u Napulju. 

Papa Franjo razgovarao je s djecom, polazeći od dara koji su mu donijeli, od biljke posađene u posudi sa zemljom iz katakombâ. Ustvrđujući zajedno s mališanima da se katakombe ne nalaze na nekoj plaži, na svjetlu dana, nego pod zemljom, u mraku, Sveti Otac rekao je da su mu tu zemlju iz mraka donijeli kako bi postala svjetlost, jer svjetlost je važnija od mraka, jer nam ona pruža radost i nadu. 

Biljka koja raste na toj zemlji predstavlja plodove za bolji svijet, a to ne omogućuje mržnja, nego ljubav, rekao je potom papa Franjo te objasnio mališanima kako je apostol Ivan, koji je bio Isusov prijatelj, kada je htio objasniti tko je Bog, rekao: ‘Bog je ljubav’. Bog je ljubav, ponovio je Papa, a mi idemo prema svjetlu kako bismo pronašli Božju ljubav. Ali, Božja je ljubav i u nama, pa i u mračnim trenucima. Ona je uvijek tamo skrivena, nikada nas ne napušta, rekao je Papa te potaknuo sve da se pouzdaju u Božju ljubav. 

The post Pet stotina osnovnoškolaca na susretu s papom Franjom appeared first on Bitno.net.

Zakon o blasfemiji žanje nove žrtve među kršćanima u Pakistanu. Posljednji se slučaj odnosi na četiri kršćanina, a tužena je i poznata televizijska postaja ‘Geo Tv’

Foto: www.asianews.it

Prema priopćenju agencije Fides, jedan je musliman, Hafiz Shah Fahad, u selu Mirpur Khas 17. svibnja zbog blasfemije policiji prijavio četiri kršćanina, tvrdeći da su na seoskoj željezničkoj postaji propovijedali te da su stoga teško uvrijedili osjećaje muslimana. Policija je kršćane zadržala na obavijesnom razgovoru.

Što se tiče drugoga vrlo poznatoga slučaja, kršćanin George Masih izjavljuje da su još nekažnjeni i na slobodi ubojice njegova oca, kojega su muslimani 14. rujna 2013. godine usred bijela dana zaklali uzvikujući „Alah je velik“, hvaleći se kako su uklonili „nevjernoga bogohulnika“. Nakon toga tužnog događaja, objašnjava George Masih, “u mojoj obitelji više smo mrtvi nego živi: bez posla smo, nitko nas ne želi zaposliti”.

Još je jedan težak slučaj sredinom svibnja pogodio zajednicu „ahmadi“, odnosno zajednicu takozvanih ‘muslimana heretika’, koju pravovjerni muslimani smatraju ‘sektom’. Naime, jedan je maloljetni musliman ubio Khalila Ahmada, člana spomenute zajednice, optuženoga zbog blasfemije, dok je bio u policijskoj postaji u Panjabu.

Zbog blasfemije je optužena i poznata pakistanska televizijska postaja „Geo Tv“. Predsjednik islamskoga foruma Sahibzada Hamid, optužio je postaju zbog „vrijeđanja vjerskih osjećaja milijuna osoba“ i objavio fatvu protiv televizijske postaje. Tužba se, priopćila je agencija Fides, temelji na činjenici da je postaja prenosila snimke plesa izvedenog uz sufi-glazbu koja se, prema tradiciji, izravno odnosi na Muhameda i njegovu obitelj.

RV/Bitno.net

The post Pakistanski zakon o blasfemiji ponovno se koristi za obračun protiv kršćana appeared first on Bitno.net.

Prema odluci većine članova švicarske organizacije za potpomognuto samoubojstvo simboličnog imena „Exit“, starijim će se osobama uskoro legalno moći ponuditi „potpomognuto samoubojstvo na temelju starosti“ bez „nepotrebnih“ konzultacija i razgovora s liječnicima

„Ovo nije zemlja za starce“ poznati je stih W.B. Yeatsa kojega bi, nažalost, mogli doslovno primijeniti na Švicarsku u kojoj će sudeći prema trendovima uskoro biti rijetkost susresti stariju osobu. Naime, prema odluci većine članova švicarske organizacije za potpomognuto samoubojstvo simboličnog imena „Exit“, starijim će se osobama uskoro legalno moći ponuditi „potpomognuto samoubojstvo na temelju starosti“ bez „nepotrebnih“ konzultacija i razgovora s liječnicima.

- Mi pomažemo ljudima koji teže kvaliteti života, a ne kvantiteti i bijednom preživljavanju bez kvalitete – kaže vodeći liječnik ove organizacije dr. Jérôme Sobel, te dodaje kako su članovi „Exita“ sve stariji pa su stoga i sâmi zahtijevali da se potpomognuto samoubojstvo omogući i onima koji su zdravi, ali u godinama.

Tako bi, prema Sobelovim riječima, osoba starija od 75 godina koja je na primjer gluha, a uskoro možda i slijepa, mogla zatražiti i dobiti njihovu pomoć.

- Ako joj mi ne pomognemo, netko bi nas mogao optužiti za zlostavljanje, budući da bi tjeranje takve osobe na život moglo postati mučenje – objasnio je dr. Sobel.

Podsjetimo, potpomognuto samoubojstvo u Švicarskoj je legalno i liječnici smiju pristati da nekome pomognu počiniti samoubojstvo (osim ako nije riječ o mentalno oboljeloj osobi), međutim postoji određena procedura koja uključuje savjetovanja i razgovore s liječnicima kako bi se između ostalog ustvrdilo da ne postoje „sebični motivi“. Novodonesena odluka spomenute organizacije starije bi osobe „oslobodila“ove „nepotrebne“ procedure.

- Potpomognuto samoubojstvo je duži postupak. Liječnici moraju obaviti razne testove i satima razgovarati s pacijentima, ispitujući imaju li valjanu motivaciju. Stariji ljudi za to jednostavno nemaju snage, a malo je i ispod časti – kaže Bernhard Sutter, dopredsjednik „Exita“.

Njihova razmišljanja međutim ne dijeli dr. Jürg Schlup, predsjednik Švicarskog liječničkog društva.
- Ne podržavamo ovu promjenu Statua koju je donio „Exit“. Ona je zabrinjavajuća, jer je nedopustivo zdrave starije ljude staviti pod pritisak da si moraju oduzeti život – kaže dr. Schlup.

Iako je u Švicarskoj „pravo na smrt“ legalno, Europski su za ljudska prava zatražio je od nje pojašnjenje uvjeta pod kojima se osobi koja ne pati od neizlječive bolesti može omogućiti potpomognuto samoubojstvo. U prilog ovom zahtjevu idu i rezultati studije Sveučilišta u Bernu koje je analiziralo 1301 slučaj potpomognutog samoubojstva od 2003. do 2008. godine, a prema kojima temeljni motiv za potpomognuto samoubojstvo nije fizička patnja već gubitak smisla života, samoća, napuštenost i problemi s okolinom.

Rješenje ovih problema, međutim, ne leži u potpomognutom samoubojstvu, već u ljudskoj zajednici, na što je nedavno ukazao i papa Franjo:
„Djeca i starije osobe dva su pola života, oni su najranjiviji, a nerijetko i najviše zaboravljeni. Društvo koje napušta djecu i zapostavlja starije siječe svoje korijene i zamračuje svoju budućnost. Uvijek kada je dijete napušteno, a starija osoba zapostavljena, to nije samo čin nepravde već pokazuje i neuspjeh toga društva. Brinuti se o djeci i starijima jedini je izbor civilizacije.”

Prema riječima Cicely Mary Saunders, medicinske sestre i osnivačice pokreta palijativne skrbi, „društvo u kojem osoba traži da ju se ubije podbacilo je u pružanju njege“, stoga potpomognuto samoubojstvo možemo nazvati „perverzijom sažaljenja“ jer, kako piše papa Ivan Pavao II. u glasovitoj enciklici „Evangelium vitae“, „pravo sažaljenje’ čini čovjeka solidarnim s patnjom drugoga i ne ubija onoga čija se patnja ne može podnijeti“.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net

The post U Švicarskoj, stariji ljudi uskoro će biti eutanazirani bez konzultacije s liječnicima appeared first on Bitno.net.

Na Danima otvorenih vrata udruga koji će se od 5. do 7. lipnja održati diljem Hrvatske, građani će se uz prigodan program moći još više upoznati s radom Udruge Zdenac

5. i 6. lipnja svoja će vrata građanima otvoriti i Udruga Zdenac, kako bi im približili svoje programe i aktivnosti. Predstavljanje Udruge održat će se u Splitu i Dugom Selu.

