Umjereno

Umjerenost nije samo karakteristika koja je moralno potrebna u ovom slučaju, nego je to tako čak puno i ugodnije. Stari Epikurejci su bili umjereni u svojim apetitima zbog njihove predanosti, ne umjerenosti kao vrlini, nego jer su željeli do maksimuma iskušavati svoje fizičke užitke, jer su znali da bi im pretjerivanje uskratilo putene užitke kojima su težili. Kršćani mogu slobodno uzeti ono što im odgovora iz ovog načela, jer Bog želi da mi imamo užitak iz onoga što je stvorio.

Umjerenost je također bitna jer jača zdravlje, a to je jedan od razloga zašto je Crkva kroz povijest tolerirala i čak podupirala konzumiranje alkohola (sjetite se samo srednjovjekovnih religijskih redova i njihove proizvodnje piva, vina, viskija i likera). U srednjem vijeku i kasnije, alkohol bi pročišćavao zagađenu vodu ili bi čak služio kao zamjena za vodu, te je bio također lijek kod različitih oboljenja. Do današnjeg dana, kada bi se prehladili kartuzijanski monasi u La Grande Chartreuseu (samostan koji je visoko u francuskim Alpama), oni bi popili žličicu njihova ukusnog biljnog likera, Chartreusea. Na koncu, umjerenost je ključ do jačanja zajedništva. Piti tek tako da se opusti jezik ali ne toliko da izgubimo nit govora i misli, iznimno je korisno za dobar razgovor i druženje.

Zahvalno

Umjerenost je također izraz zahvalnosti Bogu za dobro grožđa i žitarica. Kao što kaže Chesterton: “Trebamo zahvaliti Bogu za pivo i Burgundac (sorta vina, op.prev.) tako da ih ne pijemo previše.” Zahvalnost je krepost koja se jako zanemaruje u posljednje vrijeme, dok se sve više i više koncentriramo na naša prava i zasluge, a manje na ono što dugujemo drugima. Uistinu, za neke moderne filozofe kao što je Kant, zahvalnost je loša stvar, prijetnja našoj autonomiji, jer pretpostavlja da smo mi u nečijem dugu.

No, za katolike je radost dati zahvalnost Bogu koji nas stvara, otkupljuje i posvećuje, te da tako vidimo Njegovu dobrotvornost u svim dobrima koja nas okružuju, uključujući i ona u našim čašama. Primijetite zahvalnost koja isparava iz izjave sv. Arnolda, zaštitnika hmeljara i pivara: “Iz ljudskog znoja i Božje ljubavi, pivo je došlo na svijet.”

Prisjećajući se

Katolička pobožnost je usmjerena na euharistiju, a to znači “zahvaljivanje,” i stoga stav zahvaljivanja prožima sve aspekte katoličkog života. No euharistija je istodobno i spomen žrtva, ispunjenje zapovijedi “Ovo činite meni u spomen”. Zahvaljivanje zahtijeva pamćenje, posebice sjećanje na dobre stvari koje su nam darovane nezasluženo.

Jedna od ključnih razlika između zdravog i nezdravog konzumiranja pića je u tome pije li se kako bi se sjećalo ili se pije da se zaboravi. Uzmite kao primjer razliku između pića koje se konzumira tijekom dobre i profinjene svečanosti vjenčanja i pića koje se konzumira u barovima. Tijekom dobrih zabava i vjenčanja, okupi se više različitih generacija koje slave brak vjernog muškarca i vjerne žene; okupe se kako bi slavili ljubav tog novog bračnog para, koji će, ako Bog da, samo još više izrasti tijekom godina, roditi djecu i time će se njihova ljubav još više povećati. Dok se pije na takvim slavljima, ti ljudi se također prisjećaju ljubavi na njihovim vlastitim vjenčanjima, ljubavi njihovih roditelja, i tako dalje. Oni se prisjećaju velikog lanca ljubavi i tome nazdravljaju.

Usporedite tu sliku s prizorom sredovječnog muškarca koji sjedi u kutu kafića i pije sam. On žali za svojom mladosti, bezizlaznom poslovnom situacijom i svojom izgubljenom mladosti. Taj čovjek naručuje turu za turom, ne da bi se prisjećao dobra, nego da bi zaboravio na loše. Takva uporaba pića je daleko od staloženog i umjerenog pića koje priliči katolicima.

Veselo

Još jedan od načina kako bi se uzela u obzir razlika između zdravog i nezdravog konzumiranja pića je da se razmisli o pojmovima “zabave” i “veselja”. “Zabava” implicira vid zabavljanja koji nije nužno loš, ali je obično površan i obično ga se može samog prakticirati. Možda bi se neki mladić puno više zabavio kada bi igrao video igrice s prijateljima, no uvriježeno je kako se on može zabaviti čak i kad je sam.

“Veselje”, na drugoj strani, zahtijeva zajedništvo. Ljudi se obično ne vesele sami u sobi, nego se vesele na nekoj fešti ili zabavi. Barem po mojim saznanjima, veselje pretpostavlja jako zajedništvo i doista uzvišen i velik razlog slavljenja – pomislite kako bi apsurdno bilo reći “Sretan Dan administrativnih službenika”. No “Sretan Božić” još uvijek ima teološko značenje, i ne samo zato što se spominje mali Bog u nazivu te riječi. Kada nekome poželimo da bude sretan na rođendan našeg Gospodina, nadamo se kako će za njih taj dan biti više od obične zabave i dobrog provoda.

Dakako, ovo sve uključuje i rizik: postoji zastario termin u engleskom jeziku, “veseo-pijan,” koji sam puno govori. No, kako Josef Pieper ističe u svom djelu “Usklađen sa svijetom: Teorija slavljenja”, svako slavlje sadrži “prirodnu opasnost i klicu izrođenosti” jer svako slavlje u sebi nosi elemente osebujnosti.

Tako jednako kako osebujnost nije nužno dekadencija, tako isto ni slavlje uz piće nije utapanje u piću.

Ritualno

Pieperova knjiga doziva u pamet još jedan aspekt veselja: ritual. “Ritualno slavlje”, Pieper ide tako daleko pa tvrdi, “je najsvečaniji oblik slavljenja i proslava.” Kako? Jer istinska radost slavlja ne može postojati bez Boga. Bez tradicije slavljenja koja uključuje ritualno slavljenje i žrtvu. Bez religijskih rituala, Pieper zaključuje, blagdan ne postaje “svjetovno slavlje” nego nešto još gore: neprirodni i umjetni događaj koji postaje “novi i naporniji oblik posla.”

Mi pobožni ljudi koji popijemo možemo primijeniti Pieperovu mudrost s dvije jednostavne prakse. Prvo, naše proslave trebaju biti utemeljene u liturgijsku godinu, to ogromno proživljavanje Kristovih otajstava i njegovih svetaca.

Katolička liturgija, Pieper piše, “to je ustvari ‘neobavezni pristanak u vidu riječi Amen’ na “cijelu stvarnost i postojanje”, i svaka svetkovina i proslava svetaca je proslava pristanka i vlastitog “Da” tog sveca Bogu i pozivnica nama da i mi učinimo isto.

Drugo, trebala bi postojati neka ritualna komponenta u svakom slavlju, bez obzira kako skromno ono bilo. Najlakši način za to postići i ostvariti je s ritualom zdravice. Zdravica je jednako stara kao i ispijanje pića i ima duboko religiozne korijene. Izvorno “alkoholno piće,” uz zazivanje božanskom, sastojalo se od prolijevanja prve doze čaše bogovima. Prema jednom izvoru, običaj kucanja o čašu je kršćanski izum, taj zvuk je imitacija crkvenih zvona kojima se tjeraju demoni. Katolicima bi nazdravljanje trebalo biti posve prirodno, jer je ritual u našoj krvi: prepoznajemo da formalnost ne zamjenjuje spontanost ili radost nego ju nadopunja, pročišćuje i obogaćuje. Univerzalna potreba koja postoji da se nazdravlja u nečije zdravlje, također nailazi novo značenje u kršćanskim težnjama za nečim višim od same odsutnosti fizičkih bolesti. Sve što je potrebno je samo jedna zdravica kako bi se bezoblični zajednički događaj pretvorio u nešto sveto.

U istom djelu, Joseph Pieper citira uz odobrenje Nietzscheov aforizam: “Nije stvar u tome da se organizira slavlje, nego u nalaženju ljudi koji će uživati u istom.” Dok živimo u dobu postmodernog nihilizma, pitanje nije trebaju li kršćani uživati u piću prilikom slavlja, nego radije hoće li jedino oni biti preostali sposobni da to učine.

Izvor: Crisis Magazine | Prijevod: T.S.

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja autorskih prava. Sva prava pridržana.

Ovaj članak Kako uživati u alkoholu na način na koji je Bog to zamislio se prvo pojavio na Bitno.net.

Diljem svijeta mogu se naći prekrasne kapele izgrađene na vrhovima planina ili klisura, ali pronaći kapelu sagrađenu usred vulkanskog kratera je nešto teži pothvat. Takva jedna kapela nalazi se u Španjolskoj u općini Garrotxa, a posvećena je svetoj Margareti Antiohijskoj. Kako nitko ne bi bio zabrinut za sigurnost vjernika valja naglasiti kako je riječ o ugaslom vulkanu, prenosi Aleteia.

Kapelica je podignuta u 15. stoljeću, a nakon što je razorena u potresu ponovno je sagrađena 1865. Kao što je vidljivo iz fotografije smještena je na prilično nepristupačnom mjestu pa je za dolazak do nje potrebno pola sata planinariti kroz šumu iz obližnjeg sela prije nego što se uspenje na vrh 680 metara visokog vulkana.

Iako kapela ne služi za redovno slavljenje misa, svake godine se 20. srpnja na spomendan svete Margarete Antiohijske, zaštitnice trudnica, stotine vjernika okupe na misnom slavlju.

Činjenica da je kapela usred vulkanskog kratera posvećena svetoj Margareti prema nekim nije slučajna. Margareta je pripadala zajednici prvih kršćana u nekadašnjoj Antiohiji koja je zatvorena zato što se odbila odreći svoje vjere i udati za rimskog generala. Prema pobožnoj legendi, dok je bila u zatvoru pred njom se pojavio vrag u obliku zmaja. Priča kaže da je zmaj progutao Margaretu ali ona ga je na čudesan način uspjela svladati križem i izaći neozlijeđena iz njegove utrobe.

Kapelica posvećena svetoj Margareti imala bi prema tome svrhu da sačuva vjernike od vatre tj. vraga u obličju zmaja.

Lokalno stanovništvo može biti mirno barem što se tiče vatre koja bi mogla izbiti iz vulkana u kojem je kapelica sagrađena. Naime, njegova posljednja erupcija se dogodila prije 10 000 godina.

Foto: raul2010, via Wikimedia commons CC BY-SA 2.0

Ovaj članak Postoji razlog zašto je ova kapela smještena usred vulkanskog kratera, a u njoj se i danas slave mise se prvo pojavio na Bitno.net.

Ovaj članak U Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji skuplja se pomoć za Banovinu: Zima dolazi se prvo pojavio na Bitno.net.

Kensington Lima – “Southbound” (samostalno izdanje, 2021.)

“Problematični drugi album” sintagma je koju je sve zaposleniji splitski glazbenik Josip Radić sam prikačio svojoj novoj glazbenoj zbirci s potpisom Kensington Lima, možda djelomice i kao plod trenutka samopropitkivanja, ali više od toga, vjerujem, kao svojevrstan izraz zadovoljstva. I to onaj najslađe vrste – osjećaj da je upravo odrađen odličan posao, da je golem trud uložen na najiskrenije ispravan način i da je sve što slijedi nagrada, kakve god bile “presude”, da ne kažem kritike. Jer, album je to, kaže dalje on, “nakon kojeg ćete Kensington Lima zavoljeti još više ili zauvijek izbrisati iz svoje playliste“, a ja se, evo, nakon višednevnog druženja s prozvanim notama, ne mogu oteti dojmu da smo zaista dobili potvrdu još jedne prelijepe priče iz domaće glazbene kužine.

O “May”, prvom albumu ovog inicijalno kantautorskog projekta, pa zatim punokrvnog (mada ne i tipičnog) benda, već sam pisao na ovim stranicama, jer nisam mogao zaobići, još manje ignorirati to malo ljubavno pismo glazbi minulih desetljeća, nostalgično koliko i s radošću zagledano u horizont, pozajmljujuće koliko i osob(e)no. Naime, crpeći nadahnuće iz pjesmarica Beatlesa, Kinksa, Beach Boysa, Big Stara i više ili manje srodnih općih mjesta popkulturne kajdanke 20. stoljeća, Josip Radić je bez pretenzija na visokokaloričnost ili konceptualnost skrojio svoj po mnogočemu samozatajni iskaz, na kreativan način uživajući u glazbi kao vrelu, u notama kao jeziku.

“Southbound” dolazi tri godine kasnije, a to je ujedno i razdoblje proteklo između prve i zadnje snimke na samom albumu. Radić, koji je i aktivni član bendova Beatles Revival Band, Buđenje, Pavel i Valentino Bošković te “umiješan” u suradnje s cijelim nizom glazbenika, od Nene Belana do Yaye (što sve skupa može dati jasnu sliku o širini stilsko-žanrovskog dijapazona, ali ne kao svaštarenju, već opet kao o očitoj zaljubljenosti u glazbu), ovom svom projektu očito nastupa s autorski najkonkretnijim te intim(istič)nijim prilozima, pa je ova nova, “problematična druga” zbirka i nešto poput zapisa o jednom vrlo turbulentnom malom razdoblju. Samo – srećom, dodao bih – u slučaju Kensington Lima ne dobivamo nikakvo seciranje društvenih, političkih i inih previranja niti oplakivanje nad vremenom koje traži sve više odricanja, već zapravo novo ljubavno pismo, glazbu zamotanu u onu istu svevremenost koja je kao plod kreativnog korištenja novije glazbene baštine Zapada presudno nijansirala “May”.

