Quantcast
Channel: Bitno.net
Viewing all 42184 articles
Browse latest View live

Sveti Dominik Cam – pastir progonjenih kršćana

$
0
0

Kada su došli na mjesto pogubljenja, Dominik Cam sretno položi glavu na panj govoreći krvniku: “Pokušaj svoj posao učiniti dobro da moja glava padne na zemlju brzo.”

Dominik Cam

Dominik Cam/Foto: www.catholicculture.org

Kršćanstvo je u Indokini zaliveno potocima mučeničke krvi, bilo domaćih ili stranih misionara. Jedan je od njih i sveti Dominik Cam, koji je rođen u Cam-Chuongu, u pokrajini Bac-Ninh. Već kao dječak primljen je u “Božju kuću”. Tako su nazivali misijsku postaju. Dominik je osjetio Božji poziv za svećeništvom, te je sretno završio teološke nauke i bio zaređen nakon studija. Prigrlio je Pravilo III. reda sv. Dominika. Kao svećenik, na udivljenje sviju, s velikom je revnošću obavljao pastirsku službu. Bio je prava slika dobrog i zauzetog pastira svoga stada. To se pokazalo naročito kada je buknulo progonstva protiv kršćana.

Dominik se u početku progonstva najprije sakrio, ali je ubrzo uvidio da mu u sigurnu skrovištu nije mjesto. Njega kao pastira trebaju duše. Potrebni Božje Riječi, Isusova prisustva u Euharistiji, počeo je obilaziti kršćane, dijeliti sakramente, dizati ih u vjeri. Njegova se prisutnost i djelatnost brzo uočila, pa ga je mandarin kao predstavnik mjesne vlasti dao zatvoriti u Ha-Langu 21. siječnja 1859. Odatle je odveden u Hungyen, glavni grad pokrajine. Dominik je pred sucima otvoreno priznao da je katolički svećenik, te izjavio da je spreman prije podnijeti bilo kakvu vrstu muka negoli pogaziti križ, što su kao znak otpada od vjere tražili njegovi neprijatelji.

Mučenik je čamio u zatvoru nekoliko mjeseci, zatvoren u neki kavez. I tu je nastavio svojim plodonosnim apostolatom, jer su mu dolazili brojni vjernici kršćani. Napokon je bio osuđen na smrt glavosijekom. Čuvši svoju presudu, na mjesto smaknuća išao je sav radostan za krvnikom i između dva reda vojnika. Kada su došli na mjesto pogubljenja, on sretno položi glavu na panj govoreći krvniku: “Pokušaj svoj posao učiniti dobro da moja glava padne na zemlju brzo.”

Međutim, bila je to teška smrt. Krvnici su mu tri puta pokušali odrubiti glavu. Kad to nisu uspjeli, naprosto su je pilom otpilili. Svemogući Bog je svoga mučenika u groznim mukama okrijepio i Dominik je izdržao do kraja. Bilo je to 11. ožujka 1859. godine. Dominikovim vjernicima bilo je dozvoljeno pokupiti njegovu krv i tijelo te prenijeti u njegovo rodno mjesto i tu ga sahraniti. Crkva ga je 25. travnja 1951. godine uvrstila u broj blaženika, a 19. lipnja 1988. Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim.

Završimo prikaz o ovom svetom mučeniku iz daleke Indokine s nekoliko misli iz Dekreta II. vatikanskog sabora o misijskoj djelatnosti Crkve.

“… Misija se Crkve ispunjava djelovanjem kojim ona postaje činjenično potpuno prisutna svim ljudima i narodima pokoravajući se Kristovoj naredbi i potaknuta milošću i ljubavlju Duha Svetoga da ih primjerom života i propovijedanjem, sakramentima i ostalim sredstvima milosti privede k vjeri, slobodi i Kristovu miru, da im se tako otvori slobodan i siguran put do punog udioništva u Kristovu misteriju. Ova misija nastavlja i kroz tijek povijesti razvija misiju samoga Krista koji je poslan da naviješta Evanđelje siromasima. Stoga Crkva treba, poticana Duhom Kristovim, koračati istim putom kojim je koračao sam Krist, naime, putom siromaštva, posluha, služenja i žrtvovanja samoga sebe sve do smrti, iz koje je po svome uskrsnuću izašao kao pobjednik. Tako su u nadi hodali svi apostoli, koji su mnogim iskušenjima i mukama dopunjali ono što nedostaje Kristovim mukama, za Tijelo Njegovo koje je Crkva. Krv kršćana bijaše često također sjeme” (br 5).

Ime Dominik je latinskog porijekla i znači: posvećen Gospodinu.

Josip Antolović, SJ | Bitno.net

Ovaj članak Sveti Dominik Cam – pastir progonjenih kršćana se prvo pojavio na Bitno.net.


Stari i vrijedni spisi iz knjižnice Kustodije Svete Zemlje uskoro će biti dostupni na Internetu

$
0
0

Ovih dana skupina poljskih stručnjaka dovršava digitalizaciju više od tisuću vrlo starih spisa koje su u Jeruzalemu sačuvali franjevci Kustodije Svete Zemlje

Foto: custodia.org

Rukopise se želi spasiti od propadanja te zbog toga već četiri godine na njima rade konzervatori, stručnjaci za digitalizaciju i fotografi. Kako je izvijestila Kustodija Svete Zemlje, spisi se pregledavaju i fotografiraju stranicu po stranicu. Potom se pojedinačne fotografije čitavog sveska kombiniraju u jednu datoteku. Riječ je o vrlo preciznim i raznolikim postupcima temeljenim na dimenzijama knjiga s kojima se mora postupati vrlo oprezno zato što su neke u vrlo krhkom stanju.

U knjižnici Kustodije Svete Zemlje nalaze se, među ostalim, i knjige iz XII. stoljeća, pisane rukom, kao i knjige otisnute starim tiskarskim tehnikama. Riječ je primjerice o povijesnim ili teološkim tekstovima, duhovnoj poeziji, putopisima i drugim tekstovima pisanima na osamnaest različitih jezika, od arapskog i etiopskog, armenskog, turskog, koptskog, latinskog i grčkog do talijanskog, francuskog, engleskog i njemačkog jezika. Nakon završetka digitalizacije, knjige iz knjižnice Kustodije Svete Zemlje bit će dostupne za pregled putem interneta.

Pet stoljeća stara, spomenuta je knjižnica najstarija ustanova te vrste na području Izraela i Palestine. Njezina povijest, kako su istaknuli iz franjevačke Kustodije, svjedoči o tome da izgradnja ustanova za studij i istraživanje, čak i na složenom i fascinantnom mjestu poput Jeruzalema, znači ulaganje koje odolijeva vremenu i, prije svega, doprinosi uspostavi i poticanju dijaloga među narodima, kulturama i religijama. Knjige i knjižnice tada postaju istinski mostovi za izgradnju mira – poručili su iz Kustodije Svete Zemlje.

Vatican News | Bitno.net

Ovaj članak Stari i vrijedni spisi iz knjižnice Kustodije Svete Zemlje uskoro će biti dostupni na Internetu se prvo pojavio na Bitno.net.

Rimski vjernici danas mole i poste zbog koronavirusa: ‘Kleknimo i molimo za Rim, Italiju i cijeli svijet’

$
0
0

„Pozivam sve rimske kršćane da u srijedu 11. ožujka 2020. godine, ponude dan molitve i posta za Božju pomoć našem gradu, Italiji i cijelom svijetu. Molit ćemo za zaražene i one koji o njima brinu, ali i za zajednice koje su u ovome trenutku svjedoci vjere i nade“

Foto: Shutterstock

Kardinal vikar Rima, Angelo de Donatis, u posebnom pismu pozvao je Rimljane da danas mole i poste zbog koronavirusa. „Pozivam sve rimske kršćane da u srijedu 11. ožujka 2020. godine, ponude dan molitve i posta za Božju pomoć našem gradu, Italiji i cijelom svijetu. Molit ćemo za zaražene i one koji o njima brinu, ali i za zajednice koje su u ovome trenutku svjedoci vjere i nade“, napisao je.

Rimski vikar je podsjetio kako se „tijekom ovakvih dana treba nadati, prenositi pouzdanje i kleknuti u molitvi za cijeli svijet“.

Talijanski mediji javljaju da će kardinal vikar Angelo de Donatis u 19 sati služiti misu u marijanskom svetištu Divino Amore, koje se nalazi na periferiji Rima. Sveta misa će se prenositi na biskupijskim internetskim stranicama i na TV2000, a prije mise emitirat će se i posebna poruka pape Franje.

Inače, svetište Divino Amore omiljeno je marijansko svetište Rimljana, u kojem se nalazi freska s prikazom Gospe od Božanske ljubavi (Madonna del Divino Amore). U toj bazilici se Papa Pio XII. tijekom Drugoga svjetskog rata zavjetovao za grad Rim.

Freska je u vrijeme Drugoga svjetskog rata bila prenesena u središte grada, ali je poslije vraćena u Divino Amore.

Bitno.net

Ovaj članak Rimski vjernici danas mole i poste zbog koronavirusa: ‘Kleknimo i molimo za Rim, Italiju i cijeli svijet’ se prvo pojavio na Bitno.net.

VIDEO Danas je osamnaesta obljetnica smrti Franje Kuharića – kardinala vjere, ljubavi i pravde

$
0
0

Franjo Kuharić je uvijek ustajao i ustrajao u obrani vjere, prava pojedinca inzistirajući na pravednosti i temeljnim načelima u doba komunizma, ali i u Domovinskom ratu. Branio je pravo Hrvatske na njezinu samostalnost, ali je s krajnjom otvorenošću ustajao na obranu potlačenih naglašavajući kršćanska načela pravednosti i ljubavi

Pokojni kardinal je bio sedamdeset i šesti biskup, odnosno nadbiskup Zagrebačke nadbiskupije. Facebook stranica Josip Radnik piše kako je njemu bilo darovano sve što je njegovim prethodnicima bilo uskraćeno.

Za vrijeme svoje nadbiskupske službe doživio je uspostavu neovisne i međunarodno priznate države Hrvatske. Postao je prvi predsjednik prve HBK-a i pripala mu je čast kao prvi hrvatski crkveni dostojanstvenik ugosti jednog rimskog prvosvećenika papu Ivana Pavla II. na hrvatskom tlu, prigodom prvog papinog službenog dolaska u Hrvatsku.

Kardinal Franjo Kuharić rođen je 15. travnja 1919. u Pribiću kraj Krašića. Sjemenište i klasičnu gimnaziju završio je na Šalati u Zagrebu. Studij teologije završio je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Za svećenika je bio zaređen 15. srpnja 1945. u Zagrebu. Tijekom 1945. godine bio je kapelan u župi Radoboj kraj Krapine, a od 1946. – 1957. godine upravljao je župama Rakov Potok, Sv. Martin pod Okićem, a neko vrijeme i župom Sv. Marija Okićka.

Od godine 1957. – 1964. bio je župnik u Samoboru gdje ga je 15. veljače 1964. godine zateklo imenovanje pape Pavla VI. na službu pomoćnog biskupa zagrebačkom nadbiskupu dr. Franji Šeperu. Za biskupa je zaređen 3. svibnja iste godine u Zagrebu te je odmah imenovan odgovornim urednikom katoličkog dvotjednika “Glasa Koncila”.