Split (Ante Petravića 1)

Vrijeme i datum održavanja:
5. lipnja 2014. od 12,30 do 15,00 sati

Dugo Selo (Ivana Gorana Kovačića 39)

Vrijeme i datum održavanja:
5. lipnja 2014. od 15,00 do 21,00 sati
6. lipnja 2014. od 15,00 do 21,00 sati

Udruga Zdenac neprofitna je organizacija civilnog društva, koja svoj rad temelji na kršćanskim vrijednostima. Pomaže starije osamljene i bolesne osobe, djecu bez roditelja, samohrane roditelje i siromašne u misijskim zemljama Afrike i Južne Amerike.

Bitno.net

The post Udruga Zdenac na Danima otvorenih vrata appeared first on Bitno.net.

Vjernost, postojanost i plodnost, tri su obilježja Kristove ljubavi prema Crkvi, a ujedno su i obilježja pravoga kršćanskoga braka – istaknuo je Papa u propovijedi na prijepodnevnoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta.

Neuobičajen prizor u kapeli, petnaest bračnih parova, koji su prije 25, 50 i 60 godina pred oltarom započeli zajednički život, našlo se pred Papom i oltarom da Bogu zahvale na ostvarenom cilju. Papa je u prigodnoj propovijedi govorio o tri stupa na koje se, prema vjerskom viđenju, oslanja bračna ljubav: vjernost, postojanost i plodnost. A bračnoj su ljubavi tri Kristove ljubavi uzor: ljubav prema Ocu, ljubav prema Majci i ljubav prema Crkvi – ustvrdio je Papa dodajući:

Velika je Kristova ljubav prema Crkvi. Krist je Crkvu zaručio. Crkva je njegova zaručnica: lijepa, sveta i grješna; On je ljubi, a njegova se ljubav odlikuje vjernošću, postojanošću i plodnošću. Sveti Pavao u jednoj poslanici veli: ‘Ako priznaš Isusa [pred ljudima] i Isus će tebe priznati pred svojim Ocem. Ako zaniječeš Krista, i on će tebe zanijekati; a ako mu nisi vjeran, Krist vjeran ostaje, jer ne može sebe zanijekati’. A Isusova ljubav u Crkvi je vjerna. Ta vjernost poput svjetlosti obasjava brak. Vjernost ljubavi. Uvijek je vjerna i neumorna u svojoj postojanosti – ustvrdio je Papa.

Bračna ljubav treba biti postojana, ustrajna, jer inače ne može ići naprijed. Postojanost u ljubavi, u teškim i lijepim trenutcima; u obitelji, s djecom i u gospodarskim teškoćama. Ljubav odolijeva, ide naprijed, nastojeći riješiti probleme i spasiti obitelj. Muž i žena se postojano svako jutro ustaju i vode obitelj naprijed – kazao je Papa, osvrnuvši se zatim na treće obilježje bračne ljubavi – na plodnost.

Isusova ljubav Crkvu oplođuje novom djecom, novim krštenjima, a bračna plodnost Crkvu jača. Ta plodnost može biti na velikoj kušnji u braku, kada nema djece ili su bolesna. Neki bračni parovi u takvim kušnjama gledaju prema Isusu i crpe snagu iz plodnosti koju Isus daje Crkvi. Dok na drugoj strani ima stvari koje se Isusu ne sviđaju, odnosno namjerno – sterilni brakovi – kazao je papa Franjo.

Ti brakovi ne žele djecu; žele neplodnost. Ova nas je kultura blagostanja uvjerila da je bolje bez djece! Tako možeš ići po svijetu, na bezbrižne godišnje odmore; možeš imati vilu u planini i bezbrižno provoditi dane… Možda je bolje imati psića, dvije mačke i njima posvetiti svoju ljubav? Zar ne? I sami ste to vidjeli…

Na kraju, takav brak u starosti doživljava gorčinu samoće. Nije plodan, jer ne čini ono što Isus čini sa svojom Crkvom: tj. da je oplođuje – zaključio je Sveti Otac.

Radio Vatikan| Bitno.net

The post Ima parova koji imaju pse umjesto djece, jer im je tako komotnije – takva namjerna sterilnost Isusu se ne sviđa appeared first on Bitno.net.

Pitanje kruha i vina, ako bi se s druge strane malo dublje upustili u razmišljanje o toj tajni, ne tiče se na prvom mjestu namirnica koje je Isus upotrijebio, iako i one imaju i te kako važan značaj, već se ta tajna počinje odmatati pogledom na ulogu hrane u Objavi općenito, a posebno u izvještajima koje nam donosi Sveto pismo

Zašto je Isus upotrijebio kruh i vino po kojima nam daruje samoga sebe, svoje tijelo i svoju krv, mogli bismo da objašnjavati nadugačko i naširoko, ali to je u biti Božja odluka, tajnovita ali ne baš ni tako nedokučiva. Pitanje kruha i vina, ako bi se s druge strane malo dublje upustili u razmišljanje o toj tajni, ne tiče se na prvom mjestu namirnica koje je Isus upotrijebio, iako i one imaju i te kako važan značaj, već se ta tajna počinje odmatati pogledom na ulogu hrane u Objavi općenito, a posebno u izvještajima koje nam donosi Sveto pismo.

Hrana se spominje već na prvim stranicama Starog zavjeta. Nakon stvaranja čovjeka, Bog određuje što je čovjeku za hranu. Hrana nema samo značenje za fizički opstanak čovjeka, ona kroz i po tome što osigurava fizički opstanak, postaje i simbol Božje brige za čovjeka. Bog je stvorio čovjeka, Bog mu osigurava i održava ga u postojanju.

Već drugo poglavlje Knjige Postanka, donosi nove stvari. Bog je podložio stvoreni svijet čovjeku. To nam Biblija govori onim izvještajem u kojemu Bog daje da čovjek smisli imena za sve životinje u rajskom vrtu. To davanje imena svim životinjama i pticama, u stvari označava spoznaju o stvorenom svijetu. Bog ne želi čovjeka samog, on želi da čovjek zaista bude slika Njegova, slika zajednice. Izvještajem o davanju imena životinjama i pticama, Sveto pismo nam govori o tome, da iako čovjek nastavlja djelo Božjeg stvaranja u spoznavanju svijeta i njegovom održavanju, ipak, samo stvorenje, sam materijalni svijet, nije ono u čemu se čovjek može ispuniti, ili kako to Pismo kaže nakon što je Adam dao ime svakoj životinji i ptici: “No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.“(vidi Post 2,18-25).  Čovjek nalazi ispunjenje u drugom čovjeku, u drugoj „slici Božjoj“ koja je kao i on sam, a zajedno u samom Bogu.

Plod drveta dobra i zla

Priča o čovječanstvu se nastavlja i opet se vraćamo na hranu. Bog je zasadio u vrtu razna drveća. Sa svih njih Adam, a kasnije i njegova Eva, smiju jesti, ali samo sa drveta spoznaje dobra i zla ne.  Na stranu što je zbog pogreške u prijevodu  jabuka proglašena inkriminiranom voćkom, taj plod i sam čin uzimanja toga ploda i to što su ga Adam i Eva pojeli, pretvara hranu u jedan od najsnažnijih simbola koji opisuju stanje palog čovjeka. Želja za jelom, koja je tako snažna u čovjeku, u gladnom čovjeku, najbolje opisuje ljudsku pohlepu, sebičnost i samoživost. Netko je rekao, govoreći o gladi u svijetu, da nije problem nahraniti siromašne, već nasititi bogate. Ali, priča o ovom plodu, o hrani po kojoj smo pali ima i dublje pouke. Time što su uzeli plod toga drveta i pojeli ga, njihova priroda se promijenila. Nastalo je u njima nešto što nisu mogli kontrolirati, što je ovladalo njihovim postojanjem. Postali su robovi svojih požuda. Požuda, kao jedna od osnovnih komponenata gladi, postaje osnovni pokretač čovjeka. Sve činimo kako bismo ju zadovoljili, a onda se iz te želje rađa i grijeh. Pojedeni plod sa drveta spoznaje, mijenja čovjekovu bit, kao što i hrana  mijenja naš organizam.

No, ovo još nije kraj porukama izvještaja o padu. Čovjek ne pada sam. Eva uzima sa drveta i daje Adamu. Oboje jedu, oboje zajednički okreću leđa Bogu. U toj zajedničkoj pobuni, od zajednice, od „muško i žensko stvori ih” (vidi: Post 1,27), od jednoga tijela, postadoše dvoje, otuđeni, okrenuti samima sebi. Postadoše od zajednice u jednom tijelu dva samca koji žive jedno pored drugog… i glođu se, tjerajući svoju pravdu, ispunjavajući svoje požude. Pad je prekid zajednice, a požuda uzrok razdora. Adam i Eva su slika čovječanstva. „Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim?“ (Jak 4,1) pita i odgovara sveti Jakov.  Ako je po zajednici pad, po zajednici i Spasenje, „po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće“(1Kor 15,21), kako kaže sv. Pavao.