Uz postavu koju uz njega čine (uglavnom) bubnjar Jere Šešelja (ujedno i producent albuma), back-vokal Lovorka Sršen, gitaristi Danijel Benko i Davor Capković te basist Karlo Kurtalj, Radić je snimio kompaktniji i još ljepši album od prethodnika, što je već samo po sebi dostatno za najvišu ocjenu. Koristeći bend kao fluidnu postavu, te respektabilne goste poput sveprisutnog klavijaturista Tonija Starešinića, gitarista Vlade Mirčete iz Mayalesa, Tibora Karemehmedovića iz Silentea i još cijelog niza imena kojima je pridružio i usluge Dalibora Grubačevića pri aranžiranju orkestracija, ne samo da je postigao puni, “načitani” zvuk krojen da bi gotovo svaku od pjesama izdigao na razinu instantnog klasika, već je lakoćom maestra izbjegao opasnosti od ponavljanja i predvidljivosti.

Čim u “Southbound” uđete preko daškom alt-countryja začinjene “Amazing Maze” osjetit ćete da ovdje vrijeme nije jasna odrednica, ali da će se neke neodređene prošlosti obrušiti na glazbeno tkivo poput slapa, na prvu dozivajući brojne reference, prvenstveno na sveprisutne Beatlese, ali i na – što mi je jako drago čuti – jedne Wilco (primjerice, u “Cheer Up Old Bugger”) ili (opet) na Pink Floyd (prije svega u završnoj epskoj “Fading Sun”). Ono što će pak sva ta imena učiniti tek ne toliko bitnom igrom brojki i slova za istančanije uši, ali i komplimentom za autora i za bend, naprosto su sjajne, iznad svega lijepe pjesme. Da, opet svodim sve, kao svojedobno s albumom “May”, na kartu ljepote, možda i zbog pomanjkanja maštovitijih riječi, ali prije svega zbog ljepote kao elementarne, a sve češće zanemarene crte u suvremenom – ne samo glazbenom – umjetničkom stvaralaštvu. Ljepote kao opozicije pozerskom artizmu koji je nerijetko tek paravan za deficit talenta i ideja. Ljepote kao ne samo umješno skockane zvučne slike, već suzvučja svega prenesenog / pozajmljenog / naučenog iz bogate škrinje u koju je svaka nova, u to vrelo zaljubljena ruka spremna zagrabiti i novog autorskog glasa i potpisa. Ljepote kao imperativa za uistinu univerzalnu, radosno iskrenu (i/ili iskreno radosnu) glazbu.

A poslušajte samo najljepše među okupljenima na drugom albumu Kensington Lima: “Tomorrow”, koja iz klavirom vođene balade prerasta u raskošno orkestrirani dragulj brušen na instantno pamtljivoj melodiji, i još snažnija “Late Night Radio Host”, koja klavirskim tipkama Donata Mandića, usporedo s McCartneyjem na “Let It Be”, doziva u sjećanje i baladni repertoar Nicka Cavea i The Bad Seeds, a u drugom dijelu zahvaljujući gitari Tibora Karemehmedovića i još jednim Grubačevićevim orkestracijama postaje pravo malo remek-djelo, primjerci su očito (sa)zrele, strpljive pjesmarice. Na navedene dvije ljepotice na najljepši se način nadovezuju minimalistična “Stay Bright”, na kojoj se sjajno nadopunjuju Radićev i vokal Lovorke Sršen, te neodoljivo retro gitarom nošena “Dolly”, ali pravi se zgoditak tek otkriva u “The Art of Loneliness”, neobičnom koliko i posve podatnom križancu alt-countryja kakvog su Wilco grebuckali na albumu “Summerteeth”, pinkflojdovskih receptura i patinastog pop-rocka. Ta je pjesma tako već jedna u nizu potvrda snažne autorske crte koju Josip Radić kao da je čuvao baš za stranice pod potpisom Kensington Lima.

Naravno, ima tu i manje uspjelih epizoda, poput prpošne “Holy Mess”, zezalice na račun pripitog svećenika koja vjerojatno nije toliko zlonamjerna sama po sebi koliko će najviše zabaviti baš one zlonamjern(ij)e, ili pak rokerski intonirane, ali ne osobito nadahnute “How to Write a Song”, ali kad album zaključe spomenuto remek-djelo “Late Night Radio Host” i desetipolminutna “Fading Sun” sa svojim raspojasanim instrumentalnim dijelom sve te male manjkavosti postaju nenametljivi začini. Jer, uz same pjesme, većinom uistinu briljantne i – da, moram ponovno naglasiti – lijepe, cjelina je ta koja funkcionira besprijekorno, u najboljoj maniri albuma iz šezdesetih i sedamdesetih koji su od tog formata učinili umjetnost.

Problematični drugi tako se u slučaju Kensington Lima pokazao dokazujućim, prijelomnim u smislu da je otklonio mogućnost da je prethodnik bio tek plod skupljenog i ispucanog nadahnuća. Josip Radić toga je itekako svjestan, ali od toga ne pravi proglas; nudi nam remek-djelo na pladnju sigurnom rukom, ali se ne nameće niti prodaje veliku priču. “Southbound” je glazbena zbirka zagledana u svoja ishodišta – ne da u tom krugu bude sama sebi dovoljna, već upravo suprotno, dakle, da vas osvoji ljepotom svoga rukopisa, da prizove i neke vaše, možda zanemarene zagledanosti, da neke “bolje prošlosti” kolažiranjem prenese u sadašnjost i svevremenost. “Southbound” je lijepa pop (rock) glazba – u punoći tog atributa – a više od toga ni ne treba tražiti.

Ovaj članak Kensington Lima – Southbound: Ljepota kao opozicija pozerskom artizmu se prvo pojavio na Bitno.net.

Ovaj članak Papa povodom COP 26: Ako potratimo ovu priliku suočit ćemo se s Božjim sudom se prvo pojavio na Bitno.net.

Tjelesna oholost očituje se u: bučnom govoru, dosadi (njezina šutnja), gromkom smijehu (njezina veselost), besmislenoj potištenosti (njezina tuga), zajedljivosti (njezino odgovaranje) i lakomislenosti (njezina riječ). Njezine riječi kao da se izgovaraju bez i najmanjeg sudjelovanja srca. Ona ne poznaje trpljenje, i ostaje strana ljubavi, smjela u nanošenju žalosti, malodušna u njihovu podnošenju, nerado poslušna ukoliko toj poslušnosti ne prethodi vlastita želja i volja, nepokorna savjetima, nesposobna za odricanje od vlastite volje i podvrgavanje drugima, uporna u svojim odlukama i neraspoložena popuštati drugima. Postavši nesposobna primati spasonosne savjete, ona više vjeruje svome mišljenju, nego prosudbama otaca. (…)

Prema tome, ako hoćemo da se naše zdanje izgradi do samog vrha te da bude ugodno Bogu, pobrinimo se da mu postavimo temelj na točnom evanđeoskom učenju, a ne na svojoj volji, koja nam ugađa. Po evanđelju takav temelj ne može biti ništa drugo osim straha Božjega i mira, koji se rađaju iz krotkosti i jednostavnosti srca.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Ivana Kasijana “Duhovni boj s osam glavnih strasti” izdavača “Novena” u biblioteci “Stella Maris“. Dopuštenje za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

Ovaj članak Sv. Ivan Kasijan: Kako kod sebe prepoznati tjelesnu oholost se prvo pojavio na Bitno.net.

Udruga U ime obitelji poslala je otvoreno pismo gradonačelniku Zagreba gospodinu Tomaševiću u kojem smatra de facto ukidanje mjere roditelj odgojitelj sramotnim napadom na obitelji s malodobnom djecom i prava žena. U pismu ističu da je izuzetno štetan diskriminatoran i uvredljiv način na koji dio gradonačelnikovih suradnika komunicira o velikim obiteljima i ženama koje odabiru imati više djece i ostati kod kuće kako bi se o njima brinule. U ime obitelji drži neodgovornim iznošenje laži o demografskoj neučinkovitosti mjere roditelj odgojitelj te skrivanje statističkih podataka koji pokazuju njezinu učinkovitost, javlja Narod.hr.

Izvršna direktorica U ime obitelji, dr. Željka Markić podsjetila je gradonačelnika da je u više navrata biračima obećao da neće mijenjati, a kamoli ukidati status roditelja odgojitelja za one očeve i majke koji ga već imaju, te je navela kao jedan od primjera sučeljavanje u studiju 24 sata (22.5.2021.)

U dopisu gradonačelniku udruga U ime obitelji podsjetila je gospodina Tomaševića na važnost i korisnost mjere roditelj odgojitelj. Ne samo za 5.808 obitelji koje je koriste brinući se o ukupno više od 20.000 djece, već  i za sve druge stanovnike Zagreba:

1. Mjera roditelj odgojitelj dovela je do 30% povećanja rođenja trećeg djeteta u Zagrebuu samo 4 godine, a 80% korisnika mjere ima 3 djece. Radi se o izvanrednom demografskom uspjehu!
2. Mjera financijski podupire upravo onu dobnu skupinu koja je izložena najvećim ekonomskim, poslovnim i obiteljskim pritiscima i izazovima– ljude u 20-im i 30-im godinama koji vole i žele imati više djece, ali se često na to ne odlučuju zbog financijske nesigurnosti. Naime, 77% korisnika mjere roditelj odgojitelj su u dobi od 20-39 godina.
3. Mjera financijski vrednuje rad očeva i majki u odgoju i brizi o djeci i kućanstvu. Kako 87% roditelja odgojitelja čine žene – ova mjera osobito pomaže u promicanju i financijskom vrednovanju često nevidljivog rada žena u obitelji.  Taj doprinos  žena dobrobiti njihove djece i obitelji u najmanju je ruku jednako društveno vrijedan kao i rad žena na radnom mjestu.Istodobno – čak 13% očeva odlučilo je dati prednost odgoju i brizi o svojoj djeci razbijajući društvene stereotipe.
4. Mjera je omogućila veću slobodu odabira onim ženama i obiteljima koje žele imati djecu.Otvorila im je mogućnost da odluče jedan dio svog života u većoj mjeri posvetiti podizanju svoje djece.
5. Mjera je omogućila roditeljima koji ne žele ili ne mogu koristiti status odgojitelja – dobivanje mjesta za svoju djecu u gradskim vrtićima.Naime, Zagreb ima samo 374 slobodna mjesta u gradskim vrtićima. Mjeru roditelj odgojitelj koristi 5.808 obitelji koje se brinu o oko 20.000 djece od kojih je njih nešto manje od 5.000 vrtićke dobi.
6. Za mjeru roditelj odgojitelj iz zagrebačkog proračuna izdvaja se samo 3-5%.Sigurno bi se više od 3-5% proračuna moglo uštedjeti na sprječavanju korupcije, međusobnom pumpanju cijena među tvrtkama u vlasništvu Grada, financiranju udruga civilnog društva koje nisu humanitarnog karaktera i dr. Sigurno postoje troškovi i aktivnosti koji su manje važni od 20.000 djece u gradu Zagrebu.

Udruga U ime obitelji uputila je poziv gradonačelniku da odustane od Odluke Grada Zagreba objavljene 5.11.2021. kojom praktički ukida mjeru roditelj odgojitelj. Ne samo zato što njegova odluka krši Ustav RH, zakone RH i njegovo osobno, predizborno obećanje biračima. Već i zato što su djeca bogatstvo svakog društva, a obitelji koje se odlučuju imati više djece imaju pravo na društveno vrednovanje, piše Narod.hr.

Ovaj članak Otvoreno pismo Udruge U ime obitelji T. Tomaševiću: ‘Držite se svojeg predizbornog obećanja i ne ukidajte mjeru roditelj odgojitelj’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Ne smijemo propustiti priliku da „izađemo bolji“ iz krize pandemije, da svoj svijet učinimo boljim, da „duboko zaliječimo rane ljudske obitelji“, ističe Papa u poruci organizatorima i sudionicima 4. Pariškog Foruma o miru, koji se održava od 11. do 13. studenog.

Papa Franjo je izrazio nadu da će promišljanja s Foruma doprinijeti promicanju mira, dobrog upravljanja i bolje budućnosti za sve, te da će „doprinijeti tome da iz pandemije Covid-19 izađemo bolji“. Među prioritetima 80 projekata koje je Forum ove godine podržao ističu se: borba protiv krize Covid-19; zaštita zajedničkih prostora: oceana, klima, prostora, bioraznolikosti; bolje upravljanje digitalnim svijetom; zaštita javne sfere u vrijeme pandemije; borba protiv lažnih vijesti i prijetnji novinarima; postizanje jednakosti između muškaraca i žena; jačanje suradnje; reforma kapitalizma kroz socijalnu i solidarnu ekonomiju.

“Stvarnost koju smo poznavali prije pandemije bila je ona u kojoj su bogatstvo i ekonomski rast bili pridržani za manjinu dok milijuni nisu mogli zadovoljiti ni najosnovnije potrebe i voditi dostojanstven život“. Zemlja je opustošena “kratkovidnim iskorištavanjem resursa, zagađenjem, konzumerizmom koji se vodi načelom ‘iskoristi i baci’ i ranjena ratovima i eksperimentiranjima s oružjem za masovno uništenje”. Povratak u normalnost, upozorava Papa, mogao bi značiti povratak starim društvenim strukturama nadahnutim „samodostatnošću, nacionalizmom, protekcionizmom i izoliranjem“ i isključivanjem naše najsiromašnije braće i sestara. Je li to budućnost koju smijemo izabrati?, pita se Papa u poruci te još jednom naglašava da „odluke koje danas donosimo za izlazak iz krize određuju ‘pravac kretanja’ naraštaja koji dolaze“, kao i da smo „globalna zajednica i da se ‘nitko se spašava sam!’“. Izlaz je, dakle, „zajedničkim snagama raditi kako bismo iz krize izašli bolji nego prije“.

Do mira, nastavlja se u Papinoj poruci, ne može se doći bez „konkretnog kolektivnog zalaganja u korist cjelovitog razoružanja“. Vojni izdaci u svijetu danas premašuju razinu zabilježenu na kraju „hladnoga rata“ i svake se godine sustavno povećavaju, primjećuje Papa dodajući da porast vojnih troškova opravdan idejom „ravnoteže u naoružanju“ kao sredstvom odvraćanja, već je izazvao velike humanitarne tragedije.