Godine 1969. imenovan je Apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a 16. lipnja 1970. godine zagrebačkim nadbiskupom. Iste godine u mjesecu rujnu izabran je za predsjednika Biskupske konferencije Jugoslavije s mandatom na pet godina te je na tu službu bio biran još tri puta uzastopce.  Otkako je 15. svibnja 1993. Sveta Stolica osnovala Hrvatsku biskupsku konferenciju bio je njezin prvi predsjednik (izabran 8. lipnja 1993.) i tu je službu obavljao sve do odlaska u mirovinu.

Na konzistoriju 2. veljače 1983. godine papa Ivan Pavao II. promaknuo ga je u Kardinalski zbor te je bio član Kongregacije za kler, Kongregacije za bogoštovlje, te Rimske komisije sv. Ćirila i Metoda. Umirovljen je 5. srpnja 1997. a službu zagrebačkog nadbiskupa svom je nasljedniku mons. Josipu Bozaniću predao 4. listopada 1997. godine.Kardinal Kuharić preminuo je 11. ožujka 2002. godine, a na isti dan, deset godina kasnije, pokrenut je postupak za njegovom beatifikacijom.

Kardinal Kuharić je bio jedna od najpopularnijih i najobljubljenijih osoba koja je ikada obnašala službu zagrebačkoga nadbiskupa te koja je postala savjest hrvatskoga naroda, ali njegov vjerski i nacionalni putokaz.Kao vjerni tumač i provoditelj misli i djela svojega prethodnika zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, Kuharić je izazivao komunističke vlastodršce koji su mu javno prijetili, nazivajući ga alter ego kardinala Stepinca. No, on je doživio i Stepinčevu potpunu rehabilitaciju.

U svojim sjećanjima na mladost, Kuharić nam je ostavio potresna svjedočanstva na poratnu komunističku i opću materijalističku najezdu na opće duhovne i specifične kršćanske vrednote, ljudsko dostojanstvo i na slobodu hrvatskog naroda.

Njegovo ređenje u zagrebačkoj katedrali proteklo je u radosti pomućenoj vijestima o ubijanim svećenicima, o „križnom putu“, o progonima istaknutih vjernika i Hrvata. Pod dojmom tih tragičnih nadbiskup Stepinac je rekao mladim svećenicima: „Šaljem vas u krvavu kupelj“.

Nakon uhićenja nadbiskupa Stepinca, život župnika Franje Kuharića, postao je vrlo nesiguran. Slučajno je 22. veljače 1947. izbjegao organiziranom atentatu u Rakovu Potoku. Tada je na ostavljenom komadiću papira u svojoj demoliranoj sobi pronašao poruku: „Druže pope, makni se što prije, jer će te magla pojesti!“ Istu sudbinu je umalo doživio 1948. godine, kada je hodočašću u Mariju Bistricu, bio ponovno fizički napadnut.

Na Facebook stranici Josip Radnik piše kako je kardinal Franjo Kuharić uvijek ustajao i ustrajao u obrani vjere, prava pojedinca inzistirajući na pravednosti i temeljnim načelima u doba komunizma, ali i u Domovinskom ratu. Branio je pravo Hrvatske na njezinu samostalnost, ali je s krajnjom otvorenošću ustajao na obranu potlačenih naglašavajući kršćanska načela pravednosti i ljubavi.

Bitno.net

Ovaj članak VIDEO Danas je osamnaesta obljetnica smrti Franje Kuharića – kardinala vjere, ljubavi i pravde se prvo pojavio na Bitno.net.

Poljski nadbiskup o mjerama borbe protiv koronavirusa: ‘Nezamislivo je da ne molimo u crkvama’

$
0
0

„Vezano uz preporuke glavnog sanitarnog inspektora, prema kojima se ne bi trebala održavati veća okupljanja, ja molim da se poveća, što je više moguće, broj svetih misa u crkvama kako bi što veći broj vjernika mogao sudjelovati na liturgijama… sve u skladu s propisima sanitarnih službi“

Foto: Shutterstock

Predsjednik Poljske biskupske konferencije, nadbiskup Stanisław Gądecki, zatražio je da se poveća broj nedjeljnih svetih misa kako bi u vrijeme epidemije koronavirusom što veći broj vjernika mogao sudjelovati.

„Vezano uz preporuke glavnog sanitarnog inspektora, prema kojima se ne bi trebala održavati veća okupljanja, ja molim da se poveća, što je više moguće, broj svetih misa u crkvama kako bi što veći broj vjernika mogao sudjelovati na liturgijama… sve u skladu s propisima sanitarnih službi“, napisao je 10. ožujka u izjavi, koju prenosi CNA.

„S obzirom na to da je zadaća Crkve da liječi duhovne bolesti, nezamislivo je da ne molimo u našim crkvama“, izjavio je predsjednik Poljske biskupske konferencije.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u Poljskoj je trenutno zaraženo 16 ljudi i do sada nitko nije preminuo.

Nadbiskup Gadecki je rekao kako stariji ljudi i bolesnici nisu obavezni sudjelovati na svetim misama. Pozvao je na molitvu za sve preminule od koronavirusa. „Molimo za zdravlje bolesnih, za liječnike, medicinsko osoblje i sve službe koje pokušavaju spriječiti širenje virusa, ali i da se zaustavi epidemija“, izjavio je.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net

Ovaj članak Poljski nadbiskup o mjerama borbe protiv koronavirusa: ‘Nezamislivo je da ne molimo u crkvama’ se prvo pojavio na Bitno.net.

FOTO Donatorska večer za Laudato TV u Novom Travniku

$
0
0

“Vjerujem da je ovo samo početak stvaranja jedne zajedničke povijesti koja se zove Laudato televizija”

Foto: Laudato TV

U Novom Travniku održana je prva donatorska večer za obiteljsku televiziju Laudato. U svadbenom salonu “Maja” tražilo se mjesto više za brojni hrvatski narod koji je svojim donacijama došao potaknuti rad i misiju Laudato televizije, koja među hrvatskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini uživa veliku gledanost. Čak 560 ljudi skupilo se u dvoranu koja inače prima 460.

Na donatorskoj večeri sudjelovalo je 14 župa, a najviše vjernika iz Župe Presvetog Trojstva – Novi Travnik na čelu s don Antom Ledićem, te iz Župe svetog Jurja zajedno s fra Velimirom Bavrkom.

“Oduševljeni smo! Teško mogu izabrati riječi kojima bih opisao što se sve lijepo dogodilo na ovoj večeri. Hvala Bogu i hvala ljudima koji su došli. Koliko narod podržava Laudato TV govori i činjenica da je najmanje 300 ljudi ostalo bez ulaznica, jer su se rasprodale, pa ćemo zbog toga sljedeću donatorsku večer održati u dvorani od 1000 ljudi”, kazao je don Anto Ledić, župnik novotravničke Župe Presvetog Trojstva.

Direktorica Laudato televizije Ksenija Abramović zahvalna je svima koji su došli podržati misiju i rad Laudato televizije.

“Hvala don Anti Lediću, fra Velimiru Bavrki, svećenicima, redovnicama i svem vjernom puku Lašvanske doline na tolikoj količini ljubavi i radosti kakvu ne pamtim”, kazala je Ksenija Abramović.

Abramović je prvog dana posjete Novom Travniku, nakon svete mise u Župi svetog Jurja u Vitezu, svjedočila o tome kako je na poticaj Duha Svetoga krenula u projekt Laudato TV-a, koji je unio revoluciju u hrvatski medijski prostor i blagoslov u hrvatske domove. Nakon toga je zajedno s ostalim djelatnicima Laudato TV-a posjetila i Križančevo Selo, gdje su se pomolili za sve nevine stradale žrtve tijekom Domovinskog rata.

Svoje svjedočanstvo s vjernicima Župe svetog Jurja podijelila je urednica i voditeljica Tanja Maleš, te glazbenik Alan Hržica, koji je, kao uvertiru u donatorsku večer, održao i koncert s Vanessom Mioč na kojem se okupio veliki broj i starijih i mlađih vjernika. Don Anto Ledić bio je oduševljen.

“Jedna žena mi je rekla: ‘Laudato mi je produžio život, uz njega ću sigurno duže živjeti.’ Dolaskom LTV-a prestalo je gledanje drugih televizijskih kanala. Zovu me ljudi iz Hercegovine, Austrije, Švicarske i pitaju kako se i oni mogu uključiti u pomoć Laudato televiziji. Tome pridonosi i jedinstvo naroda, mi smo jedan narod, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini”, rekao je don Anto.

Otvoren je i račun na ime don Ante Ledića na koji vjernici mogu uplaćivati donacije za Laudato TV (Anto Ledić Addiko banka 3060263007027505).

“Vjerujem da je ovo samo početak stvaranja jedne zajedničke povijesti koja se zove Laudato televizija. Ovo je velika milost, Duh Sveti nadahnuo je Kseniju, ona se odazvala i pokrenula ovaj televizijski kanal koji svima nama svakako koristi u sazrijevanju u vjeri”, zaključio je don Ante.

Nadodajmo još kako su svi okupljeni sudjelovali u bogatoj tomboli, na kojoj je glavna nagrada bila putovanje u Svetu Zemlju, dok je druga nagrada bila putovanje u Lurd.

Laudato TV | Bitno.net

Ovaj članak FOTO Donatorska večer za Laudato TV u Novom Travniku se prvo pojavio na Bitno.net.

Fra Zvjezdan Linić: ‘Trebali bismo naučiti živjeti u bolesti’

$
0
0

Događa se naime da u takvim trenucima, osobito ako je bolest izraženija, prestanemo računati vrijeme kao dio života i čekamo čas kad će nas netko proglasiti ozdravljenim da bismo se vratili u redoviti život. Međutim, sve je dio života

Foto: Shutterstock.com

Živimo u neprestanim mijenama. Stanovite promjene čine rast i razvitak čovjeka. One su zdrave i proživljavamo ih radosno. To je jednostavno ritam života, zdravog i redovitog života svakog čovjeka. Međutim, u tom hodu vrlo često doživljavamo i neke poteškoće i smetnje. Imamo neke duševne osjetljivosti. Tijelo nije savršeno zdravo. Liječnici će uvijek imati posla. Bolnice i ambulante su mjesta gdje ćemo redovito zateći puno ljudi. Čovjek želi biti zdrav, a zapravo je neprestano ugrožen bolešću. Nitko nije tako savršen i tako zaštićen da ne bi poznavao tajnu boli i bolesti. To postaje, na neki način, trajna skrivena ili očita prijetnja našem življenju.

Ako nas to prati, onda bi bilo nužno i naučiti kako biti bolestan. Boreći se za bolji život svakako je potrebno time zahvatiti i onaj dio našeg življenja u kojem osjećamo bolest. Zapravo bismo trebali naučiti živjeti dok bolujemo. Događa se naime da u takvim trenucima, osobito ako je bolest izraženija, prestanemo računati vrijeme kao dio života i čekamo čas kad će nas netko proglasiti ozdravljenim da bismo se vratili u redoviti život. Međutim, sve je dio života. Šteta je prepustiti tromosti ili pasivnom čekanju bilo koji trenutak života. Jer samo ono što smo svjesno živjeli u ljubavi i za ljubav otvara vrata vječnosti. Opasnost je što u bolesnim trenucima zaboravljamo na druge jer smo tjeskobnije zabavljeni sobom. Čak i druge želimo prisiliti da se više bave nama. O sebi i o svojoj bolesti govorimo i pokušavamo uvjeriti druge da i oni trebaju o tome ozbiljno voditi računa. Često sami sebe žalimo toliko da se čini da je prestalo vrijeme življenja i nastupilo vrijeme bolovanja.