Radi se o dvije vrste zajednice. Prvoj, onoj paloj zajednici koja se sastoji od običnog skupa pojedinaca koji joj pripadaju zato što u njoj ostvaruju neke interese i drugoj, koja nastaje, koja jest zajednica pojedinih osoba, ali ih ne spaja interes već ljubav, odsustvo sebičnosti. I nije čudo da Pismo, učeći nas o toj novoj zajednici, o tome kako ući nju, kako postati i ostati dio te zajednice, kao jedan od glavnih, ako ne i glavni simbol, stavlja hranu u prvi plan.

Hrana i zajednica, Isus Riječ života

Pogledajmo samo nekoliko slika. Abraham dočekuje tajanstvena tri gosta. Slika je to Svetog Trojstva. Ali, Abraham Trojstvu ne priprema hranu sâm – njegova obitelj, zajednica, priprema hranu kojom će Trojstvo biti počašćeno. Abraham žrtvuje najbolje što ima, ono što i njega i njegovu obitelj održava na životu kako bi ponudio drage goste i ugodio Bogu. Ta se slika nastavlja i odražava kroz čitav Stari zavjet, pa i Novi do trenutka kada se u Sinu Božjem usavršuju sve žrtve Staroga zavjeta. Čitav sustav starozavjetnih žrtvovanja uči o tome kako zajednica individua postaje, po odricanju, u istoj toj zajednici, jedno među sobom – zajednica osoba – a onda i jedno sa Bogom.

Izvještaj o izbavljenju iz Egipta je također prepun slika zajednice okupljene oko hrane, čineći simboličan govor o značaju rasta zajednice, njezinom odnosu prema životnim Božjim darovima. Izlazak započinje žrtvovanjem janjeta i mazanjem njegove krvi po dovratcima kuća. Zajednica blaguje žrtvovano janje, ne svatko za sebe, ali to janje daje snagu za put svakoj pojedinoj osobi. Ne kreće na put izbavljenja svatko sam za sebe, već u zajednici, predvođen Mojsijem, a Mojsije vođen od Boga. Prva pobuna u pustinji je pobuna vezana za hranu. Vjera zahtijeva samodisciplinu, zahtijeva odricanje. Najteže je odricanje od požuda, a upravo je slika toga sjećanje na lonce s mesom, dok su Hebreji još bili robovi. Meso je slatko, okus požude je slastan, jer je ugodan mojem  „ja“, ali slast je toliko velika da zasjeni okus ropstva. Ima li bolje slike iskustva kojeg svakodnevno proživljavamo. Čak i mana i prepelice, Božji darovi, nisu za našu požudu dovoljno dobri. Čitavo vrijeme imamo pralik liturgije, pralik koji nas priprema za onu potpunu sa Isusom Kristom i u Njemu.

Jedan događaj je osobito važan. Mojsije odlazi na goru Sinaj, narod ostaje u podnožju. Traje kozmička liturgija, munje, grmljavina kao zvuk trublja, oblaci, kao dim tamjana kojim se kadi oltar, ali u središtu te liturgije nije hrana, u središtu je Riječ Božja, zapravo Deset Riječi Božjih, Dekalog, Deset Zapovijedi. Iako se može činiti da na ovom mjestu  ne stoji ono što smo rekli – da je čitava povijest spasenja isprepletena zajednicom i hranom – ipak, ovdje je to i te kako prisutno! U središtu ove kozmičke liturgije, koja je pralik liturgije Kristove, liturgije Crkve, nalazi se ona prava Hrana i ono pravo Piće, Riječ Božja, sam Logos, Isus Krist.

U Evanđelju po Ivanu Isus govori:“Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko“ (Iv 6, 55). Isus se rađa u Betlehemu – bet lehem – kuća i kruh/hrana – dvije riječi koje čine ovo ime, Isus svojim rođenjem i svijet pretvara u kuću hrane, u Betlehem, ali kuću one prave hrane i pića, nakon kojih se ne žeđa i ne gladuje (vidi Iv 4,14), jer „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ (Mt 4,4). „Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1,14) – Riječ, koja je sam Isus, predana je Crkvi, zajednici da je prenosi dalje, da hrani narod Božji. Upravo ta zajednica, koja je othranjena i koja nastavlja hraniti članove Riječju Božjom, ta zajednica, koja nije skup odvojenih pojedinaca već zajednica osoba koje žive vezom ljubavi, jest Tijelo kojem je Krist Glava. Jelo i piće savršeno.

Zašto baš kruh i vino? Nije dakle, tako teško otkriti zašto je Isus upotrijebio baš kruh i vino. Potrebna je zajednica da pripremi i kruh i vino. Potrebno je uzgojiti pšenicu, požnjeti, samljeti u brašno, umijesiti, ispeći, potrebno je zasaditi vinograd, braniti ga, uzgajati dok ne rodi, a onda sakupiti grožđe, iscijediti ga, pripremiti vino. Kruh nas održava na životu, on je, kao osnovna namirnica u mnogim kulturama, slika samog života („kruh naš svagdanji daj nam danas“ molimo u Očenašu), a vino je znak onoga što razveseljuje dušu. Vjera nije samo ozbiljnost očekivanja vječnog života, već i radosti postojanja. Ali, kao što je i za kruh i vino potrebna zajednica koja ih priprema, tako je i za vjeru potrebna zajednica koja tu vjeru živi i prenosi. Zajednica ne nastaje sama po sebi, već se ostvaruje u Isusu Kristu, Glavi Crkve, pa tako budući da je sam Isus Hrana Crkvi, euharistija čini Crkvu, a Crkva sama budući da je jedno tijelo sa Glavom, Isusom Kristom, čini euharistiju. Tako imamo zajednicu i hranu na početku ljudskog bivstvovanja i na kraju. Počeli smo sa rajskom hranom, koju nismo dobro upotrijebili i pretvorili je u tvrdi, zemaljski kruh, a završavamo sa tvrdim, zemaljskim kruhom, koji po Isusu ponovo postaje rajska hrana.

Don Aleksandar Ninković | Bitno.net

The post Zašto nam se Isus daruje baš preko kruha i vina? appeared first on Bitno.net.

Prva lipanjska nedjelja privukla je brojne vozače i njihove obitelji u svetište Majke Božje Jeruzalemske na Trški Vrh ponad Krapine, gdje je održano tradicionalno 47. vozočašće, najstarije hrvatsko molitveno-blagoslovno okupljanje vozača i motornih vozila koje su 1968. godine pokrenuli urednici Glasa Koncila

Foto: IKA

Euharistijsko je slavlje predvodio povjerenik Zagrebačke nadbiskupije za pastoral osoba s posebnim potrebama, duhovnik zagrebačkoga Caritasa i predsjednik humanitarne udruge “Job” Dragutin Goričanec, u suslavlju s v.d. ravnateljem i glavnim urednikom Glasa Koncila mons. Ivanom Miklenićem, te domaćinom krapinskim dekanom i župnikom Tomicom Šestakom, izvijestio je portal Glasa Koncila.

“Važno je na put ići zajedno s dobrim Bogom”, poručio je Goričanec pojasnivši da kada “sve stavimo u Božje ruke, tada imamo sigurnost da će sve dobro završiti, bez obzira na kušnje koje nas mogu zadesiti” na putu. Potaknuo je vjernike vozače da ne budu ljutiti u prometu, već da imaju razumijevanja prema onima koji nisu toliko vješti vozači, kao i da mole za one koji drsko voze. Posebice ih je pozvao da otvore svoje srce prema onima koje na putovanju zadesi nevolja, jer – kako je rekao – “dobri nam je Bog dao tehnička pomagala i da više dobra učinimo”. 

Na kraju misnoga slavlja riječi zahvale izrekli su mons. Miklenić i župnik Šestak. Glavni je urednik Glasa Koncila podsjetio kako GK već niz desetljeća zajedno s krapinskim župnicima, čuvarima svetišta Majke Božje Jeruzalemske, organizira to tradicionalno vozočašće, te je pozvao sve okupljene vjernike da se u svojim molitvama prisjete i onih koji su stradali u prometu. Održana je zatim igra tombole za koju je nagrade osigurao Glas Koncila, a uz vrijedne knjige, koje je mons. Miklenić ukratko i predstavio, prve su dvije nagrade bile godišnja pretplata na Glas Koncila, te na Mali koncil – Mak. 

