Lurd: Sezona posjeta velikih hodočasničkih grupa ipak “nije dovedena u pitanje”

Lurd/Foto: Dennis Jarvis

Upravitelji marijanskog svetišta Lurd u Francuskoj zatvorili su bazene s čudotvornom vodom “iz predostrožnosti”, potaknuti širenjem koronavirusa.

Kako prenosi talijanska novinska agencija ANSA, citirajući priopćenje objavljeno na službenim stranicama Svetišta, bazeni ostaju zatvoreni “do daljnjega”.

Podsjetimo, francuske vlasti prije nekoliko su dana donijele odluku o zabrani “svih događanja koja okupljaju više od 5000 ljudi u zatvorenim prostorima”.

Unatoč tome, sezona posjeta velikih hodočasničkih grupa koja počinje na Cvjetnicu 5. travnja “nije dovedena u pitanje”, javljaju iz Svetišta.

U Lurdu su već implementirali naputke francuskog Ministarstva zdravlja te je formiran preventivni tim kao pomoć osobama koje pokazuju simptome koronavirusa. Također je dostupna i zaštitna oprema.

Iz Svetišta su poručili da mole za žrtve bolesti i njihove obitelji te su naveli kako će ih prikazati na predstojećim misnim slavljima.

“Pozivam sve koji mogu da mole za hodočasnike kako strah ne bi prevladao nad razumom. Imajmo pouzdanja u Gospu Lurdsku i nastavimo se ufati.”

Lurd (Lourdes), mali grad s oko 15 tisuća žitelja, u jugozapadnoj Francuskoj, na rijeci Gave de Pau u Pirenejima, značajno je i omiljeno hodočasničko odredište. Godine 1858., četrnaestogodišnjoj Bernardici Soubirous, u tom se mjestu osamnaest puta ukazala Blažena Djevica Marija. Papa Pio IX. ovlastio je 1862. mjesnog biskupa da dopusti štovanje Blažene Djevice Marije Lurdske. Bernardette Soubirous proglašena je blaženom 1927., a svetom 1933. Godišnje Lurd posjeti više od 6 milijuna hodočasnika.

Dodajmo kako uz mjesto ukazanja hodočasnici posebno posjećuju bazene kako bi se okupali u ljekovitoj vodi iz tamošnjeg izvora. U Lurdu su zabilježena i dokumentirana brojna čudesa. Svjedočanstva govore o tisućama, od kojih je Crkva do sada službeno priznala 70.

Tino Krvavica | Bitno.net

Ovaj članak Svetište Lurd: Zbog koronavirusa zatvoreni bazeni s ljekovitom vodom se prvo pojavio na Bitno.net.

„Ono što Gospa Fatimska predstavlja u svojoj nadahnjujućoj jednostavnosti epicentar je duhovnosti te most između čovjeka i božanstva. Zbog toga ne čudi da su ljudi Gospu častili brojnim pjesmama. Ona je donijela nespornu poruku mira i univerzalnog zajedništva“

Foto: Facebook

Nezavisni holivudski studio Picturehouse objavio je trailer za film „Fatima“ koji donosi čudesnu priču o troje djece kojima se 1917. godine ukazala Blažena Djevica Marija, piše Church Pop.

Iz svetišta Gospe Fatimske poručuju da film pokazuje kako ljudi u našem suvremenom svijetu još uvijek vjeruju u božansku intervenciju.

Najavnu i odjavnu pjesmu „Gratia Plena“ izvodi proslavljeni pjevač Andrea Bocelli koji je bio oduševljen što je dobio priliku sudjelovati u ovom projektu.

„Ono što Gospa Fatimska predstavlja u svojoj nadahnjujućoj jednostavnosti epicentar je duhovnosti te most između čovjeka i božanstva. Zbog toga ne čudi da su ljudi Gospu častili brojnim pjesmama. Ona je donijela nespornu poruku mira i univerzalnog zajedništva“, poručio je Bocelli.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net

Ovaj članak VIDEO Donosimo trailer nakon kojeg ćete odmah poželjeti rezervirati kartu za film ‘Fatima’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Ekskluzivni izvadak iz knjige u kojoj papa Franjo tumači poznatu molitvu Vjerovanje, a koje će biti istodobno s talijanskim izdanjem objavljena i u Hrvatskoj u izdanju Verbuma

Nakon što je u svojim međunarodnim bestselerima Oče naš i Zdravo Marijo, objavljenima 2017. i 2018., papa Franjo protumačio te dvije osnovne kršćanske molitve, u svojoj trećoj knjizi nastaloj u razgovoru s o. Marcom Pozzom koja će uskoro biti objavljena, Papa tumači poznatu molitvu Vjerovanje u kojoj je sažeto iznesena osnova kršćanske vjere.

Kao i u prethodna dva velika izdavačka projekta i u ovaj je već u samoj njegovoj pripremi uključena i nakladna kuća Verbum, kojoj je povjereno ekskluzivno objavljivanje hrvatskoga izdanja. Tako će i ovaj put Hrvatska biti jedina zemlja u kojoj će se ova nova Papina knjiga objaviti istodobno kada i u Italiji – 3. ožujka 2020.

U nastavku donosimo ekskluzivni izvadak iz knjige:

 – Papa Franjo, htio bih vam pokazati meni veoma dragu fotografiju koju je snimio moj otac pred više od trideset godina. Na njoj smo moja baka, mama, brat i ja. Baka je rođena 1920. Duboko je vjerovala u Boga: sjećam se, sve je svoje poslove kao što su kopanje zemlje, pranje rublja itd. obavljala moleći krunicu. Moja je mama rođena 1946. Kada je postala punoljetna, našla se usred prosvjeda kada su na sveučilištima i u studentskim povorkama mladi poput nje izvikivali i po zidovima pisali: moć mašti! Njezin je naraštaj odrastao bez Boga. Moj brat i ja rođeni smo osamdesetih godina. Nama, našemu naraštaju sugerira se da živimo s pitanjem: vrijedi li vjerovati u Boga? U sto godina u svojoj smo kući prešli od vješanja Isusove slike čak i u štalama, kao znak zaštite, do stavljanja Boga u navodnike: vjerujem, ne vjerujem, zašto bih trebao vjerovati? Zvuči kao priča o osjećaju koji godinama postaje sve slabiji. Što mislite, je li nam određeno da budemo posljednji kršćani? 

Često se tijekom povijesti postavljalo to pitanje. To što kažeš – da kultura određenoga razdoblja čovjeka katkada udaljava od vjerskih navika – često se ponavljalo. Primjerice, za vrijeme progona: za vrijeme Rimskoga Carstva činilo se da će prvi kršćani biti posljednji. Zatim tolike kulturne ponude. Sjetimo se naslijeđa koje nam je ostavilo prosvjetiteljstvo koje je kršćanstvo svelo na razinu obična praznovjerja ili državnoga obreda: svećenik se posvjetovnjačio, bio je dvorski monsieur l’abbé – gospodin otac. Uvijek se protiv kršćanstva vodio nekakav proces. Protiv jer kršćanstvo jest progonjeno. U iskušenju sam da kažem: mora biti progonjeno; ne, kažem: jest progonjeno. Taj pokušaj – da ga se uništi – posljedica je činjenice da kršćanstvo predstavlja prijetnju: prijetnju kvasca za brašno, za kruh koji želi ostati beskvasan. Ono je prijetnja… I u Isusovo je vrijeme bilo tako: sjeti se kleveta na njegov račun, sjeti se procesa, zatim progonstava prvih mučenika, počevši od svetoga Stjepana, kako nam pripovijeda Biblija (usp. Dj 7,51–60). Potom tijekom rimske povijesti, toliki mučenici… Povijest kršćanstva povijest je progona, nastojanja da ga se uništi. I uspjeha? Ne, nego ustrajnosti. Istina je da kršćanstvo ne živi od uspjeha. Kada gledam mnoga „slavna“ umjetnička djela, mislim da su korisna nadahnuća. Umjetnost je htjela izraziti kršćansku istinu. No kršćanska je istina u ustrajnosti kršćana, ustrajnosti protiv svjetovnosti, ali u svijetu.

– U svjetovnosti povijesti kršćanin ispovijeda svoju vjeru drevnom molitvom Vjerovanja. Ponekad mi ljudi kažu: „Teško mi je vjerovati u Boga.“ Spontano mi se nametne da odgovorim pitanjem: „U kakva ti je Boga teško vjerovati?“ Jer kada bi Bog bio samo ideja, ni ja ne bih vjerovao. Međutim, Bog je osoba. Koliko je važna slika o Bogu koju si dijete stvori u djetinjstvu i koju poslije rastući njeguje ili je, naprotiv, odbaci za cijeli život?

Ovisi o slici Boga koju pokazujemo djetetu: slici Boga kakvu vidimo u kazalištu, u cirkusu, slici koja se pojavljuje u čudesnim pričama ili možda slici nalik okrutnu vuku iz Crvenkapice…

Ovisi o tome kakva mu Boga pokazujemo. Dok izgovaramo Vjerovanje, mi kršćani započinjemo ovim riječima: „Vjerujem u Boga Oca.“ Pokazujemo li djetetu Boga Oca, Boga koji ga nadahnjuje da živi kao dijete? Tijekom nedavna putovanja na Madagaskar ponavljali su mi: prava je vjera vjera u Boga Oca. Bazilije Cezarejski o tome piše: „Bog svemira Otac je od vječnosti […] i svoje očinstvo, da ga tako nazovemo, on ima od vječnosti.“

– Dakle, postoji afektivno pamćenje vjere kao što postoji afektivno pamćenje vlastite osobne povijesti ili vlastitoga rodoslovlja?

Dakako, „afektivno“ u pozitivnu smislu riječi. Vjera uključuje sve: istine vjere i osjećaj. Vidi, naša je glavna zapovijed ljubav, a ljubav je afektivna. No ponekad se okrećemo teorijama koje o Bogu govore apstraktno, ideološki, kao o ideji savršenstva, i nastoje pokazati njegovo postojanje kao da je matematički problem. Te se ideje vraćaju tijekom povijesti, ponavljaju se kao refren; ipak, pored njih uvijek je tu i Bog koga propovijedaju sveci, koji pokazuju jednostavnost Evanđelja. Sveci su istinski protagonisti kršćanstva: muškarci i žene koji su shvatili što znači vjerovati u Boga koji je Otac, a ne u boga-čarobnjaka s čarobnim štapićem.

– Između vlastite vjere i vlastitoga životnog iskustva postoji dakle duboka veza…

Svakako! Primjerice, u svojemu pastoralnom iskustvu susreo sam mnoge osobe koje ne mogu izgovoriti „Oče“, ne mogu doživjeti Božje očinstvo jer su, nažalost, imale oca koji ih je zlostavljao ili je napustio njihovu mamu i otišao… trebao bi im put oporavka, izlječenja.

– U ispovijedanju vjere izražavamo i odricanje od Sotone, od djela, od đavolskoga zavođenja…

No nikada ne kažemo da slijedimo Božja zavođenja! Jer Bog se ne služi Sotoninim obmanjujućim govorom. Sotona se pojavljuje na prvim stranicama Biblije jer je stvarnost koju svi doživljavamo. Svatko od nas u trenutku kada treba donijeti odluku u srcu doživljava borbu između dobra i zla: s jedne strane nešto nas privlači da činimo dobro, kao npr. da ljubimo bližnjega, učinimo djelo ljubavi ili da snujemo nešto lijepo; s druge strane nešto nam govori: ne, nije to put, nećeš biti sretan, ovo je put; i pokazuje ti drugi put. Sjetimo se, primjerice, biblijske pripovijesti o zabranjenomu voću (usp. Post 3). Sotonina je prisutnost stvarnost u našemu kršćanskom životu jer Sotona je stvarnost. Neki govore: ne, Sotona ne postoji, u nama postoji sklonost i prema zlu zbog naših tjelesnih, duhovnih ili duševnih bolesti. Istina, mi smo ranjene osobe, ali Sotona postoji: on je Zavodnik. Odricanje od Sotone i njegova zavođenja izričaj je različit od ispovijesti vjere. Kažem: „Vjerujem u Boga, Oca svemogućeg, stvoritelja, otkupitelja“, ali ne i: „vjerujem u Sotonu“ jer u Sotonu nemam povjerenja kao što dijete ima povjerenje u tatine ruke. Vjerujem da Sotona jest, vjerujem u njegovo postojanje, ali ne volim ga. Ne kažem: „vjerujem u“ jer znam da postoji, ali moram se braniti od njegovih zavođenja.