Papa Franjo podsjeća da vlade „opravdaju to ponovno naoružavanje pozivajući se na zloupotrijebljenu ideju odvraćanja utemeljenoj na ravnoteži zaliha oružja“. No, ostvarivanje vlastitih interesa „prvenstveno na temelju upotrebe ili prijetnje silom“ za Papu nikako ne jamči „izgradnju i očuvanje mira“. Ideja odvraćanja, zapravo, „u mnogim slučajevima se pokazala pogrešnom, što je dovelo do humanitarnih tragedija velikih razmjera“. Pritom je citirao papu Ivana XXIII., koji je u svojoj enciklici Pacem in terris poželio da se „kriterij mira utemeljen na ravnoteži naoružanja zamijeni načelom da se pravi mir može graditi samo u uzajamnom povjerenju“.

Također treba naglasiti, ističe Papa, da je logika odvraćanja povezana s logikom liberalnog tržišta po kojoj se oružje valja promatrati kao bilo koji drugi proizvod te se samim tim njime može slobodno trgovati u cijelom svijetu. Stoga nije slučajno što godinama nekritički svjedočimo širenju tržišta oružja na globalnoj razini, upozorio je Papa u poruci sudionicima i organizatorima 4. Pariškog mirovnog foruma.

Ako je pandemija na dramatičan način iznijela na vidjelo „ograničenja i nedostatke naših društava i naših stilova života“, prema papi Franji „trebamo se nadati“, jer nas nada „poziva da sanjamo velike snove i damo prostora mašti o novim mogućnostima“. Nada potiče djelovanje na temelju svijesti da se stvarnost može promijeniti.

Nadam se da će kršćanska tradicija, posebice socijalni nauk Crkve, kao i druge vjerske tradicije, pridonijeti da vašem susretu osiguramo pouzdanu nadu da nepravda i nasilje nisu neizbježni, oni nisu naša sudbina, poručio je Papa sudionicima Pariškog mirovnog foruma.

Suočeni s posljedicama pandemije, smatra Papa, naša nas savjest poziva „na odgovornu nadu, odnosno, konkretno, ne slijediti lagodni put povratka u ‘normalnost’ obilježenu nepravdom, nego vidjeti u krizi prilika „da preispitamo svoj stil života i naše ekonomske i društvene sustave“. Na nadu koja nam omogućuje „odbaciti napasti lakih rješenja i daje nam hrabrost da nastavimo putem općeg dobra, brige za siromašne i zajednički dom“.

Ne propustimo tu priliku da svijet u kojem živimo učinimo boljim; da odlučno usvojimo pravednije načine za postizanje napretka i izgradnju mira. Nadahnuti tim uvjerenjem, moguće je izgraditi ekonomske modele koji služe potrebama sviju uz očuvanje darova prirode, kao i politike usmjerene prema budućnosti koje promiču cjeloviti razvoj ljudske obitelji, poručuje Sveti Otac.

Ovaj članak Papa pozvao na globalno razoružanje: ‘Nepravda i nasilje nisu naša sudbina’ se prvo pojavio na Bitno.net.

U spomen na nedavno preminulu gospođu Jelenu Brajšu Glas Koncila na svojoj je web stranici objavio dijelove iz posljednjeg većeg razgovora s nekadašnjom ravnateljicom Caritasa Zagrebačke nadbiskupije koja je tu službu obnašala od 1966. do 2005. godine.

Posebno zanimljiv dio bio je prisjećanje gospođe Brajše na to kako je uspjela “ugurati” djecu u potrebi u Nadbiskupski dvor: “Išla sam kardinalu Kuhariću da mi pomogne naći prostor u kojemu bismo skrbili za djecu. On mi je rekao da mi može dati samo svoju sobu. No rekla sam mu da nisam došla po njegovu sobu – jer na kraju Nadbiskupskoga dvora postojale su sobe na kojoj prozori gotovo nikada nisu bili otvarani – znači da ondje nitko ne živi.

Tako sam mu stavila ‘bubu u uho’. Odmah je zvao ekonoma Pukljaka koji mi je rekao: ‘Da si bedasta znao sam, ali tako bedasta da hoćeš na Nadbiskupski duhovni stol dovesti djecu – to još nisam znao.’ To sam ‘progutala’ jer vjera bez djela ne postoji! Tako smo dobili jednu sobu pa drugu i treću – tako da je uskoro cijeli prvi kat bio naš. Djeca su ondje bila sve do ‘90. godine kad smo se mogli preseliti na Savicu u kojoj danas imamo kuću u kojima žive mala i tek rođena djeca”, prisjetila se 2004. godine gospođa Brajša.

Govoreći o odnosu kardinala Kuharića prema djeci dugogodišnja čelnica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije kazala je da je bio “zadivljujući”.

“Odnos Kardinala Kuharića s djecom bio je zadivljujući. Svakodnevno ih je obilazio, a kad bi mu u posjet dolazile delegacije sa svih strana, uvijek bi ih dovodio da vide djecu. Od ulaza u dvorište iza katedrale svi su odmah morali shvatiti da tu žive djeca – jer pelene su se sušile po cijelom dvorištu”, kazala je gospođa Brajša.

Za njezin dugogodišnji uspješan rad u Caritasu zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić 2008. godine uručio je Jeleni Brajši medalju s likom Majke Božje od Kamenitih vrata.

Ostatak razgovora objavljenog u Glasu Koncila možete pročitati ovdje.

Ovaj članak Kako je Jelena Brajša ‘ugurala’ djecu u Nadbiskupski dvor: ‘Pelene su se sušile po cijelom dvorištu’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Gospodine, ako sam i dalje potreban Tvom narodu, neću izbjegavati trud.

Neka bude volja Tvoja.

Vodio sam dobru bitku dovoljno dugo.

Ipak, ako me, Gospodine, obvežeš da nastavim bitku u bojnim redovima Tvoje obrane, nikada neću tražiti izgovor zbog manjka snage.

Ispunit ću sve što Si mi povjerio.

Dok Ti zapovijedaš, ja ću se boriti pod Tvojom zastavom.

Amen.

Ovaj članak Molitva sv. Martina: ‘Dok Ti zapovijedaš, ja ću se boriti pod Tvojom zastavom’ se prvo pojavio na Bitno.net.

U posljednje vrijeme sve se češće spominje svima već poznati „proročki“ tekst Josepha Ratzingera o Crkvi kao malom stadu koja će se pojaviti nakon današnje krize, Crkvi koja će „biti mala i morat će početi iznova“, koja će „postati više duhovna Crkva…“  

I dok s jedne strane shvaćamo Ratzingerovo „proroštvo“ i njegovu poruku koja nas zapravo poziva na vlastito preispitivanje, istovremeno je teško pomiriti se s instrumentalizacijom njegovih riječi koja je, čini se, u posljednje vrijeme sve češća, osobito u ovo pandemijsko vrijeme u kojemu brojni vjernici, pa i svećenici, sve glasnije negoduju zbog ove ili one Papine izjave, riječi  ovog ili onog biskupa, te šalju svoje poruke u kojima one druge, papu, biskupe, svećenike, ove ili one vjernike, isključuju iz Crkve, proglašavajući ih neprijateljima prave vjere, otpadnicima, masonima, slugama Sotone, istovremeno ostavljajući sebe i svoje istomišljenike i partnere u prozivanju drugih, dijelom izabranog „malog stada“, te “prave crkve” koja, eto, upravo u ova izazovna vremena ostaje jedina vjerna Isusu. Drugim riječima, vjerojatno svatko tko pročita Ratzingerov tekst sebe vidi dijelom te malobrojne, romantične “duhovne Crkve”, a mnogi “vide i znaju” tko joj sigurno neće pripadati. 

Čini se kako oni koji naglašavaju i proglašavaju to „malo stado“ – isključujući one druge, “nevjerne” – zapravo stvaraju neki svoj svijet, svoje privatno društvo odabranih, što podsjeća na neku već puno puta u povijesti viđenu gnostičko-katarsko-puritansku pojavu koja redovito završava otpadom od Crkve na čelu s Petrovim nasljednikom čijoj je brizi Crkva povjerena. 

Ekskluzivizmom onih koji sebe svrstavaju u svoje samoproglašeno malo stado i svoju savršenu crkvu, Crkva doista postaje sve manje stado i sve je manje onih koji čuju Kristove riječi i njegovu poruku: „Ne boj se, stado malo!“

Ono što bismo svakako trebali imati na srcu i umu jest da Crkva nije naša, već Isusova; da vrata Crkve nismo mi, već Krist; da je Crkva oduvijek, od samoga Krista, najavljena i prikazana kao „malo stado“, kao maleni kvasac i sol koja nikad ne dolazi u velikim količinama; da nismo mi oni koji su pozvani razdvajati ovce od jaraca; da stvaranjem neke naše „savršene crkve“ zapravo sami sebe isključujemo iz Crkve koja je oduvijek sveta jer je Kristova, ali grešna jer je ljudska i koju oduvijek čine grešnici koji šepajući, padajući i griješeći, neprestano ustaju i Božjom milošću idu naprijed, te da se savršenstvo njezinih članova očituje u savršenom priznanju vlastite nesavršenosti, a nipošto crno-bijeloj slici Crkve savršenih vjernika s jedne i nesavršenih otpadnika i nevjernika s druge strane.

U tom hodu Crkve, našem zajedničkom hodu s Kristom, sigurno nismo pozvani svakodnevno u svom pravedničkom bijesu isključivati druge i proglašavati sebe dijelom maloga stada, naše prave crkve, jer ćemo upravo time sami sebe isključiti iz Crkve grešnika koji svakodnevno traže Božje milosrđe i žive od Božje milosti. Ne poziva nas Ratzingerov tekst da sebe “neupitno i pravednički” proglasimo dijelom te prave Crkve, a ove ili one proglasimo nevjernima, jer bismo upravo takvim stavom  sami sebe svojom ohološću isključili iz Crkve. Onaj tko se naslađujući veseli i nada “malom stadu” u kojemu konačno više neće biti onih “nevjernih”, a svoje mjesto smatra zajamčenim i sigurnim, zapravo je promašio smisao Ratzingerova teksta, ali i Crkve.

Koliko god paradoksalno zvučalo, ovoj logici uči nas i otac vjere Abraham, koji na stanovnike Sodome i Gomore ne zaziva oganj s neba, već se upornim, dirljivim cjenkanjem s Bogom bori za svakoga, pa i za ljude koji su, po kriterijima onih koji sebe vide dijelom „savršenog malog stada“, zaslužili Božju kaznu: „’Neka se Gospodin ne ljuti ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?’ ‘Neću ga uništiti zbog njih deset’“, odgovara Bog. 

Ne moli Abraham Boga da spasi samo deset pravednika, već ga moli da zbog tih deset poštedi sve ostale. Zna li Abraham da su ondje i grešnici koji po pravdi zaslužuju Božju kaznu? Naravno. No on i dalje moli za sve, tražeći od Gospodina da se zbog onog malog stada smiluje i ostalima.

Ne, pakao nisu drugi, kako piše Sartre. Pakao je naše odbijanje drugih, naše odbijanje mogućnosti da Bog želi spasiti sve ljude i da to želi, kao i s Abrahamom, učiniti upravo po nama i po našoj ljubavi, dobroti i molitvi za svakog čovjeka, a osobito za one kojima je njegova milost najpotrebnija. Ne čine li to „malo stado“ oni koji mole za spas svakoga čovjeka i koji u vrijeme kad đavao, diabolos, onaj koji razbija, uništava jedinstvo potičući ljude da sebe proglašavaju i svrstavaju u svoja „savršena mala stada“, žele baš suprotno: povezati, okupiti i sačuvati zajedništvo među sobom i s Kristom u njegovoj svetoj i grešnoj Crkvi i pomoći spasenju drugih? Nije li zapravo i naše poslanje i poziv da umjesto proglašavanja sebe dijelom savršenog „malog stada“ i zazivanja „male Crkve“ u kojoj baš mi, ali ne i neki drugi, imamo neupitno mjesto, u svijetu budemo „malo stado“ onih kojima je stalo do svakog čovjeka, koji svakom čovjeku svojom dobrohotnošću i ljubavlju žele posvjedočiti o “Ljubavi u koju su povjerovali”? Ne postajemo li po toj ljubavi prema svima  kvasac i sol ovoga svijeta – svijeta koji iz dana u dan sve više biva razdijeljen i u kojemu je doista prava rijetkost naići na one koji ne traže svoju ekskluzivnost i ne svrstavaju sebe u neko pravedno malo stado, oholo odbacujući druge?

 „Pakao je prostor vječne samoće“, kaže papa Franjo. Samoće koju smo sami izabrali težeći savršenom „malom stadu“ u kojemu na koncu ostaje samo naš najsavršeniji JA u potpunoj, savršenoj odvojenosti od Boga i “nesavršenih” drugih.

Ovaj članak Pandemija je pokazala da smo možda krivo shvatili što je ‘malo stado’ o kojem je Ratzinger proročki govorio se prvo pojavio na Bitno.net.

1. Prisjetite se što je pravi posao vas kao roditelja – odgojiti odrasle osobe, a ne djecu. Vaš posao nije paziti da vaša djeca stalno budu nečim okupirana i zabavljena, niti samo to da ih držite podalje od nevolja i natjerate ih da se lijepo ponašaju, a niti da kod kuće provodite jednu vrstu „držanja štete pod kontrolom”. Pravi posao roditeljstva jest voditi djecu primjerom, ciljanim praksama, i objašnjenjima, tako da odrastu u kompetentne, odgovorne i obzirne muškarce i žene, koji će cijeloga svojega života predano živjeti prema kršćanskim načelima. Oni trebaju tako živjeti i prije nego što prerastu tinejdžersku dob. Drugim riječima, vaša je odgovornost i ovozemaljska i vječna sreća vaše djece, kako biste spasili njihove duše od „druge smrti”, i u ovome ih životu uveli u stado onih stotinu ovaca, koje je Krist obećao onima koji Ga ljube.

2. Vaš sveukupni cilj trebao bi biti da završite posao koji ste započeli u njihovome djetinjstvu – da u njima formirate krjeposti (snažne strane karaktera): vjeru, nadu, ljubav, dobru prosudbu i savjest, osjećaj odgovornosti, odvažnu ustrajnost, samokontrolu. Na materijalizam gledajte kao na neprijatelja svoje obitelji. To je vjerovanje da je čovjek samo životinja, smatranje da život završava smrću, življenje kao da su zadovoljstvo i moć smisao života, odnošenje prema drugim ljudskim bićima kao da su predmeti.