Nakon euharistijskoga slavlja blagoslovljeni su svi okupljeni vozači i putnici, kao i njihovi “metalni ljubimci” kojih je ove godine na Trškome Vrhu bilo četiristotinjak. Prije misnoga slavlja pobožnost križnoga puta predmolio je krapinski trajni đakon Slavko Milaković, dok su mnogi vozači pristupili i sakramentu pomirenja, a ispovijedali su franjevci iz krapinskoga samostana o. Rikard Patafta i o. Jakov Ripić.

IKA/Bitno.net

The post Održano tradicionalno 47. vozočašće Gospi Jeruzalemskoj appeared first on Bitno.net.

Putem Caritasa Zagrebačke nadbiskupije stanovništvu poplavljenih područja do sada su upućene 141 tone humanitarne pomoći

Dva šlepera humanitarne pomoći ukupne težine 23 tone upućena su 2. lipnja poplavljenima na području Caritasa Biskupije Banja Luka. 

Pošiljka je dio pomoći vjernika okupljenih u hrvatske katoličke zajednice i hrvatske udruge u Stuttgartu koja je proteklih dana zahvaljujući voditelju misije fra Zvonku Toliću stigla u skladište Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Pomoć se sastoji od hrane, vode, higijenskih potrepština, odjeće i madraca.

Zajedno s ovom pošiljkom putem Caritasa Zagrebačke nadbiskupije stanovništvu poplavljenih područja do sada su upućene 141 tone humanitarne pomoći.

The post Caritas Zagrebačke nadbiskupije uputio pomoć banjolučkom Caritasu appeared first on Bitno.net.

Uoči putovanja na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, hrvatsku nogometnu reprezentaciju sa stožerom i pratnjom primio je u ponedjeljak 2. lipnja u Nadbiskupskom dvoru zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Foto: Bernard Čović/Glas Koncila

Predvođeni izbornikom Nikom Kovačem i predsjednikom Hrvatskoga nogometnoga saveza (HNS) Davorom Šukerom reprezentativci su u “žutom salonu” izrazili želju dobiti Božji blagoslov prije početka natjecanja u skupini A s Brazilom, Kamerunom i Meksikom.

“Vjerujem da će naša reprezentacija i u Brazilu svojim ponašanjem, trudom i karakterom biti najbolji veleposlanik naše prekrasne domovine Hrvatske. Ali i da ćemo sve emocije takvog natjecanja podnijeti kako i priliči, skromno i dostojanstveno u pobjedi, ali bez srdžbe i mržnje u porazu”, kazao je izbornik Kovač a prenosi mrežna stranica Glasa Koncila.

Kardinal Bozanić čestitao je igračima i stožeru, ustvrdivši kako su pobjednici samim odlaskom u Brazil. Napomenuo je kako su nogometaši istinski predstavnici Hrvatske koji će mnoge svojim nastupima približavati domovini.

“Vi ste graditelji zajedništva u hrvatskom narodu i u hrvatskoj domovini. Naše društvo je nažalost dosta iznutra i podijeljeno. Najbolji graditelji zajedništva ste upravo vi, koji okupljate tolike oko zajedništva ideala i zajedničkog cilja, dobra i uspjeha za Hrvatsku. Zato vam odajem priznanje i radujem se s vama”, istaknuo je zagrebački nadbiskup.

“Kad budete stavili ruke na srce i zapjevali Lijepu Našu, onda sa svim srcem pođite u bitku, u borbu, u osvajanje, i znajte da tog momenta će tolika srca u Hrvatskoj kucati samo za jednu stvar, za vas i za domovinu Hrvatsku. Bit ćemo s vama. Bit ćemo vam blizu. Želim vam obilje Božjeg blagoslova i da budete nositelji i pronositelji onoga lijepoga što Hrvatska može ponuditi svijetu”, dodao je kardinal Bozanić te svim igračima poklonio krunicu, spomen na posljednji pohod Pape Hrvatskoj. Nogometaši su uzvratili darivajući dres s brojem 10 i kardinalovim prezimenom, te povijesni prikaz hrvatskih kraljeva i kraljica.

“Tko želi dobro hrvatskom društvu treba željeti dobro i hrvatskom nogometu. Ove krunice nas podsjećaju na Papin pohod a mogli bi poslije zajedno ići papi Franji na hodočašće u Rim. Kao pobjednici”, zaključio je kardinal Bozanić. Reprezentacija Hrvatske prvu utakmicu s domaćinom odigrat će 12. lipnja u Sao Paolu.

IKA | Bitno.net

The post Hrvatski nogometaši prije odlaska u Brazil posjetili kardinala Bozanića i tražili blagoslov appeared first on Bitno.net.

Pomoć stradalima na poplavljenim područjima bila je tema izvanrednog plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije koje je pod predsjedanjem predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića održano 2. lipnja u sjedištu HBK u Zagrebu

O razmjerima stradanja izvijestili su biskupi onih biskupija čiji su vjernici i župe zahvaćeni katastrofalnim poplavama. Biskupi s pogođenih područja zahvalili su na kolegijalnosti, brizi i solidarnosti koju su pojedine biskupijske zajednice pokazale prema najteže stradalima na području njihovih biskupija.

Istaknuta je zauzetost župnika poplavljenih župa koji su se snažno angažirali u pomaganju svojim župljanima i drugim sumještanima kao i velikodušni angažman mnogih svećenika, redovnika i redovnica, vjeroučitelja i vjernika laika diljem Hrvatske i iseljeništva u molitvi i prikupljanju pomoći.

Hrvatski biskupi odlučili su darovati za pomoć stradalima u poplavama 12 milijuna kuna.

Na zasjedanju je istaknuto da je do sada Katolička Crkva u Republici Hrvatskoj za pomoć ugroženim područjima izdvojila više od 6,5 milijuna kuna od čega je dio usmjeren Caritasima u Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Osim toga Hrvatski Caritas je 17. svibnja ove godine pokrenuo akciju prikupljanja pomoći u kojoj je do sada prikupljeno više od 3,2 milijuna kuna. Akcije prikupljanja novčane pomoći na svojim područjima provode biskupijski i župni Caritasi. Tim je putem na poplavljena područja upućena i pomoć od nekoliko stotina tona različite robe.

Budući da je sada važno ne samo hitno intervenirati, nego i strateški planirati i promišljati kako najbolje pomoći onima koji su najpotrebniji, Hrvatski Caritas uputio je poziv nadležnim državnim institucijama za osnivanje tijela za bolju koordinaciju aktivnosti u pružanju pomoći.

Hrvatski biskupi zahvaljuju svima koji su se uključili u akciju pomoći stradalima te i dalje pozivaju i potiču vjernike kao i sve ljude dobre volje da sudjeluju u prikupljanju pomoći: pozivom na donacijski telefon 060 90 10; uplatom na žiro-račun Hrvatskog Caritasa: IBAN HR05 2340 0091 1000 8034 0, poziv na broj 175 te prilozima u svojim župama.

Pojedinosti o aktivnostima koje poduzima Katolička Crkva za pomoć stradalima od poplava mogu se pratiti na mrežnoj stranici www.caritas.hr, navodi se u priopćenju upućenom 3. lipnja iz Tajništva Hrvatske biskupske konferencije.

Biskupija-sisak.hr

The post Biskupi za pomoć stradalima u poplavama odvojili 12 milijuna kuna appeared first on Bitno.net.

Informacija o oslobađanju na smrt osuđene sudanske kršćanke je demantirana

Nažalost, dobra vijest iz Sudana koja je govorila kako će vlasti osloboditi Meriam Yahia Ibrahim Ishag (27), kršćanku koja je osuđena na smrt zbog svoje vjere, demantirana je.

Informaciju su opovrgnuli oni isti koji su je i dali – dužnosnici sudanskog ministarstva vanjskih poslova. Iz tog je ministarstva ranije objavljena informacija kako će Meriam biti oslobođena. Međutim, nakon toga odvjetnik sudanske kršćanke rekao je kako odluku o njezinom oslobađanju može donijeti samo šerijatski sud koji ju je i osudio na smrt, a ne diplomatska institucija. Ubrzo, glasnogovornik ministarstva demantirao je informaciju o oslobađanju, ne nudeći pojašnjenje zašto je laž izašla u javnost.

Podsjetimo, Meriam je osuđena na smrt jer je šerijatski sud smatra otpadnikom od islamske vjere. Ona je odgojena kao kršćanka, ali sud u Sudanu smatra da je muslimanka jer je njezin otac, koji je ostavio obitelj kada je ona imala šest godina, musliman. Također se udala za kršćana, a pošto je sud smatra muslimankom, to je nedopušteno.