Uvijek su me dirale Isusove riječi na Posljednjoj večeri, kada moli za svoje učenike, od Oca ište milost da ih sačuva od svjetovnosti: „Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini“ (Iv 17,16–19). A svjetovnost je Sotonino ozračje, on se kreće u svjetovnosti, to jest duhu svijeta. Takav je Sotona.

Da bi protumačio molitvu Vjerovanje i ljudima našega vremena približio što uistinu znači vjerovati, papa Franjo se u ovaj knjizi ne služi, kako sam ističe, „teorijama koje o Bogu govore apstraktno, ideološki, kao o ideji savršenstva, i nastoje pokazati njegovo postojanje kao da je matematički problem“, nego to čini jednostavnim i privlačnim jezikom, razumljivim i vjernicima i onima koji to nisu.

Pomažući čitateljima da ne zamišljaju Boga kao čarobnjaka s čarobnim štapićem, nego da otkriju Boga koji je dobri Otac svih ljudi i koji svakom čovjeku može podariti životni smisao, Papa u ovom poticajnom razgovoru pretočenom u knjigu iznosi nadahnjujuće misli za sve ljude. Posebice snažno upućuje poziv čitateljima da se pouzdaju u Boga koji „boluje od milosrđa“, o čemu dirljivim riječima sam progovara: „Zamišljam trenutak kada ću, na zalasku života, doći k Bogu, privučen ljepotom, ponizna duha i pognute glave; zamišljam njegov zagrljaj i moj pogled koji će se podignuti prema njegovu. Ne bih se usudio gledati ga, a da me on prvo ne zagrli.“

Nakon objave u Italiji i u Hrvatskoj u Verbumovu izdanju 3. ožujka, objavljivanje knjige Vjerujem vjerujemo uslijedit će nakon toga i u mnogim drugim zemljama te se očekuje da će ponoviti uspjeh Papinih knjiga Oče naš i Zdravo Marijo, koje su postale međunarodni bestseleri objavljeni u preko pedeset zemalja i prodani u milijunima primjeraka.

Knjigu je moguće nabaviti u knjižarama Verbum i preko web knjižare www.verbum.hr, na linku ovdje.

Bitno.net

Ovaj članak EKSKLUZIVNO Papa Franjo: Povijest kršćanstva povijest je nastojanja da ga se uništi se prvo pojavio na Bitno.net.

U teškim trenucima neka vam ove misli budu na pomoć

Foto: Shutterstock.com

1. Dokle god ovdje živimo, ne možemo biti bez tjeskobe i kušnje. Zato u Knjizi o Jobu piše: “Nije l` borba život čovjekov na zemlji?” (Job 7,1)

2. Stoga bi svatko morao pripaziti na svoje kušnje i bdjeti u molitvama, da đavao ne bi našao priliku i zaveo ga. On, naime, nikad ne spava, nego “obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždre”. (Usp. 1 Pt 4,7; 5,8;)

3. Nitko nije tako svet ni savršen a da ne bi pokatkad imao kušnji. Ne možemo sasvim bez njih.

4. Kušnje, iako mučne i pogubne, često su vrlo korisne. Po njima čovjek stječe poniznost, pročišćenje i iskustvo.

5. Svi su sveci prolazili mnoge jade i kušnje i napredovali. (Dj 14,2) A oni koji ih nisu bili kadri podnositi, bili su odbačeni i propali su.

6. Nema tako svetog reda ni tako sigurna mjesta gdje ne bi bilo kušnji i neprilika.

7. Dokle god čovjek živi, nije siguran od kušnji jer izvor je kušnji u nama.

8. Mnogi pokušavaju umaknuti kušnjama, a upadaju u još veće. Od samog bijega nema pobjede. Tek strpljivošću i istinskom poniznošću bivamo jači od svih neprijatelja.

9. Tko se samo naizvan sklanja, a ne čupa korijenje, malo će napredovati; što više, kušnje će se vraćati još brže i biti goropadnije. Malo-pomalo, strpljivom ustrajnošću i Božjom pomoću više ćeš pobjeđivati nego svojom žestinom i silovitošću. (Usp. Kol 1,11)

10. U kušnji često potraži savjet, a s onim koji je u kušnji ne postupaj strogo, nego ga nastoj utješiti, kao što bi to i sebi želio. (Usp. Gal 6,1)

11. Uzrok je svim kušnjama nestalnost duha i nepouzdanje u Boga; jer kao što lađu bez kormila valovi bacaju amo-tamo, tako i čovjeka, nemarna i popustljiva u odlukama, zanose različite napasti.

12. U vatri se ispituje željezo, a u kušnjama pravedan čovjek. (Usp. Sir 31,31; 27,6)

13. Često ne znamo što možemo, kušnja nam otkriva što jesmo.

14. Na početku kušnje potrebna je budnost: lakše se, naime, neprijatelj pobjeđuje, ako mu ne dopustimo ući na vrata svoje duše, već mu se odmah, čim pokuca, ispred praga, suprostavimo. (Usp. Ef 4, 27) Zato je pjesnik rekao: “U pravi se čas odupri, za lijekom je prekasno sezat kad je zlo s duga otezanja već uzelo mah.” ( Ovidije, Remedia amoris, L. II, 91)

15. Naprije padne na pamet obična misao, zatim dođe živahna mašta, onda užitak pa zlo nagnuće i pristanak. I tako jedno za drugim zlokobni neprijatelj zahvati sve, kad mu se nismo spočetka oprli. I što mu se tko dulje oklijeva oprijeti, to u sebi dnevice biva slabiji, a njegov neprijatelj snažniji. (Usp Grgur Vel. Homilia XVI in Evangelia)

16. Neki trpe teže kušnje na početku svojega obraćenja, neki na kraju. Neki opet pate gotovo cijeli život. Poneki su samo lako kušani, primjereno božanskoj mudrosti i pravdi, koja odvaguje ljudske mogućnosti i zasluge i sve upravlja na spasenje svojih odabranika.

17. Zato u kušnjama ne smijemo očajavati, nego to žarće zazivati Boga, da nas udostoji pomoći u svakoj nevolji, jer on će, kako reče sveti Pavao “kušnjama dati i ishod”, da bismo mogli izdržati. (1 Kor 10,13) Priklonimo, dakle, svoju dušu u svakoj kušnji i nevolji pod Božju ruku jer on “klonule duše spasava” i uzdiže. (Usp. 1 Pt 5,6; Ps 34,19; Lk 1,52)

18. U kušnjama i nevoljama provjerava se čovjekov napredak; tu njegova zasluga postaje veća, a krepost očitija.

19. Nije veliko ako je čovjek pobožan i revan kad ne osjeća teškoću. No, ako u vrijeme neprilika ostaje strpljiv, mogu se od njega očekivati velike stvari.

20. Ima ih koji se održe u velikim kušnjama, a u malim, svakodnevnim često dožive poraz, da se, tako poniženi, nikad ne uzdaju u sebe u velikim, kad su tako slabi u malim.

Priređeno prema tekstu iz knjige Tome Kempenca “Nasljeduj Krista”

Ovaj članak 20 misli koje će vam pomoći u borbi s kušnjama se prvo pojavio na Bitno.net.

Kako je jedno slavljenje u kanadskoj župi preraslo u album hrvatskih izvođača kršćanske glazbe na engleskom jeziku…

‘To the Nations’/Foto: Nova Eva

Priča o albumu “To the Nations” povezana je upravo s Mladifestom, reći će Vukina, dodajući: “Nekoliko tjedana prije njegovog održavanja 2018., Ante Skoko – moj dobar prijatelj i suradnik Nove Eve – pitao je možemo li napraviti susret sa svetom misom, klanjanjem i slavljenjem u jednoj kanadskoj župi. Nakon našeg razgovora popričao sam s ekipom koja je te godine iz Hrvatske išla na Mladifest te smo odlučili organizirati večer slavljenja koju smo nazvali ‘Encounter.'”

“Na okupljanju smo pjevali pjesme na engleskom, a nakon završetka ljudi su od nas tražili CD, međutim nismo ga imali, što ih je razočaralo.”

Filip Vukina/Foto: Nova Eva

Nakon povratka, dodaje Vukina, jedna od sudionica projekta, Sara Sučić, poslala mu je pjesmu na engleskom koju je napisala tijekom boravka u Kanadi. To je, ispostavit će se, bio prvi poticaj za stvaranje albuma.

“Ponovno sam se čuo s Antom Skokom koji mi je predložio da dođemo u Sjevernu Ameriku, ali ne u sklopu Mladifesta, nego da organiziramo nekoliko ‘Encounter’ susreta u više kanadskih župa. Nakon molitve, promišljanja i savjetovanja, krenuli smo u realizaciju CD-a na engleskom jeziku kojeg smo htjeli ponuditi na tim susretima. Cilj je bio ljudima približiti slavljeničku glazbu nastalu u Hrvatskoj, da dožive hrvatski duh slavljenja.”

Okupila se ekipa od dvadesetak ljudi koja je imala tri mjeseca za napraviti dobar album s originalnim pjesmama.

“Vrijeme nije bilo na našoj strani te nam je trebala dobra organizacija i kvalitetna suradnja. Kontaktirao sam Amorose, Romanu Bilaver, Saru Sučić, Emanuelu Jerčić, Hanu Pölhe i sestre Halužan te ih tražio da mi pošalju dvije, tri njihove pjesme s info-snimkom i tekstom. Uz njih na projektu su mi puno pomogli Romana Bilaver i Josip Ninković, a okupljena je i odlična ekipa glazbenika pod vodstvom Petra Buljana, Grgura Sesara i Ivana Škunce. Mix i master je radio Goran Kovačić. Bez svih njih bilo bi gotovo nemoguće ovakav projekt realizirati na visokom nivou.”

Za album je izabrano 12 pjesama koje su u tri dana snimljene u studiju Sound Station.

“Moram ovdje naglasiti da je suradnja bila izvanredna i profesionalna. Snimalo se više od 15 sati dnevno, a ono što me iznenadilo bila je odlična atmosfera, unatoč zahtjevnom i stresnom projektu.”

‘To the Nations’/Foto: Nova Eva

“Možda je to bio preambiciozan projekt i lagao bih kad bih rekao da se u meni nije pojavio strah od neuspjeha. No zato sam imao ekipu – braću i sestre – koji su mi pomogli da slušam glas vjere.”

Br. Filip Vukina rekao nam je i kako je za 6 pjesama snimljen videospot, a za sada je na You Tubeu objavljen jedan. Na snimanjima pomagali su Gabrijel Fabić i Josip Ninković.

“Album je već predstavljen u Sjevernoj Americi te je dobro prihvaćen. Cilj nam je da osim Mladifesta koji se svake godine održava na drugoj lokacije (ove godine u Chicagu) posjetimo i susjedne župe te one s kojima surađuju hrvatske zajednice u Sjevernoj Americi. Želimo im približiti novu evangelizaciju, svjedočenje vjere, stvoriti nova iskustva i prijateljstva.”

“Ovim putem želio bi se još jednom u ime Nove Eve zahvaliti svima koji su na bilo koji način doprinijeli na ostvarenju ovog albuma.”

“U planu imamo dosta novih projekata i radimo na njihovom ostvarenju. Pratite nas preko našeg You Tube kanala i Facebook stranice“, zaključio je Vukina.

Album se u digitalnom izdanju može preuzeti na: https://novaeva.hearnow.com, a trailer za album možete pogledati OVDJE.

Ljudi koji su sudjelovali na projektu

Glavni vokali: Magdalena Halužan, Hanna Pölhe, Iva Smojver, Sara Sučić & Ivan Sušac

El gitara: Ivan Škunca

Klavijature: Stjepan Habunek & Grgur Sesar

Bas: Dario Sabo

Bubnjevi i perkusije: Mario Klarić

Gudači: Emanuela Jerčić & Martina Pustički

Akustična gitara: Petar Buljan

Prateći vokali: Mateja Bunčić, Dominik Grgić, Magdalena Halužan, Emanuela Jerčić, Katarina Lončar, Hanna Pölhe, Martina Pustički, Iva Smojver, Sara Sučić & Ivan Sušac

Ovaj članak ‘To the Nations’ – sve o velikom projektu Nove Eve kojim žele hrvatsku slavljeničku glazbu približiti svijetu se prvo pojavio na Bitno.net.

Na današnji dan otvoreni su vatikanski arhivi blaženog Pija XII.

Foto: Vatican Media

Ovaj članak Otvoreni vatikanski arhivi pape Pija XII. se prvo pojavio na Bitno.net.

