„Poglavita želja i cilj našeg zvanja je: u tišini i samoći naći Boga”, k tome jedinome cilju streme kartuzijanci na dva različita načina: kao patri (monasi u klaustru) ili kao braća (monasi – laici)

Kartuzijanci/Foto: Wikimedia Commons

Kartuzijanci (Ordo Cartusiensis), rimokatolički je crkveni red nastao reformom pravila benediktinskog reda 1084. godine. Osnovao ga je sveti Bruno u blizini Grenoblea u Francuskim Alpama. Ondje i danas djeluje Velika Kartuzija, koja funkcionira kao matična kuća Kartuzijanskog reda. Sv. Bruno želio je ustanoviti samostane na osami i u tišini, gdje će se redovnici moći povući iz vreve svijeta i posvetiti se šutnji, samoći, te kontemplativnoj molitvi i liturgiji. Kartuzije se nalaze na tihim i izoliranim mjestima – uglavnom  u planinama i šumovitim područjima.

Na čelu kartuzijanskoga reda je generalni kapitul, na kojem se svake druge godine sastanu svi priori. Između dvaju kapitula red vodi general kojega bira zajednica Velike Kartuzije i koji je ujedno njen prior. Isto tako si i zajednice u drugim samostanima same izaberu priora. Jedinstvo reda jamče generalni kapitul i redovite vizitacije svih samostana.

KARTUZIJANCI O SEBI

Kartuzijanski red je bio ustanovljen na „hvalu slave Božje“, koja je u tome da nas „intimnom ljubavlju sjedini sa sobom“ i da tako donesemo mnogo ploda. To je inače cilj svakog kršćanskog života; no posebnost našega reda je u tome da nema nikakvih drugih ciljeva. K tome cilju je usmjereno svo uređenje života u kartuziji; i to zato da bi mogli „usrdnije tražiti, brže naći i savršenije posjedovati samoga Boga“, te tako dospjeti „do savršene ljubavi“ (Pravila). Zato se odričemo svega što ne pomaže k tome jedinome potrebnome.

Samoća

Isus kaže: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“. On živi u nama svojim božanskim životom i po milosti posvećujućoj nas preobražava u Sebe. Samoća, na koju smo mi kartuzijanci pozvani, osigurava idealne uvjete za to intimno ujedinjenje. „U samoći se naime ostvaruje veliko otajstvo Krista i Crkve, kojega odličan primjer nalazimo u Blaženoj Djevici Mariji, i koje se također u cijelini skriva u svakoj vjernoj duši, a u moći samoće se dublje otkriva“ (Pravila).

Klauzura i ustaljenost

S izborom ograničenog životnog prostora (klauzure) nutarnjoj molitvi pridružujemo tijelo da bi molitvom Bogu iskazali potpuno štovanje svime na što on ima pravo. Osim toga, ustaljenost na određenom mjestu (lat. ‘stabilitas loci’) je po monaškom iskustvu nuždan uvjet da bi svoje misli i osjećaje ustalili u Bogu.

Udaljenost od svijeta

„Budući da je naša ustanova potpuno usmerena ka kontemplaciji, mora što savjesnije čuvati svoju udaljenost od svijeta. Izuzeti smo od bilo kakve dušobrižničke dužnosti, bez obzira na nužnost potrebe djelatnog apostolata, kako bi mogli ispunjavati vlastitu zadaću u Kristovom mističnom tijelu“ (Pravila).

Molitva

Mi kartuzijanci nemamo neki jedinstveni uzorak molitvenog života. Pustinjačko zvanje uključuje popriličnu slobodu i spontanost u prijateljskom odnosu s Bogom. Pored liturgijskih i drugih obvezatnih molitava, monah može slobodno crpsti iz bogate riznice katoličke duhovnosti što god mu pomaže većoj prisnosti s Bogom. Inače, u kontemlativnom životu nije toliko važno što mi činimo, već što Bog čini u nama. Zato neka se monah „navikne spokojno osluškivati srce, tako da Bog može ulaziti kroz sva njegova vrata“ (Pravila).