3. Pokušajte se prema svojim adolescentima odnositi kao prema onome što oni stvarno jesu – mlade odrasle osobe, sa svime osim iskustva, što im se vi morate potruditi dati. Smatrajte adolescenciju konačnim stadijem „šegrtovanja” u odrastanju, prvom fazom prave odrasle dobi. Nemojte se prema njima odnositi kao prema velikoj djeci. Prisjetite se da mladi ljudi obično ili jako trude ispuniti naša očekivanja, ili se pak jako slabo trude.

4. Zapamtite ovo: kada djeca stvarno poštuju svoje roditelje, videći da oni žive krjeposnim životom, oni ostanu relativno imunima na pritisak vršnjaka i na kulturu „seksa, droge i rock n’ rolla”. Ako tinejdžeri ne vide svoje roditelje kao snažne, samopouzdane vođe, onda će svoj život oblikovati prema svojim vršnjacima i „slavnim ličnostima” zabavne industrije.

5. Nikada ne zaboravite da je sva poanta moralnoga razvoja udaljiti se od sebe, a približiti drugima. Vaša djeca neće odrasti onda kada se budu znala sama pobrinuti za sebe, nego onda kada se budu znali pobrinuti za druge, i kada to budu željela. Mala djeca na život gledaju sa sloganom „Prvo ja!”, a tinejdžerske godine su vrijeme da se taj stav napusti. Ako tinejdžeri zadrže taj sebični stav i u odrasloj dobi, čekaju ih katastrofe kasnije, u njihovome braku, karijeri, pa čak i moguće tragedije s drogom, alkoholom i automobilskim nesrećama. (Tinejdžeri koji na život gledaju isključivo kao na neodgovornu igru obično će se u budućnosti prema automobilu odnositi kao prema igrački. A ako zadrže agresivni stav „ja prvi”, mogu podleći bijesnome ponašanju u prometu, i prema automobilu se odnositi kao prema oružju.)

6. Budite svjesni da je današnja materijalistička „tinejdžerska kultura” lažna i nerealna, povijesno recentan fenomen, koji adolescente pretvara u umjetno nastalu dokoličarsku klasu, sličnu nekadašnjim iskvarenim aristokratima: previše slobodnoga vremena, neodgovorno izbjegavanje rada, hedonistička zloporaba hrane i alkohola, neograničen pristup drogama i „rekreativnome” seksu, život usredotočen na zabavu, bijeg od dosade, strah samo od spolno prenosivih bolesti. „Tinejdžerska kultura” sama je po sebi kontrakulturna stvar. Ono čemu ih nastojite poučiti – stvarni život – sastoji se od požrtvovnosti s ljubavlju, odgovornih obvezivanja, produktivnoga rada orijentiranoga na služenje, prisnih odnosa s obitelji i prijateljima, uživanja u hrani i piću te slobodnim aktivnostima u zdravoj i umjerenoj količini, te ljubavi i poštovanja od sviju koji nas poznaju.

7. Razlikujte povjerenje u njihovo poštenje od povjerenja u njihovu prosudbu. Kada vas pitaju zašto im ne vjerujete, jasno im dajte do znanja sljedeće: „Mi implicitno vjerujemo u tvoje poštenje, uvijek smo vjerovali i vjerovat ćemo. Osim ako dobijemo čvrste dokaze za posve suprotno, vjerovat ćemo u tvoje poštenje i dobre namjere. No nekada ne smijemo vjerovati tvojoj prosudbi. Tvoja neiskusnost u prosuđivanju može dovesti do nevolja za tebe i za druge, jer kada tinejdžeri zapadnu u nevolje, to je gotovo uvijek posljedica lošega prosuđivanja. Budi strpljiv. Kako živeći budeš izravno stjecao iskustvo, a neizravno preko naših savjeta iz iskustva, mnogo ćeš bolje prosuđivati, a onda ćemo ti moći posve vjerovati, u svemu.”

8. Prisjetite se da je i „ne” riječ iz ljubavi. Postoji uskraćivanje iz ljubavi. Ako mladi ljudi ne iskuse od svojih roditelja uskraćivanje iz ljubavi, onda se neće moći formirati u uskraćivanju samima sebi, a to može dovesti do tragedije. I zato u životu svoje djece ne dopuštajte ništa što u moralnome smislu ne odobravate. Držite elektronske medije pod svojom strogom kontrolom. Ne dopuštajte u svojemu domu ništa što vrijeđa Boga, potkopava vaše pouke o dobru i zlu, i gdje se prema ljudi odnosi kao predmetima. To znači da ne smije biti pornografije, bezrazložnoga i pretjeranoga nasilja, glamuroznih prikaza grijeha, niti nepoštovanja prema drugima. Učite ih razlučivanju pri korištenju medija: da prihvaćaju što je dobro, odbijaju što je zlo, i da znaju u čemu je između to dvoje razlika.

9. Imajte na umu snažan utjecaj kemijskih procesa u tijelu na njihove osjećaje i prosudbu. Oni su često nesigurni, impulzivni i preosjetljivi, naročito u dobi od trinaest, petnaest i sedamnaest godina. Na mnogo načina su te promjene raspoloženja u adolescenciji slična onima koje djeca pokazuju u dobi od dvije i od pet godina, i uglavnom su uzrokovana sličnim naglim rastom i hormonalnim promjenama u njima. Zato im trebaju one iste stvari koje su trebali od vas u svojim najranijim godinama. Trebaju da budete odlučni, da ih čvrsto upućujete, da budete strpljivi, pažljivi, puni razumijevanja, i pravedni. Treba im također kvalitetna prehrana i mnogo sna.

10. Jasno im dajte do znanja da želite i očekujete ne samo rezultate, nego da osobno ulože najbolje što mogu od sebe, da daju sve od sebe u učenju, i da se nastoje držati razumnih kućnih pravila. Neka pravila u vašoj kući počinju riječju „mi…”, a ne: „Ti moraš biti doma u 11 i 30”, nego: „Svi dolazimo kući u razumno vrijeme”. Ne: „Ti moraš očistiti svoju sobu”, nego: „Mi se svi trudimo da ova kuća bude čista i udobna”. Ne: „Ti se moraš ispričati”, nego: „Svi se mi ispričavamo kada nekoga uvrijedimo”. Priznajte im kada se potrude. Budite strpljivi.

11. Kada morate disciplinirati svoje tinejdžere, nastojte se držati jednakih standarda kakvih se držite kada ste s drugim odraslim osobama:

• Bez prekoravanja u javnosti; kada je god moguće, disciplinirajte ih nasamo.
• Bez naglih presuda – poslušajte njihovu stranu priče. Poštujte njihovo pravo na pretpostavku o nevinosti.
• Ne nabijajte im stvari na nos. Nikada ne govorite: „Rekao sam ti” ili „Da si me samo poslušao…”
• Ako emocije izmiču kontroli, odgodite raspravu za kasnije: „Razgovarajmo o ovome sutra navečer”. (I čekanje je jedna vrsta kazne.)
• Ako ste pretjerali, vratite se i ispričajte se. Poštovat će vašu želju da budete pravedni – što  nastojite pravdu i istinu staviti ispred svojega ponosa.

12. U najgorim scenarijima možete se osloniti na ograničavanje korištenja telefona, ograničavanje korištenja vozačke dozvole i korištenja automobila (mladi Amerikanci mogu dobiti vozačku dozvolu sa 16 godina, op. prev.), i ograničavanje ljetnih praznika.

13. Nikada ne podcjenjujte koliko ste naučili, i s koliko iskustva i mudrosti ih možete poučiti. Počnite s ovim pitanjima: „Što znam sada, a nisam znao kada mi je bilo šesnaest, a volio bih da sam znao?”, „Na temelju mojih vlastitih iskustava – uspjeha i pogrješaka – i onoga što sam vidio u životu drugih ljudi, čemu mogu poučiti svoje tinejdžere o odgovornome životu odrasle osobe; maksimalnome iskorištavanju prilika za obrazovanje, otkrivanju u čemu si dobar i u planiranju karijere, pronalaženju ili mijenjanju posla; hodanju i udvaranju, kako biti muž ili žena pun ljubavi i potpore; o manirama u društvu, o postupanju s prijateljima, procjenjivanju ljudi; o dobroj kondiciji, nadvladavanju briga; o odličnom obavljanju posla, profesionalizmu i profesionalnome bontonu; o određivanju prioriteta i raspoređivanju vremena, planiranju i ostvarivanju ciljeva; o upravljanju financijama, pametnome kupovanju; o tome kako prepoznati gluposti čim ih vidiš, o informiranosti o događanjima u javnosti, i o življenju kao odgovoran i uključen građanin.

14. Kako možete znati ima li ikakvoga napretka s vašom djecom, u tome da stvarno odrastaju, naročito kada su u ranoj tinejdžerskoj dobi? Na nekoliko načina:

• Svjesni su prava i osjećaja drugih, i ponašaju se u skladu s time.
• Imaju radne navike, i svojim se snagama suočavaju s problemima. Svjesni su da su potrebni u obiteljskome životu. To jest, znaju smisao odgovornosti – ako ne obavimo svoju dužnost, netko će drugi patiti zbog toga.
• Žive kao proizvođači, a ne samo potrošači.
• Znaju se brinuti o drugima, i žele to.
• U većini prigoda i u različitim situacijama znaju učiniti pravu stvar, a da im se ne mora govoriti.
• Kada naprave nešto pogrješno, znaju to, i ispričaju se. Spremno prihvaćaju isprike drugih, i znaju zaboraviti, a ne samo oprostiti.
• Kažu „molim”, „hvala” i „žao mi je”, i stvarno to misle.
• Drže svoja obećanja. Izdržat će posljedice nečega radije nego da prekrše svoje obećanje.
• Većina njihovih pogrješaka nije posljedica zlobe ili sebičnosti, nego manjka iskustva. U većini slučajeva nastoje učiniti pravu stvar.
• Duboko u sebi znaju da roditeljska disciplina dolazi iz ljubavi. Osjećaju da ih roditelji discipliniraju jer ih vole.
• Suzdržavaju se od svega što bi osramotilo njihovu obitelj.
• Biraju prijatelje dobroga karaktera.
• Njihove su molitve upućene Bogu kao osobi. Grijeh vide kao razdor u njihovome osobnome prijateljstvu s Bogom, kao uvrjedu koja zahtijeva ispriku i popravljanje štete. Crkvu vide kao produžetak svoje obitelji, i vrijednu njihove ljubavi i odanosti, bez obzira na sve.
• Ljudi koji nisu obiteljski prijatelji ili susjedi daju komplimente roditeljima zbog karaktera njihove djece.

15. Upamtite da će vaša djeca možda zaboraviti većinu pojedinosti o tome čemu ih učite, ali zapamtit će što vam je bilo važno. Za većinu nas, cjeloživotni glas savjesti je glas naših roditelja, Bog koji nam govori preko sjećanja na ono čemu su nas naši roditelji s ljubavlju poučili.

16. Kada vaša djeca napuste vaš dom i odu studirati, recite im: „Ne zaboravi da te Bog čuva s ljubavlju, kako je činio još od tvojega djetinjstva. Ne vrijeđaj Ga, i ne čini ništa čime bi pogazio sve što si naučio u našoj obitelji. Svakoga ćemo dana moliti za tebe. Zapamti da nam je Bog svima zapovjedio: ‘Poštuj oca i majku svoju’. A roditelje poštujemo tako što njihove vrijednosti usvajamo kao svoje, prema njima živimo cijeloga svojega života, a zatim ih svojoj vlastitoj djeci prenesemo u njihovoj cjelovitosti.”

Izvor: CERC | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.

James B. Stenson rođen je u Bostonu (SAD), diplomirao je biologiju i povijest te je većinu svog radnog vijeka proveo radeći u školama s djecom i njihovim roditeljima. Suosnivač je Heights škole u Washingtonu te osnivač škole Northridge u predgrađu Chicaga čiji je ravnatelj bio 12 godina. U proteklih 30 godina održao je predavanja u gotovo svim većim gradovima SAD–a i diljem svijeta. Zahvaljujući iskustvu susreta s roditeljima i osluškivanju njihovih potreba i problema počeo je pisati ovu knjigu o roditeljskom vodstvu, plod dugogodišnjeg iskustva rada s obiteljima. U njoj daje, takozvani, “opis posla”, to jest savjete kako uspjeti u vodstvu svoje djece. Također, autor je više knjiga i priručnika o odgoju i roditeljstvu od kojih su najpoznatije Linija života; vjerski odgoj vaše djece, Sidro: Božje obećanje nade za roditelje i Otac: čuvar obitelji. Danas radi kao savjetnik za odgoj i obrazovanje u Bostonu, posebno specijaliziran za obiteljski život i odnos obitelj-škola.

Ovaj članak Savjeti za zabrinute roditelje: kako preživjeti pubertet? se prvo pojavio na Bitno.net.

Sveti Jozafat Kuncewycz rodio se oko god. 1580. u Ukrajini od pravoslavnih roditelja. Na krštenju je dobio ime Ivan, a kad bude stupio u red bazilijanaca dobit će ime Jozafat. U taj je red stupio prihvativši katoličku vjeru, jedinstvo s Rimom, a sačuvavši kao i ostali sjedinjeni kršćani, takozvani unijati, istočni obred i običaje. Sad će postati velik čuvar i pobornik kršćanskoga jedinstva. To će biti i uzrok njegove mučeničke smrti.

Obukavši redovničko odijelo, Jozafat je imao povlasticu da je bio prvi novak bazilijanskog sjedinjenoga samostana Presv. Trojstva u Vilniusu. Bilo mu je tada 20 godina. On će u taj stari red s bogatom tradicijom i duhovnošću unijeti nov žar, nove ideje pod utjecajem isusovaca, koji su tada na teritoriju poljske države bili veoma aktivni. Učinio je to kad je u samostanu postao poglavar, a još više kad je postao nadbiskup u Polocku, u Ruteniji, koja je iz ruskih prešla u poljske ruke za vrijeme kralja Sigismunda III.