Majka 20-mjesečnog sina koji je također s njom zatočen, Meriam je nedavno rodila kći u zatvoru. Molitve za nju, dakle i dalje su potrebne, a peticiju za njezino oslobađanje možete potpisati na stranici Change.org.

G. An. | Bitno.net

The post Osuđenu sudansku kršćanku neće pustiti na slobodu – i dalje joj prijeti smaknuće appeared first on Bitno.net.

Ako u web-tražilicu utipkate riječi “Francis kisses hands“, možda ćete naići na priču o papi Franji kako ljubi ruku ekumenskog patrijarha, ljubi ruke preživjele žrtve holokausta, ili “podignutih obrva” gledati u fotografiju na kojoj papa Franjo ljubi ruku svećenika koji je i homoseksualni aktivist.

Ili ćete možda pronaći ovu priču, nešto stariju. Izvorna priča datira iz 13. stoljeća, a riječ je o drugom Franji:

Svetac je bio blizu kraja svog života, nije mogao hodati i patio je zbog stigmi i teške bolesti očiju. Kada je proveden kroz jednu regiju, neki ljudi iz obližnjega grada došli su zatražiti njegovu pomoć za svog župnika. Otkrili su da im je svećenik bio uključen u skandalozne odnose s jednom ženom iz toga grada. Svetac je doveden u grad i predstavljen svećeniku pred svima. Mislili su kako će svetac ukoriti palog svećenika. Sveti Franjo je umjesto toga pao na koljena, uzeo svećenikove ruke u svoje stigmatizirane ruke i poljubio ih rekavši: “Sve što znam i sve što sam htio znati jest da mi ove ruke daju Isusa.“

Rečeno je da se svećenik obratio.

Možda želite da Papa djeluje nešto drugačije umjesto da nasljeduje sveca. Možda ga želite vidjeti kako okreće leđa istim ljudima kojima i vi okrećete leđa, da kao grom ošine grješnike koji su vama posebno odvratni. Ali umjesto toga on: ljubi ruke. On pokazuje da smo ovdje kako bismo međusobno donosili Krista jedni drugima.

Čujemo da papa Franjo šalje “pogrešne poruke” kada se druži s grešnicima, kao s onim aktivističkim svećenikom. No, to je ista poruka koju je Bog poslao Adamu kada ga je zvao u vrtu. To je ista poruka koju je Isus poslao kada je ispričao priču o izgubljenom sinu. Kada čovjek griješi, Bog ga zove, moli ga da mu se vrati.

Ruke sa stigmama posegnule su za rukama koje su ubijale, mučile, sve potratile ili izdale.

(Izvor: blog: Da Mihi Animas; prijevod: Quo vadis Croatia)

The post Franjin poljubac u ruku svećenika gay aktivista je sablazan ili…? appeared first on Bitno.net.

Obraćenje na kršćanstvo Boba Dylana, vjerojatno najznačajnijeg autora popularne glazbe u povijesti, koje se dogodilo krajem 1970-ih, odjeknulo je svojedobno poput eksplozije u glazbenoj industriji. Glazbenik čije su pjesme artikulirale i definirale smjer u kojem su se godinama kretale kontrakultura mladih i njihova politička artikulacija počeo je govoriti o za njegove sljedbenike novom rješenju za nepravde svijeta u kojem živimo – Isusu Kristu i vjeri u Njega. Bilo je to, kako je i sam glazbenik rekao, previše za ljude koji su do jučer u Dylanu vidjele “proroka”, a sada tek “fanatika”. “Nisu znali što bi sa mnom”, govorio je Dylan. Bitno.net će u nastavcima objaviti osvrte autora Tonija Matošina na tri ključna albuma Dylanove “kršćanske faze” – “Slow Train Coming”, “Saved” i “Shot of Love”. Kompleksna autorska ličnost, Dylan je u međuvremenu svoj izraz udaljio od onog koji se može čuti na ova tri albuma, ali oni ostaju klasicima popularne glazbe nadahnute Evanđeljem. Tekstovi su originalno objavljeni na glazbenom portalu Soundguardian.

“Ja spašen sam krvlju Jaganjčevom”, svečano pjeva Bob Dylan pred ulaskom u peto desetljeće života u naslovnoj pjesmi svoga prvog albuma za osamdesete, još se više time udaljujući od mat(r)ice rock-establishmenta i publike koja ga je do tu slijedila. I povlači popriličan paradoks, kad se sve uzme u obzir. Taj refren slijedi, zapravo, temeljnu kršćansku istinu i, kao takvu, jednu od tekovina zapadne civilizacije kakvu poznamo. S druge, pak, strane, imamo popularnu kulturu koja je svoje zavidne snage uprtila upravo na suprotnosti tih istih istina i tekovina – na hedonizam, odnosno, relativističko brisanje odgovornosti za “riječi, djela i propuste” te na odbacivanje religioznosti, odnosno, miksanje duhovne kaše “po dnevnim potrebama”, sa sastojcima po načelu “best of” po svačijim osobnim željama i komoditetima, stoga lišeno i najosnovnijih postulata poniznosti. Tako je, eto, baš Dylanovo obraćenje na kršćanstvo i njegovo glasno i jasno, neuvijeno “opjevavanje” tog procesa dovelo do obrata u kojem, dakle, jedan od barjaktara te iste kulture (doduše, tituliran ne svojom željom ni nakanom) počinje negirati i napadati njezine nepisane osnove te u ulozi svojevrsnog konzervativca ili lika kakvog bi očekivali na nedjeljnim misama šokira i “sablažnjuje”, što je gard i pozicija rezervirana za lijevi, avangardniji, “progresivniji” segment društva!

I dok je nakon “Slow Train Coming” možda i bilo opravdanja sumnjama kako je Dylan, u svom stilu, namjerno pucao na takve paradokse i pozicije, drugi mu “vjerski” album, “Saved”, gotovo eksplicitno govori o iskrenosti njegova okretanja Kristu. Dok je prvi – tipično za obraćenika – nastojao u svojoj zapremini sabiti što više “velikih saznanja”, što više prorokovati pa tako manje spremnima na packe zvučati i napadački, čak mrziteljski, novi album, baš kao nova stepenica donosi izražajniju sabranost i mirniji duh. Na omotu Dylan citira starozavjetnoga proroka Jeremiju – “Evo dolaze dani, riječ je Jahvina, kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez” – jasno upućujući na svoja nadahnuća i nade, ali i ističući prožimanje i nerazdvojnost Staroga i Novoga zavjeta, a time i temelj svoje osobne “preobrazbe” i nadilaženje gnostičkih i new-age teza svojstvenih mnogim mu kolegama i dojučerašnjim istomišljenicima. Da, Dylan se tu uistinu osjeća pomireno i oslobođeno – pomireno s Bogom do razine pitanja što on sada može učiniti za Njega (“What Can I Do for You?”) i u poniznosti oslobođeno okova lažnih sloboda (“Saving Grace”) – i ima predirljivu potrebu da to dijeli.

Zato je “Saved” zvučno mekši i time manje muzički izazovan od prethodnika. Dylanovi koncerti u to vrijeme bili su lišeni starih pjesama; on ih je odbijao izvoditi i time navlačio dodatni bijes obožavatelja koji su počeli takve nastupe doživljavati kao mise i propovijedi, glasno i jasno, čak grubo negodujući. “Saved” se nadovezao baš takvim ugođajem, gdje se sve nježno stopilo s porukama koje je morao izreći. Otvaranje s obradom često izvođene pjesme Joea Red Hayesa “A Satisfied Mind” tako je na spojištima gospela i bluesa više nego efektno pogođeno: pjevajući o nadmoći duhovnog nad tjelesnim, Dylan stvara novo djelo na samim temeljima svoga obraćenja. Razoružavajuća “Covenant Woman” (Samo čekam da me Gospodin iznova izgradi i napuni…) te možda najindikativnija “What Can I Do for You?”, u kojoj donedavni pjesnik ulice priznaje da je napokon utažena sustavno poricana glad i na koljenima pita što može on učiniti za Njega, sačinjavaju svojevrsni zaglavni kamen albuma. Stihovi poput čovjek postaje sve mudriji u vlastitim očima a natjeran je da vjeruje u laži tu postaju nove strelice upućene svijetu koji, bar kulturno, politički i medijski, preslaguje i niže neka nova, daleko materijalnija i opipljivija božanstva i prioritete.