Isus je susretao bolesne. U svom zemaljskom životu mnogima je pomogao. Čudesno je ozdravljao ljude, bez obzira od koje bolesti bolovali. To je onda potaklo zajednicu njegovih učenika da u njegovim nakanama otkriju i poziv na molitvu zajednice za zdravlje bolesnih.

To je sakrament bolesničkog pomazanja. Međutim, sve dubljim shvaćanjem Isusa otkrivamo da Isus ne želi samo čudesno ozdravljati bolesne, već i osmisliti čovjeka u svim trenucima njegova života. Konačno, Isusovim trpljenjem na križu, tj. njegovom najdubljom boli, mi smo spašeni. Prihvaćajući patnju Isus postaje Spasitelj, ali isto tako i Učitelj čovjeku u njegovoj patnji. Prema tome, Isus želi osmisliti patnju i bolest. Želi nas uvjeriti da patnja i bol nisu znak odbačenosti, Božjeg zaborava, već da mogu postati izvorom blagoslova. Patnja može čovjeka učiniti bogatijim i plemenitijim za izuzetno iskustvo istinskog života.

Neka nikakva bolest ne umanji u nama iskrenu potrebu da budemo u ljubavi za druge.

Dok sami bolujemo znajmo primijetiti pokraj sebe ili u svojoj sredini i one kojima je teško, možda još i teže nego nama u našoj boli i bolesti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Zvjezdana Linića “Riječ za dobar dan”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Ovaj članak Fra Zvjezdan Linić: ‘Trebali bismo naučiti živjeti u bolesti’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Zbog koronavirusa i u većini japanskih biskupija otkazane svete mise

$
0
0

Biskupi su naglasili i kako odluke crkvenih poglavara nisu ni u kojoj mjeri donesene pod utjecajem japanskih vlasti, nego isključivo na temelju osobnih procjena.

Foto: Shutterstock.com

Većina japanskih biskupija naredila je zabranu javnog slavljenja svetih misa zbog rastuće epidemije koronavirusa.

Prema riječima glasnogovornika Japanske biskupske konferencije, Satoha Takaharua, mise se neće slaviti javno u 10 od 16 biskupija.

Iz Biskupske konferencije su poručili kako nisu uvedene obvezujuće mjere na razini cijele zemlje, nego da je svakom biskupu pušteno na procjenu da o zabrani misa odluči sukladno lokalnoj situaciji.

“Japanska biskupska konferencija nije u poziciji donositi takve naputke, budući da situacije u biskupijama variraju te da sukladno tome svaka biskupija poduzima potrebne mjere”, rekao je Satoh.

Biskupi su naglasili i kako odluke crkvenih poglavara nisu ni u kojoj mjeri donesene pod utjecajem japanskih vlasti, nego isključivo na temelju osobnih procjena.

“Japanska biskupska konferencija nije u kontaktu s japanskom vladom što se tiče određivanja što činiti po pitanju misa”, rekao je Satoh.

Do jučerašnjeg dana u Japanu je zabilježeno 10 587 zaraženih koronavirusom, te deset smrtnih slučajeva.

Tokijska nadbiskupija otkazala je sve javne mise najmanje do 29. ožujka. Što se tiče ostalih crkvenih okupljanja, iz nadbiskupije pozivaju na njihovo otkazivanje, osim događaja s vrlo malo ljudi. “U slučaju da održite takva događanja, uz dezinfekciju ruku, molimo vas da omogućite dovoljnu protočnost zraka, držite međusobni razmak, te pokušate završiti što je prije moguće”, upozorava se.

U nadbiskupijskoj objavi također podsjećaju da oslobođenje obaveze prisustvovanja na misi nije oslobođenje od vjerskih propisa te potiču katolike da se u narednim danima mole privatno.

“Budući da nismo oslobođeni svoje dužnosti da molimo nedjeljom, pronađimo vrijeme za svoje nedjeljne molitve u duhovnom jedinstvu s čitavom crkvenom zajednicom”, poručuje se vjernicima.

Ivo Džeba | Bitno.net

Ovaj članak Zbog koronavirusa i u većini japanskih biskupija otkazane svete mise se prvo pojavio na Bitno.net.


Papa Franjo: Svi ljudi žeđaju za Evanđeljem Isusa Krista, premda mnogi toga nisu svjesni

$
0
0

Papina kateheza na općoj audijenciji u Biblioteci Vatikanske palače u srijedu 11. ožujka 2020.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na današnjoj audijenciji nastavljamo razmatrati svijetli put sreće koji nam je Gospodin predao u blaženstvima i dolazimo do četvrtog: „Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!“ (Mt 5, 6).

Već smo susreli siromaštvo duha i plač; sada je pred nama druga vrsta slabosti koja je povezana s glađu i žeđi. Glad i žeđ su primarne potrebe, tiču se samog preživljavanja. To treba naglasiti: ovdje se ne radi o općenitoj želji, nego o vitalnoj i svakodnevnoj potrebi, poput hrane.

Ali što znači biti gladan i žedan pravednosti? Sigurno ne govorimo o onima koji se žele osvetiti, naprotiv, u prethodnom blaženstvu govorili smo o krotkosti. Nepravde zasigurno ranjavaju čovječanstvo; ljudsko društvo hitno treba ravnopravnost, istinu i socijalnu pravdu; sjetimo se da se zlo koje trpe žene i muškarci u svijetu uzdiže sve do srca Boga Oca. Koji otac ne bi trpio kad mu djeca pate?

U Svetom se pismu govori o boli siromaha i potlačenih koja je Bogu poznata i koju s njima dijeli. Prignuvši uho vapaju potlačenih koji se izdizao iz grudi sinova Izraelovi – kao što se pripovijeda u knjizi Izlaska (usp. 3,7-10) – Bog je sišao da oslobodi svoj narod. Ali glad i žeđ za pravednošću o kojima nam govori Gospodin još su dublji od opravdane potrebe za ljudskom pravdom koju svaki čovjek nosi u svom srcu.

U istoj „Besjedi na gori“, malo dalje u tekstu, Isus govori o pravednosti koja je veća od ljudskog prava ili osobnog savršenstva: „ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko“ (Mt 5, 20). A to je pravednost koja dolazi od Boga (usp. 1 Kor 1, 30).

U Svetome pismu nalazimo izraz dublje žeđi od tjelesne žeđi, a to je želja stavljena u korijen našeg bića. U jednom psalmu se kaže: „O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna“ (Ps 63, 2). Crkveni oci govore o tom nemiru koji prebiva u čovjekovom srcu. Sveti Augustin kaže: „Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi“. Postoji jedna unutarnja žeđ, jedna unutarnja glad, nemir…

U svakome srcu, pa čak i najpokvarenijem i srcu koje se najviše udaljilo od dobra, krije se čežnja za svjetlom. Može ona biti zatrpana ruševinama obmane i zabludâ, ali uvijek postoji žeđ za istinom i dobrom, a to je žeđ za Bogom. Duh Sveti je taj koji potiče tu žeđ: On je voda živa koja je oblikovala našu prašinu, On je stvaralački dah koji joj je dao život.

Zato je Crkva poslana naviještati svima Božju riječ, prožetu Duhom Svetim. Jer je Evanđelje Isusa Krista najveća pravednost koja se može ponuditi čovjekovu srcu, koje za njom ima vitalnu potrebu, čak i ako toga nije svjestan.

Na primjer, kad se muškarac i žena uzmu namjeravaju učiniti nešto veliko i lijepo i ako tu žeđ održavaju živom uvijek će naći put da idu naprijed, usred problema, uz pomoć milosti. I mladi imaju tu glad i ne smiju je izgubiti! Treba zaštititi i njegovati u srcu djece tu želju za ljubavlju, nježnošću, prihvaćanjem koju izražavaju u svojim iskrenim i blistavim zanosima.

Svaka je osoba pozvana ponovno otkriti ono što je doista važno, što joj stvarno treba, što čini život dobrim i, istovremeno, ono što je sporedno i bez čega se mirna srca može biti.

Isus u ovome blaženstvu – glad i žeđ za pravednošću – naviješta da postoji žeđ koja neće ostati neutaženom; žeđ koja će biti utažena i uvijek će uroditi dobrim plodom, jer odgovara samom srcu Božjem, njegovom Duhu Svetom koji je ljubav, a i sjemenu koje je Duh Sveti zasijao u našim srcima. Neka nam Gospodin udijeli tu milost: imati tu žeđ za pravednošću koja je upravo želja da ga pronađemo, da vidimo Boga i da činimo dobro drugima.

U sklopu pozdravâ na različitim jezicima

U ovom trenutku želim se obratiti svim oboljelima koji imaju virus i koji pate od te bolesti, kao i mnogim koji trpe zbog nesigurnosti u vezi sa svojim bolestima. Od srca zahvaljujem bolničkom osoblju, liječnicima, medicinskim sestrama i tehničarima, volonterima koji su u ovom teškom času uz one koji pate. Zahvaljujem svim kršćanima, svim muškarcima i ženama dobre volje koji se mole zbog ovoga časa, svi zajedno, bez obzira na vjersku tradiciju kojoj pripadaju. Hvala vam mnogo na ovom trudu. Ali ne bih želio da zbog te boli, te tako snažne epidemije, zaboravimo siromašne Sirijce, koji pate na granici Grčke i Turske: to je narod koji pati godinama. Prisiljeni su bježati od rata, gladi, bolesti. Ne zaboravimo braću i sestre, mnogu djecu, koja tamo trpe.

IKA | Bitno.net

Ovaj članak Papa Franjo: Svi ljudi žeđaju za Evanđeljem Isusa Krista, premda mnogi toga nisu svjesni se prvo pojavio na Bitno.net.

Dođite na veliku proslavu 10 godina Hrvatskog nadzemlja!

$
0
0

Kome drago, kome smeta – Nadzemlje slavi 10 ljeta!!!

Pa ljudi dragi, je li to moguće?!

Znate li šta to znači?

To znači da smo napokon potrošili stare zalihe smokija, čipsa i Domaćice i da je vrijeme za nove!

Al’ zato nam baze ostaju stare i izlizane, ne brinite.

Don Mišo je u međuvremenu dobio paket sijedih na glavi, a svi koji žive u Sjemeništu – nove čepiće za uši…

Ovo je, inače, presedan u nadzemljaškim susretima. Dva mjeseca zaredom imamo susret bez predavača, susret ispunjen isključivo smijehom i, prvi put, susret na kojem ćemo zaokružit jedno veliko desetljeće vaših osmijeha, pljeska, ponekih razočaranja u naše organizacijske sposobnosti, ali ponajviše dobrih druženja. 

Uz vašu pomoć nadamo se da će ova rođendanska zabava, nakon Hajdukove, biti jedna od najvećih u gradu pod Marjanom.

Skromni smo, ništa novo.

Stoga se 18. ožujka 2020. smatrajte pozvanima na veliki party!

Ako u ovih 10 godina niste naučili u koju uru i na kojem mjestu, onda nemamo o čemu pričat, ali svejedno vam piše na coveru…

Glazbeno će nas zabavljati zbor Mihovil uz još poneke goste iznenađenja i simpatizere našeg rada. Znači doć će nam skoro niko… Al’ s nama će u zajedništvu biti Krist, to je valjda dovoljno. Oprostit će nam i što ovaj (l)jubilej pada na korizmu, nismo birali kad ćemo se rodit…

Očekujemo dolazak i velikog Marina Periša, pa pripremite fotoaparate i papiriće za autograme. Doć će i Darko, ništa, recite mu da je lijep…

Iza susreta se nemojte razbježati, oko ponoć vadimo kolače od Božića (s rumom, da zabava bude razuzdana do kraja!). Kažu da oni suvi mogu stat do Uskrsa…

Vidim ose!