Kao nadbiskup sveti Jozafat je bio barbarski ubijen od dvanaestorice zlikovaca 12. studenoga 1623. u Vitebsku, u Bijeloj Rusiji, budući da je njegova pastoralna revnost i zaslužna djelatnost za jedinstvo s Rimskom crkvom navukla na se mržnju pravoslavaca koji su odijeljeni od Rima. Jozafat je svojim protivnicima govorio: “Vi me smrtno mrzite, dok vas ja sve nosim u srcu i bio bih radostan da umrem za vas.” Bile su to proročke riječi. Domogavši se građanske vlasti te iskoristivši trenutak političkih razdora u Poljskoj, rulja je fanatika, naoružana sabljama i puškama, nahrupila u Jozafatovo obitavalište te ga usmrtila. Golo tijelo bacili su mu u rijeku Dunu. No vjernici su čekali da dođu do njega i da ga časno sahrane. Njegova je smrt bila povodom mnogih obraćenja i učvršćenju unijatske Crkve. Jozafat je veoma brzo proglašen blaženim. Papa Pio IX. proglasio ga je god. 1867. kao prvog istočnjaka svetim.

Prigodom 300. obljetnice mučeničke smrti sv. Jozafata papa Pio XI. izdao je encikliku Ecclesiam Dei iz koje o svetom mučeniku donosimo ovaj izvadak:

“Božja je Crkva tako divnim određenjem sastavljena da u punini vremenâ postane kao velika obitelj koja obuhvaća svekoliki ljudski rod. Znamo da je uz ostale odlične znake po božanskoj volji označuje ekumensko jedinstvo.

Krist Gospodin nije jedino apostolima povjerio službu koju je sam primio od Oca kad kaza: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji; idući, dakle, učite sve narode, već je također nadasve htio da zbor apostola bude jedan, dvostruko spojen najužom vezom. Iznutra je vez ona vjera i ljubav koja je razlivena u našim srcima po Duhu Svetom, a izvana upravljanje jednoga svima, jer je prvenstvo apostola predao Petru. Ono je vječno počelo i vidljiv osnov jedinstva. Da bi pak ono jedinstvo i sloga ustrajali zauvijek, Bog koji sve predviđa posvetio je jedinstvo kao znakom istodobno svetošću i mučeništvom.

Takva je čast zapala Jozafata, nadbiskupa Polocka, slavenskog istočnog obreda. Njega s pravom priznajemo za odličnika, sjaj ili stup istočnih Slavena. Jedva da je netko drugi više osvjetlao njihovo ime ili bolje pridonio spasenju. On je njihov pastir i apostol; pogotovo što je svoju krv prolio za jedinstvo svete Crkve. Štoviše, osjećajući da ga pokreće neko nebesko nukanje, shvatio je da za ostvarenje svetoga općeg jedinstva najviše može pripomoći time ako zadrži u jedinstvu opće Crkve istočni slavenski obred i bazilijansko ustrojstvo samostanskog života.

Međutim, nastojao je prije svega oko povezanosti svojih građana s Petrovom stolicom. Odasvud je skupljao dokaze koji su bili vrijedni da promiču i potvrđuju tu povezanost. Posebno je razmatrao liturgijske knjige kojima se služe Istočnjaci, i sami odijeljeni prema odredbama svetih Otaca. Primijenivši, dakle, tako pomnu pripravu, započeo je djelo uspostave jedinstva. Takvom je istodobno snagom i ljupkošću i s takvim uspjehom radio da su ga sami neprijatelji nazvali ’otimač duša’.”

Poznato je kako je Sveti Otac Ivan Pavao II. u svojim nastupima podržavao vjernike istočnoga obreda, koji su sjedinjeni s Rimskom crkvom. To je pokazao i na svome putu po Sjedinjenim Američkim Državama kad je u Philadelphiji posjetio ukrajinsku katedralu Bezgrješnog začeća. Taj je posjet bio daleko više od onoga što bi se moglo nazvati kurtoazijom prema ukrajinskim katolicima istočnoga obreda.

Monsinjor Robert Moskal, kancelar ukrajinske nadbiskupije Philadelphije i katedralni župnik, uvjeren je da će posjet Svetoga Oca poslužiti i odgajanju svih Ukrajinaca katolika u njihovu obredu, pa i onima koji žive tamo iza željezne zavjese čvrsto odani i vjerni svojoj vjeri unatoč progonstvima.

Monsinjor Moskal smatra da je posjet Ivana Pavla II. njihovoj katedrali bio sreća za sve Ukrajince gdjegod živjeli. Publicitet, koji je prethodio tom posjetu, pomogao je da se Ukrajinci odgajaju u svojim vjerskim tradicijama. To su i one što im je prenio i sv. Jozafat. Posjet pak njihovoj katedrali naglašava činjenicu kako se i s različitostima obreda i tradicija može živjeti u skladu i miru pa zvali se mi Ukrajinci, Bjelorusi, Poljaci, Španjolci, Nijemci ili bilo koji drugi narod.

Obvezan spomendan sv. Jozafata, mučenika jedinstva, doziva nam sve to u pamet i zato se može reći da njegova svetkovina ima ekumensko značenje: stvarnost jedinstva u poštivanju opravdanih i zakonitih razlika.

Josip Antolović SJ

Pomolimo se: Gospodine, probudi u svojoj Crkvi Duha Svetoga, kojim je bio ispunjen sveti Jozafat te je dao život za svoje ovce; po njegovu zagovoru ojačaj i nas tim Duhom, da budemo spremni život položiti za braću. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova.
Amen.

Bitno.net

Ovaj članak Sveti Jozafat – mučenik koji je umro za kršćansko jedinstvo se prvo pojavio na Bitno.net.

O Marijo, Majko od Zdravlja, lijeku bolesnih, utočište grešnika, utjeho ugroženih, udijeli nam posebnu zaštitu u našim potrebama, kako si obećala svojoj djeci. Pouzdajući se u beskrajnu milost Tvoga Sina, Isusa Krista, koji je rekao: „Molite i bit će vam dano, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se…!” (Mt 7,7 ). Hitam k Tebi, o Majko predobra. Molim te, izmoli za mene od Boga ovu milost za koju te molim kroz ovih devet dana (sad navedite potrebe…).

Prvi dan

O Marijo, Bezgrešna Djevice i Majko Božja, pokaži nam Isusa, vodi nas Njegovu Božanskom Srcu. Jer gdje je Krist tu je istina, svjetlo i život. Njega naći, to je naša najveća sreća na zemlji. On dopušta samoću, napuštenost i tjeskobu, da svojima poravna put do neba. To je misterij Križa, tajna Križa. O Marijo, Sveti Hrame Božji, vrtu Presvetoga Trojstva, Majko Crkve, Kraljice mira, dolazimo k Tebi i molimo Tvoj zagovor za putujuću Crkvu, za Sv. Oca Papu, za kardinale, biskupe i svećenike, redovnike i redovnice, pustinjake, za laike, za skrivene duše-žrtve, za sve molitelje i za sve ljude dobre volje. O Marijo, Majko Božja, štiti svoju djecu, brani ih od zla i izmoli im zdravlje duše i tijela. O Marijo, Posrednice svih milosti, utjeho ugroženih, utočište grešnika, spasi mlade od tame grijeha i vodi ih putem čistoće. Štiti Djevice, obitelji, izmoli bolesnima iscjeljenje, posveti svećenike, spasi pobožne duše. Ti si zaštitnica obitelji i udovica, utočište grešnika, pomoć siromašnima i iscjeljenje bolesnima. Molimo te, majko Gospodinova, izmoli nam iskreno pokajanje za naše grijehe, ojačaj našu vjeru i vodi nas k Izvoru vječnog iscjeljenja. Amen.

Krunica i Litanije Majci od Zdravlja…

Drugi dan

Sveta Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo. Ti si rođena bez grijeha, da srušiš kraljevstvo Sotone. Ti si nam rodila Krista, Božje svjetlo, da ukloni tamu grijeha na ovome Zemlji. Vodi nas svome božanskom Sinu, koji nas je svojom patnjom i smrću spasio. Jer Tvoj Sin, naš Gospodin i Spasitelj, nije donio oslobođenje od križa, nego je donio oslobođenje po križu. On je pobijedio agoniju i smrt na Križu. Od tada Križ svijetli kao znak spasenja i vidljivi znak nade u dolini suza. Marijo, vodi nas k svome Sinu, Isusu Kristu, koji je rekao: „Zaista, zaista, kažem vam, ako Oca nešto zamolite u moje ime, dat će vam…” (Iv 16,23). O Marijo, utočište grešnika, tješiteljice ugroženih, moli za nevjernike, za one koji u vjeri lutaju, za otpale od vjere, za neprijatelje svete Crkve i za grešnike. Jer, jao onima koji ne daju da grijeh iz njih izađe i koji se ne boje pravednog suda Tvoga Sina. Izmoli, o Marijo, svima koje danas na to Bog poziva, milost pokajanja. Amen.

Krunica i Litanije Majci od Zdravlja…

Treći dan

Bezgrešno začeta Djevice, Majko Kristova, Kraljice neba i Zemlje, svrni svoje milostive oči na nas i budi uz nas kada budemo u borbi s moćima tame, da mi, Tvoja djeca, izbjegnemo grijehu slijedeći Tvoj primjer i da dospijemo k Tebi u nebesko Kraljevstvo. Rekla si: „Svakom tko se posveti mom majčinskom Srcu, obećavam svoju zaštitu.” Pouzdajem se u Tvoj zagovor, predajem i posvećujem Ti svoju dušu i preporučujem Ti sve svoje drage i mile. Uzmi nas kao svoju djecu i vodi nas ka izvoru vječne radosti, Kristu Tvome Božanskom Sinu. On je slika nevidljivog Boga. U Njemu je sve stvoreno na nebu i na zemlji, sve vidljivo i nevidljivo, Prijestolja i Gospodstva, Moći i Vlasti, sve je po Njemu i kroz Njega stvoreno. O Marijo, Majko od Zdravlja, izliječi bolesne, pomaži nas svojim blagoslovom, smiluj nam se da ne izgubimo pouzdanje u Tebe, nego da Tvojim zagovorom budemo oslobođeni od svih opasnosti tijela i duše. Ne dopusti da u patnji budemo ljuti, nego čvrsti, strpljivi, ustrajni i puni pouzdanja. Amen.

Krunica i Litanije Majci od Zdravlja…

Četvrti dan

Sveta Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo! Ti si blagoslovljena među ženama, bezgranično blagoslovljena i proslavljena od Boga, štovana kao Blažena Djevica Marija od svih naroda. O Marijo, Bezgrešna Djevice i Majko Božja, suncem zaogrnuta i zvijezdama okrunjena! Vodi nas k svom Božanskom Sinu, koji ništa ne propušta da bi privukao sve ljude k sebi. Ljubio nas je u krajnjem poniženju svoga rođenja u štali, u konačnom predanju na Križu, u najdubljoj privrženosti u Hostiji, ljubav je ono što ga tamo drži… O Marijo, Majko Isusova, Posrednice svih milosti, Utočište grešnika, dopusti da i mi širom otvorimo svoja srca za Krista, Tvoga Božanskog Sina, koji nas poziva: „Vidite, stojim na vratima i kucam. Ako netko otvori, Ja ću ući. Ja ću s njim večerati, a on sa mnom… (Otk 3,20). Amen.

Krunica i Litanije Majci od Zdravlja…

Peti dan

Sveta Marijo, Posrednice svih milosti, Majko Zdravlja, Ti ne pomažeš samo one koji u bolima vjeruju Tvojoj ljubavi i u noći Tvome svjetlu, nego svima koji te puni pouzdanja zazivaju. Ti si Vailankanni (svetište Gospe od Zdravlja u Indiji) izabrala kao grad blagoslova i pružaš velike milosti onima koji traže Tvoju pomoć i utječu se Tvome zagovoru: slijepi gledaju, hromi hodaju, nijemi govore, gluhi čuju i bolesni bez nade nalaze ozdravljenje i iscjeljenje. Velika su čudesa koja Bog po tebi, Marijo, čini. Daj da i mi koji se Tebi utječemo budemo oslobođeni od svih opasnosti u tijelu i duši. Pomozi nam da u svijetu ne izgubimo vjeru, daj da ostanemo budni i budi uz nas na času naše smrti. Sjeti se svojih sluga koji su išli pred nama sa znakom vjere i onih na koje nitko više ne misli. Izmoli njima i svima koji u Kristu počivaju mjesto oslobođenja, svjetla i mira. Neka počivaju u miru. Amen.

Krunica i Litanije Majci od Zdravlja…

Šesti dan

Sveta Marijo, Majko Kristova, Kraljice svete Krunice, svrni svoje milostive oči na nas i budi uz nas u svim našim potrebama. Puni pouzdanja vapijemo ti s papom Ivanom Pavlom II.: „Majko, ti znaš što znači u svojim rukama držati mrtvo tijelo svoga Sina, kome si poklonila život. Zaštiti sve majke na ovoj zemlji od smrti njihove djece, od mučenja, ropstva, ratnih razaranja, progonstava, koncentracijskih logora i zatvora. Tvome majčinskom Srcu, Marijo, povjeravamo prije svega one koji su pritisnuti bolima i patnjama bolesne, hendikepirane, muževe i žene u teškim brakovima i djecu u razvedenim obiteljima, ljude koji su pritisnuti dugovima, one koji su bez posla i doma, zatvorenike. O Marijo, Majko Božja, pomozi njima i svima koji se Tebi utječu i koji puni pouzdanja k tebi dolaze. Usliši naše molitve i budi uz nas u svim našim potrebama. Amen.

Krunica i Litanije Majci od Zdravlja…

Sedmi dan

Sveta Marijo, Majko Božja, naša zagovornice i Pomoćnice, u tvoje svete ruke stavljamo sve naše blago, sve ono što posjedujemo i ono za što smo zaduženi i odgovorni. Podari nam, o Marijo, svoju majčinsku ljubav, bdij nad našim putovima i vodi nas svome Božanskom Sinu, Isusu Kristu, koji je rekao: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer ja sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama…” (Mt 11,28).
Sveta Marijo, odsjaju Vječnog Svjetla, od Boga izabrana i svim blagoslovima obdarena, moli za nas jadne grešnike, jer mi ne zaslužujemo nikakve milosti. Sačuvaj svećenike, sluge tvoga božanskog Sina, u okrilju tvog Bezgrešnog Srca, gdje im nitko ne može nauditi. Sačuvaj njihove ruke bezgrešnima, koje dnevno dotiču sveto Tijelo tvoga božanskog Sina. Budi uz one koji su u opasnosti, podrži one koji se dvoume, pomozi bolesnima i umirućima, moli za jadne duše u čistilištu, spasi Bogu predane duše, izmoli nam još svetih svećenika i svetih obitelji. Amen.