Sveta Kunigunda bila je carica i vjerna družica njemačkog cara Henrika I., također svetoga. Sveti bračni par živio je uzornim životom u mudrom upravljanju svojim narodom. Njihova je bračna ljubav bila tolika da je u jednoj povelji kojom je Henrik potvrdio osnivanje samostana benediktinki u Kaufungenu napisano da su njih dvoje bili jedno u jednome tijelu. Ipak, njihova bračna ljubav nije bila okrunjena porodom, te je Henrik odlučio Krista i njegovu Crkvu učiniti baštinikom.

Današnja zaštitnica je sveta Kunigunda Luksemburška, supruga njemačkog cara Henrika. Rodila se oko 975., kao kći grofa Siegfrieda, osnivača Luksemburga i njegove supruge Hedwige, u brojnoj i pobožnoj obitelji.

Željela je stupiti u samostan i svoj život posvetiti Svevišnjemu, ali se po želji roditelja udala za bavarskog vojvodu Henrika. Zajedno s Henrikom sudjelovala je u razvoju Bamberga, jednog od najljepših bavarskih i njemačkih gradova, te u osnivanju tamošnje biskupije 1007. Kad se Njemačko Carstvo stalo širiti prema Istoku, uočio je važnost Bamberga bavarski vojvoda Henrik. On je kasnije postao njemački car, a Bamberg mu postade omiljeno obitavalište. Sa svojom ženom Kunigundom odlučio je povećati i poljepšati taj grad, koji po njima postade naročito slavan. Njihov se lik još i danas nalazi na portalima, zidovima, mostovima Bamberga. Možda je, najljepša od tih umjetnina, baš ona najstarija na Adamovim vratima bamberske katedrale. Ona prikazuje cara Henrika s njegovim carskim dostojanstvom: s krunom, žezlom i jabukom. Kraj cara stoji njegova vjerna, nedjeljiva životna družica Kunigunda. U desnoj ruci drži model jedne crkve, simbola njezine velike djelatnosti, jer je mnogo pridonijela gradnji crkava.

Godine 1014. zajedno s Henrikom primila je u Rimu carsku krunu iz ruku pape Benedikta VIII.. Mudra i izobražena žena, pratila je supruga na svim njegovim putovanjima i savjetovala ga u važnim pitanjima i presudnim odlukama. Posebno je značajna Kunigundina uloga u nastojanju da njezin carski suprug postigne kršćansku savršenost i svetost. Cijelim svojim bićem podupirala je brojna Henrikova djela u korist Crkve Kristove, siromaha i nevoljnika.

Ovaj članak Sveta Kunigunda – žena njemačkog kralja i sveca Henrika I. se prvo pojavio na Bitno.net.

Katedrala sv. Vida/Foto: Roberta F., CC BY-SA 3.0/Wikimedia Commons

Ovaj članak Riječka nadbiskupija uvela četiri mjere zaštite od širenja koronavirusa se prvo pojavio na Bitno.net.

“Toliko toga činim za sve oko sebe. Samo dajem, dajem i dajem. Kako možete reći da to nije ljubav?“

Foto: www.stocksnap.io

Stan je bio zbunjen. Pročitao je u Bibliji, a i u crkvi su ga poučavali, kako je veći blagoslov davati nego primati, no otkrio je kako često nije tako. Često je imao dojam da ga se ne cijeni dovoljno zbog „svega što čini“. Htio je da ljudi imaju više poštovanja prema njegovu vremenu i utrošenoj energiji. Pa ipak, kad god bi netko od njega nešto zatražio, on bi to i učinio. Mislio je da time iskazuje ljubav, a htio je biti osoba puna ljubavi. Naposljetku, kad je umor prerastao u depresiju, obratio se meni (Henryju).

Kad sam ga upitao što nije u redu, Stan mi je odgovorio da „previše voli“.

„Kako možete ‘previše voljeti’?“ upitao sam. „Nikad nisam čuo za takvo što.“

„Oh, pa to je vrlo jednostavno“, odgovorio je Stan. „Za ljude činim puno više no što bih trebao. I to me jako deprimira.“

„Nisam siguran da razumijem što to zapravo radite,“ odvratio sam, „no to sasvim sigurno nije ljubav. Biblija kaže da prava ljubav dovodi do blaženstva i radosti. Ljubav donosi sreću, a ne depresiju. Ako vas ljubav koju dajete deprimira, to vjerojatno nije ljubav.“

„Ne shvaćam kako to možete reći. Toliko toga činim za sve oko sebe. Samo dajem, dajem i dajem. Kako možete reći da to nije ljubav?“ „Mogu to reći zbog plodova vaših djelovanja. Trebali biste biti sretni, a ne depresivni. Navedite mi neke od tih brojnih stvari koje činite za druge.“

Što smo više vremena provodili zajedno, Stan je u sve većoj mjeri uviđao kako je velik broj njegovih „dobrih djela“ bio više uvjetovan strahom, a manje ljubavlju. Stan je, naime, rano u životu naučio da će mu majka uskratiti ljubav ako ne učini ono što je od njega zatražila. Posljedično, Stan je naučio davati nevoljka srca. Njegov motiv za davanje nije bila ljubav nego strah da će izgubiti ljubav.

Stan se bojao i bijesa drugih ljudi. Otac je često vikao na njega dok je bio dječak i naučio je bojati se bijesnih sukoba. Taj ga je strah sprječavao da drugima kaže „ne“. Ljudi koji se drže kao da se sve oko njih vrti često se razbjesne kad im netko kaže „ne“.

Stan je govorio „da“ iz straha da će mu biti uskraćena ljubav i da će se drugi naljutiti na njega. Ovi i drugi lažni motivi sprječavaju nas u postavljanju granica:

1. Strah od gubitka ljubavi ili napuštanja. Ljudi koji kažu „da“, a zatim su zbog toga ogorčeni, strahuju da će izgubiti nečiju ljubav. To je dominantan motiv „mučenika“. Daju da bi dobili ljubav, a kad je ne dobiju, osjećaju se odbačeno.
2. Strah od tuđeg bijesa. Zbog starih rana i loših granica neki ljudi ne mogu podnijeti pomisao da se netko ljuti na njih.
3. Strah od samoće. Neki se ljudi podlažu drugima zato što osjećaju da će tako zadobiti ljubav i okončati svoju samoću.
4. Strah od gubitka „dobrog ja“. Stvoreni smo da volimo. Posljedično, osjećamo bol kad ne volimo. Mnogi ljudi ne mogu reći: „Volim te i ne želim učiniti to.“ Takva izjava za njih nema nikakva smisla. Misle da voljeti znači uvijek govoriti „da“.
5. Grizodušje. Mnogi ljudi daju motivirani grizodušjem. Pokušavaju učiniti dovoljno dobrih djela kako bi prevladali grizodušje u sebi i osjećali se dobro. Osjećaju se loše kad kažu „ne“ i zato nastavljaju pokušavati zaraditi osjećaj vlastite dobrote.
6. Dar iz koristoljublja. Mnogi su ljudi često primali darove uz popratnu poruku grizodušja. Njihovi bi im roditelji, primjerice, znali reći: „Meni nikada nije bilo ovako dobro kao tebi.“ „Koliko toga dobivaš, trebao bi se stidjeti!“ Oni osjećaju breme da uzvrate za sve što su ikad dobili.
7. Odobravanje. Mnogi se osjećaju kao da su još djeca koja traže roditeljsko odobravanje. Zato, kad netko od njih nešto zatraži, osjećaju potrebu da udovolje kako bi taj simbolički roditelj bio zadovoljan.
8. Pretjerano poistovjećivanje s tuđim gubitkom. Ljudi često ne mogu izaći na kraj s vlastitim gubitcima i razočaranjima pa kad govoreći „ne“ nekom nešto uskrate, „osjećaju“ tugu te druge osobe uvećanu do neslućenih razmjera. Ne mogu podnijeti da ikog tako povrijede pa se na koncu ipak pokoravaju željama te osobe.

Bit je u sljedećem: pozvani smo na slobodu, a ta sloboda rađa zahvalnošću, prepunim srcem i ljubavlju prema drugima. Obilno davanje donosi veliku nagradu. Doista je veći blagoslov davati, nego primati. Ali ako vaše davanje ne dovodi do radosti, trebali biste proučiti zakon motivacije.

Zakon motivacije kaže sljedeće: prvo sloboda, a zatim služenje. Ako služite kako biste se oslobodili straha, osuđeni ste na propast. Dopustite Bogu da poradi na vašim strahovima, razriješi ih i načini zdrave granice koje će čuvati slobodu na koju ste pozvani.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Henryja Clouda i Johna Townsenda “Granice”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Ovaj članak Osam lažnih motiva koji nas sprječavaju u postavljanju granica se prvo pojavio na Bitno.net.

Kod jednog od njegove subraće utvrđena je zaraza koronavirusom

Foto: Vatican Media

Pročelnik Dikasterija za komunikaciju Svete Stolice, Paolo Ruffini, uputio je e-mail svim zaposlenicima toga vatikanskog dikasterija u kojem ih je obavijestio da je jedan od njegovih članova u dobrovoljnoj karanteni zbog sumnje da bi mogao biti zaražen koronavirusom.

Riječ je o neimenovanom svećeniku, pripadniku zajednice unutar koje je jedan od subraće bio pozitivan na testu za koronavirus.

Prema informacijama koje je Dikasterij za komunikacije dobio, zaražena osoba je prije odlaska u Francusku, gdje je zaraza potvrđena, provela određeno vrijeme u Rimu s ostalom subraćom među kojima je bio i zaposlenik Ureda za komunikacije.

“Naš kolega je dobro i ne pokazuje simptome; karantena za njega i ostale članove zajednice propisana je zdravstvenim protokolom kao mjera opreza i prevencije”, stoji u e-mailu koji je potpisao Ruffini.

Istaknuto je i da će pripadnici zdravstvene službe odrediti koliko dugo će trajati karantena, no procjena je da to neće biti više od nekoliko dana budući da je zaražena osoba posjetila zajednicu sredinom veljače, a razdoblje inkubacije je 14 dana.

“Zdravstveni protokoli, potvrđeni od strane Uprave za zdravstvo i higijenu Vatikana, ne propisuju restrikcije ili ograničenja za takozvane ‘sekundarne slučajeve’, tj. neizravni kontakt sa zdravom osobom koja je smještena u karantenu. Stoga, ne postoje posebne odredbe ili mjere vezane za Palazzo Pio u ovom trenutku”, poručuju iz Vatikana.

Ipak, kao mjeru predostrožnosti, Uprava za zdravstvo i higijenu Vatikana odredila je sanitaciju i čišćenje ureda u kojem je radio svećenik koji se nalazi u karanteni, kao i zajedničkih prostorija. Iz Dikasterija poručuju kako će o daljnjim vijestima vezanim uz ovaj slučaj svi biti pravovremeno obaviješteni.

Ivo Džeba | Bitno.net

Ovaj članak Djelatnik vatikanskog dikasterija stavljen u karantenu zbog sumnje da se zarazio koronavirusom se prvo pojavio na Bitno.net.

U Zagrebu je počeo pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike. Tema devetog dvodnevnog kolokvija, koji je otvoren u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu, jest „Katekumenat – nadahnuće za katehezu i evangelizaciju. Naš glavni urednik, dr. Anto Mikić, predavanje „Skice o zrelosti odraslih u suvremenom svijetu“

Foto: IKA

U predavanju je naveo obilježja „ljudske“, osobne zrelosti, kojoj pripada i dimenzija zrelosti vjere. O toj zrelosti na više mjesta govori i Drugi vatikanski koncil koji zaključuje kako Crkva u svijetu neprestano treba uprisutnjavati Boga te se neprestano obnavljati, a to postiže ponajprije „svjedočenjem žive i zrele vjere, to jest vjere koja je tako odgojena da može jasno proniknuti teškoće te ih prevladati“ (GS, 21).

„Iz ovoga bi proizlazilo to kako se zrelost vjere ponajprije očituje u trenucima kad ne teku ‘med i mlijeko’, kad se valja suočiti s ‘izazovima’, ali bez toga se Crkva ne može niti obnavljati, niti svjedočiti. Usudio bih se zaključiti da bez takvih ‘kriza’ nema ni pravog sazrijevanja na osobnoj, ljudskoj razini! Nije slučajno da i fizička ‘zrelost’ dolazi baš kroz pubertet, hormonsko ‘ludilo’ tijekom kojega dijete nerijetko upadne u pravu krizu vlastitoga identiteta. Ako se na fizičkoj razini ‘zrelost’ događa kroz ‘muku’, kako se onda isto ne bi očitovalo i na drugim razinama – emocionalnoj ili, primjerice, duhovnoj?“, potaknuo je na promišljanje dr. Mikić.