Poslušnost

Najveća zapreka u traženju Boga je sigurno vlastita volja, vlastito „ja“. Njega nastojimo žrtvovati poslušnošću, koja se mora – da bi bila savršena – protegnuti i na vlastitu prosudbu. Takvo korijenito ispražnjenje samoga sebe nam omogućava da se s jednostavnošću i opuštenošću djeteta otvaramo djelovnju Duha Svetoga, da se poistovjetimo s Božjim Sinom koji je došao da bi ispunio Očevu volju, a ujedno nas oslobađa i neuredne brige za se, te nemira i žalosti koji je prate.

Velika Kartuzija/Foto: Floriel via Wikimedia Commons

Vjera

Naš život se odvija u tami i svjetlosti vjere. U samoći možemo ući u dubinu naše vjere, koju smo primili od Crkve. Tama, u kojoj počnemo svoje putovanje u vjeri, se postupno promijeni u svjetlo vjere, ako se otvaramo susretu s Isusom kao živom osobom te dopustimo da nas potpuno obuzmu On i njegovo Evanđelje. To što vjerujemo ne vidimo, pa ipak nam sadržaj vjere postane tako nazočan da možemo živjeti iz njega. Kada se odrečemo svega što nije u skladu s vjerom, spoznajemo dubinu i sijaj toga što živi u našim srcima.

Radost

„Koliko koristi i božanske radosti donose svojim ljubiteljima samoća i tišina u pustinji, znaju samo oni koji ih poznaju iz vlastitog iskustva. Tu se krjepki ljudi mogu sabrati u sebi koliko žele i u sebi ostati; marljivo gojiti klice kreposti te se sretni hraniti s rajskim plodovima. Tu zadobiju ono oko, kojega jasni pogled s ljubavlju ranjava Zaručnika; oko koje je – čisto i bistro – zagledano u Boga. Tu svetkuju u razgibanom mirovanju i počivaju u umirenom djelovanju. Tu dijeli Bog svojim atletima željenu plaću za naporni boj: mir koji svijet ne poznaje i radost u Duhu Svetom“ (Sv. Bruno, osnivač kartuzijanskog reda).

Jedinstvo s Kristom

Mi kartuzijanci smo pozvani na život koji je potpuno posvećen kontemplaciji. Naša jedina zadaća je da razvijamo onaj Božji život koji smo primili na krštenju dok ne dosegnemo „mjeru uzrasta punine Kristove“, kad s Apostolom možemo reći: „Živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni“. 

Skriveni apostolat

S time ujedno ispunjavamo ulogu koja nam je povjerena u Crkvi: da poput arterija širimo taj Božji život cijelim mističnim tijelom. „Udaljeni od sviju, a združeni sa svima, stojimo pred živim Bogom u ime sviju“ (Pravila). Naš apostolat je u tome da se u potpunosti darujemo Bogu radi Njega samoga. „Kako bi onda mogli, pa i samo za trenutak, posumnjati u to da takav izraz čiste ljubavi rađa u kartuzijanskom životu nekom izvanrednom misionarskom plodnošću?“ (bl. Ivan Pavao II)

Svjedočenje

Naš život mora biti i svjedočenje. „Po našim zavjetima težimo k Njemu koji Jest i tako svjedočimo svijetu, previše zapletenom u zemaljske stvarnosti, da osim Njega nema Boga. Naš život otkriva da su nebeska dobra nazočna već na ovom svijetu, unaprijed navješćuje uskrsnuće i na neki način već ostvaruje obnovu svijeta“ (Pravila).

Dva različita puta

„Poglavita želja i cilj našeg zvanja je: u tišini i samoći naći Boga“ (Pravila). K tome jedinome cilju streme kartuzijanci na dva različita načina: kao patri (monasi u klaustru) ili kao braća (monasi – laici).