Krunica i Litanije Majci od Zdravlja…

Osmi dan

Spomeni se, o mila Djevice Marijo: još se nije čulo, da je netko tko se tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zamolio, i tvome se zagovoru utekao, da je od tebe ostavljen bio. Takvim povjerenjem potaknuti žurimo k tebi, Djevice djevica, Majko. Budi uz nas u kušnjama života. Rasprostri svoju zaštitu nad svima koji tjelesno i duševno pate. Sačuvaj nama i svima nama dragima zdravlje tijela i duše. Posebno nam izmoli milost za koju te molimo (navedi potrebu). O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas, svoju siromašnu djecu, i vodi nas k Isusu Kristu! Jer u darivanju tvoga Sina otkriva se sjaj tvoga Bezgrešnog majčinstva. Pošalji nam svjetlo milosti, koje se u tvome Sinu objavljuje. To svjetlo razbija tminu grijeha i čini nas djecom svjetla. O Marijo, daruj nam milost za koju te molimo i vodi nas dublje u tajne tvog Božanskog Sina, jer samo je On Put, Istina i Život. Amen.

Krunica i Litanije Majci od Zdravlja…

Deveti dan

O Marijo, od Zdravlja, Zdravlje bolesnih, Utočište grešnika, Utjeho ugroženih, budi uz nas u gorkim trenucima života, ne napusti nas u času naše smrti, nego nam izmoli potpuno pokajanje, iskreno obraćenje i oproštenje naših grijeha. Izmoli nam milost da budemo sveti i sačuvaj nas od svih opasnosti tijela i duše i vodi nas k svome božanskom Sinu, Isusu Kristu, koji je rekao: ”Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti.” (Iv 15,5). O Marijo, naša draga Gospo iz Vailankannie, Majko od Zdravlja, usliši naše molbe i izmoli nam onu milost za koju te s pouzdanjem u ovoj devetnici molimo. Amen.

Krunica i Litanije Majci od Zdravlja…

MOLITVA NA KRAJU DEVETNICE

(Moli se zadnji dan devetnice)

O Kraljice neba i zemlje, podarila si mi blagoslov. U molitvi je moja ljubav narasla! Pomozi mi da otvorim novu stranicu svoga života, da svjedočim tvoga Sina, Isusa Krista. Ljubljena Majko, jačaj moju želju za sakramentom svete pričesti, tako da budem sve sličniji Kristu u svom zahvaljivanju riječima i djelima. Dopusti mi da svoju obvezu dublje spoznam, da kroz ljubav prema drugima, svojim životom i vjerom vodim cijeli svijet Kristu. Dobra Majko, stavljam sebe i svoju obitelj pod tvoju zaštitu. Amen.

KRUNICA MAJCI OD ZDRAVLJA

(Moli se na Gospinu krunicu)

Na križ moli: VJEROVANJE

Na veliko zrno moli se:
O MARIJO, BEZ GRIJEHA ISTOČNOGA ZAČETA,
UČINI NAS DJECOM SVJETLA I PODARI NAM
ZDRAVLJE DUŠE I TIJELA. AMEN.

Na svako malo zrno moli se:
ČUDOTVORNA MAJKO OD ZDRAVLJA, KROTKA I
PONIZNA SRCA, DAJ DA SLIJEDIMO TVOJE VRLINE.

ZAVRŠNA MOLITVA
(na kraju krunice)

O Gospođo moja, sveta Marijo! Čudotvorna Gospo od Zdravlja, Tvojoj blagoslovljenoj zaštiti i posebnoj skrbi preporučujem danas i uvijek svoju dušu, tijelo, sve što imam i posjedujem, a posebno kraj svog života; sve na slavu Isusovu i spasenje moje duše.

LITANIJE GOSPI OD ZDRAVLJA

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj se nama!
Sine Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj se nama!
Duše Sveti, Bože, smiluj se nama!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj se nama!
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveta Bogorodice, moli za nas!
Sveta Djevo djevica, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, dobra majko naša, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, liječnice nebeska, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, zdravlje bolesnih, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, zdravlje naše duše, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, zdravlje našeg tijela, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, živote života našeg, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, uzroče naše radosti, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, veselje naše obitelji, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, radosti naše obitelji, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, radosti naše domovine, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, Majko Božanske milosti, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, Majko milosrđa, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, Majko sirotih i zapuštenih, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, utjeho žalosnih, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, nado zdvajajućih, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, utočište grešnika, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, djeliteljice Božjih darova, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, posrednice svih milosti, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, osvojiteljice naših srdaca, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, najbolja čuvarice u kućnim bolestima, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, sigurna pomoći u svim pogibeljima, moli za nas!
Gospe od Zdravlja, jedina nado naša, moli za nas!

Dostoj se primiti naše hvale i uslišati naše molbe,
Nek te hvale i slave nebesa,
Neka zemlja propovijeda tvoja beskrajna dobročinstva,
Neka mladost nađe zaštitu u tvom djevičanskom krilu,
Neka te starost zaziva i blagoslivlja,
Neka te ganu naše suze, naše rane i boli,
Neka ti roditelji posvete svoju obitelj,
Neka nas tvoja ljubav vodi k tvome Božanskom Sinu,
Daj da oplačemo svoje grijehe,
Obrati naše grešnike,
Ozdravi naše bolesnike,
Povrati u stado Isusovo našu zalutalu braću,
Blagoslovi naše trude,
Ne daj da se nikad udaljimo od tebe,
Budi naša utjeha i obrani nas u času smrti,
Budi naša odvjetnica pred sudom Božjim,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Moli za nas, Sveta Bogorodice, da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Pomolimo se:

Gospodine Bože, udijeli nam, ponizno te molimo da se neprestano radujemo duševnom i tjelesnom zdravlju i da se slavnim zagovorom Blažene Marije vazda Djevice, izbavimo od sadašnje žalosti i nauživamo vječne radosti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Izvor: Župa sv. Vida i sv. Jurja – Mađarevo

Ovaj članak Devetnica Gospi od Zdravlja se prvo pojavio na Bitno.net.

Naivni stari farmer je jednog dana zaključio da je zob, kojom godinama hrani svoju mazgu, postala jednostavno preskupa pa je smislio sljedeći plan. Odlučio je u hranu kojom hrani mazgu umiješati malo piljevine, tako da svakog dana doda sve više i više piljevine, pritom smanjujući udio zobi u samoj mješavini.

Činilo se u početku da mazga nije primijetila ovu zamjenu, pa je farmer nastavio dodavati piljevinu u njenu hranu smanjujući pritom udio zobi u njoj. Nakon par tjedana takvih pokusa, kada je farmer nahranio mazgu samo sa čistom piljevinom bez imalo zobi, mazga je završila svoj objed … i srušila se mrtva.

Možda se radi u priprostoj priči, ali nam ona može poslužiti kao usporedba za sve one zastranile sinove i kćeri, kršćane koji su se udaljili od Boga zbog svoje okorjelosti u grijehu. Možda na početku ni oni sami nisu vjerovali kako duša može preživjeti na piljevini, ali su s vremenom prihvatili ideju kako duša „neće primijetiti“ nedostatak prave duhovne hrane i kako joj malo piljevine neće škoditi. S vremenom se količina piljevine povećavala, dok je količina zobi naglo opadala – sve dok zamjena hrane s piljevinom nije dovršena i njihovo izgladnjelo tijelo, ispunjeno piljevinom, doživljava kolaps.

Cijeli ovaj proces može proći nezamjetno, napredujući centimetar po centimetar. Možda čak i ne primijetimo da imamo problem. No „mazga“ nam daje neke znakove koji nas upozoravaju da sve nije onako kako treba biti. Bez obzira na to što smatramo da živimo ispravnim životom, trebali bismo naučiti prepoznavati ove znakove upozorenja. Samo nas Sveto pismo upozorava kako nitko nije siguran od napasti: „Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.“ (1 Kor 10,12)

Naše osobno iskustvo, zdrav razum i pouke iz Svetog pisma govore o nekoliko čimbenika koji uzrokuju otpad od vjere. Možemo ih okupiti pod tri glavne grupe. Svaka od tih grupa govori postupcima koji dovode do rasipanja duhovnog života: gubitak ljubavi za Boga, gubitak straha od Boga, gubitak vjere od Boga.

1. Gubitak ljubavi za Boga

Prvi kršćani koji se nalaze u Efezu primaju Božju Riječ od apostola Pavla. U pismu koje im je poslao Pavao, on izgara od strastvene ljubavi za Bogom. Ta strast je za Efežane bila zarazna te ih je potakla na obraćenje. On se moli da oni shvate kako: „po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svim svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje.“ (Ef 3, 17-19) On se neprestano nada kako će oni, odgovorivši na ljubav Božju: „ljubiti Gospodina našega Isusa Krista s neraspadljivom ljubavlju“. (Usp. Ef 6, 24)

Nažalost, u Knjizi Otkrivenja uočavamo kako Isus ostavlja uznemirujuću poruku Ivanu vezanu uz efeške kršćane: „Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih… Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. (Otk 2, 2,4-5). Ona strastvena „prva ljubav“ je nestala. Ljudi su i dalje osjećali nekakvu odanost prema Bogu, ali su se njihova srca ohladila što je dovelo do njihova pada.

Koji su to „znakovi upozorenja“ koji opominju da se naša prva ljubav za Gospodina polako gasi? Sjetite se koji to znakovi upućuju na isto kada se radi o gubitku ljubavi u međuljudskim odnosima. Usporedba ljubavi prema Bogu s ljubavi između dvoje ljudi može nam poslužiti kao primjer.

Gubitak radosti

Mi uživamo u ljubavi. Kada u vezi izgubimo osjećaj radosti, to je znak da se naša ljubav prema toj osobi iz nekog razloga umanjila. Stoga je gubitak radosti u našem odnosu s Gospodinom svojevrstan znak da se naša „prva ljubav“ polako gasi.

Kralj David je iskusio sličan gubitak radosti kada je podlegao vlastitoj požudi zbog Bat-Šebe. U Psalmu 51. on opisuje svoju bol zbog udaljavanja od Boga kada je shvatio što je učinio. U toj molitvi, on plačući traži smilovanje govoreći „vrati mi radost svoga spasenja“ (Ps 51, 12)

Odbojnost prema sakramentima, molitvi i Svetom pismu

Mi želimo dati naše vrijeme onima do kojih nam je stalo i onima koje volimo. Želimo im otvoriti svoje srce i biti uz njih dok se njihovo srce otvara nama. Kada se u nama stvori odbojnost prema tim osobama, kada ne želimo s njima dijeliti svoje vrijeme, slušati ih ili pričati s njima, to znači da smo došli do drugog „znaka upozorenja“ koji vodi prema gubitku ljubavi.

Mi susrećemo Gospodina u sakramentima, pričamo s Njim u molitvi i slušamo ga u Pismu. Jedan je moj prijatelj rekao: „Ja imam nezasitnu glad za Gospodinom. Ako voliš jesti bundevu, onda ćeš je jesti za doručak, ručak i večeru. Nikako je se ne možeš zasititi. Ako voliš Gospodina, onda ga se ne možeš zasititi.“ No ako ga nerado primamo u sakramentima, i ako ne želimo provesti vrijeme s Njim u molitvi – onda se naš odnos nalazi u problemima.

Koji je bio prvi znak udaljavanja Adama i Eve od Boga u Edenskom vrtu? Pokušali su se sakriti od Boga i one prisutnosti u kojoj su uživali dok su s Njim provodili vrijeme. (vidi Post 3, 8)

Odbojnost naspram kršćanskog zajedništva

Jednom sam prilikom vidio naljepnicu na automobilu ljubitelja životinja koja je glasila: „Ako me voliš, voli i moje mačke“. Kada volite nekoga, onda volite i one ljude koje on ili ona voli. Uživate u provođenju vremena s prijateljima svoga prijatelja. No kada vaše prijateljstvo postane naporno, tada izgubite interes za prijateljeve prijatelje i želite izbjeći one ljude koji bi govorili o vašem zajedničkom prijatelju kojega upravo pokušavate zaboraviti.

Upravo zbog tog istog razloga, kršćani koji su otpali od vjere izbjegavaju društvo onih koji su predani vjeri – ne samo kod mise, već i u drugim prilikama. Ne žele biti u blizini onih ljudi koji ih podsjećaju na Onoga kojeg pokušavaju zaboraviti. Radi se o problemu koji je prisutan stoljećima. Pisac Poslanice Hebrejima je zapisao kako su neki vjernici, koji su izgubili žar za Gospodinom, postali „lijeni“ (Heb 6, 12), dok su neki toliko daleko otišli da su otpali od Gospodina (Heb 6, 6). No koji je bio glavni znak ovog opasnog trenda? Pisac poslanice moli: „Ne zanemarujmo crkvene sastanke, kao što neki čine“ (Heb 10, 25).

Zagubljeno blago

Stvoreni smo za ljubav i trebamo voljeti. Ako izgubimo ljubav prema Bogu, druge krive ljubavi će zauzeti mjesto u našem srcu koje pripada samo Njemu. Vrijeme koje je posvećeno Bogu, odjednom postane posvećeno drugim stvarima koje ne nose duhovnih plodova.

Onaj koji se udalji od Boga često završi u potpunosti okružen svjetovnim brigama koje mu postanu svojevrsna zamjena za izgubljeni duhovni život. Zabava postane zamjenom za molitvu i čitanje Svetog pisma – poput nekakve „diverzije“ koja odvlači našu pažnju samoispitivanja. „Sigurni“ svjetovni poznanici, bez ikakvog interesa za duhovnošću, polako zauzimaju mjesta našim kršćanskim prijateljima. Energija koju bismo prije potrošili evangelizirajući (naviještajući), na karitativni rad (volonterski) ili neki drugi oblik služenja, sada se usmjerava na razvoj vlastite karijere ili podizanje financijskog statusa. Novac koji je nekad bio namijenjen za crkvu i dobročinstva, sada služi sebičnim ili lakomislenim ciljevima. „Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ (Mt 6, 21). Jednom kada prestanemo tragati za lijepim biserom (Mt 13, 45-46) onda krenemo tragati za drugim blagom, ulažući u njega svoje vrijeme, novac i energiju. Izgubivši svoju „prvu ljubav“ za Bogom krenemo – kako to kaže jedna pjesma iz sedamdesetih – „tražiti ljubav na krivim mjestima“.