Zrelost vjere, po nekim autorima, uključuje različite dimenzije: na spoznajnoj dimenziji riječ je o informiranoj, produbljenoj, vjeri koja je sposobna obrazložiti drugima svoje razloge, koja zna razlučiti bitno od nebitnog, promjenjivo od nepromjenjivog, koja je kritična i samokritična; na čuvstvenoj razini riječ je o vjeri koja nije „nametnuta izvana“, nego „prihvaćena iznutra“, koja svoju motivaciju ne nalazi u „ispunjavanju obveze“ ili obzira prema drugome/nadređenima/okolini, nego u vlastitoj, nutarnjoj potrebi; koja je postojana, ali i otvorena novome, koja je komunikativna i raspoložena za dijalog, a na djelatnoj razini ona je aktivna i produktivna, „daje“ se drugima i drugi od nje imaju konkretne „koristi“, nije „besplodna“.

Dr. Mikić primijetio je kako je u suvremenom svijetu obilježenom nekom vrstom svestrane promjene sve teže postizanje i osobne i vjerničke zrelosti.

U predavanju je naveo nekoliko elemenata koje „novim generacijama“, koje su već ušle u svijet odraslih, pa bi se od njih očekivala i osobna zrelost, otežava put sazrijevanja.

„Sve veći broj današnjih odraslih dolaze (nam) ispod ‘staklenoga zvona’, kojim su ih njihovi roditelji pokušali ‘zaštititi’ od ‘teških iskustava’ koje su sami imali, te im dati bolju ‘startnu poziciju’ od one s koje su oni sami, u vremenima nakon Drugog svjetskog rata i dalje, kretali. Premda su to činili u najboljoj namjeri, bojim se da su im upravo tom pretjeranom ‘zaštitom’ istodobno otežali i njihovo istinsko sazrijevanje. Zrelost se, naime, prije svega stječe osobnim iskustvom, svladavanjem životnih poteškoća, ‘borbom’ i ‘žrtvom’“, mišljenja je dr. Mikić.

„Većina iskustava i stavova o životu i svijetu sve većeg broja današnjih generacija, pa i sve većeg broja odraslih, medijski je posredovana, a ne osobno proživljena. Društvene se norme i obrasci ‘ponašanja’ više uglavnom ne posreduju unutar stvarne, životne zajednice, nego od strane medijskoga i ‘virtualnog’ svijeta (premda ni on, nipošto, nije nestvaran!). U tome novom ‘okruženju’ konflikti, kao neizostavan put sazrijevanja, i dalje se, doduše, događaju – no iz njih je danas puno jednostavnije ‘izaći’ – brisanjem ‘osobe’ s popisa prijatelja i blokiranjem njenog ‘account-a’. Više nema potrebe za preispitivanjem svoje pozicije, jer se s osobom s kojom se ušlo u konflikt, ne mora dalje ‘živjeti’ i tražiti načine suživota“, protumačio je dr. Mikić. No, i izvan konteksta „novih medija“, prema riječima dr. Mikića, već s pojavom potrošačkog društva i prevlasti marketinga i „proizvodnje želja“, odrasli su danas nerijetko toliko okupirani ispunjavanjem svojih te „potrošačkih želja“ članova svoje obitelji, da jedva stignu stati nad sobom i svojim životom.

„Uza sve to, više ne postoje neki ‘povlašteni’, životom potvrđeni nazor(i) na svijet, nego se svi nazori ravnopravno bore na tržištu ideja i ljudi ih, puno lakše nego ikad prije, mijenjaju i odbacuju, već prema vlastitim preferencijama. U takvoj tržišnoj utakmici nazor koji nudi put žrtve i odricanja, kao sastavnih dijelova istinskog sazrijevanja, jedva da imaju ikakve šanse privući nove ‘poklonike’. Jer, uz relativizam, upravo su individualizam i utilitarizam postali najizrazitije oznake post-modernog društva u kojemu živimo“, mišljenja je dr. Mikić. Primijetio je kako „sve više svjedočimo ‘odgođenoj’ zrelosti današnjih generacija odraslih: sve se teže i kasnije odlučuju na donošenje ‘trajni(ji)h’ životnih odluka, sve lakše ‘odustaju’ od svojih ‘planova’ i odluka, pa i od ‘životnih suputnika’, čim se suoče s prvom većom krizom ili preprekom, sve teže uspostavljaju i održavaju stvarna prijateljstva i čvrste međuljudske odnose“.

U predavanju je dr. Mikić ponudio neke prijedloge što današnjem čovjeku na putu njegovog sazrijevanja u ovom svijetu u kojemu živimo može ponuditi Crkva. „Crkveni odgovor i danas, kao i ranije, mora proizaći ponajprije iz kršćanske antropologije. Jer Crkva, nasuprot danas tako široko uvriježenim predrasudama o njoj i njenom nauku, uistinu ima duboko ukorijenjen zdrav pogled na čovjeka. Ona ga, za razliku od tolikih ideologija 20., pa i ranijih stoljeća, ne smatra ‘savršenim’ bićem, niti od njega zahtjeva ‘savršenost’, bez obzira na to što ga na nju (odnosno na svetost) neprestance poziva“, rekao je dr. Mikić. Među sredstvima koja vjerniku mogu pomoći u sazrijevanju ponajprije je istaknuo sakramente.

„Primjerice, ispovijed – koja mu može omogućiti da se suoči sa svojim slabostima, pogreškama i propustima. Da ih posvijesti, verbalizira i – potom – da ih se ‘riješi’! Pa onda, oslobođen toga tereta, rasterećen krene u ‘nove bitke’. Ispovijed, u tome kontekstu, ne treba biti predstavljena tek kao jedna od crkvenih obveza ili predbožićno/preduskrsnih običaja, nego na nju treba pozivati i motivirati kao na spasonosno i plodotvorno ‘oruđe’ na putu našeg jačanja/ostvarenja/posvećenja. Ili, euharistija, koja današnjem čovjeku može ponuditi ‘stvarno’, a ne samo ‘virtualno’ zajedništvo, osobito ukoliko se poveže i s mogućnošću ‘dodatnog zajedničarenja’ nakon same mise, u nekom primjerenom prostoru, uz kavu,. kao što to, primjerice običava manja vjernička skupina odraslih s kojom se ja redovito nakon mise nalazim“, potaknuo je na promišljanje dr. Mikić.

Osvrnuvši se na odrasle koje treba vratiti sakramentalnom životu, dr. Mikić iznio je mišljenje „da bi u tome nastojanju valjalo posvijestiti činjenicu da po odrasle, makar i nedovoljno ‘zrele’, nije najsretnije poslati još nezrelije“.

„Primjerice, kod nas se u Crkvi danas, nekako, uhodao običaj da mlade za krizmu uobičajeno pripremaju katehisti tek ponešto stariji od njih! No, čini mi se kako to ‘unutargeneracijsko katehiziranje’ nije dovoljno. Bi li se i u njihovu formaciju moglo uključiti i starije, ‘zrelije’ vjernike? – makar na razini ‘gostujućih’ izlaganja / svjedočenja na neku određenu temu. Ne samo svećenika, nego i laika – roditelja, djedova – koji u životu imaju ponešto ‘utakmica u nogama’? Bi li se takvim modelom bar donekle ublažio kronični nedostatak ‘međugeneracijskih’ kontakata, kojemu – nakon što se generacije međusobno sve više zatvaraju u svoje krugove – isto tako svjedočimo? Osim toga, vjerujem da bi dio odraslih, ‘zrelijih’ vjernika, rado sudjelovao u životu, pa i pastoralu unutar svoje župe, kad bi se od njih ta pomoć primjereno zatražila i kad bi ih se, u području njihove ‘ekspertize’/struke/vještina pozvalo na kakav angažman. I to bi bila prigoda za svojevrsnu katehizaciju“, rekao je dr. Mikić.

Potaknuo je nadalje na promišljanje, bi li i mlađe i „srednje“ generacije trebalo potražiti i pozivati tamo gdje one danas ponajvećma borave – u prostoru novih medija i društvenih mreža? Jesu li ljudi u Crkvi dostatno osposobljeni za tu vrstu komunikacije i „nepisana pravila“ koja u tim prostorima vladaju? Bi li se, možda, mogli prirediti i kakvi katehetski sadržaji prilagođeni internetskom prostoru, jer neki od „duhovnih“ sadržaja (poput on-line duhovnih vježbi) nailaze na itekako dobar prijem kod dijela te publike! Naravno, „on-line“ kateheza ne bi pritom imala za cilj ostati vječno „on-line“, nego bi dio te „internetske publike“ nastojala zainteresirati i privući i za daljnje, stvarne, „RL“ susrete i župsko zajedništvo.

„Mislim da bi Crkva osobito trebala biti blizu odraslima u vrijeme i u prilikama njihove egzistencijalne ‘muke’, krize, bolesti, nesreće. Čini mi se kako je upravo to ‘povlašteno’ vrijeme za rast zrelosti i kako bi ga, ne samo iz evangelizacijskih razloga, bilo ‘grijeh’ propustiti. A kriza, križ i patnja neizostavni su dio života svakog, pa i suvremenog čovjeka i naraštaja. I osobito vrijeme kad se čovjekova ‘muka’ može oplemeniti i ublažiti kroz pomoći u njenom ‘osmišljavanju’“, rekao je dr. Mikić.

Zaključio je da katehizacija i evangelizacija odraslih u formalnome smislu ne bi trebala ići u smjeru „kopiranja“ modela katehizacije djece – još manje bi trebala „ponavljati“ njene sadržaje! – nego bi, riječima suvremenih trendova, trebala ići u smjeru „cjeloživotnoga“ neformalnoga vjerskog „odgoja i obrazovanja“, koje bi imalo raznolike oblike i sadržaje, primjerene potrebama i interesima suvremenog čovjeka. Teško bi se, naime, odrasle moglo dobiti u neke vjerske „večernje škole“, a moglo bi im krnjiti njihov „ponos i dostojanstvo“.

„Da bi Crkvu suvremeni odrasli čovjek mogao prepoznati kao poželjno ‘mjesto’ na putu njegovog osobnog sazrijevanja, i ona mora svjedočiti svoju ‘zrelost’! I to na svim razinama. Na spoznajnoj – kao zajednica/institucija koja je svjesna svoje ‘snage’, ali i svojih slabosti i nedostataka; koja analizira i svoje postupke i uči iz vlastitih grešaka, svjesna da je još daleko od ‘savršenog’, koja zna razlučivati bitno od nebitnog, promjenjivo od nepromjenjivog. I na čuvstvenoj razini – kao zajednica/institucija koja primjereno reagira na argumentiranu kritiku i kojoj se ‘drugi’ neće ‘bojati’ reći što o njoj i/li o njenim pojedinim postupcima (ili pojedinim postupcima nekih njenih predstavnika) uistinu misle; koja je sposobna za empatiju, razumijevanje i uvažavanje osjećaja i problema drugih i drugačijih; koja je sposobna za praštanje. Na djelatnoj, pak, razini kao institucija/zajednica koja dosljedno živi svoja uvjerenja, iskreno a ne ‘prividno’, koja preuzima odgovornost za svoje postupke; od koje društvo u kojemu ona živi ima i konkretne, mjerljive koristi. Koja je, kako bi se to danas reklo – društveno odgovorna“, zaključio je dr. Mikić.

IKA | Bitno.net

Ovaj članak Anto Mikić svećenicima: Treba nam Crkva kojoj se ljudi neće bojati reći što o njoj uistinu misle se prvo pojavio na Bitno.net.

Papa Franjo je prošli tjedan zbog prehlade otkazao većinu audijencija i redovitu korizmenu duhovnu obnovu

Foto: Vatican Media

Talijanske novine Il Messaggero pišu da se Papa preventivno testirao na koronavirus. Test je bio negativan, odnosno pokazao je da Papa nije zaražen.

Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice, Matteo Bruni, još uvijek nije komentirao ovu vijest.

Inače, papa  Franjo je prošli tjedan zbog prehlade otkazao većinu audijencija i redovitu korizmenu duhovnu obnovu. Tada je izjavio: „Nažalost, zbog prehlade ne mogu sudjelovati, ali ću ih pratiti iz rezidencije“.