Samoća patara

Patri žive u svojim ćelijama uzduž križnog hodnika, koje napuštaju samo u određenim časovima zborne liturgije ili u rijetkim prilikama zajedničke razonode. Vjernost ćeliji je u kartuzijnskom životu od odlučujućeg značaja. „To je sveta zemlja, mjesto na kojem se, kao čovjek s prijateljem, često razgovara Gospodin sa svojim slugom. Tu se vjerna duša često sjedinjuje s Riječju Božjom, zaručnica sa Zaručnikom; tu se nebesa dotiču sa zemljom, božansko s ljudskim“ (Pravila).

Ćelija patra je zapravo jednokatna kućica s malim vrtom. U prizemlju je radionica opremljena s oruđem potrebnim za rad, jer patri i ručni rad obavljaju u ćeliji. Na katu je predsoblje koje zovemo „Ave Marija“, mala kupaonica te spavaonica (cubiculum) gdje monah proživi većinu svojega vremena: tu moli, uči, jede i spava.

Foto: Wikimedia Commons

Hrana i post

Monah dobiva hranu kroz prozorčić pored ulaza dvaput na dan, osim u zimsko vrijeme, kada je dobiva samo jednom, a za večeru blaguje kruh i piće. Hrana je dobro pripremljena i obilna. Meso, osim ribljega, monasi nikada ne jedu. Jednom tjedno, obično u petak, imaju „apstinenciju“ kada prežive dan o kruhu i vodi. U došašću i korizmi se odriču i mliječne hrane. Ta posna pravila zahtijevaju doduše nemalo odricanja, nikako pak nisu štetna za zdravlje. Naprotiv, kartuzijanci nerijetko dožive duboku starost. Novaci se postu privikavaju postupno, pod vodstvom magistra novaka.

Samoća braće

Braća žive pravim samotničkim životom, iako je njihova samoća manje vezana uz ćeliju. S radom podupiru samostansku zajednicu u onim potrebama koje su im posebno povjerene (npr. praonica, krojačnica, kuhinja, povrtnjak, razni poslovi održavanja itd.). Zbog njihove pomoći se patri mogu nesmetanije zadržavati u tišini ćelije. Braća posvećuju ručnom radu više vremena negoli patri, no ne više od sedam sati dnevno. Njihov rad je raspoređen tako, da svatko sam, koliko je moguće, radi u tišini. „Duhovna sabranost pri radu vodit će brata ka kontemplaciji… Život brata je prvenstveno usmjeren k tome da, sjedinjen s Kristom, ostaje u njegovoj ljubavi. Neka se dakle, s pomoću milosti svojega zvanja, sa svim srcem trudi, da njegova misao bude uvijek kod Boga, bilo u samoći, bilo u svojim poslovima” (Pravila). Braća žive u posebnom dijelu samostana u dvosobnim ćelijama s kupaonicom. 

Hrana i post

Hrana je dobro pripremljena i obilna. Meso, osim ribljega, monasi nikada ne jedu. Jednom tjedno, obično u petak, imaju braća – koja to žele – „apstinenciju“, kada prežive dan o kruhu i vodi. U došašću i korizmi jedu samo jednom dnevno i odriču se i mliječne hrane. U dane kada obavljaju neko teško djelo smiju doručkovati. Zbog više fizičkog rada je posno pravilo braće manje zahtjevno od patrovskog. Novaci se postu privikavaju postupno, pod vodstvom magistra novaka.

Zajednička liturgija

Radnim se danima patri u crkvi sastaju triput dnevno: noću k jutarnjoj molitvi i pohvalama, koje zajedno traju 2-3 sata, ujutro k zbornoj misi te popodne k večernjoj. Zajedničko bogoslužje je na latinskom jeziku, uvijek je pjevano i bez instrumentalne pratnje. Naš gregorijanski koral je od davnine trajni dio naše baštine. Iz iskustva naime znamo kako blagotvorno utječe na duhovnu ravnotežu. Braća su radnim danima nazočna na jutarnjoj molitvi i svetoj misi. Nisu dužna sudjelovati s pjevanjem, već se mogu s tihom molitvom pridružiti oficiju patara. Nedjeljama i svetkovinama se patri i braća više puta okupe na zajedničkoj liturgiji.