2. Gubitak straha od Boga

Iako često na osjećaje straha i ljubavi gledamo kao na nešto potpuno različito, Pismo nas neprestano podsjeća kako zreo odnos s Bogom sadrži obje karakteristike: „Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu“ (Ps 147, 11). Kada se udaljimo od Boga, ne gubimo samo ljubav za Njega, već i zdravi strah koji osjećamo naspram Njega. Ako je „Gospodnji strah, početak mudrosti“ (Izr 9,10), tada je gubitak straha prema Gospodinu – početak opasnog puta.

Koji su to znakovi da se više ne bojimo Boga? Ako je „Strah Gospodnji, mržnja na zlo“ (Usp. Izr 8,13), tada sebi trebamo odgovoriti na pitanje – kako se ja odnosim prema grijehu? Navezanost na grijeh je siguran znak da se u nama izgubio strah od Boga. Ta pojava se očituje u nekoliko faza.

Prikrivanje grijeha

U prvoj fazi mi prepoznajemo naša zla djela, te ih srameći se pokušavamo skriti. Adam i Eva su jednostavan primjer ove stvarnosti: Nakon njihova pada u vrtu pokušali su se sakriti lišćem (Post 3, 7). Kralj David je također znao da je upao u grijeh i odbija to priznati pred Bogom, on pokušava „sakriti svoju … grešnost“ (Psalam 32,5).

Beskorisno je sakrivati svoj grijeh pred Bogom: „Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi? Onaj što odgaja narode da ne kazni? … Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne“ (Ps 94, 9-11). No mi u ranim fazama udaljavanja od Boga varamo sami sebe, misleći kako On nešto neće saznati, sve dok mi sami to ne priznamo pred nekim.

Ananija i Safira su nečastan par, koji je živio u vrijeme prve Crkve u Jeruzalemu. Oni su pokušali prikriti svoje nedjelo lažući apostolima. No prekasno su shvatili kako njihov popustljiv odnos prema grijehu može biti koban (Dj 5). Iznenadna kazna koja je uslijedila nakon njihova otkrivanja, povratila je strah prema Bogu cijeloj zajednici.

Nijekanje odgovornosti

Kada shvatimo da ne možemo sakriti naš grijeh pred Gospodinom, obično se dogodi sljedeći korak koji nas vodi prema još većem udaljavanju – inzistiranje kako cijela stvar nije naša krivica. Sjetite se još jednom kako su Adam i Eva u vrtu okrivili za svoj grijeh zmiju (Post 3, 12-13).

Postoje bezbrojna opravdanja: „Da, radi se o ružnoj maloj navici, ali tako sam odgojen.“ ili „Znam da ne bih trebao biti ljut, ali kako netko može oprostiti ono što su mi učinili?“ ili „Ljudi s umjetničkom osobnošću jednostavno posjeduju ovu slabost.“ Bez obzira na to o kojoj se izlici radi, grijeh se nastavlja i grešnik se još više udaljava od Boga.

Odgađanje pokajanja 

Kada više ne možemo opravdati svoju krivicu – jer duboko u sebi znamo da smo samo mi odgovorni zbog naših zlih djela – naš sljedeći korak kao osobe koja se udaljava od Boga često zna biti odgađanje trenutka pomirenja. Sveti Augustin, biskup koji je najviše poznat po „Ispovijestima“, prisjeća se u svom djelu vlastitog puta udaljavanja od Boga i molitve koju je često znao izgovoriti: „Gospodine, daj mi čistoću i uzdržljivost, ali ne odmah!“

Oni koji se udaljavaju od Boga prečesto odbijaju Njegov poziv: „Evo sad je vrijeme milosno, sad je vrijeme spasa“ (2 Kor 6,2). I zaboravljaju Božje upozorenje: „O da danas glas mu poslušate: ne budite srca tvrda“ (Ps 95, 7-8). Oni uvijek čekaju sutra kako bi se pokajali, ali sutra nikad ne dolazi. Njihova su se srca stvrdnula poput komada gline koja je predugo na suncu, postajući beskorisna i nemoguća za oblikovanje prema Božjoj volji.

Opravdanje grijeha

Ako predugo odgađamo pokajanje, naša savjest postaje tupa (vidi 1 Tim 4, 2). Može se dogoditi da prestajemo skrivati grijeh ili da smišljamo nove izgovore ili da nastavimo odgađati naš obračun s grijehom. Najgora opcija bi bila da sami sebe uvjerimo kako mi uopće ne činimo nikakav grijeh. S vremenom možemo „otvrdnuti“ u našem grijehu, otvoreno se protiveći Bogu ili drugima koji nam se usude prigovoriti zbog naših zlih djela.

Kralj Šaul je bio majstor u samoopravdavanju vlastita neposluha. Kada ga je prorok Samuel prekorio zbog nepoštivanja Božje naredbe – prema kojoj je trebao uništiti sve u gradu Amaleku – Šaul se pravda tvrdeći kako je htio sačuvati najbolji plijen za paljenicu Gospodinu. Unatoč njegovu pravdanju, Samuel želi ukazati na činjenicu da je kralj prekršio Božju zapovijed, no Šaul i dalje ustraje na svojoj obrani (vidi Sam 15, 1-23).

Slično se ponašanje može uočiti i kod drugih biblijskih likova koji su se udaljili od Boga. Ubivši brata Abela, Kain odgovara Bogu protupitanjem: „Zar sam ja čuvar brata svojega?“ (Post 4, 9). Jona odbija izvršiti zadatak koji mu je Bog dao. On smatra kako Bog neće ispuniti svoje proročanstvo o uništenju Ninive, već će se na kraju smilovati, zbog čega će Jona ispasti budalast (Jon 4, 1-3). Veliki svećenik Kaifa opravdava ubojstvo nevina čovjeka: da Isus nije ubijen njegovi bi sljedbenici izazvali pobunu, što bi na kraju dovelo do osvete Rimljana koja bi uništila židovski narod (Iv 11, 45-50). On ustraje u svojoj obrani kako je Isusovo ubojstvo pravedna stvar.

Oni koji su okorjeli u svomu udaljavanju od Boga, prihvaćaju grijeh i odbijaju se pokajati. Strah Gospodnji ne postoji u njima. „To je put preljubnice: najede se, obriše svoja usta i veli: Nisam sagriješila“ (Izr 30, 20).

3. Gubitak vjere u Boga

Grijeh koji je prošao bez kajanja vodi prema nevjeri – posljednjoj stanici na putu prema odbacivanju Boga. Uzmimo, na primjer, Izraelce čije je srce otvrdnulo u pustinji. Izgubivši onu prvotnu zahvalnost prema onomu što je Bog učinio za njih, oni ustraju u grijehu, sve dok na kraju ne dođu do gubitka vjere: Oni su zaključili kako nema nikakvog Boga na planini i da ih je nešto drugo spasilo iz ropstva. Zbog toga su se okrenuli štovanju zlatnog teleta, djela vlastitih ruku (vidi Izl 32).

Nažalost mogu se sjetiti nekih kršćana, koje osobno poznajem, koji su imali sličan put udaljavanja od Gospodina. Unatoč iskrenoj vjeri koja je bila prisutna na početku, s vremenom ti isti postaju otpadnicima, tonući svaki dan sve dublje i dublje u grijeh. Gubitak ljubavi prema Bogu, gubitak straha od Boga i na kraju gubitak vjere u Boga dovodi do toga da se na kraju više ne žele nazivati kršćanima.

Zašto nakon gubitka ljubavi i straha dolazi gubitak vjere? Mislim da razlog leži u tome što molitvu, sakramente i Pismo ne prepoznajemo kao duhovnu hranu. Izbjegavajući tu hranu i upadamo u duhovnu glad. „Mazgi“ treba zob; piljevina kojom je hranimo donosi samo smrt.

Drugi razlog gubitka vjere nalazi se u činjenici da oni koji opravdavaju vlastiti grijeh, moraju zanijekati istinu koja se nalazi u Pismu i Tradiciji. Jednom kada oni u svom srcu potkopaju temelje koji povezuju Boga s moralom, tada otvaraju vrata svim ostalim sumnjama. Još od prvog puta kada je zmija iskušavala Evu u Edenskom vrtu, đavao nastoji zavesti brojne druge s uznemirujućim pitanjem: „Zar vam je Bog rekao…?“ (Post 3,1)

U isto vrijeme, moramo imati na umu da onda kad priznajemo Božje postojanje i kad priznajemo da mu dugujemo poslušnost, dok smo mu u to isto vrijeme u praksi neposlušni, mi u svojim dušama stvaramo nepodnošljivi sukob. Jer mi tada sebe nikada ne možemo u potpunosti uvjeriti da je neko naše zastranjenje opravdano ukoliko je Bog rekao da ono to nije. I onda, ako se odbijamo pokajati, jedini mogući izlaz iz naše dileme jest da zaključimo ili da on u biti nikakve zapovijedi nije niti objavio ili da On jednostavno ne postoji. Rezultat je: „srce opako, nevjerno, odmetnuto od Boga živoga“ (Heb 3, 12).

Koliko se studenata koji dolaze iz kršćanskih obitelji, koje susrećem u predavaonicama na fakultetu, okrenulo drugim vjerama jer su se čvrsto držali za neki svoj grijeh! Na kraju završe u nekoj New age religiji koja ima samo nekoliko osnovnih moralnih zahtjeva. Oni se oslobode nutarnje tjeskobe niječući Boga koji je zapovjedio: „Budite sveti, jer sam ja svet.“ (1 Pt 1,16).

Ipak, put koji su odabrali i koji se trenutno čini lagodnim, na kraju vodi prema bijedi:

Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavštine svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvog. Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali put pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuli leđa svetoj zapovijedi koja im je predana (2 Pt 2,20-21).

Sveti Petar završava svoje pismo sa svečanim upozorenjem: „Vi dakle, ljubljeni, pošto ste upozoreni, čuvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti.“ (2 Pt 3, 17)

Ispitajte sebe

Kako zastrašujuće izgleda sudbina otpadnika! No čak i za nas najgore grešnike Bog daje nadu. Apostol Pavao nam govori: „Sami sebe okušajte, jeste li u vjeri, sami sebe ogledajte!“ (2 Kor 13, 5) Jesmo li pronašli znakove da sami otpadamo od vjere? Jesu li to znakovi koji ukazuju da smo izgubili onu „prvu ljubav“, strah od Gospodina ili da se čak nalazimo u opasnosti da izgubimo svoju vjeru?

Ako je tako, Bog spremno čeka da mu se vratimo. Sakramenti i duhovna disciplina koju smo zapostavili, mogu nas ponovno pridignuti. Potrebno je imati ponizno srce, služiti kako bismo ponovno zapalili našu ljubav i onaj zdravi strah koji nas tjera na pokajanje i nov početak. Možemo moliti molitvu svetog Jude Tadeja koja će nam učvrstiti nadu: „Njemu koji te čuva od pada i koji te očišćenog od grijeha i ispunjena radošću vodi prema svojoj slavnoj prisutnosti – jedinom Bogu, našem Spasitelju slava, moć i čas, zajedno s Isusom Kristom našim Gospodinom prije svih vjekova, sada i uvijek! Amen“

Izvor: CERC | Prijevod Nenad Palac

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.

Dr. Paul Thigpen međunarodno je poznat govornik, autor bestsellera i nagrađivani novinar. Autor je 58 naslova, među kojima je i Priručnik za duhovnu borbu. Njegova su djela popularna diljem svijeta i prevedena na 60 jezika.

Ovaj članak Znakovi upozorenja koji otkrivaju da se udaljavamo od Boga! se prvo pojavio na Bitno.net.

Kršćanska sadašnjost na svojem je štandu u 5. paviljonu Zagrebačkoga Velesajma ove godine uvela i nekoliko novosti i iznenađenja za posjetitelje koji na velikom ekranu unutar štanda mogu prelistavati eIzdanja mnogih knjiga koje su dostupne u njihovoj novoj aplikaciji eKS. Osim toga, svaki posjetitelj štanda kući može ponijeti prigodnu misao u obliku maloga svitka, citat iz neke od KS-ovih knjiga, a posjetitelje očekuju i letci na temelju kojih na dar mogu dobiti jednu eKnjigu, kao i eKanu, kršćansku obiteljsku reviju koja izlazi u tiskanom i digitalnom obliku.

Popusti se ove godine kreću od 20 % na nova izdanja, 25 % na Biblije, pa sve do 70 % na sve ostalo – a vrijeme i u web knjižari (s besplatnom poštarinom za kupnje iznad 199 kn), u knjižarama (u Zagrebu, Karlovcu, Mariji Bistrici, Zadru, Splitu i Osijeku), jednako kao i na štandu Interlibera. U nastavku izdvajamo nekoliko istaknutih knjiga koje ove godine vrijedi potražiti po sjajnim cijenama.