No, pjesničko-muzički niz koji čini “Saved” posebno upečatljivim i duboko iskrenim započinje s veličanstvenom, gospelom prošaranom “Pressing On”. Natopljena poniznošću kakvu, na žalost, ne uspijevaju ni razumjeti a kamoli uvažiti svi ovovjeki aktivisti od Los Angelesa do Moskve, ona u vrlo malo riječi dočarava svijet iza Svijeta: Kakav to znak oni trebaju kad sve dolazi iznutra, kad je ono što je izgubljeno nađeno, ono što će biti već se zbilo?, iznosi Dylan na površinu pomirišta svoje i tvoje prošlosti i sadašnjosti. “In the Garden” evocira neke od najimpresivnijih stranica Novoga zavjeta, dok “Saving Grace” prijeti suzama i eksplozijama, u lijepoj, skromnoj melodiji otkrivajući tragove Milosti, kojoj autor duguje najponizniju zahvalnost. Ako je prvi dio albuma postavio prizorište, ovaj drugi dio na tu istu binu iznio je srce, iznio je dušu iznad golog, bez poniznosti jalovog intelekta. Baš tu Dylan dokazuje ne samo svoje duboko razumijevanje Biblije i kršćanskog nauka koji su mu se po rukama ionako motali prilično dugo, već i rast i srastanje sa svojim izvorištima. Krist za njega očito više nije figura za poigravanje novim legendama i subjektivnim “istinama”, već sveprisutni i trajno svijetleći Put, Istina i Život. Da, živi Bog, doslovno i bespogovorno. Nije i neće svaki obožavatelj “Highway 61 Revisited” to moći prihvatiti niti to mora biti tako, ali Kalvarija koju je Bob Dylan zbog ovoga i srodna mu dva albuma prošao ukazao je na dvostruke kriterije popularne kulture i bitne razlike “progresivna” i, kako pjesma kaže, “zadovoljna” uma.

Jesam li se predao volji Božjoj ili se i dalje ponašam kao da sam ja gazda?, pita se podno svoga križa jedan od najvećih umjetnika koje je popularna kultura iznjedrila. Postavlja pitanje sebi, ali definitivno ne samo sebi. Primivši za to pljuske i sline, osude i presude, drvlja i kamenja, samo je, zapravo, živim primjerom svjedočio i potvrdio Riječ koju mnogi od nas uporno, naoružani lažnim zastavama i uljuljkani egom sklepanim sigurnostima, pokušavaju pisati malim početnim slovom.

Toni Matošin | Bitno.net

The post ‘Saved’ – album natopljen poniznošću koju pop kultura i njezini idoli nisu mogli razumjeti appeared first on Bitno.net.

Prijave za ovogodišnje Modrave počele su u ponedjeljak 2. lipnja i to prema sljedećem rasporedu:

Od 2.6. do 8.6. isključivo za mlade koji nisu bili nikad na Modravama.
Od 9.6 do 22.6. i za one koji su već bili na Modravama (najviše 3 puta).

U svakom tjednu će biti fiksne kvote za sudionike prema sljedećoj raspodjeli:

75% novih sudionika
25% sudionika koji su već bili

Dobna ograničenja za sudjelovanje ove godine variraju po tjednima te su dana u sljedećoj tablici:

Proces prijave:

0. KORAK: upoznaj se s Modravama i pravilima kampa

O Modravama možeš pročitati na sljedećem linku

S pravilima kampa se obavezno upoznaj na sljedećem linku

1. KORAK: odaberi jedan termin:

Svaki sudionik prijavljuje se za samo jedan od ponuđenih termina. Ukoliko je željeni termin popunjen, formira se lista čekanja, o čemu ćete biti obaviješteni.

2. KORAK: ispuni prijavnicu

Prijave zaprimljene prije 2.6. u 00:00 neće biti uvažene! Isto vrijedi i za početak prijava za one koji su već bili na Modravama.

3. KORAK: pričekaj da ti modravski tim pošalje potvrdni e-mail o primitku tvoje prijave i slobodnom mjestu koje će ti biti dodijeljeno

4. KORAK: u roku od 7 dana od primitka e-maila na opću uplatnicu uplati participaciju u iznosu od 300 kn

Broj računa: HR9124840081500146100 (RBA)

Primatelj: SKAC Palma, Palmotićeva 31, Zagreb

Uplatitelj: IME I PREZIME (tko god uplaćuje, navesti ime sudionika)

Opis plaćanja: IME I PREZIME SUDIONIKA, PARTICIPACIJA ZA MODRAVE + navesti termin

Uplatiti možeš i u uredu SKAC-a, Palmotićeva 31, I. kat, radnim danom od 16 do 19 h.

Nakon što se zaprimi tvoja potvrda o uplati dobit ćeš obavijest da je tvoja prijava potpuna. Ukoliko ne izvršiš uplatu u navedenom roku, smatrat će se da si odustao/la i pružit će se prilika nekome s liste čekanja.

U slučaju odustajanja nakon uplate novac se ne vraća.

The post Počele prijave za ovogodišnje Modrave appeared first on Bitno.net.

Nepoznata naoružana skupina otela je 2. lipnja ravnatelja afganistanskoga ogranka Isusovačke službe za izbjeglice (JRS), o. Alexisa Prema Kumara. Do sada nijedna skupina nije preuzela odgovornost za otmicu, zbog čega smo vrlo zabrinuti za njegovo stanje, kazao je južnoazijski provincijal

Foto: www.jrsusa.org

Nepoznata naoružana skupina u zapadnoj afganistanskoj provinciji Herat, otela je 2. lipnja ravnatelja afganistanskoga ogranka Isusovačke službe za izbjeglice (JRS), o. Alexisa Prema Kumara, izvijestio je Radio Vatikan. O. Kumar, isusovac indijskoga porijekla, otet je prilikom odlaska u jednu školu, radi istraživanja obrazovnog sustava među izbjeglicama. Glasnogovornik indijskoga Ministra vanjskih poslova, Syed Akbaruddin, potvrdio je vijest o otmici na Twitteru, a koju je prenijela agencija AsiaNews.

Prema riječima isusovačkoga provincijala za Južnu Aziju, ta je skupina muškaraca navodno iz Sohadata, mjesta izvan provincije Herat. Četrdesetsedmogodišnji o. Kumar, koji se nedavno vratio iz Irana i Pakistana, u trenutku je otmice odlazio u posjet školi za djecu afganistanskih izbjeglica. Prema riječima provincijala, koje je prenijela nezavisna katolička agencija Ucanews pri otmici nije bilo nasilja. Otmičari su samo došli te ga poveli sa sobom.

O otmici je obaviješten indijski konzulat i afganistanske snage sigurnosti te je potraga za svećenikom započela. Do sada nijedna skupina nije preuzela odgovornost za otmicu, zbog čega smo vrlo zabrinuti za njegovo stanje, kazao je južnoazijski provincijal. O. Alexis Kumar član je isusovačke provincije Madurai iz Tamila Nadua, a više od 10 godina djeluje pri Isusovačkoj službi za izbjeglice.

The post U Afganistanu otet indijski isusovac appeared first on Bitno.net.

Isus moli za svakog od nas, pokazujući Ocu svoje rane – istaknuo je Papa u propovijedi na svetoj misi u Domu svete Marte. Papa je rekao da je Isus naš odvjetnik koji nas brani, iako smo krivi i počinili smo mnoge grijehe.

Foto: Vatican Radio

Osvrćući se na liturgijska čitanja, Papa je u propovijedi govorio o Isusovoj posredničkoj molitvi. Opraštajući se od svojih učenika, prije svoje muke, Isus je izrekao utješnu istinu koja nas potiče na razmišljanje. Isus s Ocem razgovara i kaže: „Ja molim za njih.“ Isus za nas moli. Kao što je molio za Petra i preminuloga Lazara. Isus ne moli za svijet, nego moli za svoju Crkvu – ustvrdio je Sveti Otac. 

Apostol Ivan, razmišljajući o tomu i misleći na nas grješnike, veli: „Ne griješite, ali ako netko i sagriješi, imamo odvjetnika kod Oca; jednoga koji za nas moli i pred Ocem nas brani i opravdava.“ Trebali bismo dobro razmišljati o ovoj istini, o ovoj stvarnosti – u ovom času, Isus za mene moli. U životu mogu ići naprijed jer imam Branitelja, pa i ako sam kriv i veliki grješnik… Dobar je to branitelj; i Ocu će govoriti o meni – rekao je Papa.

On je Branitelj, a poslao nam je Tješitelja. Kada u župi, kući ili obitelji imamo neku potrebu, nekakav problem, trebamo se obratiti Isusu da moli za nas. A kako Isus danas moli? zapitao je Papa odgovarajući: Mislim da s Ocem ne govori mnogo; ne govori, nego ljubi. Ali jamačno danas čini jedno, uvjeren sam: pokazuje Ocu svoje rane, te svojim ranama moli za nas, kao da Ocu govori: Oče, ovo je cijena njihova spasenja! Pomogni im, štiti ih. Ovu sam tvoju djecu spasio ovim ranama.