Liturgija u samoći i osobna molitva

Zajedničku molitvu slijedi molitva u samoći, s kojom Bogu darujemo najosobniji hvalni prinos koji nadilazi svaku riječ. U trajnom nastojanju da bi bio sjedinjen s Gospodinom, monah u sebi ostvaruje smisao cijelog bogoslužja, tako da se sav njegov život preoblikuje u jedno samo bogoslužje. Male dnevne časove (prvi, treći, šesti i deveti čas, te povečerje) obavljamo sami u ćeliji. Kada zazvoni na molitvu, svi se sjedinjujemo u jednu samu kuću molitve, u jedinstveni hvalospjev Bogu.

Nedjelje i svetkovine

Nedjeljom i svetkovinama u većoj mjeri dolazi do izražaja bratsko zajedništvo. Zbornu misu svećenici mogu koncelebrirati, a treći, šesti i deveti molitveni čas pjevamo zajedno u crkvi. Nakon sekste (šestog molitvenog časa) imamo u refektoriju (blagovaonici) zajednički ručak koji blagujemo u šutnji, dok netko istovremeno glasno čita duhovna štiva. Nakon none (devetog molitvenog časa) sastajemo se u kapitulu, a nakon toga patri imaju zajednički razgovor do večernje molitve; braća imaju takav razgovor dvaput do triput mjesečno, a inače se kroz to vrijeme zadržavaju u ćeliji.

Šetnja

Jednom tjedno patri imaju dužu šetnju izvan samostanskih zidina. Idući u parovima, mijenjaju se tako da svatko ima priliku govoriti sa svakim. Takvu šetnju imaju braća jednom mjesečno, ako to žele. Osim tih šetnji i drugih nužnih izlazaka (npr. odlazak k liječniku), monasi samostan nikad ne napuštaju. Roditelji i rodbina mogu ih posjetiti jednom godišnje na dva dana ili dvaput godišnje na jedan dan. Telefon i internet ne koristimo za osobne potrebe.

Dnevni red radnim danom

Kartuzijanci danas

Danas na svijetu živi približno 380 kartuzijanaca i kartuzijankâ u 22 samostana, od kojih je 5 ženskih. 5 samostana je u Francuskoj, 4 u Španjolskoj, 3 u Italiji, 2 u Južnoj Koreji, po 1 u Engleskoj, Argentini, Brazilu, Njemačkoj, Portugalu, Sloveniji, Švicarskoj i SAD-u.

Više o kartuzijancima možete pročitati u knjizi Tko su i kako žive kartuzijanci.

Izvor: Kartuzije Pleterje

Bitno.net

Ovaj članak Tko su i kako žive kartuzijanci, najstroži crkveni red? se prvo pojavio na Bitno.net.

“Jednostavna prisutnost i molitva te redovnice smetala je većini nas – katolicima, bivšim katolicima, protestantima i nevjernicima – kao da je ona na neki način predstavljala našu savjest. Sestra je bila niska, živahna i puna radosti. Imala je osmijeh koji zrači, ali smo tijekom više mjeseci svjedočili tome da je pobačaji duboko i osobno žaloste. Koliko još ljudi plače pred mojom klinikom zbog onoga što u njoj radim?, pitala sam se. Pitanje mi se nije svidjelo”

Foto: www.visualhunt.com

„Tako mi svega!“ zaustila je zapanjeno jedna kolegica. Stajala je ispred jednoga od prozora na pročelju zgrade koji gledaju prema ogradi.

„Što je?“ upitala sam. „Redovnica. Redovnica u habitu stoji na prilazu.“

Prišla sam prozoru da pogledam i ubrzo nas je još nekoliko zurilo kroz prozor. Toga je dana temperatura bila blizu 38 stupnjeva, a tamo je pod vrelim suncem stajala redovnica u teškutamnosmeđem habitu koji se vukao po tlu. Glava i kosa bile su joj potpuno pokrivene i vidjelo se samo njezino lice, podignuto prema nebu i sklopljenih očiju, očito u molitvi. Vjerovali ili ne, nikada prije nisam vidjela redovnicu u habitu – barem ne uživo. Nisam mogla ne pomisliti na nadstojnicu samostana iz filma Moje pjesme, moji snovi, iako je ova redovnica očito bila mnogo mlađa i vjerojatno imala četrdesetak godina.