Vaše,

Hrvatsko nadzemlje u suradnji s Uredom za pastoral mladih splitsko-makarske nadbiskupije.

Bitno.net

Ovaj članak Dođite na veliku proslavu 10 godina Hrvatskog nadzemlja! se prvo pojavio na Bitno.net.

I Zagrebačka nadbiskupija uvela posebne mjere zaštite zbog koronavirusa

$
0
0

Kardinal Josip Bozanić potpisao je odredbe i upute o promjenama na liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika kako bi se spriječilo širenje koronavirusa. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

Foto: Shutterstock

Zagrebačka nadbiskupija, Nadbiskupski duhovni stol u dopisu br. 556/2020 od 11. ožujka 2020. godine kojeg potpisuje zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić objavljuje: 

Odredbe i upute o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika

Suočeni sa životnim okolnostima, nastalima zbog širenja bolesti COVID-19, uzrokovane novim koronavirusom (SARS-CoV-2) u cijelome svijetu, u Europi i u našoj Domovini, a pozorni na upute mjerodavnih služba, u svojoj smo crkvenoj odgovornosti pozvani vjerničkim duhom razmatrati kako se trebamo ponašati, što trebamo činiti iz ljubavi prema bližnjima i na koji način najviše pomoći potrebitima.

Ujedno izražavamo zahvalnost medicinskomu osoblju i svima koji služe dobrobiti našega zdravlja i skrbi za bolesne. Na temelju općih uputa koje su dane u Hrvatskoj glede okupljanja ljudi, a imajući u vidu naše vjerničke zajednice, liturgijska slavlja i molitvene susrete na području Zagrebačke nadbiskupije, pozivam svećenike i vjernike da se – do novih uputa – pridržavaju sljedećega:

1. Neka se u narednome razdoblju suzdrže od dolaska na liturgijska slavlja i pobožnosti:
a) svi koji imaju simptome infekcije dišnih putova ili određene respiratorne poteškoće;
b) svi koji su bili u krajevima koji se smatraju žarištima zaraze ili pak u kontaktu s osobama koje bi mogle biti nositelji virusa;
c) starije osobe, a naročito kronični bolesnici;
d) sve te osobe neka u svojim domovima budu molitvom povezane s vjerničkom zajednicom u crkvi.

2. Neka se u škropionicama na ulazima i na drugim mjestima u crkvama i kapelama ne čuva i ne ulijeva blagoslovljena voda; neka te posude ostanu prazne i kao takve znak čežnje i poziva da svoju krsnu milost snažnije svjedočimo. Stoga će vjernici pri ulasku i izlasku iz crkve pokleknuti ili se duboko nakloniti znamenujući se znakom križa bez blagoslovljene vode.

3. Neka se kao gesta pružanja mira u slavlju euharistije ili u službama Božje riječi ne koristi uobičajena gesta rukovanja.

4. Primanje svete pričesti u redovitosti prilika poznaje dva oblika: na jezik ili na ruke. Sasvim je razumljivo da će u ovim neredovitim prilikama vjernici biti pričešćivani primanjem svete hostije na dlan jedne ruke, kako bi drugom rukom hostiju prinijeli svojim ustima. Neka i ta gesta u pobožnosti bude poticaj da živimo svjesni toga nebeskoga dara koji primamo.

5. Vrijeme kroz koje prolazimo je višeslojno vrijeme kušnje i otvara puno temeljnih pitanja. U korizmenome hodu jasnije vidimo da su kušnja ne samo naša ljudska ranjivost i krhkost, nego i određena nužna ograničenja. Mi ta ograničenja promatramo i nastojimo živjeti u svjetlu ljubavi koja je potrebna pred izazovima za osobnu i zajedničku odgovornost.

Znamo da u brizi jednih za druge, premda se javljaju osjećaji nesigurnosti i bojazni, jačamo. Važna je svijest da postoje teškoće u kojima ne možemo sami i nismo sami. Svatko je pozvan učiniti svoju dužnost i živjeti svoj poziv. Štoviše, treba ugrađivati darove koje Gospodin daje da bismo rasli u ljubavi prema bližnjima. Ovo je prilika za razna savezništva u dobru, u kojemu se u društvenoj zajednici trebaju povezati: ljubav prema čovjeku, zdravstveni sustav, znanost, gospodarstvo i političke odluke.

U nama je snaga Božjega Duha koji nas tješi i daje snagu. Osim toga, mi živimo sigurnost nade u Kristu. Molitva sve to povezuje u pouzdanju i po njoj smo dionici čudesnih djela. Svemogućemu Gospodinu koji nas obnavlja u svojoj ljubavi preporučujemo svoje slabosti i molimo ga za nadvladavanje zla i blagoslovni mir u našoj domovini Hrvatskoj.

Blažena Djevice Marijo, Zdravlje bolesnih, moli za nas!

Sve vas u Gospodinu pozdravljam.

Vaš nadbiskup,

+ Josip kard. Bozanić, v.r.

Zagrebačka nadbiskupija | Bitno.net

Ovaj članak I Zagrebačka nadbiskupija uvela posebne mjere zaštite zbog koronavirusa se prvo pojavio na Bitno.net.

Mons. Ante Jozić doista nema sreće, ponovno je odgođeno njegovo biskupsko ređenje

$
0
0
Ante Jozić

Ceremonija se prvotno trebala odviti 1. svibnja 2019. godine, pa 21. ožujka ove godine…

Ante Jozić

Mons. Ante Jozić/Foto: IKA

Biskupsko ređenje mons. Ante Jozića, imenovanoga naslovnog nadbiskupa Cisse i apostolskog nuncija, najavljeno za 21. ožujka u bazilici Sv. Petra u Vatikanu, odgođeno je zbog mjera talijanske Vlade protiv širenja zaraze koronavirusom, koje slijedi i Država Grad Vatikan, javlja IKA.

Podsjećamo, ovo je drugi puta da se odgađa ređenje novog hrvatskog biskupa. Ceremonija se prvotno trebala odviti 1. svibnja 2019. godine, ali je nekoliko tjedana ranije mons. Ante Jozić stradao u teškoj prometnoj nesreći u tunelu sv. Ilija zbog koje se duže vrijeme oporavljao.

Papa Franjo imenovao ga je nadbiskupom i apostolskim nuncijem 2. veljače 2019. godine.

*Pročitajte više: Mons. Ante Jozić posvjedočio o oporavku: Opisao je i svoj razgovor s roditeljima poginulog mladića te Papom

Bitno.net

Ovaj članak Mons. Ante Jozić doista nema sreće, ponovno je odgođeno njegovo biskupsko ređenje se prvo pojavio na Bitno.net.

Novi album The Secret Sisters – jedno veliko, radosno i trajno ‘hvala’

$
0
0

The Secret Sisters na novom albumu ‘Saturn Return’ potvrđuju svoju glazbu kao sad već bogat i snažan opus. Ne glamurozan ni pomodan, već uokviren kao veliko, radosno i trajno “hvala”

The Secret Sisters vraćaju se s novim albumom “Saturn Return”

The Secret Sisters – “Saturn Return” (New West Records, 2020.)

Čitatelji koji od početka prate ovu našu glazbenu rubriku možda će se sjetiti da je upravo s The Secret Sisters ta priča u ljeto 2017., kad je bio aktualan njihov album “You Don’t Own Me Anymore”, i započela. Sestre Laura i Lydia Rogers, inače po svojim nadahnućima, rukopisu i vokalima sve samo ne, kako bi im scensko ime sugeriralo, tajnovite, nakon sada već gotovo tri godine prošarane novim životnim i nedaćama i radostima, posrtajima i podizanjima, zagubljenim pa pronađenim glasovima, obraćaju nam se novim albumom, novim daškom one svoje Amerike mnogo ljepše od politike, industrije i megalomanštine – kako sam tada pisao – Amerike napola mitske i napola opipljive, Amerike Hanka Williamsa i Johnnyja Casha, Grama Parsonsa i Emmylou Harris, Boba Dylana i Lucinde Williams. Novom zbirkom kojom vješto isprepliću tradicionalno i suvremeno, pritom, nekim logičkim slijedom, gazeći sve više kroz sadašnjost, s tradicionalnim se recepturama služeći više kao popratnom (ali i nezaobilaznom) jekom i kulisom nego kao prevladavajućim, još manje nametnutim modusom operandi.

Iza pomalo bljutavog naslova albuma – “Saturn Return” – stoji astrološki termin kojim se označuje povratak toga planeta u isti položaj kojeg je zauzimao na nebu u trenutku nečijeg rođenja, što bi trebalo simbolizirati novo životno poglavlje, s obzirom na gotovo tridesetogodišnji interval čak iskorak u zrelost i, kao u slučaju sestara Rogers, majčinstvo. Taj pseudosimbolizam sugerirala im je njihova sada već stalna producentica Brandi Carlile, i sama cijenjena kantautorica, koja im je pružila ruku kad su nakon sjajna prva dva albuma ostale bez diskografske kuće i menadžera te im pomogla od “You Don’t Own Me Anymore” načiniti dotad najzaokruženiju zbirku pjesama, a priprema albuma Lauru je i Lydiju zatekla u vrijeme njihovih prvih trudnoća, ali i smrti obaju im baka uz koje su bile dosta vezane. Upravo taj koloplet rađanja novih života i okončanja ovoživotnih putova prožima pjesme sa “Saturn Return”, prve zbirke koju su sestre u cijelosti napisale same.

Upravo to posebno je znakovito kad je “Saturn Return” u pitanju. Naime, eponimni prvijenac iz 2010. od ukupno jedanaest pjesama sadržavao je tek dvije autorske skladbe sestara; ostalo su bile iznimno nadahnute obrade dragulja iz bogate američke glazbene baštine, od tradicionalnih do pjesama slavnog Hanka Williamsa. Još impresivniji nastavak iz 2014., “Put Your Needle Down”, već je donio čak dvije trećine autorskog materijala (pri čemu im je ruku već tada dala Brandi Carlile), dok su obrade postale još smionije i intimističnije (“Pocket Knife” iz portfolija PJ Harvey te – što je bilo posebno smiono, a i velika čast – dorada nedovršene pjesme Boba Dylana “Dirty Lie”). Već su tu The Secret Sisters pokazale da iza njihove zaljubljenosti u glazbenu baštinu na kojoj su odrastale u rodnoj Alabami te se na njoj učile i “tesale” u crkvenom zboru stoji i snažan autorski potencijal, stvaralački poriv koji slijedi snažan duh i životne meandre. Što je pak potvrdio na početku spomenuti treći album, “You Don’t Own Me Anymore” iz 2017., zbirka gotovo u potpunosti sastavljena od autorskih pjesama nastala nakon jednog teškog, po njihovu karijeru gotovo pogubnog razdoblja. Njihovo predivno dvoglasje zasjalo je posebnim sjajem upravo kroz te sve zaokruženije i dojmljivije pjesme, svjedočeći neraskidivu povezanost duhovnog i zavičajnog, stvaralačkog i slavljeničkog, baštinjenja i kreativnih iskrenja. 