Matteo Bruni je prošloga petka izjavio kako ne postoji niti jedan dokaz koji bi vodio prema dijagnozi bilo čega drugoga, osim blage bolesti“.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net

Ovaj članak Papa Franjo se preventivno testirao na koronavirus – nalaz negativan se prvo pojavio na Bitno.net.

U povodu tragičnih događaja s migrantima na granici Turske i Grčke te slijedom odgovora Europske unije kojim je podržala Grčku u odluci da suspendira pravo traženja azila na mjesec dana, Isusovačka služba za izbjeglice – JRS u Hrvatskoj uputila je priopćenje u kojem ističe da je ovakav pristup suprotan svim europskim i međunarodnim pravnim okvirima zaštite temeljnih ljudskih prava

Foto: Giannis Papanikos/Shutterstock

Uz to, u potpunosti je neodrživ, uzima ljudske žrtve i ne odražava odgovornu, ujedinjenu i humanu strategiju Europske unije spram migracija i zaštite ljudskog dostojanstva. Odgovor Hrvatske kao trenutačne predsjedateljice Vijećem Europske unije sadržan u stavu kako će Hrvatska svim raspoloživim sredstvima pomagati u tome da zaštiti vanjske granice EU-u bez naglašenog osvrtanja na budućnost i perspektivu zaštite ljudskog života svih izbjeglica i migranata ne može biti odgovor zemlje koja je i sama ne tako davno iskusila beznađe rata i izbjeglištva. Općenito diskurs koji osobe koje u potrazi za sigurnošću i zaštitom žele stupiti na europsko tlo u potpunosti dehumanizira proglašavajući ih isključivo prijetnjom i ugrozom od koje se treba štititi svim raspoloživim sredstvima (dakle i pod cijenu ljudskog života?!) nije prihvatljiv za Europu koja bi trebala počivati na temeljima solidarnosti i zaštite ljudskih prava, ističe se u priopćenju.

Događanja kojima svjedočimo na vanjskim europskim granicama u posljednja tri dana ocrtavaju, nažalost, ponovnu nespremnost EU da zajednički, humano, pravovremeno i održivo odgovori na izazove situacije koju se moglo i trebalo predvidjeti. Od 2015. godine do danas i dalje ne postoji ujedinjena strategija i zajednički stav i odgovor EU, već se izbjeglice i migrante prepušta na milost i nemilost političkim igrama i interesima, poigravajući se i manipulirajući njihovim životima i sudbinama, upozorava se u priopćenju.

Suspenzija mogućnosti traženja azila, kao temeljnog ljudskog prava, vodi samo u eskalaciju ionako izuzetno teške i kompleksne situacije u kojoj najviše pate ljudi ostavljeni na „ničijoj zemlji“ i prepušteni politikama koje se loptaju ljudskim životima kao sredstvom manipulacije. Komisija i Vijeće EU trebaju djelovati trenutačno kako bi osigurale pristup zaštiti. Zemlje članice moraju podijeliti odgovornost i solidarno djelovati kako bi se spriječile još veće tragedije. Ne zaboravljajmo pritom niti patnje, zbunjenost i strah lokalnog stanovništva, prvenstveno grčkih otoka, navodi se u priopćenju.

Podsjeća se i apelira na vrijednosti od kojih EU ne smije odustati ukoliko želi ostati vjerna svojim načelima: slobode, jednakosti, solidarnosti i poštivanja temeljnih ljudskih prava. Europa koja nikoga ne ostavlja po strani i Europa koja štiti treba žurno donijeti zajednički strategiju koja se neće temeljiti isključivo na represiji (koja neće i ne može donijeti pozitivne pomake) već na konstruktivnim i održivim rješenjima. U konačnici, poštivanje ljudskog dostojanstva u svim prilikama i neprilikama života, prilika je za iskaz kršćanske i ljudske solidarnosti i razumijevanja bogatstva i vrijednosti svakog života.

Nepoštivanje i ne uzimanje u obzir ove ključne perspektive u praksi znači konkretne negativne posljedice na živote stvarnih osoba – kako izbjeglica, tako i lokalnog stanovništva koje ih prima. Odgovor na ljudske patnje ne smije biti tjeranje građana Europe da oružjem i nasiljem odgovore na nade osoba koje u Europi vide mogućnost zaštite.

Na koncu, koji predlažemo kao početak, kao katolička organizacija donosimo Isusove riječi iz Evanđelja: “Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me! Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.”

Jer nije riječ samo o migrantima, riječ je o svima nama – govori papa Franjo u svojoj ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan migranata i izbjeglica. Riječ je o našoj zajedničkoj budućnosti i svijetu kojeg ostavljamo u naslijeđe svojoj djeci, ističe se u priopćenju.

Isusovačka služba za izbjeglice – JRS, kao humanitarna nevladina organizacija svakodnevno prisutna u životima tražitelja azila i osoba u procesu integracije primjećuje i predlaže sljedeće:

Govoreći o migracijskim kretanjima i izbjegličkim patnjama i nadama diljem svijeta, ovih dana u medijskom i političkom prostru možemo čuti isključivo pojam nelegalnih migranata i nezakonitih migracija. I dok papa Franjo u više navrata naglašava kako niti jedna osoba nije ilegalna i dok, u načelu, osobe koje bježe od progona ili općeg nasilja u svojim matičnim zemljama imaju pravo tražiti i dobiti zaštitu u Europskoj uniji, stvarnost pokazuje kako gotovo nema zakonitih načina da te osobe stignu na siguran europski teritorij. Prošle je godine najmanje 2275 osoba umrlo dok su prelazile Sredozemno more pokušavajući doći do europskog teritorija, broj stradalih raste iz dana u dan, vjerojatno iz sata u sat. Isusovačka služba za izbjeglice diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj, nužnim smatra uspostavljanje sigurnih i zakonskih puteva kako bi se osobama kojima je potrebna zaštita omogućilo da je traže u Europi bez rizika po vlastite živote. Primjeri takvih puteva jesu programi preseljenja, olakšavanje spajanja obitelji, privatno sponzorstvo i korištenje programa humanitarne vize. U trenutačnoj situaciji i druge promišljene i humane alternative koje će spriječiti daljnje stradavanje i zadržavanje ljudi u nehumanim uvjetima.

Zbog nedostatka sigurnih i zakonskih puteva do Europe i zahtjeva za zaštitom, ljudi koji bježe od oružanog sukoba ili progona često nemaju drugog izbora nego da svoje živote stave u ruke krijumčara – što je velika pogubnost.

Nadalje, osobe koje traže zaštitu od progona i rata, u Europi imaju pravo na smještaj u prihvatnim centrima koji jamče dostojanstven životni standard. Međutim, neke europske prakse svjedoče kako previše osoba – uključujući bolesnike, trudnice i djecu – preživljava u nehumanim uvjetima, spavajući na otvorenom, bez adekvatne infrastrukture. Istovremeno, europska društva imaju znanja i kapaciteta kako organizirati dostojanstvene sustave za prihvat koji osnažuju ljude i grade mostove prema lokalnim zajednicama. Stoga bi Europska unija i njezine države članice trebale iskoristiti ovo iskustvo i osigurati dostojanstven prihvat svima koji traže zaštitu. Poštivanje ljudskog dostojanstva jedna je od temeljnih vrijednosti na kojima je izgrađena Europska unija. Ova obveza jasno je izražena u direktivi o minimalnim standardima za prihvat tražitelja azila. Sadašnja stvarnost na terenu diljem Europe daleko je od onoga što propisuje zakonodavstvo. Prenapučena područja prihvata koja ne pružaju nikakvu nadu za izlazak, poput onih na grčkim otocima, potiču napetosti među samim tražiteljima azila i stvaraju osjećaj nesigurnosti među lokalnim stanovništvom, što rezultira povećanim antimigracijskim stavom, pa čak i nasiljem. Danas gledamo kako se to nasilje odnosi i na novinare i pripadnike nevladinih organizacija, što osim kriminalizacije solidarnosti znači i izravno toleriranje nasilja i negativnosti spram osoba koji služe i spašavaju živote izbjeglicama.

Solidarnost i jednakost među temeljnim su vrijednostima na kojima je izgrađeno europsko društvo, koje bi trebalo težiti uključivosti i miru. Solidarnost podrazumijeva da snažniji članovi društva trebaju pomoći najslabijima. Jednakost podrazumijeva da nema mjesta diskriminaciji i da težimo društvu u kojem svi imaju jednake mogućnosti. Posljednjih godina u diskursu o migraciji u Europi sve više dominira rasistička i ksenofobična retorika. Nekoliko političkih sila sustavno povezuje migracije sa sigurnosnim pitanjima, predstavljajući migrante kao prijetnju europskoj dobrobiti, pa čak i identitetu. To je pobudilo stvaranje osjećaja straha i protuimigracijskoga stava među lokalnim stanovništvom diljem Europe, čak i u zemljama s vrlo niskim brojem migranata.

Ono što se pri zagovaranju isključivanja zaboravlja jest da migracija i raznolikost dovode do talenata, kompetencija i novih ideja, koje obogaćuju društvo i mogu pozitivno pridonijeti njegovu razvoju. Poštivanje vrijednosti solidarnosti i jednakosti ne znači omogućavanje tih vrijednosti samo vlastitim državljanima, već težnju ka uključivanju svih. To će u konačnici koristiti društvu u cjelini.

Iskustvo JRS-a pokazuje da, suprotno vidljivom protuimigracijskom diskursu, diljem Europe postoji rasprostranjena podrška za uključivanje migranata i izbjeglica u naša društva. Mnogi građani EU-a, zajedno s osobama u izbjegličkom statusu, svakodnevno rade na izgradnji uključivih zajednica. Iako je odgovornost za prihvaćanje, zaštitu i olakšavanje integracije migranata i izbjeglica prvenstveno na vlastima, zalaganje građana ključni je element u radu na društvenoj uključenosti, omogućavanju razumijevanja među različitim zajednicama i učinkovitoj borbi protiv rasizma i ksenofobije u korist društva u cjelini. I našeg zajedničkog mira, navodi se u priopćenju koje potpisuje ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi.

o. Tvrtko Barun, SJ | Bitno.net

Ovaj članak JRS o događanjima na granici Turske i Grčke: ‘Nije riječ samo o migrantima, riječ je o svima nama’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Jedna snimka, koju je objavio Bitter Winter, prikazuje vjernike u gradu Saiqiju kako se mole ispred zaključanih vrata. Nastala je u mraku, ali na njoj se vide svijeće ispred crkve i vjernici kako pjevaju

Foto: Bitter Winter

Magazin Bitter Winter objavio je fotografije i videosnimke kineskih katolika kako mole ispred crkvi, koje su zatvorene od strane komunističkih vlasti, a nalaze se u pokrajini Mindong. Snimke su obavljene 1. ožujka.

Ovaj magazin također je objavio fotografije koje su dokumentirale kako lokalne vlasti zbog navodne zaštite od požara zatvaraju crkve i izvana postavljaju nadzorne kamere.

Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci u Biskupiji Mindong zatvoreno je više od deset crkvi. Bitter Wintter piše kako su sve zatvorene crkve povezane sa svećenicima i laicima koji su se odbili pridružiti Kineskoj katoličkoj patriotskoj udruzi (CPCA), odnosno službenoj Crkvi Kine.

Biskupija Mindong, koja broji oko 90 tisuća vjernika i 69 svećenika, ostala je vjerna tzv. podzemnoj Crkvi. Vlasti su naredile da se biskupska rezidencija, koja se nalazi u četvrti Kuojiang u Fu’anu mora isprazniti. Vladini dužnosnici nakon toga su u kući biskupa Gua Xijina isključili vodu i struju, a njemu su naredili da se mora iseliti.

Jedna snimka, koju je također objavio Bitter Winter, prikazuje vjernike u gradu Saiqiju kako se mole ispred zaključanih vrata. Nastala je u mraku, ali na njoj se vide svijeće ispred crkve i vjernici kako pjevaju. Tamošnji vjernici odbijaju prihvatiti svećenika koje im je poslala vlada.

Posljednja misa u gradu Saiqiju služena je 13. siječnja. Svećenik je nakon toga sa sobom uzeo sve što mu je potrebno za služenje svete mise te od tada seli od jednog do drugog člana svoje kongregacije.

Krajem listopada prošle godine vlasti su zatvorile jedan samostan časnih sestara pod izlikom da je ilegalno sagrađen. Od tada je uništen krov samostana, demolirani su prozori i podovi, a zgrada je ostala bez vode i struje.