„Ima tako dobrodušno lice“, rekla je jedna zaposlenica klinike. „Ali puno boli.“

Zavladala je nelagodna tišina. U taj je čas jedna od naših volonterki ispraćala klijenticu koja je upravo pobacila do njezina auta. Netremice smo gledali u redovnicu koja se, neprestano promatrajući klijenticu, pomaknula iz sredine prema rubu prilaza kako bi klijentičin auto mogao izići iz klinike. I tada je
počela plakati. Pala je na koljena i plakala toliko tužno, s toliko iskrene osobne boli da nisam mogla, a da ne pomislim: Ona osjeća nešto puno dublje nego što ću ja ikada osjetiti. Ona zaista osjeća bol. Ovo je za nju bolno stvarno – to saznanje da je klijentica upravo pobacila. Preplavio me osjećaj srama. Pokušala sam ga se riješiti, ali nisam mogla prijeći preko toga da je jedna redovnica tugovala zbog nečega što se događalo u mojoj klinici.

Neko smo vrijeme svi ostali u tišini. Nekoliko zaposlenika naše klinike bili su katolici, ali čak i oni koji nisu bili katolici osjećali su zajednički nemir: kao da smo svi osjećali nelagodu ili sram. Pokušali smo se vratiti na posao, ali svakih bi nekoli ko minuta netko pogledao kroz prozor i objavio što se zbiva sa sestrom: „Još uvijek plače“ ili: „Gle, jedan je pro-life aktivist sad tješi.“ Bilo je mučno već samo saznanje da se ona nalazi tamo vani.

Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci saznali smo da se ta redovnica zove Marie Bernadette. Dolazila je pred ogradu iz tjedna u tjedan na dane kada smo izvodili pobačaje. Jedna mi se zaposlenica koja se često znala šaliti kako se „oporavlja od katolicizma“ požalila za vrijeme ručka. Planirala je toga dana
otići van na ručak, ali sada nije bilo šanse da napusti zgradu jer nije željela da je redovnica vidi. Jednostavna prisutnost i molitva te redovnice smetala je većini nas – katolicima, bivšim katolicima, protestantima i nevjernicima – kao da je ona na neki način predstavljala našu savjest. Sestra je bila niska, živahna i puna radosti. Imala je osmijeh koji zrači, ali smo tijekom više mjeseci svjedočili tome da je pobačaji duboko i osobno žaloste. Koliko još ljudi plače pred mojom klinikom zbog onoga što u njoj radim?, pitala sam se. Pitanje mi se nije svidjelo.

S vremenom smo počeli zadirkivati jedni druge da sestra Marie Bernadette ima „moć“ jer smo shvatili da svi izbjegavamo izlaziti dok je ona tamo. Bilo mi je pomalo jezivo kako nje zina prisutnost kao da prožima čitavu kliniku svaki put kada se pojavi kod ograde.

Njezina bi me jednostavna prisutnost uvijek podsjetila na ispovijed.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Neplanirano“. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

Više o Abby Johnson možete pročitati OVDJE, a o svjetskom bestseleru “Neplanirano” OVDJE.

Bitno.net

Ovaj članak Izvadak iz hit knjige ‘Neplanirano’ u kojem Abby Johnson piše o časnoj sestri koja joj nije dala mira se prvo pojavio na Bitno.net.

Blažena Djevica Marija od Krunice (ili Gospa od Ružarija) blagdan je nastao kao spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sv. Pio V.