The Secret Sisters - "Saturn Return"

The Secret Sisters – “Saturn Return”

“Saturn Return”, dakle, dolazi kao prvi punokrvni autorski album sestara Rogers, kao takav svojevrstan im dokaz samima sebi, ali prije svega trijumf. Pobjeda je to nakalemljena na put prijeđen bez prečaca, ali i bez stranputica, na stvaralački duh koji je pretrpio potrese, ali koji je kroz njih prolazio snažniji bez mijenjanja ishodišnih točaka. Kad su na ovitku svoga prvog albuma zahvalili Bogu na svim Njegovim blagoslovima to nipošto nije bila puka fraza naučena na vjeronauku, već deklaracija čežnje, jasan osjećaj povezanosti talenta i njegova savršenog Darivatelja, veze o čijoj snazi ovisi cijelo putovanje. Putovanje koje je sa “Saturn Return”, neovisno i o položajima planeta i šumu svijeta glazbene industrije, dovelo svoje protagonistice do postaje na kojoj će osjetiti ne samo autorsku samouvjerenost već i mirnoću dobivenu pouzdanjem u “nebeskog iscjelitelja”, kako su Ga nazvale u pjesmi “Healer in the Sky” stihovima ispraćajući svoje bake na njihovu putu pred lice Božje.

Trudnoće i majčinstvo koje su proživljavale istovremeno dvije su sestre, poput svojih predivnih dvoglasja, pretočile u neke od svojih najintimističnijih i najdirljivijih stihova, poput onih u uvodnoj “Silver”, gdje slave i majčinstvo i starenje, kao i obiteljsko naslijeđe, gdje je “srebro” u majčinoj kosi poput “krune koju najsvetiji mogu nositi”. Ciklička dinamika života kao Božjega dara temeljna je narativna linija albuma, pogled u tu savršenu shemu rađanja i umiranja, odsjaje roditelja i predaka u očima djeteta, no i slavljenje ženstvenosti sada otkrivene kroz iskustvo majčinstva. Producentica Brandi Carlile ih je pritom ohrabrila na mnogo više solo dionica, odnosno, mjestimično odustajanje od dvoglasja koje je sestrama bilo najsigurniji kanal izražavanja; ta nova nota u iskazu The Secret Sisters u pjesmama tako postavljene tematike donijela je dodatnu dozu izvođačke zrelosti, kao i autentičnosti, bez da se pritom izgubilo išta od dotadašnje čarolije njihova zajedničkog pjevanja. Možda je najljepši primjer balada “Hold You Dear”, koju je Laura, uzbuđena koliko i uplašena, napisala istoga dana kad je doznala da je trudna, pjesma koja kao da je tražila taj jedan sugestivni glas da otpjeva predivne, koliko i snažne, stihove kojima blagoslivlja svoje roditelje kao životnu snagu, oslonac sve do njihova neminovna odlaska ka “vječnim svetim mjestima”.

I kad se dotiču života glazbenika kao u “Tin Can Angel” ili “Nowhere, Baby” sestre su jake u svojim ranije prepoznatim osloncima, pa nije nikakva poza ni problem priznati da “nije u pitanju glamur niti je u pitanju sreća” i da ne mogu nikamo bez “zaziva stvoritelju, davatelju i uzimatelju”. Slaveći u “Late Bloomer” iskrenost u životnoj i kreativnoj neovisnosti i neovisnost u životnoj i kreativnoj iskrenosti, The Secret Sisters su, otvorene izazovima, ostale jasne na svom zacrtanom, prije desetak godina preuzetom putu. “Saturn Return” tako je još jedan najbolji im album, bar u najobjektivnijem sagledavanju njihove stvaralačke putanje (moram priznati da se, ako ćemo biti subjektivniji, najčešće ipak vraćam albumu “Put Your Needle Down”). Jer, proširujući odavno, još u roditeljskom domu i mjesnoj crkvi usvojene recepture gospela, bluesa i countryja na suvremenije (ali uvijek na njih naslonjene) forme, puštajući glasove da im izlaze iz zone komfora unutarnjom logikom a ne naprasnim odlukama, te nalazeći hranu za svoju poetiku ne samo u vlastitoj ljusci nego i kroz obiteljsko naslijeđe i tradiciju življenja, Lydia i Laura Rogers potvrđuju svoju glazbu kao sad već bogat i snažan opus. Ne glamurozan ni pomodan, već uokviren kao veliko, radosno i trajno “hvala”. A mislim da im je i vrlo jasno kome je sva nužna zahvala pritom upućena.

Toni Matošin | Bitno.net

Ovaj članak Novi album The Secret Sisters – jedno veliko, radosno i trajno ‘hvala’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Razmatranja za ovogodišnji Križni put u Koloseumu napisali su zatvorenici i zatvorsko osoblje

$
0
0

“Osjetio sam se vrlo uključenim u ovu priču, osjetio sam se kao brat koji je činio pogreške, i poput onih koji su pristali stajati uz njih kako bi nastavili s usponom”, rekao je Papa.

Foto: Vatican Media

U pismu upućenom sjevernim regijama Italije, papa Franjo je objavio kako su meditacije Križnoga puta koje će se čitati na Veliki petak napisali zatvorenici i osoblje kaznionice Due Palazzi u Padovi.

Papa je rekao kako je želio da meditacije budu “zajedničko djelo” u kojem su svoj doprinos dali različite osobe povezane sa zatvorom: zatvorenici, čuvari, volonteri, obitelji, žrtve, suci, Crkva, te nevine sobe koje su ponekad nepravedno optužene

Papa je istaknuo kako je zatvor “kaledioskop situacija” u kojem postoji rizik usredotočenja na samo jedan detalj na štetu cjeline. “Uskrsnuće osobe nikada nije djelo pojedinca, nego zajednice koja radi zajednički.”

Sveti Otac je učinio skrb za zatvorenike jednim od obilježja svojeg pontifikata, budući da već nekoliko godina misu Velikog četvrtka slavi u zatvorima. Uz to, Franjo se založio za promjenu u Katekizmu Katoličke Crkve što se tiče smrtne kazne, tako da sada u njemu stoji kako je “smrtna kazna nedopustiva jer je napad na neotuđivo dostojanstvo osobe”.

Komentirajući sadržaj meditacija koji će biti čitan ove godine, Papa je rekao kako je “dirnut” onime što su zatvorenici i ostali uključeni pripremili: “Osjetio sam se vrlo uključenim u ovu priču, osjetio sam se kao brat koji je činio pogreške, i poput onih koji su pristali stajati uz njih kako bi nastavili s usponom.”

Dodavši kako ravnoteža između milosrđa i pravde nije jednostavna, Franjo je ustvrdio da cijelo društvo ima koristi kada se ta ravnoteža postigne.

Zahvalivši “zatvorskoj župi” i svima koji rade u izvođenju zatvorenika na pravi put Papa je zazvao Božji blagoslov “na sve koji na indiferentnost uzvraćaju s nježnošću”.

Podsjetimo, odlukom talijanske vlade, koju su prihvatile crkvene vlasti, do 3. travnja zabranjene su sve javne vjerske ceremonije. Organizacija Križnog puta sa Svetim Ocem koji se tradicionalno održava u Koloseumu, tako će u znatnoj mjeri ovisiti o razvoju situacije s koronavirusom. Veliki petak ove godina pada na 10. travnja.

Ivo Džeba | Bitno.net

Ovaj članak Razmatranja za ovogodišnji Križni put u Koloseumu napisali su zatvorenici i zatvorsko osoblje se prvo pojavio na Bitno.net.

Svjedočanstvo djevojke koja moli pred bolnicom: ‘Sve mi je govorilo da mi ovdje nije mjesto, ali sam ostala zbog jednog sitnog detalja…’

$
0
0

Prenosimo Facebook status djevojke, inače članice Inicijative “40 dana za život”, u kojem ona objašnjava zbog čega je odlučila stati pred bolnicu i priključiti se molitvi za spas nerođene djece…

Foto: Saša Ćetković

Znate onaj osjećaj koji vas tjera da napravite nešto i ne da vam mira dok to ne počnete provoditi u djelo?

E, upravo se to meni dogodilo ove korizme. Spletom raznih okolnosti (čitaj Božjom voljom), naišla sam na niz potvrda zbog kojih trebam napraviti baš to – stati pred bolnicu s krunicom u ruci i moliti za život.

Kada sam prvi put došla, bilo mi je užasno neugodno moliti naglas i istovremeno biti izložena brojnim pogledima i odmahivanjima glavom. Dok sam tada molila, kroz glavu su mi prolazile brojne misli od onoga kako ovi ljudi sigurno misle da sam zaluđena katolibanka koja nema pametnijeg posla do straha da će me netko napasti (ludo, ha?).

No, daleko je najsnažniji bio onaj glas koji mi je govorio da trebam otići jer doći ovdje i nije bila baš najbolja ideja.

Ipak, zbog jednog sitnog detalja taj se dan nisam dala tako lako otjerati. Naime, u srijedu je kiša nemilo padala (zbog čega smo vjerojatno još luđe izgledali) i bilo nam je užasno hladno, ali tih sat vremena kojih sam provela pred bolnicom, ptice na obližnjim drvećima nisu prestajale pjevati! Tako se, eto, Bog poslužio pticama da mi pomogne shvatiti koliko sam slaba, a On jak.

Fora pričica, jel da? Ali sigurno vam se postavlja pitanje zašto sam toliko zapela za tu bolnicu i zašto se, ako baš toliko hoću, ne molim kod kuće kad Bog i tako svugdje čuje moje molitve?!

Istina je da Bog čuje moje molitve i uslišava ih, ali isto tako nas poziva na djelovanje. Poziva nas da ponudimo konkretnu pomoć (materijalnu, psihološku, duhovnu i svaku drugu) kako bi se majkama pokazalo da nisu same i ohrabrilo da podare život svome čedu.

Ako ja molim u svoja četiri zida, ona ne može znati da udruga Hrvatska za život nudi savjetodavnu pomoć u Centru za život, da, pomoću donacija, materijalno pomažu obitelji, da nude psihološku i duhovnu pomoć osobama koje su napravile pobačaj i, na kraju krajeva, da slave rođendane sa šezdesetak djece koji su spašeni pomoću ove inicijative.

Ako me pitate hoću li i dalje moliti pred bolnicom izložena svakakvim pogledima i usputnim dobacivanjima, odgovor je DA! Ako nam se želite pridružiti, dobro ste došli (dođite pred Vinogradsku i ne možete nas promašiti), a ako se još uvijek ne želite izložiti, molite za nas koji to činimo da nam ptice što glasnije pjevaju.

Marta Kunčević

Bitno.net

Ovaj članak Svjedočanstvo djevojke koja moli pred bolnicom: ‘Sve mi je govorilo da mi ovdje nije mjesto, ali sam ostala zbog jednog sitnog detalja…’ se prvo pojavio na Bitno.net.


Vjenčanje u korizmi: Postoji li neki razlog zbog kojega bi Crkva to mogla dopustiti?

$
0
0

Postoji li i koji je razlog da bi se sakrament ženidbe podijelio u korizmeno vrijeme?

Foto: TeiTo

Svi mi vjernici znamo da se u crkvenom kalendaru korizma uz došašće smatra “jakim” liturgijskim vremenom u kojemu su svi vjernici pozvani jače razmišljati, moliti, postiti i činiti djela milosrđa kako bi se što bolje pripremili za svetkovine Uskrsa i Božića. Zato i sama Crkva preporučuje usredotočenije ponašanje i živo svjedočenje vjere i izvanjskim gestama, ne zanemarujući pri tome da je od posebne važnosti i na prvome mjestu duhovna priprema.

Kako je jasno da su korizma i došašće vremena pripreme na osobite blagdane, kršćani su od prvih vremena izbjegavali razna svjetovna slavlja koja su im mogla misli i djela odvratiti od duha molitve, posta i pokore. Jedno od takvih slavlja može biti i proslava vjenčanja koja je uobičajeno lijepa i velika svečanost za zaručnike i njihove obitelji, ali i širu rodbinu – pri čemu ne smijemo zaboraviti ni župnu zajednicu. Stoga je logično da su i nekada i danas kršćani nastojali izbjeći i sklapanje braka u korizmi jer je sa ženidbom povezana i svečanost svadbe kao dio svih kultura na svijetu.