Inače se ne može shvatiti zašto se Isus nakon uskrsnuća pokazao u proslavljenu tijelu, bez modrica i znakova muke, a zadržao je rane. Zašto ih je ponio u nebo? – Da moli za nas; da Ocu pokaže cijenu plaćenu za nas. Ovo je cijena, te ih nemoj ostaviti same! Pomogni im – objasnio je papa Franjo dodajući:
Vjerujmo da Isus za nas posreduje. A kad se molimo potičimo Isusa: Isuse, moli za mene; pokaži Ocu svoje rane koje su i moje; rane su to prouzročene i mojim grijehom; mojim problemima. Isus u ovom trenutku Ocu pokazuje svoje rane. Sjetimo se Isusovih riječi Petru: Petre, molit ću za tebe da tvoja vjera ne malakše. Budimo sigurni da On moli za svakog od nas. Pouzdajmo se u tu Isusovu molitvu pred Ocem – potaknuo je na kraju ponovno Sveti Otac.

RV/Bitno.net

The post Papa Franjo: Isus moli za svakoga od nas appeared first on Bitno.net.

Kada je s kamenom o vratu bačen u rijeku, dugo je ostao na površini vode i hrabrio svoje vjernike da se ne boje. Rekao im je: “Sad tek u pravom smislu izvršavam svoju svećeničku službu, kad ću samoga sebe prinijeti za žrtvu Bogu.”

Jedan je od Sisačkih biskupa bio sveti mučenik Kvirin. Biskupovao je u Sisciji od 284. do svoje smrti 303. Živio je u vrijeme posljednjih velikih progona kršćana koje je provodila rimska vlast u vrijeme vladavine careva Dioklecijana i Maksimilijana. Najstariji podatak o njegovu mučeništvu imamo od sv. Jeronima, koji se poziva na Kroniku Euzebija Cezarejskoga iz godine 309.

Martirologij sv. Jeronima spominje sv. Kvirina 4. lipnja, a govori da je pokopan u Sabariji, u Panoniji, današnji Szombately u Mađarskoj.

Negdje početkom V. st. tijelo sv. Kvirina preneseno je u Rim, te sahranjeno u mauzoleju Platonia iza apside svetog Sebastijana, na Apijevoj cesti. Ondje je bio veoma čašćen od rimskih hodočasnika u VII. st., kako nam svjedoče razni hodočasnički zapisi.

Najstariji i povijesno prilično prihvatljiv izvještaj o mučeništvu sv. Kvirina govori da je za Dioklecijanova progonstva, po nalogu namjesnika Maksima, bio uhvaćen. Pokušao je, doduše, pobjeći, ali nije uspio. Znao je da ga čeka mučeništvo i zato je odlučno odbio žrtvovanje poganskim bogovima, što bi bilo znak otpada od vjere. Zbog svog vjernog pristajanja uz svoje uvjerenje bio je izbatinan i bačen u zatvor. Ondje je obratio čuvara Marcela.

Nakon tri dana bio je predveden pred Amancija, samog namjesnika Savske Panonije, koji ga je osudio na smrt.

Mučenik je s kamenom o vratu bačen u rijeku Sibaris (danas Raba, teče kroz Austriju i Mađarsku i ulijeva se u Dunav). Tom prilikom zbilo se čudo: kada je bačen u rijeku, dugo je ostao na površini vode i hrabrio svoje vjernike da se ne boje. Rekao im je: “Sad tek u pravom smislu izvršavam svoju svećeničku službu, kad ću samoga sebe prinijeti za žrtvu Bogu.” Pomolio se i onda potonuo. Kada je potonuo, kršćani su izvadili njegovo tijelo iz rijeke i pohranili ga, a kasnije je nad grobom sagrađena bazilika.

Za vrijeme provale Huna, kršćani su preko Zadra i Ancone prenijeli njegove relikvije u Rim, u katakombe uz crkvu sv. Sebastijana. Godine 1140. prenesene su u crkvu Majke Božje preko Tibera, gdje su i danas.

Da je sv. Kvirin bio slavan mučenik, najbolje govori činjenica prenašanja njegovih relikvija iz jednoga grada u drugi. U ono doba žive vjere, kršćani su se upravo otimali za svetačke, pogotovo mučeničke relikvije. To vrijedi osobito za posmrtne ostatke veoma slavnih mučenika.

Povjesničari bilježe da su građani Siska pobjedu nad Turcima 1593. propisali zagovoru sv. Kvirina. Zagrebački biskup Petar 1627. godine naziva sv. Kvirina “prvim zagrebačkim biskupom”, jer se Zagrebačka biskupija smatra nasljednicom nekadašnje Sisačke biskupije. U sakristiji zagrebačke katedrale postoji fresko slika iz XIII. st. na kojoj je sv. Kvirin.

Gradsko poglavarstvo Siska proglasilo je 31. ožujka 1994. sv. Kvirina zaštitnikom grada, a njegov blagdan 4. lipnja Danom grada Siska. (Sveci Katoličke Crkve/Bitno.net)

Molitva sv. Kvirinu

Svemogući Bože, zahvalni smo za Tvoje neizmjerno milosrđe kojim nas braniš i hraniš. Izričemo ti molitvu: potaknuti primjerom našeg zaštitinika biskupa Kvirina neka je blagoslovljena cijela Crkva i papa naš Franjo kojega si u ovim danima darovao našoj Domovini i narodu Hrvata. Neka je blagoslovljena i naša Biskupija sisačka i njezin biskup Vlado i svećenici i redovnici i redovnice koji u njoj djeluju i mole. Neka su blagoslovljene naše obitelji i u njima djeca i mladi. Neka su blagoslovljeni svi patnici, bolesnici i siromasi. Svima zagovovorom mučenog Kvirina podari Duha Svetoga za radosno svjedočenje Tvoje ljubavi i mira u svijetu i domovini. Oslobodi nas od svake slabosti grijeha. Amen.

The post Sveti Kvirin, zaštitnik grada Siska i Sisačke biskupije appeared first on Bitno.net.

Udruga „U ime obitelji“ uputila je pismo s argumentima svim saborskim zastupnicima i klubovima zastupnika u kojem ih je pozvala da se prilikom glasovanja, najavljenoga za ovaj tjedan, najodlučnije zauzmu za odbacivanje Prijedloga Obiteljskog zakona koji Udruga smatra neprihvatljivim, nekvalitetnim i neprimjenjivim u obliku kakav je sada predložen budući da u mnogim pitanjima otvara prostor dvojakom tumačenju.

Zaštita obitelji mora podrazumijevati i očuvanje obitelji, a ovakvim Prijedlogom Obiteljskog zakona kreće se u potpuno suprotnom smjeru. U zakonu čak nema niti odredbe koja bi govorila o tome da su roditelji prije svih odgovorni za dijete.

Uređenjem obiteljskih odnosa kako se predlaže novim zakonom u potpunosti se zanemaruje potreba sudjelovanja roditelja u životu djeteta te se neosnovano i nelogično minimalizira njihova uloga, napominje u svom pismu predsjednik Udruge „U ime obitelji“ Lino Zonjić.

U Udruzi smatraju kako takvim Prijedlogom zakona obiteljska politika Republike Hrvatske ide u smjeru zatiranja temeljnih moralnih, društvenih i obiteljskih vrijednosti te je u suprotnosti s Konvencijom o pravima djeteta, ali i pozitivnim pravom Republike Hrvatske, uključujući i sam Ustav. Odredbe koje djetetu dopuštaju da slobodno i samo, nakon četrnaeste godine, daje pristanak na medicinske zahvate idu na štetu djeteta i njegova zdravog i normalnog odrastanja.

Napominju i kako u Hrvatskoj ne postoji dovoljan broj klinika za djecu, obiteljskih savjetovališta i drugih oblika potpore obitelji i mehanizama prevencije obiteljskih i bračnih sporova.

Ukidanjem obiteljskih centara, ukidanjem potpore osposobljavanju roditelja kroz ograničenje nadzora nad roditeljskom skrbi, te ne pružanjem zaštite prava djetetu tijekom brakorazvodnog postupka, država ne samo da ne štiti obitelj, nego i konstantno predstavlja bitan čimbenik u postupnom, a u posljednje vrijeme sve agresivnijem rušenju i zatiranju obiteljskih vrijednosti stoji u pismu saborskim zastupnicima.