Foto: Wikimedia/Plautilla Nelli

Blagdan ima povijesnu pozadinu. U 16. stoljeću Europa se našla pred velikom opasnošću od turske vojske koja je osvajala nove krajeve i prijetila cijeloj Europi. U nizu različitih poticaja na otpor papa Pio V. pozvao je godine 1569. kršćanski svijet i na molitvu svete krunice. Dana 7. listopada 1571. došlo je do odlučne pomorske bitke kod Lepanta (u Korintskom zaljevu, u Grčkoj) u kojoj je ujedinjena španjolska, venecijska i papinska flota, pod zapovjedništvom Don Juana d´Austria, pobijedila tursku silu. Na uspomenu velike pobjede papa dan 7. listopada proglašava blagdanom “Gospe od Pobjede”. Godine 1573. spomendan mijenja ime u “Blagdan svete Krunice”, odnosno “blagdan Kraljice od Krunice”. U krajevima gdje se krunica zove ružarij i blagdan nosi ime “Gospe od Svetog Ružarija” ili slično.

Povijest krunice

Početkom 12. stoljeća na Zapadu širila se praksa recitiranja molitve “Zdravo Marijo”. Od te molitve bio je poznat i recitiran samo njezin prvi dio anđeoski pozdrav i Elizabetin blagoslov. Tek pred kraj 15. stoljeća, kada se raširio običaj moljenja “Sveta Marijo”, bilo je pridodano izgovaranje imena Isus, i završni Amen.

Njemački kartuzijanac Henrik Kalkar (1328. – 1408.) podijelio je 150 Zdravo Marija na 15 desetki između kojih je umetnuo molitvu Oče naš. Nekako u isto vrijeme nastaje legenda o nastanku krunice od strane svetog Dominika, utemeljitelja Reda dominikanaca, koju je osobito širio njegov subrat Alan de la Roche.

Prvi dokument koji potvrđuje postojanje ili pokušaj da se ujedini molitva ponavljanja Zdravo Marija s meditacijama otajstava uzetih iz Biblije dolazi iz 15. stoljeća. Između godine 1410. i 1439., kartuzijanac iz Kölna, Dominik Pruski, predlaže jednu novu formu prema kojoj je moljenje Zdravo Marija svedeno na 50 puta, ali je svakoj molitvi Zdravo Marijo pridodano određeni odlomak Evanđelja. Ti odlomci bili su raspodijeljeni tako, da ih je 14 razmatralo Isusov život prije početka javnog djelovanja; 6 njegovo javno djelovanje; 24 njegovu muku i smrt; te ostalih 6 Isusovo uskrsnuće , slavu i krunjenje Marijino. Ovakav način razmatranja otajstava spasenja dovest će i do podjele na tri velika otajstva: radosno, žalosno i slavno. Osobito u 15. stoljeću ova će vrsta molitve doživjeti svoj veliki procvat.

Nakon što se ova pobožnost jako raširila među vjernicima osjetila se potreba da se još oblikuje u smislu pojednostavljivanja. Godine 1521. dominikanac Alberto da Castello sveo je ova otajstva na svega 15, na način da ih je formulirao tako da bi se oni razmatrali u obliku kratkog teksta ili bi se jednostavno ponavljali kratki zazivi iza svakog moljenja prvog dijela Zdravo Marijo. Mnoga marijanska bratstva širom tadašnje Europe rado su prihvatila ovu pobožnost. U povodu dvadeset i pete obljetnice svojeg pontifikata 2002. g. papa Ivan Pavao II. uveo je četvrto otajstvo pod nazivom otajstvo svjetla.

Vidi Obećanja koja je Blažena Djevica Marija dala sv. Dominiku i Bl. Alanu.

Bitno.net

Ovaj članak Blažena Djevica Marija od Krunice se prvo pojavio na Bitno.net.

Krunica nas uranja u otajstvo Isusa Krista, jedinoga Spasitelja. Zato je ona moćna molitva za vlastito obraćenje i za obraćenje drugih.

Foto: Flickr.com/Catholic Church England and Wales

U mjesecu listopadu molimo i razmišljamo o velikim Božjim djelima. U djelo je Božje posebnim darovima Duha Svetoga najviše bila uronjena Blažena Djevica Marija.