No kao izravan odgovor na Vaše pitanje moramo reći da Crkva nije zabranjivala pristupanje sakramentu kroz prošlost, ali je preporučivala – a to čini i danas – da se u korizmi ne slavi sklapanje ženidbe. Svi vjernici kojima je na duši i na srcu dobra priprema za blagdan Uskrsa kojem prethodi Sveto trodnevlje drže se te preporuke, a svećenici redovito svima koji bi se željeli vjenčati u korizmi jasno stavljaju na srce ovu preporuku, koje se u velikoj većini – da ne kažemo gotovo sto posto – i drže.

Govorimo, dakle, o preporuci – pa to po sebi znači da se vjernici mogu vjenčati i u korizmi (i došašću). To navode i naši hrvatski biskupi u “Direktoriju za pastoral sakramenta u župnoj zajednici”, ali istodobno jasno naglašavaju: “Sakrament ženidbe može se slaviti u svako doba liturgijske godine, no u vrijeme došašća i korizme preporuča se ozbiljnost i poštovanje pokorničke naravi tih liturgijskih vremena. Prije dogovora o dvorani za svadbu i o bračnom putovanju ili o fotografiranju, neka se mladenci dogovore sa župnikom o slobodnom mjestu i vremenu ženidbenog slavlja kako ne bi došlo do kolizije s drugim župnim slavljima” (br. 222). Iz toga je stajališta jasno da bi zaručnici trebali nastojati poštivati tu preporuku naših biskupa te biti otvoreni kako bi u dijalogu sa svojim župnicima dogovorili neko drugo vrijeme za vjenčanja. I sami svećenici, ponajprije župnici, preporučuju vjernicima da poštuju posebno pokorničko obilježje korizme i došašća.

Ne zaboravimo da i “Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj”, koji naši (nad)biskupi smatraju komplementarnim dijelom “Direktorija za pastoral sakramenata u župnoj zajednici”, piše o značenju slavljenja ženidbe posebno u kršćanskoj zajednici jer je ono “znak Božjeg poziva i odgovora dvoje mladih ljudi koji se odazivlju tomu pozivu i u isto vrijeme upućuju putem ostvarivanja iskonske Božje namisli o braku i obitelji” (br. 47). Kršćanska zajednica radosno prihvaća svaku novu obitelj, tu “novu kućnu Crkvu” u svojoj sredini, pa je razumljivo i potrebno da zajednica sudjeluje ne samo u pripravi, nego i u samom slavlju vjenčanja zajedno s prijateljima i rodbinom mladenaca. Samo pak slavljenje ženidbe mora biti ne samo valjano i dostojno, “nego i plodonosno”, ističu naši biskupi, navodeći riječi enciklike “Obiteljska zajednica”, pa se zbog toga ne smije zanemariti milosni vidik ženidbe. “Pri vjenčanju je potrebno dosljedno se držati pozitivnih zakonskih odredaba kanonskoga prava i liturgijskih propisa” (br. 48), a kako je euharistija sam izvor kršćanske ženidbe, razumljivo je da je redoviti oblik slavlja vjenčanja onaj pod misom.

U tom kontekstu još jednom želimo razmišljati o Vašem konkretnom pitanju i o eventualnom slavljenju sakramenta vjenčanja u korizmi (ili došašću), o samim zaručnicima, ali i o zajednici kojoj pripadaju. Naime, kako ističu naši biskupi, “slavlje ženidbe također pridonosi rastu i posvećivanju Božjeg naroda, te su u njem očituje zajedništvo Crkve koja slavi Kristova spasenjska otajstva”. “Slavlje ženidbe tako pretpostavlja i sudjelovanje župne zajednice. Stoga slavljenje ovog sakramenta može biti i u sklopu nedjeljne euharistije. U tom slučaju treba voditi računa i o tome da takva slavlja – s obzirom na okolnosti – ne remete ozračje zajedništva u kojem čitava zajednica slavi vazmeno otajstvo”, a kako je u korizmi zajednica prvotno usredotočena na duhovnu pripravu na Uskrs – molitvom, postom i pokorom – onda je preporuka naših biskupa sasvim razložna. Ona se – da tako kažemo – “uklapa” i u dio njihovih smjernica u kojima govore da obred vjenčanja treba u isto vrijeme biti svečan i jednostavan, dostojanstven i radostan. “Naime, iako se u slavlju vjenčanja podrazumijevaju radost i slavlje, ipak izvanjsko slavlje ne bi trebalo remetiti dostojanstveno odvijanje svetog čina. Treba uznastojati da svi nazočni djelatno i sabrano sudjeluju u obredu vjenčanja. Valja izbjegavati izvanjsku raskoš koja bi bila sama sebi svrhom, pogotovo ako bi ona bila ponižavajuća za siromašne” (br. 48), možda baš posebno i u korizmeno vrijeme.

Glas Koncila | Bitno.net

Ovaj članak Vjenčanje u korizmi: Postoji li neki razlog zbog kojega bi Crkva to mogla dopustiti? se prvo pojavio na Bitno.net.

Luigi Orione – svetac siromašnih, bolesnih i siročadi

$
0
0

Preminuo je 12. ožujka 1940. godine, okružen svojim svećenicima i suradnicima u kući Sanremo, rekavši prije toga: “Ne bih želio umrijeti među palminim granama, već među siromasima kao Isus Krist”

Luigi Orione

Sveti Luigi Orione Giovanni rođen jn 23. lipnja 1872. godine u siromašnoj obitelji u Pontecuroneu, mjestu koje se nalazi u talijanskoj provinciji Alessandriji. Od 1886. do 1889. godine bio je student na oratoriju Valdocco u Torinu. U oratoriju ga je primijetio don Ivan Bosco, koji ga je smatrao jednim od svojih najboljih i omiljenih učenika. Sveti Luigi je s trinaest godina počeo osjećati zdravstvene poteškoće, ali, kada je tri godine kasnije nazočio smrti Don Bosca bio je čudesno izliječen. Sa samo 20 godina ustanovio je oratorij za siromašnu djecu, a već sljedeće godine, pokrenuo je strukovnu školu za siromašne.

Za svećenika je zaređen 1895. godine, a četiri godine poslije otvorio je nove kuće u Mornicu Losani u Paviji, Notu na Siciliji, Sanremu i Rimu, gdje je okupio klerike i svećenike koje je nazvao Radnicima malih radova Božanske Providnosti. Skupina je imprimatur od biskupa dobila 1903. godine, kada se nazivaju Sinovima Božje Providnosti. Sveti Luigi je nakon strašnog potresa na Siciliji tri godine svoga života posvetio pomažući na tom području, posebno skrbeći o siročadi. Nekoliko godina poslije otišao je u Marsicu, mjesto koje je također bilo pogođeno potresom, te je ondje proveo vrijeme pomažući potrebitima. Godine 1915. osnovao je Družbu Malih misionarki sestara milosrdnica.

Krajem Prvog svjetskog rata počeo je širiti svoj rad. Osnivao je škole, kolonije ljubavi i potpore s posebnim naglaskom za pomaganje siročadi i siromaha. Tijekom sljedeća dva desetljeća, temelje ovakvih družbi je širio Italijom, ali i Amerikom. U zimu 1940. Don Orione je bio pogođen nizom teških srčanih i plućnih bolesti. Preminuo je 12. ožujka 1940. godine, okružen svojim svećenicima i suradnicima u kući Sanremo, rekavši prije toga: “Ne bih želio umrijeti među palminim granama, već među siromasima kao Isus Krist.” Zadnji uzdah njegovih usana bijaše: “Isuse, Isuse, ja odlazim!” Papa Ivan Pavao II. ga je 1980. godine proglasio blaženim, a svetim 2004. godine. Njegovo tijelo je  svake godine 26. listopada, na dan kada je proglašen svetim, izloženo u svetištu Naše Gospe od Brze Pomoći u Tortoni.

Sveci.net | Bitno.net

Ovaj članak Luigi Orione – svetac siromašnih, bolesnih i siročadi se prvo pojavio na Bitno.net.

Devetnica sv. Josemariji Escrivi za zdravlje

$
0
0

Devetnica je namijenjena za bolesnike da prihvate svoje trpljenje puni vjere i pouzdanja da je Bog uvijek uz njih, i, ako je to Njegova volja, da im On u svoje vrijeme udijeli potpuno izlječenje.

Foto: stjosemaria.org

Molitva sv. Josemaríji:

Bože, Ti si po zagovoru Blažene Djevice Marije svetom Josemaríji, svećeniku, podario bezbrojne milosti. Ti si ga izabrao kao vjerno sredstvo da se osnuje Opus Dei – put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju kršćanskih dužnosti; daj da i ja u svim trenucima i prilikama svojega života Tebe ljubim, da u radosti i jednostavnosti služim Crkvi, Svetom Ocu i ljudima, te da sve putove ove zemlje osvijetlim svjetlom vjere i ljubavi.

Usliši po zagovoru svetoga Josemaríje ovu moju molitvu… Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

 

Prvi dan: Bog nas ljubi

Sveti Josemaría je rekao:

“Čovjek mora biti načisto s tim da je Bog trajno uz nas. Živimo kao da je Bog daleko, tamo među sjajnim zvijezdama; i ne pomišljamo da je On baš uvijek uz nas. Prisutan je kao ljubazan Otac. Svakoga od nas ljubi više nego sve majke svijeta mogu ljubiti svoju djecu. On je tu da nam pomaže, da nas voli, blagoslivlja i – da nam oprašta… Potrebno je da se upravo natopimo i ispunimo osvjedočenjem da je Gospodin naš Otac, posve Otac, koji je na našoj strani, i na nebesima.”[Put, 267]

“Ako ti se čini da te Gospodin napušta, ne žalosti se, s još ga većim žarom traži! On – ljubav, ne ostavlja te sama.”[Kovačnica, 250]

“Ako upadneš u nevolje, budi siguran da su dokaz očinske ljubavi koju Bog ima prema tebi.”[Kovačnica, 815]

“Dijete. Bolesnik. Ne osjećaš li želju da te riječi ispišeš velikim slovima? Za čovjeka koji je zaljubljen u Krista djeca i bolesnici zaista su – On.”[Put, 419]


Nakana A

Neka mi Gospodin, Bog naš, udijeli milost da jasno – očima vjere – vidim da je On uvijek uz mene, poput oca prepunog ljubavi koji me neće napustiti. Neka mi dâ shvatiti kako je On Ljubav i kako želi ono što je dobro za mene, više od bilo koga drugoga na ovome svijetu. Neka mi pomogne u potpunosti vjerovati božanskom Liječniku, Isusu Kristu, koji može ozdraviti moje tijelo, ako je to njegova presveta Volja, i udijeliti mir mojoj duši.

Nakana B

Neka Bog udijeli svome sinu/kćeri… milost da prihvati svoje trpljenje, pun/puna vjere i pouzdanja te nepokolebljivu sigurnost da je On uvijek uz njega/nju, pomažući mu/joj iskrenom očinskom skrbi. I ako je to njegova Volja, neka mu/joj udijeli potpuno izlječenje.