„Vlada je lukava. Boji se kritike međunarodne zajednice. Zbog toga progon opravdava rušenjem ilegalne zgrade i tako je nitko ne može povezati s vjerskim progonima“, kaže jedan kineski katolik. U gradu Anguou također je zatvorena jedna katolička crkva, a vjernicima je dozvoljeno okupljanje ispred crkve.

“Komunistička partija želi protjerati svećenike koji odbijaju pristupiti CPCA-u, a slavljenje svetih misa dozvoljavaju samo onima koji im se pridružuju. Ti svećenici će uskoro početi propagirati Komunističku partiju i kineske vlasti. To znači da će Kristovi sljedbenici postati sljedbenici Partije“, izjavio je jedan svećenik iz Biskupije Mindong.

U Kini živi više od deset milijuna katolika. Službeni podaci govore kako je šest milijuna vjernika registrirano kao članovi Kineske patriotske katoličke udruge. Ostatak katolika pripada tzv. podzemnoj Crkvi koja, za razliku od CPCA, nije kontrolirana od strane Komunističke partije i ostala je u zajedništvu sa Svetom Stolicom.

U rujnu 2018. godine Sveta Stolica je objavila kako su njezini diplomatski predstavnici potpisali “privremeni sporazum” s Narodnom Republikom Kinom koji ima cilj regulirati imenovanje biskupa u toj zemlji, ali i smanjiti pritisak vlasti na podzemnu Crkvu. Međutim, patnje katolika u Kini su se nastavile, a vlasti su počele uništavati crkve, skidati križeve i pritvarati „podzemno svećenstvo“.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net

Ovaj članak VIDEO Potresni prizori kineskih katolika koji se mole ispred svojih zatvorenih crkvi se prvo pojavio na Bitno.net.

Posvetite svoje dane uz ove predivne molitve svetog Alfonza Liguorija

Foto: Shutterstock

Sveti Alfonz Marija de Liguori bio je veliki štovatelj Majke Božje i njoj u čast napisao je glasovitu knjigu “Marijine slave”, prevedenu na mnoge jezike i koja je tolike uvela u pravu pobožnost prema Majci Božjoj. Papa Grgur XVI. proglasio je 1839. Alfonza svecem, a papa Pio XII. zaštitnikom ispovjednika. Donosimo njegovih sedam kratkih molitvi Gospi za svaki dan u tjednu:

Ponedjeljak: Mariji, da nam isprosi milost ljubavi prema njoj i Isusu

O Marijo, shvaćam da si ti najplemenitije, najuzvišenije, najčišće, najljepše, najbolje i najljupkije stvorenje. O kad bi te svi upoznali, Gospe moja, i ljubili te kao što ti to zaslužuješ. Tješim se da toliki broj duša u Nebu i na zemlji žive zaljubljeni u tvoju dobrotu i ljepotu. Pogotovo me tješi što te sam Bog ljubi više nego sve anđele i ljude skupa. Ljubljena moja Kraljice, i ja bijedni grešnik te ljubim, ali premalo. Želio bih veću i nježniju ljubav prema tebi i tu mi milost udijeli, jer ljubav prema tebi je veliki znak predodređenja i milost koju Bog udijeli onima koje želi spasiti. Majko moja, vidim da trebam biti najzahvalniji tvome Sinu, te da On zaslužuje beskonačnu ljubav. A ti želiš samo vidjeti da je On ljubljen, i to je najvažnija milost za koju te molim: isprosi mi veliku ljubav prema tvome Sinu Isusu Kristu. Ti od Boga zadobiješ što tražiš. Isprosi mi milost da budem toliko sjedinjen s voljom Božjom da se nikad od nje ne odijelim. Ne tražim od tebe zemaljska dobra, ni časti ni bogatstva, tražim ono što najviše želi tvoje srce, da ljubim svoga Boga. Je li moguće da mi nećeš pomoći u ovoj mojoj želji koja je i tvoja? O ne, ti mi već pomažeš, već moliš za mene. Moli, moli i ne prestani nikad moliti, dok me ne vidiš u raju, izvan opasnosti da izgubim svoga Gospodina, i sigurna da ću ga zauvijek ljubiti skupa s tobom, predraga moja Majko.

Utorak: Mariji, da nam bude zaštitnicom

O Marijo, vidim milosti koje si mi isprosila, i nezahvalnost s kojom sam ih živio. Nezahvalan, nisam više dostojan darova, ali neću zbog toga izgubiti povjerenje u tvoje milosrđe koje je veće od moje nezahvalnosti. Moja velika odvjetnice, budi mi milosrdna. Ti si djeliteljica svih milosti koje Bog daruje nama bijednicima, i zbog toga te je Bog učinio moćnom i milostivom, da nam priskačeš u pomoć u našim bijedama. Ti si odvjetnica najbjednijih i najnapuštenijih grešnika koji se tebi utječu, štiti i mene koji se tebi preporučujem. Nemoj mi kazati da je u mom slučaju teško zadobiti pobjedu, jer i u najtežim borbama kad ti braniš nekoga pobjeda je uvijek sigurna. U tvoje ruke polažem svoje vječno spasenje, predajem ti svoju dušu. Ona je bila izgubljena, a ti si je svojim zagovorom spasila. Želim biti upisan među tvoje posebne sluge, ne odbaci me. Ti tražiš bijednike da ih pridigneš, ne zapusti mene siromašnog grešnika koji se tebi utječem. Moli za mene svoga Sina, koji uvijek čini ono što ti od njega tražiš. Uzmi me pod svoju zaštitu, i to će mi biti dosta. Ako me ti štitiš, ničeg se ne bojim, ni svojih grijeha jer ćeš mi ti isprositi oproštenje i nadoknadu za posljedice grijeha, ni đavli jer si ti moćnija od cijeloga pakla, ni svoga suca Isusa jer na tvoju molitvu On se udobrostivi. Bojim se jedino da se zbog svoje lijenosti propustim utjecati tebi, i tako budem izgubljen. Majko moja, isprosi mi oproštenje svih mojih grijeha, ljubav prema Isusu, svetu ustrajnost, dobru smrt i raj na kraju života, a posebno mi isprosi milost da se uvijek tebi utječem. Ove milosti su uistinu velike za mene i ja ih ne zaslužujem, ali nisu velike za tebe koja si toliko ljubila Boga i koja si toliko ljubljena od Boga, pa On uslišava sve za što ga ti moliš. Ti samo otvoriš usne, a Bog tvoje molitve ne odbija. Moli Isusa za mene, kaži mu da me ti štitiš i On će mi biti milostiv. Majko moja, uzdam se u tebe, u toj nadi živim i počivam, u njoj želim i umrijeti. Amen.

Srijeda: Mariji, da nam isprosi milost svete ustrajnosti

O Kraljice Neba, ja koji sam nekad bio bijedni rob Sotone, sad se zauvijek posvećujem da budem tvoj sluga, želim te častiti i služiti ti cijelog svog života, primi me, ne odbij me iako to zaslužujem. O Majko moja, u tebe sam stavio sve svoje nade, od tebe se nadam svakom dobru. Blagoslivljam i slavim Boga koji mi je u svom milosrđu udijelio ovo povjerenje u tebe, koje smatram velikim zalogom spasenja. U prošlosti sam pao jer se nisam utjecao tebi. Sad se nadam po zaslugama Isusa Krista i tvojoj molitvi da mi je oprošteno. Ali mogu ponovno izgubiti božansku milost. Opasnost nije minula, neprijatelj ne spava. Koliko mi preostaje napasti koje ću morati pobijediti? O slatka moja Gospo, štiti me i ne dopusti da ponovno postanem njihov rob, uvijek mi pomozi. Znam da ćeš mi pomoći i da ću s tvojom pomoći, ako se tebi uteknem, pobijediti. Ali bojim se da u opasnosti da padnem propustim zazivati te, i tako se izgubim. Za tu te milost molim, da se u paklenim napadajima uvijek tebi utječem govoreći: Marijo, pomozi mi; Majko moja, ne dopusti da izgubim Boga.

Četvrtak: Mariji, da nam isprosi milost sretne i dobre smrti

O, Marijo, kakva će biti moja smrt? Ja već od sada, razmišljajući o svojim grijesima, i od pomisli na taj veliki i odlučujući čas kad ću umrijeti i biti suđen na moje spasenje ili vječnu osudu, zbunjen sam i drhtim. O preslatka moja Majko, u Krvi Isusa Krista i tvom zagovoru je sva moja nada. O utjeho žalosnih, tada me ne ostavi, ne propusti da me utješiš u toj velikoj žalosti. Ako me sad toliko muči grižnja savjesti pri sjećanju na moje grijehe, nesigurnost oproštenja, opasnost da ponovno padnem, strogost Božje pravde, što će tek onda biti sa mnom. Ako mi ne priskočiš u pomoć, propast ću. O Gospe moja, prije moje smrti isprosi mi milost velikog kajanja za moje grijehe, istinskog obraćenja i vjernosti Bogu u životu koji mi preostaje. Kada dođem na kraj svog života, Marijo, nado moja, tada mi pomozi u toj velikoj muci u kojoj ću biti, utješi me da ne očajavam videći svoje grijehe koje će đavao stavljati preda me. Isprosi mi milost da te često zazivam, da umrem s tvojim svetim imenom na ustima i imenom tvoga Sina. Naprotiv, oprosti mi moju smjelost, prije negoli izdahnem, molim te dođi i utješi me svojom prisutnošću. Tu si milost udijelila tolikom broju tebi pobožnih duša, i ja je želim i nadam se zadobiti je. Istina je da sam grešnik i da to ne zaslužujem, ali sam ti pobožan, ljubim te i imam veliko povjerenje u tebe. O Marijo iščekivat ću te, ne ostavi me neutješena. Ako nisam tolike milosti dostojan, barem mi s Neba pomozi da iz ovoga života iziđem ljubeći Boga i tebe, te da dođem u raj da vas vječno ljubim. Amen.

Petak: Mariji, da nam isprosi milost oproštenja grijeha i vječnog spasenja

Majko Božja, evo pred tvojim nogama mene bijednog grešnika, podložnika pakla, koji se tebi utječe i u tebe se uzda. Ne zaslužujem ni da me pogledaš, ali znam da ti koja si gledala svoga Sina kako umire da bi spasio grešnike imaš veliku želju da im pomogneš. O Majko milosrđa, pogledaj na moje bijede i smiluj mi se. Znam da te zovu utočištem grešnika, nadom očajnika i pomoćnicom napuštenih. Ti si dakle moje utočište, moja nada i moja pomoć. Po tvome zagovoru zadobit ću spasenje. Zbog Isusove ljubavi pomozi mi, pruži ruku bijedniku koji je pao i tebi se utječe. Znam da se ti tješiš pomažući koliko možeš grešnika, pomozi mi sad kad mi možeš pomoći. Svojim grijesima sam izgubio Božju milost i dušu. Predajem se u tvoje ruke, kaži mi što mi je činiti da se povratim u milost moga Spasitelja, želim odmah to učiniti. On me šalje tebi, da mi pomogneš jer želi da se utječem tvome milosrđu, pa da mi, osim zasluga tvoga Sina, ti i tvoja molitva pomognete da se spasim. Tebi se utječem koja moliš za tolike grešnike, moli Isusa i za mene. Kaži mu da mi oprosti i On će mi oprostiti, kaži mu da želiš moje spasenje i On će me spasiti. Neka se vidi dobro koje ti znaš učiniti onome koji ima povjerenja u tebe. Amen, tako neka bude, tome se nadam, amen.

Subota: Mariji, da nam isprosi milost i sačuva nas od pakla

O predraga moja Gospe, zahvaljujem ti jer si mi toliko puta pritekla u pomoć da ne padnem u pakao, koji sam toliko puta zaslužio svojim grijesima. Bijedan li sam, već sam skoro bio pao u taj zatvor osuđen, i osuda bi možda već nakon prvog smrtnog grijeha bila izvršena da mi ti milosrdna nisi pritekla u pomoć. Čak te nisam ni molio, nego si ti u svojoj dobroti zadržala Božju pravednost, i zatim savladala tvrdoću moga srca i dovela me do povjerenja u tebe. Ah, pritiješnjen tolikim grijesima pao bih u opasnostima u kojima sam se nalazio, da me ti, ljubljena Majko, nisi sačuvala milošću koju si mi zadobila. O Kraljice moja, nastavi me oslobađati od pakla. Što će mi tvoje milosrđe i darovi koje si mi isprosila ako ću poslije biti osuđen? Ako te prije nisam ljubio, sad poslije Boga najviše tebe ljubim. Ne dopusti da se okrenem od tebe i Boga koji mi je po tebi tolike milosti dao. Ljubljena moja Gospe, ne dopusti da te u paklu zauvijek mrzim i proklinjem. Ti bi trpjela videći osuđena tvoga slugu koji te toliko ljubi. O Marijo, što mi govoriš? Bit ću osuđen? Bit ću osuđen ako te ostavim. Ali tko bi imao srca ostaviti te? Tko bi mogao zaboraviti ljubav koju si mi iskazala? Gospe moja, kad si već toliko učinila za moje spasenje, dovrši to djelo i pomozi mi. Želiš li mi pomoći? Ah, što to govorim? Ako si ti, kad sam ja bio zaboravio na tebe, toliko učinila za mene, koliko više se moram nadati sad kad te ljubim i kad ti se preporučujem. Ne gubi se tko se tebi utječe, a gubi se tko se tebi ne utječe. Majko moja, ne prepusti me meni samome jer ću se izgubiti, nego udijeli mi milost da se uvijek tebi utječem. Spasi me, nado moja, spasi me od pakla, a još prije od grijeha jer me samo on može odvesti u pakao.