Pismo saborskim zastupnicima koje je potpisao predsjednik udruge Lino Zonjić prenosimo u cijelosti:

Poštovani saborski zastupnici,
obraćamo Vam se povodom drugog čitanja i rasprave o konačnom Prijedlogu Obiteljskog zakona.
Prvenstveno želimo ukazati kako smatramo iznimno važnim da se usprotivite izglasavanju istoga, u obliku kakav je sada predložen, budući da je isti nekvalitetan i neprimjenjiv, te u mnogim pitanjima otvara prostor dvojakom tumačenju. Ovakvim Prijedlogom Obiteljskog zakona obiteljska politika Republike Hrvatske ide u smjeru zatiranja temeljnih moralnih, društvenih i obiteljskih vrijednosti, a neosporno je da je i u suprotnosti s Konvencijom o pravima djeteta, ali i pozitivnim pravom Republike Hrvatske, uključujući i sam Ustav.

Uređenjem obiteljskih odnosa kako predlaže ovaj Prijedlog Obiteljskog zakona u potpunosti se zanemaruje potreba sudjelovanja roditelja u životu djeteta te se neosnovano i nelogično minimalizira njihova uloga. Bez osnove se izostavlja smjernica po kojoj „roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu, osjećajnu i odgovornu osobu, poštujući načela ravnopravnosti spolova, kako bi bila pripremljena za skladan obiteljski i društveni život s pozitivnim odnosom prema prirodi.“ Dodatno, u Prijedlogu Obiteljskog zakona nema niti odredbe koja bi govorila o tome da su roditelji prije svih odgovorni za dijete. Ukoliko to nisu roditelji, postavlja se pitanje tko jest?!

Ovakve odredbe, kojima se, između ostalog, djetetu dopušta da slobodno i samo, nakon četrnaeste godine, daje pristanak na medicinske zahvate, idu na štetu djeteta i njegova zdravog i normalnog odrastanja, a uz to ostaje nejasno i npr. derogira li takva odredba postojeće odredbe Zakona koji uređuje pobačaj (Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na odlučivanje djece) koji dopušta da maloljetnica starija od 16 godina zatraži pobačaj, bez zahtjeva da prođe savjetovanje i bez obveze da se obavijeste njezini roditelji? Znači li to da će djevojčica od 15 godina moći samostalno zatražiti i izvršiti pobačaj bez znanja roditelja?!? Je li to smjer u kojem želimo da se društvo razvija?

Unošenjem mogućnosti da dijete starije od četrnaest godina ima mogućnost samo pokrenuti i voditi postupke protiv svojih roditelja, a država mu asistira putem skrbništva, da pritom ne postoji dovoljan broj klinika za djecu, obiteljskih savjetovališta i drugih oblika potpore obitelji i mehanizama prevencije obiteljskih i bračnih sporova, kao i ukidanjem obiteljskih centara, ukidanjem potpore osposobljavanju roditelja kroz ograničenje nadzora nad roditeljskom skrbi, te ne pružanjem zaštite prava djetetu tijekom brakorazvodnog postupka, država ne samo da ne štiti obitelj, nego i konstantno predstavlja bitan čimbenik u postupnom, a u posljednje vrijeme sve agresivnijem rušenju i zatiranju obiteljskih vrijednosti. Takvo djelovanje je u protivnosti s odredbama čl. 62. Ustava RH koji određuje: „obitelj je pod osobitom zaštitom države“, te je protivno i čl. 35. Ustava koji govori o zaštiti obiteljskog života i čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji državama nameće pozitivne obveze za zaštitu obitelji.

Zaštita obitelji mora podrazumijevati i očuvanje obitelji, a ovakvim Prijedlogom Obiteljskog zakona kreće se u potpuno suprotnom smjeru.

Zbog svega navedenog smatramo da je cjelokupan Prijedlog zakona neprihvatljiv te Vas pozivamo da se najodlučnije zauzmete za odbacivanje Prijedloga Obiteljskog zakona, stoji u pismu udruge U ime obitelji.

Bitno.net

The post U ime obitelji saborskim zastupnicima: Odbacite nekvalitetan i neprimjenjiv Obiteljski zakon appeared first on Bitno.net.

Obraćenje na katoličanstvo nekadašnjeg najutjecajnijeg protestantskog pastora odjeknulo je u kršćanskoj Europi

Ulf Ekman, nekada najutjecajniji protestantski propovjednik u Europi, a danas obraćenik na katoličanstvo, nazočio je jučer misi koju je u Domu svete Marte predvodio papa Franjo, izvijestila je redakcija Radio Vatikana na poljskom jeziku.

Šveđanin Ekman, bivši pentekostalni pastor koji je utemeljio jednu od najvećih zajednica protestantskih crkava u Europi – Riječ života – i službeno je postao katolikom 21. svibnja, zajedno sa svojom suprugom Birgittom. Njegovo prihvaćanje katoličanstva odjeknulo je u kršćanskoj Europi jer je zajednica koju je predvodio jedna od najvećih, a često je bila i neprijateljski raspoložena prema Katoličkoj Crkvi.

Nakon mise Ekman se susreo s Papom kojeg je zanimala i sudbina vjernika kojima je Ekman donedavno bio pastor. Šveđanin je gostovao jučer i na Radio Vatikanu, te je ponovno progovorio o svom obraćenju na katoličanstvo.

“Prije godinu dana bio sam na prijelomnoj točki. Osjećao sam da me Gospodin poziva u Crkvu i morao sam donijeti odluku. Odugovlačio sam jer sam se pitao što će biti sa zajednicom, s ljudima koji su bili povjereni mojoj brizi. Ali, došao sam do zaključka da ako me Gospodin poziva, onda mu moram vjerovati, pa i da će se on pobrinuti za ljude. Ako Bog govori meni, onda će sigurno govoriti i njima. I razumjet će me, možda ne odmah, ali razumjet će. Predao sam vodstvo našim dojučerašnjim najbližim suradnicima i moram reći da su vođe naše zajednice u nekoliko zadnjih godina prešli veliki ekumensku put. Možda nisu napravili tako velik korak kao ja, ali sigurno su krenuli naprijed. Neki moji suradnici možda se ne slažu do konca s odlukom moje obitelji, ali je poštuju i razumiju njezine razloge”, rekao je Ekman.

G. An. | Bitno.net

The post Ulf Ekman na svetoj misi kod pape Franje appeared first on Bitno.net.

Papa će na Svjetskom prvenstvu biti prisutan, ne osobno, nego u formi “Franjina trenutka” na utakmici otvorenja između Brazila i Hrvatske, 12. lipnja, kako je najavio i FIFA-in šef Joseph Blatter nakon posjeta Vatikanu

Foto: Shutterstock.com

Nestrpljivo se očekuje trenutak u kojemu će se, kako je još u travnju najavila brazilska predsjednica Dilme Rousseff, papa Franjo porukom obratiti na početku skorog Svjetskoga nogometnog prvenstva u Brazilu, ističe Kathpress u paketu vijesti vezanih uz skoro Svjetsko nogometno prvenstvo. 

Papa će na Svjetskom prvenstvu biti prisutan, ne osobno, nego u formi “Franjina trenutka” na utakmici otvorenja između Brazila i Hrvatske, 12. lipnja, kako je najavio i FIFA-in šef Joseph Blatter nakon posjeta Vatikanu, a prenosi Kathpress. Da bi se pokazala poruka mira nogometnog natjecanja, za koju se i Papa zauzima, sa stadiona će poletjeti i golubica mira. Papina je želja bila da se na rubu terena postavi maslina, ali to nije uskladivo s FIFA-inim pravilima, rečeno je. Ipak, Papi je to već uspjelo kada su prijateljsku utakmicu igrale Italija i Argentina. Tom prigodom nastupili su i vrhunski igrači, kao što su Lionel Messi, Mario Balotelli i Gianluigi Buffon, koji su prethodno posjetili Papu, a on im je predao blagoslovljeno stabalce masline koje je za vrijeme utakmice stajalo uz rub olimpijskog stadiona u Rimu. Ta maslina mira poslije je dobila svoje stalno mjesto u Vatikanskim vrtovima. 

“Prijatelj nogometa”, kako je Blatter službeno nazvao papu Franju, koristi sport kao most za poruke i za birane riječi. “Juegen Adelante!”, odnosno “Hajde, igrajte!” dovinuo je Papa na Svjetskom danu mladih u Riu mladim vjernicima. Zadaća kršćana, kao i cijele Crkve, može se usporediti s onom nogometnog tima: uvijek moraju “naporno trenirati” te poput Isusa biti “akteri povijesti, a ne samo gledatelji”. 

IKA/Bitno.net

The post Na utakmici Brazil-Hrvatska bit će prikazana poruka pape Franje appeared first on Bitno.net.