Molitva svetom Josemaríji

 

Drugi dan: Isus je naš prijatelj

Sveti Josemaríja je rekao:

“Isus je tvoj prijatelj. Prijatelj! Tjelesno mu je srce kao i tvoje. Oči su mu pune ljubavi, plaču za Lazarom. Kao Lazara – ljubi i tebe.”[Put, 422]

“Tražiš društvo prijatelja koje će ti goditi svojim razgovorima i naklonošću, čije će ti ophođenje učiniti podnošljivim progonstva na ovome svijetu, iako prijatelji više puta ostave čovjeka na cjedilu. Čini mi se da to nije loše. Ali zašto se ne potrudiš svaki dan potražiti društvo i razgovor s Prijateljem koji nikada ne izdaje?”[Put, 88]

“Evo već Isusa pribiše na drvo. Krvnici nemilosrdno izvršiše osudu. Gospodin im to dopusti po svojoj neizmjernoj dobroti. Ne bijaše potrebno toliko mučenje. On je mogao izbjeći tu gorčinu, ta ponižavanja, ta zlostavljanja, tu nepravednu osudu, sramotu stratišta, čavle, ubod kopljem… Ali on je sve to htio pretrpjeti za tebe i za mene. A mi? Zar se nećemo potruditi da Mu uzvratimo? (…)”[Križni put, XI. postaja, 1.]

Nakana A

Neka Presveta Djevica Marija i sveti Josip zadobiju milost za mene – da osjetim nježnost, utjehu i radost prijateljevanja s Kristom, dozivajući u pamćenje što nam je On rekao: “(…) vas sam nazvao prijateljima (…)” (Iv 15,15). Neka mi prijateljstvo koje mi On pruža olakša prihvatiti i prikazati Bogu moja trpljenja, koliko god dugo On bude htio, misleći na to kako je Isus s ljubavlju odabrao svoju muku, iz ljubavi prema meni.

Nakana B

Bože, po zagovoru Gospe i Sv. Josipa udijeli ……. milost da osjeti nježnost, utjehu i radost prijateljevanja s Kristom, olakšavajući mu/joj da prihvati i prikazuje Bogu svoje patnje, misleći pri tome na ljubav kojom je Isus trpio za nas. Neka ne sumnja da će mu/joj Isus udijeliti zdravlje ako je to najbolje za njegovu/njezinu dušu.

Molitva svetom Josemaríji

 

Treći dan: Bog čuje molitvu bolesnika

Sveti Josemaría je rekao:

“Poslije molitve svećenikâ i Bogu posvećenih djevicâ Bogu je najdraža molitva djece i bolesnikâ.”[Put, 98]

“Isusova je riječ: I ja vam kažem: ‘Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!’ Moli! U kojem bi svagdanjem pothvatu netko mogao dati veće jamstvo da ćeš uspjeti?”[Put, 96]

“Molitva je način na koji se suočavamo sa svim nevoljama koje nas progone.”[Kovačnica, 76]

“Treba čvrsto vjerovati u onoga koji je poslan upravo da nas ozdravi. Koliko je god teška i neizlječiva naša bolest tim više treba biti čvršća naša vjera.”[Prijatelj Božji, 193]

“(…) postojanom nadom ponavljaj: Gospodine, vidiš da sam bolestan. Gospodine, Ti koji si zbog ljubavi prema meni umro na Križu, dođi i ozdravi me. Imaj povjerenja, ponavljam: nastavi kucati na njegovo preljubljeno Srce. Ozdravit će te, kao gubavce iz Evanđelja.”[Kovačnica, 213]

Nakana A

Po milosti Duha Svetoga neka moja vjera u molitvi raste svakoga dana, u sigurnosti da Bog uvijek sluša ponizne i ustrajne molitve svoje djece. Neka mi udijeli milosti koje su najprikladnije za moje posvećenje i spasenje. I neka mi, dok se molim Isusu za svoje ozdravljenje, ne nedostaje vjere da će me On i ozdraviti, ako je to za moje dobro.

Nakana B

Neka Duh Sveti pomogne …… da ima veću vjeru u molitvi, pronađe mir i sigurnost u molitvi, čvrsto znajući da je naš Gospodin obećao da će slušati našu molitvu, uvijek voljan da nam udijeli ono što je za nas najbolje. Neka ne izgubimo volju da molimo, uz zagovor Djevice Marije, za ozdravljenje ……, ako je to najbolje za njega/nju.

Molitva svetom Josemaríji

 

Četvrti dan: Bog nam pomaže da budemo radosni

 

Sveti Josemaría je rekao:

“Radost kojom trebaš sjati nije radost zdrave životinje; to je, kako obično kažemo, fiziološko zadovoljstvo. Tvoja je više nadnaravna, a izvor joj je posvemašnje odricanje i predanje u ljubazne ruke Boga, našega Oca.”[Put, 659]

“Radost je nužna posljedica božanskoga posinjenja, svijesti da smo izabrani u ljubavi našega Boga Oca koji nas prihvaća, pomaže nam i oprašta nam. -Dobro se toga uvijek prisjeti. Ako bi se ponekad činilo da se sve ruši – ništa se ne ruši – jer Bog ne gubi bitke.”[Kovačnica, 332]

“(…) prava ljubav zahtijeva da se iziđe iz sama sebe, da se daruje. Istinska ljubav u sebi nosi radost: takvu radost koja ima korijenje u obliku Križa.”[Kovačnica, 28]

“Htio bih da budeš sretan na zemlji. Nikada to nećeš biti ako se ne prestaneš plašiti boli. Dok smo god na putu, naša je sreća u boli.”[Put, 217]

……………………………………………………………………………………………………………………….

Nakana A Neka mi Bog udijeli milost da iskusim čudo kršćanske radosti koju nam Isus daje kao jedan od plodova Duha Svetoga, dok god prihvaćam bol, bolest i sve neugodnosti ovoga života potpuno se predajući u ruke našega Boga Oca. Neka mi pomogne da shvatim kako se radost rađa iz ljubavi te da ljubav postaje autentična, poput zlata u peći, kroz kušnje i Križ.

Nakana B Neka Bog udijeli svome sinu/kćeri … dar kršćanske radosti koju Duh Sveti udjeljuje onim dušama koje se prepuštaju, poput djece, u ruke svoga Boga Oca. Neka mu/joj iskustvo te radosti pomogne da shvati kako ne postoji veća radost nego puno ljubiti, oponašajući potpunu Ljubav kojom je Isus za nas prigrlio Križ.

Molitva svetom Josemaríji

 

Peti dan: Bog blagoslivlja one koji prihvaćaju njegovu Volju

 

Sveti Josemaría je rekao:

“Priklanjanje Božjoj volji bez pridržaja nužno donosi mir i radost, sreću u križu. Tada čovjek uviđa da je Kristov jaram sladak, a breme njegovo lako.”[Put, 758]

“Isus želi ispuniti volju Očevu. I u tebi gori želja da ispuniš volju Očevu, slijedeći stope Učiteljeve. Smiješ li se tužiti ako ti se bol pridruži kao suputnik?”[Put, 213]

“Trpiš veliku nevolju? Imaš velikih poteškoća? Izgovaraj sasvim polako, riječ po riječ, ovu snažnu i muževnu molitvu: ‘Neka bude, neka se ispuni, neka je hvaljena i uvijek čašćena, najpravednija i najmilija volja Gospodinova. Amen. Amen.’ Jamčim ti da ćeš zadobiti mir.”[Put, 691]

Nakana A

Uz pomoć Blažene Djevice Marije neka naučim s ljubavlju prihvaćati volju Božju, govoreći zajedno s Marijom: “Neka mi bude”, ispunjen vjerom i ljubavlju. I neka nikada ne zaboravim kako je volja Božja – i kada je ne razumijem – uvijek znak pažnje s Neba i za moje je istinsko dobro. Stoga, najsavršenija molitva koju mogu izreći jest: “Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji.”

Nakana B

Neka Gospa pomogne svome sinu/kćeri … da s ljubavlju i vjerom prihvati volju Božju. I neka kao prvi plod toga prihvaćanja nađe mir i iskusi istinu Isusovih riječi: “(…) jaram je moj sladak i breme je moje lako” (Mt 11,30).

Molitva svetom Josemaríji

Šesti dan: Isus nas uči pretvoriti trpljenje u čin ljubavi

Sveti Josemaría je rekao:

“U bolesti prinesi s ljubavlju svoje patnje i preobrazit će se u tamjan koji se Bogu uzdiže i tebe posvećuje.”[Kovačnica, 791]

“Put ljubavi zove se Žrtva.”[Kovačnica, 768]

“S tobom je, Isuse, bol puna radosti, a tama puna svjetla.”[Put, 229]

“Pogledaj s kojom ljubavlju grli Križ… Nauči od njega… Isus nosi Križ za tebe, a ti nosiš križ za Isusa. No nemoj ga vući za sobom. Nosi ga srčanije. Ako ga budeš s ljubavlju nosio, neće više biti bilo koji križ, nego… Sveti Križ. Ne gubi hrabrost pod križem. Prepuštanje sudbini nije velikodušno. Ljubi križ. Ako ga doista budeš ljubio, onda će tvoj križ biti … križ bez križa.” [Gospina krunica, IV. žalosno otajstvo]

Nakana A

Moj Gospodine Bože, nauči me vidjeti bol, tjelesnu slabost i bolest ne kao kaznu nego kao način dioništva u Kristovu Križu, kako bih dospio do toga da ljubim Križ, kao što ga je On ljubio. Neka ga naučim prigrliti i prikazati Bogu bez ikakva oklijevanja ili prigovaranja. Neka ne prestanem moliti, s vjerom, Boga za milost mojega ozdravljenja, uvijek sjedinjen s njegovom Voljom.

Nakana B

Neka naš Gospodin Bog pomogne …. da shvati kako bol i patnja nisu kazna već način sudioništva u Kristovu križu, prihvaćajući Križ s onom istom ljubavlju s kojom je On nosio taj Križ na Kalvariju. Neka i mi također ne prekinemo moliti, s ljubavlju i ponizno, da Bog ozdravi …. od njegove/njezine bolesti.

Molitva svetom Josemaríji

 

Sedmi dan: Bog nam pomaže da druge činimo radosnima

Sveti Josemaría je rekao:

“Ne zaboravi: Ponekad je potrebno imati oko sebe nasmijana lica.”[Brazda, 57] “Izbjegavaj s obzirnošću sve što bi moglo raniti srca drugih.”[Brazda, 807] “(…) moraš se odlučiti poći putem predanja: Križ na tvojim ramenima, na tvojim ustima osmijeh, a u tvojoj duši svjetlo.”[Križni put, II. postaja, 3.] “Sve ovo što te sada zabrinjava može stati u jedan osmijeh nastao iz ljubavi prema Bogu.”[Brazda, 89] “Tako se trebaš vladati da tamo gdje jesi bude ‘dobro raspoloženje’ – radost – što je plod unutarnjeg života.”[Kovačnica, 151]

Nakana A

Dok sam bolestan, neka mi naš Gospodin Bog učini srce sposobnim prelaziti preko mojih trpljenja te da mogu usmjeravati svoju pažnju, s ljubavlju, prema potrebama i brigama drugih. Neka mi udijeli dobar humor, da je drugima ugodno sa mnom, da sam pažljiv prema drugima, da širim optimizam na sve koji su uz mene i koji mi pomažu: na članove obitelji, prijatelje, njegovatelje, svećenike koji me posjećuju itd.

Nakana B

Neka naš Gospodin Bog pomogne … tijekom njegove/njezine bolesti hrabro se suočiti s trpljenjima, te uzdigavši se iznad njih, bude neprekidan izvor svjetla i radosti drugima, po svom primjeru velikodušnosti i samozaborava – zaraznim osmijehom, dobrim humorom, žarkom vjerom i gorućom ljubavlju.