Nedjelja: Mariji, da nam isprosi milost da dođemo u raj

O Kraljice raja, koja si uzvišena nad sve anđeoske korove i najbliža Bogu, iz ove suzne doline pozdravljam te ja siromašni grešnik i molim te, svrati na mene svoje milosrdne oči koje gdje god da gledaju dijele milost. Pogledaj, Marijo, u kakvim sam sada opasnostima da izgubim dušu, Boga i raj, i u kojima ću biti dok živim na zemlji. U tebe sam, Gospe, položio svu svoju nadu, ljubim te i čeznem da brzo dođem vidjeti te i slaviti u raju. O Marijo, kada će doći dan kad ću vidjeti sebe već spašena, pored tvojih nogu, promatrati tebe, Majku moga Spasitelja i moju Majku, koja se toliko založila za moje spasenje. Kad ću poljubiti ruku koja me je toliko puta oslobodila od pakla, i tolike mi milosti udijelila kad sam zbog svojih grijeha zaslužio da budem prezren i odbačen od svih. Gospe, bio sam ti toliko nezahvalan za vrijeme života, ali ako dođem u raj, neću više biti takav, ljubit ću te što mi više bude moguće u svakom trenutku zauvijek, i nadoknadit ću svoju nezahvalnost blagoslivljajući i zahvaljujući ti vječno. Beskrajno zahvaljujem Bogu koji mi daje to povjerenje u Krv Kristovu i tvoj zagovor, da ćeš me spasiti, osloboditi od grijeha, isprositi mi milost, svjetlo i snagu da izvršim volju Božju i konačno da me dovedeš u rajske dvore. Tvoje sluge su se tome nadale, i nitko nije ostao razočaran. O ne, ni ja neću biti prevaren. O Marijo, nemam dvojbe, ti ćeš mi isprositi milost spasenja. Moli svoga Sina Isusa, kao što ga i ja molim po zaslugama njegove muke, da sačuva u meni i uvijek povećava vjeru da ću biti spašen. Amen.

Monfortanci.com | Bitno.net

Ovaj članak Molitva Mariji za svaki dan u tjednu se prvo pojavio na Bitno.net.

Ravnateljica škole uvjerena je kako bi djeca nastradala da se Nill nije ispriječio između njih i automobila

Foto: Facebook/Christ The King Catholic School

Osamdesetosmogodišnji Bob Nill iz Kansasa nedavno je postao junak spasivši živote dvojici dječaka koji su prelazili cestu kraj škole u Kansas Cityju.

Radije nego da svoje umirovljeničke dane provodi bezbrižno, Nill je prije pet godina odlučio preuzeti službu prijelaznog čuvara kraj katoličke škole Krista Kralja i paziti na sigurnost djece dok prelaze cestu.

Kada je krajem prošlog mjeseca naletio automobil koji je bio na putu da udari 7-godišnjaka i 11-godišnjaka, Nill je istupio na cestu kako bi ih zaustavio u prelasku i poginuo od posljedica udaraca.

“Sva školska djeca su dobro, a mi smo kao škola odmah izmolili krunicu za gospodina Nilla”, objavila je škola na svojoj Facebook stranici, nazvavši Nilla “junakom”.

Ravnateljica škole, Cathy Fithian, u razgovoru za lokalni medij izjavila je kako su svi “zahvalni i blagoslovljeni što su ga imali u svojim životima pet godina”. “U ovom trenutku se molimo za njegovu obitelj”, dodala je.

Kazala je i kako je uvjerena da bi situacija u kojoj je Nill poginuo završila tragično za dječake da prijelazni čuvar nije stao na cestu kako bi ih spriječio u prelasku.

Gradonačelnik Kansas Cityja, David Alvey, svojim se priopćenjem također zahvalio Nillu na spašavanju dvaju života.

“Izražavam svoju najdublju sućut obitelji gospodina Nilla, a gospodinu Nillu svoju najiskreniju zahvalnost za nesebičan čin zaštite naše djece”, stoji u priopćenju.

Ivo Džeba | Bitno.net

Ovaj članak Ovaj 88-godišnji gospodin žrtvovao je svoj život kako bi zaštitio dvojicu dječaka od naleta automobila se prvo pojavio na Bitno.net.

Pokornički psalmi mogu nam poslužiti za svakodnevno razmišljanje tijekom korizme kada čovjek na osobit način ispituje svoju savjest i odlučuje se kloniti grijeha.

Foto: Shutterstock.com

Posebno mjesto među Psalmima zauzimaju oni pokorničkog karaktera. To su pobožne molitve, pjesme proistekle iz dubine srca pobožne duše koja se želi sa svojim Bogom izmiriti. Ove psalme osobito je poželjno moliti prigodom svete ispovijedi, kad se čovjek kaje zbog grijeha i želi približiti Bogu. Pokornički psalmi mogu nam poslužiti za svakodnevno razmišljanje tijekom korizme ili duhovnih vježbi, kada čovjek na osobit način ispituje svoju savjest i odlučuje se kloniti grijeha.

Psalam 6 “Vapaj u nevolji”

Gospode, nemoj me karati u srdžbi svojoj,

ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!

Smiluj mi se, Gospode, jer sam iznemog’o,

Gospode, ozdravi me jer dršću kosti moje.

Duboko mi je duša potresena,

a ti, o Gospode ‐ dokle ćeš?

Vrati se, Gospode, dušu mi izbavi,

spasi me rad svoje dobrote:

jer među mrtvima tko te se sjeća,

u Podzemlju tko ti hvale pjeva?

Iznemogoh od pusta jecanja,

u noći postelju plačem zalijevam,

suzama ležaj natapam.

Od žalosti oko mi gasne i slabi,

jer su mnogi neprijatelji moji.

Odstupite od mene, svi opaki,

jer je Gospod  plač moj čuo.

Čuo je Gospod molbu moju,

Gospod je primio moju molitvu.

Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani,

i puni srama neka smjesta odstupe.

Psalam 32 “Blažen čovjek komu je krivica otpuštena”

Blažen onaj kome je grijeh otpušten,

kome je zločin pokriven!

Blago čovjeku kome Gospod ne ubraja krivnju

i u čijemu duhu nema prijevare!

Prešutjet’ sam htio, al’ kosti mi klonuše

Od neprestana jecanja.

Danju i noću ruka me tvoja tištala,

snaga mi se trošila k’o za ljetnih žega.

Tad grijeh svoj tebi priznah

i krivnju svoju više ne skrivah.

Rekoh: ʺPriznat ću Gospodu prijestup svojʺ,

i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Zato nek’ ti se moli pobožnik svaki u času nevolje.

Kad bujice silne navale,

njega neće stići.

Utočište ti si moje,

od tjeskobe ti ćeš me sačuvat’,

odjenut’ me radošću spasenja.

Učit ću te, put ti kazat’ kojim ti je ići,

svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.

Ne budite kao konj ili mazga bez razuma:

divljinu im krotiš vođicama i uzdom,

inače im se ne primiči!

Bezbožnika taru mnoge nevolje,

a tko se uzda u Gospoda, njega okružuje milost.

Radujte se Gospodu i kličite, pravedni,

kličite svi koji ste srca čestita!

Psalam 38 “Vapaj napuštena čovjeka”

Gospode, u srdžbi svojoj nemoj ne karati,

i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.

Strijele se tvoje u me zabodoše,

ruka me tvoja teško pritisnu:

na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog,

od grijeha mojih mira mi nema kostima.

Zloće moje glavu su mi nadišle,

kao preteško breme tište me.

Rane moje zaudaraju i gnjiju

zbog bezumnosti moje.

Pogurih se sav i zgrčih,

povazdan lutam žalostan.

Moji bokovi puni su ognjice,

na tijelu mi ništa zdravo nema.

Iscrpljen sam i satrven posve,

stenjem od jecanja srca svojega.

O Gospode, sve su mi želje pred tobom,

i vapaji moji nisu ti skriveni.

Srce mi udara silno, snaga me ostavlja

i svjetlost vida očinjeg gasi se.

Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše,

i moji najbliži stoje daleko.

Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju,

koji mi žele nesreću, propašću mi prijete

i uvijek smišljaju prijevare.

A ja sam kao gluh i ništa ne čujem

i, kao nijem, usta ne otvaram.

Postadoh k’o čovjek koji ne čuje

i koji u ustima nema odgovora.

Jer u tebe se, o Gospode, uzdam,

ti ćeš me uslišati, Gospode, Bože moj!

Rekoh: ʺNek’ se ne raduju nada mnom;

kad mi noga posrne, nek’ se ne uzdižu nada mnom!ʺ

Jer umalo ne propadoh,

i moja je bol svagda preda mnom.

Bezakonje svoje ja priznajem

i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.

A koji su bez razloga protiv mene, moćni su,

i mnogi su koji me mrze nepravedno.

Za dobro zlom mi uzvraćaju,

protive mi se što tražim dobro.

O Gospode, ne ostavljaj me!

Bože moj, ne udaljuj se od mene!

Požuri se meni u pomoć,

Gospode, spase moj!

Psalam 51 “Smiluj mi se, Bože”

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,

po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

Operi me svega od moje krivice,

od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem,

grijeh je moj svagda preda mnom.

Tebi, samom tebi ja sam zgriješio

i učinio što je zlo pred tobom:

pravedan ćeš biti kad progovoriš,

bez prijekora kada presudiš.

Evo, grešan sam već rođen,

u grijehu me zače majka moja.

Evo, ti ljubiš srce iskreno,

u dubini duše učiš me mudrosti.

Poškropi me izopom da se očistim,

operi me, i bit ću bjelji od snijega!

Objavi mi radost i veselje,

nek’ se obraduju kosti satrvene!

Odvrati lice od grijeha mojih,

izbriši svu moju krivicu!

Čisto srce stvori mi, Bože,

i duh postojan obnovi u meni!

Ne odbaci me od lica svojega

i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja

i učvrsti me duhom spremnim!

Učit ću bezakonike tvojim stazama,

i grešnici tebi će se obraćati.

Oslobodi me od krvi prolivene,

Bože, Bože spasitelju moj!

Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj! Otvori, Gospodine, usne moje,

i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

Žrtve ti se ne mile,

kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

Žrtva Bogu duh je raskajan,

srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

U svojoj dobroti milostiv budi Sionu

i opet sagradi jeruzalemske zidine!

Tada će ti biti mile žrtve pravedne

i tad će se prinosit’ teoci na žrtveniku tvojemu.

Psalam 102 “Molitva u nesreći”

Gospode, usliši molitvu moju,

i vapaj moj k tebi da dođe!

Nemoj sakrivati lice od mene

u dan moje nevolje!

Prigni k meni uho svoje:

kad te prizovem, brzo me usliši!

Jer moji dani nestaju poput dima,

a moje kosti gore kao oganj.

Srce mi se suši kao pokošena trava

i kruh svoj zaboravljam jesti.

Od snažnih jecaja mojih

kosti mi uz kožu prionuše.

Sličan sam čaplji u pustinji,

postah k’o ćuk na pustoj razvalini.

Ne nalazim sna i uzdišem

k’o samotan vrabac na krovu.

Svagda me grde dušmani moji;

mnome se proklinju što bjesne na me.

Pepeo jedem poput kruha,

a piće svoje miješam sa suzama

zbog tvoje ljutine i gnjeva,

jer si me digao i bacio.

Moji su dani k’o oduljena sjena,

a ja se, gle, sušim poput trave.

A ti, o Gospode, ostaješ dovijeka

i tvoje ime kroza sva koljena.