Među naslovima sniženima 70 % našle su se mnoge vrijedne knjige, od kojih izdvajamo nekoliko:

1. Biblijsko-teološki pabirci o Isusu Kristu (Adalbert Rebić). Što znamo o Isusu? Je li imao braće i sestara, je li znao da je on Božji Sin…? Možemo li i nakon objavljivanja rezultata jedne arheološke ekspedicije koja tvrdi da je pronašla grob s Isusovim kostima i dalje vjerovati da je naš Gospodin uskrsnuo? Poznati bibličar u ovoj knjizi brižljivo propituje sve vidove povijesnoga života Isusa Krista, oslanjajući se na evanđelja, ali ne ignorirajući ni plodove povijesnih i literarnih istraživanja. (65 kn = 19,50 kn)
2. Pisma Bogu (prir. René Guitton). Više no uzbudljivo bit će ovo štivo svakome tko se iskreno zanima za osobna iskustva i iskaze koje je stotinu različitih autora, na poticaj priređivača ove knjige, napisalo kao osobno pismo Bogu. Među njima ima katolika, pravoslavaca, protestanata, Židova, muslimana, bahaista i budista. Svima im je zajedničko priznanje da Bog jest, da čovjek nastaje, živi i nestaje u ovisnosti o njemu. (110 kn = 33 kn)
3. Praktični biblijski leksikon (Anton Grabner-Haider). Knjiga na 491 stranici mješavina je radne knjige i leksikona: kao leksikon donosi najvažnije biblijske pojmove, realije i biblijskoteološke riječi; kao radna knjiga pruža pojmove koji služe razumijevanju ili daljnjem tumačenju Biblije. (270 kn = 81 kn)

Mnoštvo naslova sniženo je 50 %, od dječjih do teoloških, katehetskih, a iz te kategorije izdvajamo sljedeće naslove:

1. Ivan Pavao II. Tajna Karola Wojtyle (Andreas Englisch). Sjajna knjiga koja će čitatelju približiti Ivana Pavla II. u brojnim situacijama, detaljima iz svakidašnjeg života, ali i u povijesno važnim trenutcima iz perspektive autora koji ga je kao novinski izvjestitelj u Vatikanu i na putovanjima pratio čak 18 godina. (100 kn = 50 kn) 
2. Duhovni spisi (Sv. Ljudevit Marija Grignion Monfortski). Duhovnost sv. Ljudevita Grigniona Montfortskog dio je KS-ove biblioteke Kršćanski klasici. U ovoj knjizi pripremljeno je šest glavnih djela sv. Ljudevita: Marijina tajna; Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici, Ljubav Vječne Mudrosti, Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se; Pismo prijateljima križa i Goruća molitva. (140 kn = 70 kn)
3. Sveti Pavao kao pisac (Viktor Burić). Knjiga donosi pravo obogaćenje teološke i egzegetske misli u nas, a prati Pavlov život, Pavlov nauk (Potreba otkupljenja, Otkupljenje, Osoba Otkupiteljeva, Vjera, Moral Pavlov, Mistični Krist, Kršćanska obitelj …) te Pavlove poslanice. (80 kn = 40 kn)

Popusti 20 % – 30 %

Tijekom ovogodišnjeg Interlibera prava je prilika nabaviti i neke od novih naslova koji su sniženi 20 %, ili pak vrijedne istaknute naslove popust onih Fabricea Hadjadja, pape Franje, Benedikta XVI., ili pak popularnih knjiga Odilona Singboa, Tomislava Ivančića, Antona Tamaruta, Tončija Matulića i mnogih drugih. Iz te kategorije izdvajamo nekoliko naslova:

1. Samo jedna Crkva (Papa Franjo – Benedikt XVI.). Ova knjiga donosi usporedne glasove dvojice papa, pape Franje i pape u miru Benedikta, o ključnim temama Crkve i učiteljstva, predstavljajući pritom, „početnicu kršćanstva“ za reorijentaciju glede vjere, Crkve, obitelji, molitve, istine i pravednosti, milosrđa i ljubavi, što su ujedno i ključne teme o kojima autori pišu. (190 kn = 152 kn)
2. Raj na vratima. Ogledi o radosti koja uznemiruje (Fabrice Hadjadj). Knjiga sjajnog pisca, filozofa, dramaturga i humanista, otvara nova koliko i stara pitanja, ali na način kako to, sad smo već naučili, sjajno radi originalni Fabrice Hadjadj. Ova nam knjiga želi oduzeti sigurnost u naše zemaljske rajeve: konačno izmaknuti tlo pod našim nogama da možemo umrijeti s barem nešto malo više otvorenim ustima, s dušom koja žeđa Boga. (210 kn = 147 kn)
3. Snaga tišine. Protiv diktature buke (Robert Sarah-Nicolas Diat). Nakon odlično primljene knjige istih autora, kardinala Roberta Saraha i novinara Nicolasa Diata „Bog ili ništa“, ova je knjiga posvećena tišini, s jedne strane kao temeljnome preduvjetu vjere i boravka u Božjoj nazočnosti, a s druge strane kao obrani od, kako je već u podnaslovu istaknuto, „diktature buke“. Knjiga obiluje dubokim uvodima i divnim svjedočanstvima kršćanskog života i snage tišine. (220 kn = 154 kn)
4. Papa Franjo odgovara (Jorge Mario Bergoglio). Ova knjiga na jedinstveni način potvrđuje zašto je papa Franjo tako omiljen u svijetu, posebice među medijskim djelatnicima, a isto tako zašto ga katolički tradicionalisti i integralisti ne vole. (190 kn = 133 kn)
5. Evanđeoske mrvice za unutarnju ekologiju (Odilon-Gbènoukpo Singbo). Knjiga afričkoga svećenika na službi u Hrvatskoj progovara nevjerojatnom toplinom, jednostavnošću bliskom suvremenom čovjeku i njegovim problemima, svakidašnjim padovima i usponima, donoseći ujedno savjet i utjehu, evanđeosku crtu koja će u čitatelju zasigurno izazvati pozitivnu reakciju. (120 kn = 84 kn)

Od 9. do 14. 11. cjelokupnu ponudu Kršćanske sadašnjosti provjerite na Interliberu (5. paviljon), u knjižarama ili iz udobnosti svojega doma:

1. u web knjižari Kršćanske sadašnjosti: www.ks.hr
2. telefonom: 01 / 63 49 030; 01 / 63 49 031

Nazvati možete od ponedjeljka do petka 8 – 16 sati 

(naručeno možete platiti po predračunu, pouzećem)

3. e-mailom: ks-prodaja@ks.hr  

Dovoljno je da navedete svoje podatke, naslove i količinu primjeraka te adresu dostave

 (naručeno možete platiti po predračunu, pouzećem)

Dostava je besplatna za kupnje iznad 199 kn. 

Foto: Kršćanska sadašnjost

* Sponzorirani članak

Ovaj članak KS-ov vodič kroz popuste knjiga kršćanskog nadahnuća na Interliberu i online! se prvo pojavio na Bitno.net.

Nogometna momčad Vatikana odigrat će 21. studenog prijateljsku utakmicu protiv momčadi romske manjine.

Utakmica koja će se odigrati na pomoćnom terenu Lazija za cilj ima osvijestiti važnost borbe protiv rasizma, a poslužit će i za prikupljanje sredstava za projekt uključivanja Roma u društvo koji se provodi pod vodstvom Rimske nadbiskupije.

Papina momčad nosit će naziv “Fratelli Tutti” prema Franjinoj enciklici objavljenoj prošle godine, a sačinjavat će ju pripadnici Švicarske garde, vatikanski zaposlenici i njihova djeca, svećenici koji rade za Rimsku kuriju, tri mlada migranta, te mladić s Downovim sindromom.

Momčad romske manjine okupit će Svjetska organizacija Roma, udruga sa središtem Zagrebu poznata po organizaciji sportskih događaja usmjerenih prema podizanju svijesti o položaju manjina i osoba s invaliditetom.

Dan prije utakmice, u subotu 20. studenog, Papa će se u Vatikanu sastati s članovima obaju momčadi.

Organizator nogometnog susreta između vatikanske i romske momčadi je Papinsko vijeće za kulturu, a ideju je dao sam papa Franjo koji često naglašava važnost sporta za obogaćivanje ljudskog života.

Tijekom susreta s predstavnicima talijanske nogometne reprezentacija koji se dogodio 19. veljače Papa je kazao kako je “sport, također i nogomet, put života, sazrijevanja i svetosti”.

Ovaj članak Papini nogometaši odmjerit će snage s ekipom romske manjine koju će okupiti organizacija iz Zagreba se prvo pojavio na Bitno.net.

Lk 17, 26-37

Kraj ne dolazi najavljeno. Dolazi iznenada. Kada dođe, svijet će se baviti onim čim se inače bavi i ljudi će živjeti kako inače žive. Sin će Čovječji doći kao dažd u Noine dane ili kao oganj s neba u dane Lotove. Iznenada. Bez najave. Odjednom.

Kraj sigurno dolazi i pokazuje na što se tko oslanja i kako je tko oblikovao svoj život.

Sjetite se žene Lotove! Imala je prigodu izmaći propasti, ali nije izmakla. Već je bila izvan grada i na sigurnom. Trebala je samo ustrajati i ne okretati se unatrag. Zapravo, trebala je samo biti poslušna Božjoj zapovijedi. Ali, žudnja da vidi što se događa iza njezinih leđa je bila prejaka. Strast da vidimo, za koju Artistotel kaže da spada u našu narav jer ljudi po naravi čeznu vidjeti, prevladala je nad voljom kojom je mogla svoj pogled usmjeriti u drugom pravcu. Tko ne oblikuje svoju volju na vrijeme u odlučnim će životnim trenucima biti žrtva svojih strasti.

Ne okreći se! Ne gledaj u propast! Usmjeri pogled prema nevidljivome Bogu! Njega traži i oslanjaj se na njegovu riječ! Nauči kamo upraviti svoj pogled! Postani gospodarem svoga pogleda! Ne daj da strasti i znatiželja gospodare tobom!

Vladaj svojim strastima i svojim pogledom u svakodnevici! Tko to uspije u svakodnevnome životu u odlučnim će životnim trenucima znati kamo usmjeriti svoj pogled.

Volja se ne oblikuje željom, nego radom na sebi i vježbom.

Post je izvrsna vježba duha i volje. Tko nju nauči znati će razlikovati Božju riječ od znatiželje i znati će kamo usmjeriti svoj pogled kada iscuri vrijeme i kucne zadnji čas.

Ovaj članak Fra Ante Vučković: Kraj sigurno dolazi, ali dolazi iznenada se prvo pojavio na Bitno.net.

Lete li cigani u nebo? Maksim Gorki tvrda – da! Što će jedan fratar reći o tome? Pogledati u knjige, film Emila Lotenaua ili evanđelje? Evanđelje ako nije stvaran život nije evanđelje…ako ne dotiče, što li je?

Jučer sam krenuo na Staru Pešćenicu u Kap dobrote vidjeti stare prijatelje, dogovoriti štogod korisno uz kavu i kakav keksić. Rekoh si neću uzet habit da budem komotniji, slobodniji ali habit mi progovori ljudskim glasom da neće ići tako…jer nismo li jedno tijelo, pita me ironično komad tkanine otkan svrtim rukama nepoznatih karmelićanki…

Svukoh stari kicoški gard, zaboravih tomkruz naočale, nabacih jeftin prsluk da me grije i krenuh. Dogovorili smo u Kapi misu i nagovor kod terezijanki, kod siromaha, da im slavim misu a oni meni propovijedaju…

Na izlasku iz Kapi na Staroj Pešći mladi rom, kao iz kustiričina filma, siguran kao sunce u podne, nekako smiren podjednako kao i znatiželjan. “Bog” rekoh mu. “Đe si pope, šta ima?”, odvrati mi. Reko, “nako…di ćeš?” “Ma, reci ti meni pope, jesam li ja dobar čovek?”, prekine me… “Ne znam prijatelju”, kažem mu misleći kako nisam Padre Pio da znam na prvu pa ga pitam moli li, vidjevši muslimansku brojanicu oko vrata.

“Molim pope Allaha svaki dan!” “Odlično prijatelju, činiš mi se iskren i da tražiš istinu, mislim da imaš čistu dušu”, osjeni me neko rasvjetljenje ili jednostavno dragost razgovaravši sa mladićem dječja srca. “Taaataaaaa, tataaaaa, vamo dođi! Reko pop da imam čistu dušu, što ćeš sad reć, aaa?!”, uvjerio je oca u ono što sam rekao maločas.

Uto evo mlađe mu sestre, Suada, simpatično iza leđa imitira kako brat moli pokretima umivanja i širenja ruku prema nebu, prema Allahu. Dugo mi nešto tako ne ogrijaše srce u trenu. Isti čas, dođe Esmeralda, majka djece sa još jednim malenim. Pomislim da će nešto tražiti za pomoć ali prvom rečenicom ubiše farizeja u meni: “Pope, daj dođi mi posveti kuću, nemira ima, aj uzmi onu vodu pa pošpricaj sve” Odgovorih joj – “pa vi ste muslimani”….”jel ti smeta”, pita me..”nikako, al’ ja sam katolički pop..”…”ma ulazi pope i posveti nas”…

Primiše me kao kralja u svoje skromno kraljevstvo. Pomolih se i blagoslovih ih sve. Čuh šalu za djecu da su šejtani…anđeli!!!, podignuh glas misleći u sebi da su djeca jedni razlog nade i sreće. Zagrliše me kao svoga, pozdravljajući katolički, ne tražeći ništa osim blagoslova i mira.

Danas evanđelje…Isus govori o deset izliječenih gubavaca…samo jedan se došao zahvaliti i to, naravno, stranac. Isus nam stalno stavlja pred nos strance jer i On je često stranac nama kršćanima, moleći da ga prihvatimo. Isus se služi uvijek trikom ljubavi, osvoji nas nepripremljene.

Ne sjećam se takve zahvale kao u duše ceganske. Stranci svakom osim Bogu. Nomadi, tražitelji ljubavi i pokazivači neba. Da lete, ne hodaju, cigani lete u nebo! Ponesite drugovi i moje srce tamo gore gdje ste vi zapjevani i nasmijani, ako mi tijelo još grčevito drži zemlju, ponesite mi srce gore Allahu, Bogu jedinomu, i recite mu da smo prijatelji, da smo braća jednoga Oca. Da smo braća, braćo! Hvala vam braćo romi. Hvala ti Bože…. tvoj izgubljeni i nezahvalni gubavac.

Ovaj članak Iskustvo karmelićanina: Mislio sam da će me ti Romi s Pešćenice tražiti novac, a oni me primili kao kralja se prvo pojavio na Bitno.net.

Na sjednici Biskupskog vijeća održanoj 12. studenoga 2021. u Biskupijskom ordinarijatu u Sisku donesena je odluka da će Sisačka biskupija financijski pomagati trećerođenu djecu s 3.000 kn, objavljeno je na biskupijskim mrežnim stranicama.

Ta će se pomoć dodjeljivati kod krštenja roditeljima trećeg djeteta, a u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. godine. Do sada Biskupija je tim iznosom pomagala četvrto i peto dijete, koje je krstiti dolazio biskup. Kod krštenja šestog djeteta biskupija pomaže s 4.000 kn, a sedmog i svakog sljedećeg s 5.000 kn.

Ovaj članak Sisačka biskupija financijski će pomoći roditeljima koji dobiju treće dijete se prvo pojavio na Bitno.net.