Molitva svetom Josemaríji

 

Osmi dan: Isus nas poziva da radimo s Njim

Sveti Josemaría je rekao:

“Prisjeti se u trenucima boli i ispaštanja: Križ je znak Krista Otkupitelja. Prestao je biti simbolom zla kako bi postao znakom pobjede.”[Kovačnica, 782]

“Ako po Božjoj volji zapadnemo u mrežu nevolja, onda gledajte u tome znak da nas On smatra dovoljno zrelima i da se stoga možemo još uže sjediniti s njegovim otkupiteljskim Križem.”[Prijatelji Božji, 124] “Ako ti je jasno da su tjelesne i duševne boli čišćenje i zasluga, onda ih blagoslovi.”[Put, 219]

“Nije li tako da se osjećaš sretnim i da sve poteškoće, sve tjelesne i duševne boli pobjeđuješ čim se prestaneš plašiti Križa – onoga što ljudi zovu Križem – i svoju volju potpuno sjediniš s Božjom voljom?”[Križni put, II. postaja]

Nakana A

Neka mi Bog pomogne da budem velikodušan prema križu koji mi šalje i da vidim križ kao čin Božjega povjerenja u mene – što on jest. Neka uspijem shvatiti da mi naš Gospodin, povjeravajući mi svoj Križ po ovoj bolesti, daje veliku šansu da se pročistim i posvetim, čineći me suradnikom u spasenju svijeta. Neka stoga smatram patnju blagom koje mogu prikazati za duhovno dobro svoje obitelji i prijatelja, Crkvu, grešnike koji su se udaljili od Boga, one koji trpe i za toliko mnogo ljudi.

Nakana B

Neka Isus pomogne … da otkrije kako Križ, trpljenja koja proizlaze iz njegove bolesti, mogu postati božansko i sveto blago kada se sjedini s otkupljujućom Kristovom žrtvom, s vjerom i ljubavlju – za pročišćenje i sazrijevanje duše te na spasenje tolikih rođaka, prijatelja i grešnika koji su se udaljili od Boga, onih koji trpe te toliko mnogo ljudi.

Molitva svetom Josemaríji

 

Deveti dan: Marija, naša majka, je uz nas

Sveti Josemaría je rekao: “Majko moja! Zemaljske majke su više naklonjene slabijem djetetu, bolesnijemu, manje sposobnom, jadnom bogalju…- O Marijo, ja znam da si ti više Majka od svih majki zajedno… I budući da sam tvoj sin…I budući da sam slab i bolestan… i bogalj… i ružan…”[Kovačnica, 234] “Da sam ja bio gubavac, moja bi me majka zagrlila. Bez straha i bez oklijevanja ljubila bi moje rane…”[Kovačnica, 190] “Utječi se s potpunim povjerenjem svaki dan Presvetoj Djevici. Tvoja duša i tvoj život bit će ojačani. – Ona će te učiniti dionikom blaga koja čuva u svom srcu, jer se ‘nikada nije čulo da je Ona ikoga zapustila tko se Njezinoj zaštiti utekao’.”[Brazda, 768]

Nakana A

Neka mi Bog udijeli još veću pobožnost prema našoj Gospi, mojoj Presvetoj Majci, i poda mi apsolutno povjerenje u njezin zagovor i u njezinu majčinsku skrb. Neka mi pomogne shvatiti da je, kako bih zadobio milosti koje od njega samogâ tražim – od posvećenja mojega trpljenja do izlječenja bolesti i potpunog oporavka – blag i siguran način utjecati se Marijinu zagovoru, pogotovo pobožnostima koje ona najviše cijeni npr. svakodnevnim moljenjem Krunice.

Nakana B

Neka naš Gospodin pomogne …. da nađe utočište u rukama Marije, Majke Božje i naše Majke, potpunom i djetinjom pobožnošću i povjerenjem. Neka on/ona osjete Marijinu majčinsku potporu i blizinu te nikada ne zaborave utjecati joj se za posvećenje svoga trpljenja, izlječenje svoje bolesti i brz oporavak. Neka zadrže sveti običaj svakodnevnog moljenja Krunice.

Molimo da se uslišane molitve po zagovoru sv. Josemaríje jave na adresu: Prelatura Opusa Dei, Avenija Marina Držića 27, 10 000 Zagreb.

Opusdei.org | Bitno.net

Ovaj članak Devetnica sv. Josemariji Escrivi za zdravlje se prvo pojavio na Bitno.net.

Papa Franjo o ‘dva stila’ kojima se đavao služi protiv kršćana

$
0
0

Papa Franjo je na misi u Domu svete Marte nastavio moliti za bolesne od koronavirusa,a posebno se obratio zatvorenicima. U propovijedi je također govorio o progonjenim kršćanima, spominjući i Asiju Bibi.

Foto: Riccardo De Luca/Shutterstock

Molimo i dalje za oboljele od epidemije koronavirusa – rekao je papa Franjo jučer na misi u Domu svete Marte i istaknuo – I danas na poseban način želim moliti za zatvorenike, za našu braću i sestre koji su u zatvorima. Oni trpe i moramo im biti blizu molitvom kako bi im Gospodin pomogao i utješio ih u ovim teškim trenucima. „O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene! Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj!“ (Ps 38,22-23) – ponovio je Papa antifonu psalma, komentirajući čitanja liturgije koja govore o Isusovoj muci – Bijes je upravo poseban način kojim đavao uništava. Đavao nas zavođenjem želi udaljiti od križa nudeći svjetovni duh, moć, taštinu, pa čak i bijes.

Prvo je čitanje iz Knjige proroka Jeremije uistinu proroštvo o Gospodinovoj muci – rekao je Sveti Otac i upitao – Što kažu neprijatelji? „Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu“. Kažu: postavimo mu prepreke. Ne kažu: Svladajmo ga i izbacimo ga. Kažu: otežajmo mu život i mučimo ga. To je prorokova patnja, no tu je i proroštvo o Isusu. Sam Isus nam u evanđelju govori o tome: „Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti“.

Ne radi se samo o osudi na smrt, tu je i više od toga – rekao je papa Franjo i primijetio – Tu je poniženje i bijes. Kada je kršćanin, neka osoba, progonjena s bijesom, u tome je prisutan đavao. On ima dva stila: zavođenje obećanjima svijeta, kao što je učinio s Isusom u pustinji. Htio ga je zavesti i zavođenjem promijeniti plan otkupljenja, i kada to nije išlo, onda je postao bijesan. Đavao nema izlaza. Njegova je oholost tako velika da pokušava uništiti, uživajući s bijesom u uništenju.

Mislimo na progone mnogih svetaca i kršćana koje ne ubijaju, nego im zadaju patnje i pokušavaju ih na sve načine poniziti do kraja – rekao je Papa i nastavio – Nemojte brkati jednostavan društveni, politički i vjerski progon s đavolskim bijesom. Đavao bjesni kako bi uništio. Pomislite na apokalipsu: želi proždrijeti dijete koje žena upravo treba roditi. Dvojica su razbojnika bila raspeta s Isusom, bili su osuđeni i raspeti, ostavili su ih da umru u miru. Nitko ih nije vrijeđao niti se zanimao za njih. Vrijeđali su samo Isusa koji je rekao apostolima da će biti osuđen na smrt, da će mu se rugati, bičevati ga i raspeti.

Isusa su ismijavali – rekao je Sveti Otac i dodao – To je put izlaska iz đavolskog bijesa i iz tog uništavanja. To je svjetovni duh, ono što majka Zebedejevih sinova traži. Isus govori o poniženju koje je njegova vlastita sudbina, a oni ga traže vanjštinu i moć. Taština i svjetovni duh upravo su put koji đavao nudi kako bismo se udaljili od Kristova križa. Vlastito ostvarenje, karijerizam i svjetovni uspjeh, sve su to nekršćanski putovi kojima se nastoji zastrijeti Isusov križ.

Neka nam Gospodin dade milost da znamo razaznati kada je na djelu duh koji nas bijesom želi uništiti i kada nas taj isti duh želi utješiti s prividom i taštinom ovoga svijeta. Nemojmo zaboraviti; tamo gdje je bijes, tamo je mržnja i osveta poraženog đavla. Tako je, sve do danas, u Crkvi. Mislimo na mnoge kršćane koji su okrutno progonjeni. Novine su ovih dana pisale o Asiji Bibi koja je trpjela 9 godina u zatvoru. To je đavolski bijes. Neka nam Gospodin dade milost razaznati Gospodinov put koji je križ, od svjetovnog puta koji je taština, privid i maskiranje – zaključio je papa Franjo.

Vatican News | Bitno.net

Ovaj članak Papa Franjo o ‘dva stila’ kojima se đavao služi protiv kršćana se prvo pojavio na Bitno.net.

Papa povjerio Rim, Italiju i svijet zaštiti Majke Božje

$
0
0

„Majko, pomozi nam da se pridržavamo Očeve volje i činimo ono što nam Isus, koji je preuzeo na sebe naše muke i jade, govori kako bi nas po križu doveo do uskrsnuća”, molio je Papa.

Foto: Twitter

Prije mise, koju je sinoć 11. ožujka, na dan molitve i posta u Rimskoj biskupiji, u svetištu Gospe od božanske ljubavi, na periferiji Rima, služio zbog sigurnosnih mjera bez nazočnosti vjernika, vikar Rimske biskupije kardinal Angelo De Donatis, papa Franjo je, putem videoporuke, posebnom molitvom povjerio Rim, Italiju i svijet zaštiti Majke Božje, kao znak spasenja i nade u ove dane sveopće zdravstvene krize.

Papa se obratio Mariji, Zaštitnici bolesnih i Spasiteljici rimskog naroda, koja nam uvijek obasjava put kao znak spasenja i nade, siguran da će rimskom narodu, Italiji i cijelom svijetu osigurati kao što je učinila u Kani Galilejskoj, da se narod ponovno razonodi slavljem nakon ovog teškog iskušenja. „Majko, pomozi nam da se pridržavamo Očeve volje i činimo ono što nam Isus, koji je preuzeo na sebe naše muke i jade, govori kako bi nas po križu doveo do uskrsnuća”.

Kardinal De Donatis je u propovijedi istaknuo kako se oko Gospine čudotvorne slike okupila ne samo rimska, već cijela Crkva, moleći njezin zagovor. „Tu smo se okupili u vremenu koronavirusa čvrstom vjerom, ali i s toliko tjeskoba“, što se odražava na licima ljudi, a osjećamo ih i u našim srcima. Papin vikar za Rimsku biskupiju primijetio je kako te tjeskobe sliče onima što ih je Isus iskusio tijekom svoje muke. Njegove posljednje riječi na križu ‘U Tvoje ruke predajem duh svoj’ govore nam da se nitko ne može istrgnuti iz Božjih ruku, pa ni smrt”. Da bismo se oslobodili tjeskoba ne preostaje nam drugo nego pasti na koljena pred Bogom, koji će očuvati čovječanstvo, zaključio je kardinal De Donatis. Tom misom je započeo niz svakodnevnih euharistijskih slavlja, kojima Rimska biskupija želi prikupiti izvanrednu materijalnu pomoć za liječnike i zdravstveno osoblje, koje se ovih dana žrtvuje kako bi spasilo ljudske živote.

IKA | Bitno.net

Ovaj članak Papa povjerio Rim, Italiju i svijet zaštiti Majke Božje se prvo pojavio na Bitno.net.

Viewing all 42184 articles
Browse latest View live


<script src="https://jsc.adskeeper.com/r/s/rssing.com.1596347.js" async> </script>