Ustani, smiluj se Sionu:

vrijeme je da mu se smiluješ

‐ sada je čas!

Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,

žale ruševine njegove.

Tad će se pogani bojati, Gospode, imena tvojega

i svi kraljevi zemlje slave tvoje

kad Gospod opet sazda Sion,

kad se pokaže u slavi svojoj,

kad se osvrne na prošnju ubogih

i ne prezre molitve njihove.

Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj,

puk što nastane neka hvali Gospoda.

Jer Gospod gleda sa svog uzvišenog svetišta,

s nebesa na zemlju gleda

da čuje jauke sužnjeva,

da izbavi smrti predane,

da se na Sionu navijesti ime Gospodnje

i njegova hvala u Jeruzalemu

kad se narodi skupe

i kraljevstva da služe Gospodu.

Putem je istrošio sile moje,

skratio mi dane.

Rekoh: ʺBože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih!

Kroza sva koljena traju godine tvoje.

U početku utemelji zemlju,

i nebo je djelo ruku tvojih.

Propast će, ti ćeš ostati,

sve će ostarjeti kao odjeća.

Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:

ti si uvijek isti

‐ godinama tvojim nema kraja.

Djeca će tvojih slugu živjeti u miru

i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.

Psalam 130 “Pouzdanje u Boga”

Iz dubine, Gospode, vapijem tebi:

Gospodine, čuj glas moj!

Neka pazi uho tvoje

na glas moga vapaja!

Ako se, Gospode, grijeha budeš spominjao,

Gospode, tko će opstati?

Al’ u tebe je praštanje, da bi te se bojali.

U Gospoda ja se uzdam,

duša se moja u njegovu uzda riječ.

Duša moja čeka Gospoda

više no zoru straža noćna;

više no zoru straža noćna

nek’ Izrael čeka Gospoda.

Jer je u Gospoda milosrđe

i obilno je u njega otkupljenje:

on će otkupiti Izraela

od svih grijeha njegovih.

Psalam 143 “Molitva u nevolji”

Gospode, slušaj moju molitvu,

u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima,

u pravednosti me svojoj usliši!

Ne idi na sud sa slugom svojim,

jer nitko živ nije pravedan pred tobom!

Dušmanin mi dušu progoni,

o zemlju pritisnu život moj;

u tmine me baci da stanujem

kao oni koji su davno umrli.

Duh moj već zamire u meni,

srce mi trne u grudima.

Spominjem se dana minulih,

mislim o svim djelima tvojim,

o djelima ruku tvojih razmišljam.

Ruke svoje za tobom pružam,

duša moja k’o suha zemlja za tobom žeđa.

Usliši me brzo, o Gospode,

dah moj već je na izmaku!

Lica svojeg preda mnom ne skrivaj,

da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

Objavi mi jutrom dobrotu svoju

jer se uzdam u tebe.

Put mi kaži kojim ću krenuti

jer k tebi dušu uzdižem.

Izbavi me, Gospode, od mojih dušmana,

tebi ja se utječem.

Nauči me da vršim volju tvoju

jer ti si Bog moj.

Duh tvoj dobri

nek’ me po ravnu putu vodi!

Zbog imena svog, Gospode, poživi me,

zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe!

Po svojoj dobroti satri moje dušmane,

uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj!

Bitno.net

Ovaj članak Sedam pokorničkih psalama koje možete moliti tijekom korizme se prvo pojavio na Bitno.net.

Biskup Limburga Georg Bätzing novi je predsjednik Njemačke biskupske konferencije. Sedamdesetak članova Njemačke biskupske konferencije izabralo je u utorak 3. ožujka 58-godišnjeg Bätzinga za nasljednika nadbiskupa Münchena i Freisinga kardinala Reinharda Marxa na čelu Njemačke BK, objavio je Frankfurter Allgemaine Zeitung

Foto: YouTube/screenshot

Kardinal Marx već je ranije izjavio da nije spreman obavljati službu predsjednika biskupske konferencije u još jednom mandatu.

Biskupi iz 27 njemačkih biskupija izabrali su Bätzinga da u narednih šest godina vodi Njemačku biskupsku konferenciju na zasjedanju Njemačke BK u Mainzu. U svojoj prvoj izjavi biskup Bätzing je rekao kako je zahvalan njemačkim biskupima na „velikom povjerenju“ koje su mu iskazali.

Bätzing je kao središnju temu na početku svog mandata naveo obradu rezultata studije o zlostavljanju, nastavak „Sinodalnog puta“ i Kirchentag u Frankfurtu 2021. Na tiskovnoj konferenciji u sklopu zasjedanja Njemačke BK rekao je kako „potpuno podupire“ Sinodalni put, nedavno otvoreni proces dijaloga o crkvenim reformama, koji su biskupi započeli zajedno sa Središnjim odborom njemačkih katolika (ZdK).

„Uvjeren sam da je to način prakticiranja novog suživota laika i biskupa u Crkvi u Njemačkoj“ u cilju „širenja evanđelja u našemu društvu na novi način“, rekao je Bätzing a prenijela agencija SIR.

Govoreći o ekumenizmu i Kirchentagu koji će katolici i evangelici slaviti u Frankfurtu 2021. godine, rekao je kako kršćani zajedničkim snagama mogu mnogo postići. Odgovarajući na jedno od novinarskih pitanja, rekao je: „Moramo nastaviti borbu protiv rasizma i mržnje u našoj zemlji snagom kakvu smo imali do sada i to moramo činiti zajedno sa svim konstruktivnim snagama građanskoga društva.“

IKA | Bitno.net

Ovaj članak Biskup Georg Bätzing izabran za predsjednika Njemačke biskupske konferencije se prvo pojavio na Bitno.net.

Preminuo je od tuberkuloze, sa svega 26 godina. Papa Pio XII. proglasio je ovog simpatičnog kraljevića posebnim zaštitnikom litvanske mladeži.

Sveti Kazimir bio je sin poljskog kralja Kazimira IV. Jagelovića. Rodio se u Krakovu 5. listopada 1458. godine. Odgojila ga je njegova majka Elizabeta koja je bila iz kuće Habsburgovaca, i kanonik Ivan Dlugosz, povjesničar Poljske. Sveti je Kazimir kao trinaestogodišnjak izabran na ugarsko prijestolje na koje nikad nije stupio jer ga je u međuvremenu zaposjeo Matija Korvin. Kazimir je ipak jedno vrijeme kraljevao u Poljskoj, dok mu je otac boravio u Litvi. Godine 1481. godine odbio je ženidbu s jednom kćerkom cara Friedricha III. Već je u sebi bio izgradio poseban stav prema Blaženoj Djevici Mariji, a bio je izvanredno osjetljiv na neprolazne vrednote.

Mladić vedre naravi, protivnik ratova i oružja, živio je kao strogi pokajnik, spavao na golom tlu, postio, noći provodio u molitvama i usred raskalašenog dvorskog života pružao primjer svetosti i kreposti. Obolio je od tuberkuloze, a svoju smrtonosnu bolest podnosio radosno i spokojno. Preminuo je na današnji dan, 4. ožujka 1484., u litvanskom gradu Grodnu (danas Bjelorusija), a pokopan je u katedrali litvanske prijestolnice Vilniusa. Pripisuju mu se mnoga čudesna ozdravljenja. Svetim ga je proglasio 1522. papa Hadrijan VI. Papa Pio XII. proglasio ga je 1948. zaštitnikom mladeži. Zazivali su ga kod kuge, a zaštitnik je Litve, Poljske, mladeži, kraljeva, prinčeva, samaca i neženja, te mnogih poljskih i litvanskih naselja, župa i crkava.

Molitva: Svemogući Bože, koji si sv. Kazimira ojačao postojanom kreposti usred kraljevskih užitaka i svjetovnih privlačivosti, molimo da po njegovu zagovoru Tvoji vjerni preziru zemaljsko i uvijek teže za nebeskim. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Josip Antolović SJ

Bitno.net

Ovaj članak Sveti Kazimir – zaštitnik Poljske i Litve se prvo pojavio na Bitno.net.

Zanimljiv projekt počeo je u subotu 29. veljače 2020. Ruta je išla dijelom Doline Basilica, posjećene su crkve sv. Bartola i sv. Kristofora na križanju ceste za Valaltu i Lim, odnosno Uvale Saline, sjeverno od grada. Za pobožnost križnoga puta korišten je Križni put blaženog Miroslava Bulešića.

Crkva sv. Krištofora/Foto: D. Fattorich/Porečka i pulska biskupija

Uoči prve korizmene u rovinjskoj je Župi sv. Eufemije započeo novi korizmeni projekt – duhovni izleti po napuštenim crkvicama.

“Novost je da pohodimo crkve u našoj župi i to one van grada i u kojima se misa inače ne služi. Neke od tih crkvi su danas ruševine, bez krova, ali zavrjeđuju da ih posjetimo, da znamo gdje su i da su to znakovi vjere onih ljudi koji su tu prije živjeli”, rekao je mons. Vilim Grbac, rovinjski župnik, najavljujući projekt.

Prve subote duhovnog izleta ruta je prolazila Dolinom Basilica, koja je prema lokalnoj predaji to ime dobila jer je dio posjeda bio u vlasništvu rovinjske crkve sv. Antuna Padovanskog zahvaljujući donaciji obitelji Domenica Lorenzetta. Predaja kaže da je njegova supruga ozdravila nakon posjete padovanskoj bazilici sv. Antuna. Predio je jedna od značajnijih poljoprivrednih područja Rovinjštine, a sadrži i ruševine prapovijesnih gradina.

Crkva sv. Bartola nalazi se na rubu plodne doline i u podnožju istoimenog brežuljka. Jedna je od većih rovinjskih jednobrodnih romaničkih poljskih crkvica. Specifična je po drvenoj tranzeni koja je poprečno dijelila u crkvi prostor za žene od onoga za muškarce. Na oltarnoj slici bili su prikazani sv. Bartolomej, titular oltara i crkvice, te sv. Juraj i sv. Eufemija, rovinjski zaštitnici. Ta je crkva bila jedna od stanica drugog dana procesija uoči blagdana Spasova tijekom kojeg se obilazilo sve rovinjske poljske crkvice s molitvenom nakanom za obilat urod usjeva.

Crkva sv. Krištofora jedna je od značajnijih poljskih jednobrodnih romaničkih crkava na Istarskom poluotoku, smještena je na rubu doline Basilica. Izgrađena je na živoj stijeni, koja je ujedno pod crkve. Posebnost su njezine bočne fasade oživljene motivom lezena koje završavaju slijepim lukovima. Mala izbočena apsida prekrivena je škriljama. Na oltarnoj slici, uz likove sv. Franje Asiškog i sv. Ilije proroka bio je prikazan i titular sv. Krištofor. Do 1869. na njezinu se portalu nalazio arhitrav s dva lava i četiri životinjske glave u rustičnom bareljefu. I ova je crkva bila jedna od stanica procesije uoči Spasova. Restaurirana je 2000. godine.

Niz će se nastaviti tijekom korizmenih subota održavanjem križnog puta u crkvicama sv. Ivana i Pavla u Villas Rubinu, sv. Eufemije u Salinama, sv. Nikole u Španidigi, sv. Ciprijana na Turnini i, naposljetku, sv. Tome na Mondelacu. Svake će se subote od 15 sati na taj način moliti Križni put, uz šetnju od tri do pet kilometara, a mjesto startnog susreta uvijek je drukčije, ovisno o crkvi koju se namjerava posjetiti.

Na prvome okupljanju sudjelovalo je šezdesetak vjernika iz rovinjske, ali i iz drugih župa i dekanata. Lijepe su to prigode da se pobožnost križnoga puta moli u drugačijem okruženju, hodajući kroz ljepote stvorenoga, ali i da se barem malo upozna veliko povijesno bogatstvo župe koja se može podičiti podatkom da je kroz povijest, prema zapisima, imala čak šezdesetak crkvi i crkvica. Dakako, dobro je podsjetiti se i da je riječ o mjestu koje je prema pojedinim predajama bilo sjedište Cisanske biskupije, koja je, prema zapisima našeg vrsnog povjesničara mons. Ivana Graha, 780. godine ostala bez biskupa, a 965. je njezin teritorij priključen Porečkoj biskupiji. Biskupija Cissa je danas naslovna (titularna) biskupija.

Porečka i pulska biskupija | Bitno.net

Ovaj članak FOTO U Rovinju su pokrenuli zanimljiv korizmeni projekt – duhovne izlete po napuštenim crkvicama se prvo pojavio na Bitno.net.