Čovjek, ako se služi ispravno svojom slobodom, svojim razumom i savješću, usmjeren je prema Bogu. Mogli bismo kazati da u svom unutarnjem životu ima ugrađene antene za hvatanje božanskih valova transcendencije, a to znači poticaje Božjih milosti za susret s Bogom.

Zato je čovjek molitveno biće, a kada to nije, onda je njegov unutarnji svijet poremećen ili zamračen.

Molitva ima višestruke načine, izraze i oblike. Vjernici obično mole usmene molitve koje su u obitelji i u Crkvi naučili moliti, i od djetinjstva ih nose u svom pamćenju i u svom srcu. Zato svaki vjernik još od ranoga djetinjstva zna moliti Očenaš, Zdravo Marijo, Anđele čuvaru mili, pokajanje za svoje prijestupe. Usmene molitve imamo u molitvenicima i kad ih sabrano molimo, svjesno ulazimo u sinovski odnos s Bogom.

Postoji molitva razmatranja i kontemplacije. Te se molitve sastoje više u poniranju duha u Božje tajne, nego u izgovaranju usmenih molitava. Kontemplacija je poseban dar kada Bog obuhvaća cijelo biće i daje osjetiti svoju blizinu, prisutnost i ljubav.

A što je onda molitva krunice? Krunica je mo­litva koja je tijekom stoljeća urasla u srca vjernika. Krunica je uglavnom usmena molitva, ali može molitelja uvesti i u molitvu razmatranja, pa čak i kontemplacije. Sastavljena od biblijskih molitava Očenaša i Zdravo Marije, predočuje nam otajstva utjelovljenja Riječi, muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća Sina Božjega te proslave Marijine. Uvod u krunicu je ispovijest vjere, Vjerovanje apo­stolsko. Time smo uvedeni u bitni sadržaj vjere kako bi u svjetlu te vjere naš duh razmatrao djela Božja, osobito djelo našega spasenja.

Nastojimo se uživjeti u molitveno raspoloženje Blažene Djevice Marije koja u kući Elizabetinoj pjeva svoju zahvalnicu: “Veliča duša moja Gos­podina … što pogleda na neznatnost službenice svoje: jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime Njegovo.” (Lk 1, 46.48-49).

Molitva, dakle, nije samo vapaj u nevolji i grješnosti, nego je i zahvaljivanje, radost i ljubav.

Kazali smo da nas krunica uvodi u razmatranje Božjega djela spasenja. To djelo mora u nama izazivati zahvaljivanje i kajanje, jer smo svi sukrivci Isusove muke i smrti na križu. O tome razmatra­mo moleći žalosna otajstva krunice. U radosnim otajstvima radujemo se što je Bog tako ljubio svijet da je poslao svoga Vječnoga Sina da nas spasi od grijeha i smrti za vječni život. (Usp. Iv 3,16) U slavnim otajstvima razmišljamo o proslavi Isusa Krista uskrsnućem i uzašašćem na nebo, o proslavi Blažene Djevice Marije, ali razmišljamo i o nadi našega spasenja i našega ulaska u nebesko Kra­ljevstvo.

Molitvom krunice ulazimo u bit Božje ljubavi prema nama i činimo to u zajedništvu najsvetije moliteljice, Spasiteljeve i naše Majke! Zato se kru­nica moli sabrano. Ako s Marijom razmatramo Božja djela, milost nas može uvesti i u radosnu kontemplaciju. Moleći krunicu, izvršujemo i Marijino proročanstvo u njezinoj zahvalnici: “Od sada će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.” (Lk 1,48)

Krunica nas uranja u otajstvo Isusa Krista, jedinoga Spasitelja. Zato je ona moćna molitva za vlastito obraćenje i za obraćenje drugih.

Završavamo ovo razmišljanje, opet jednim su­vremenim svjedočanstvom. U Njemačkoj je, na doživotni zatvor zbog ubojstva i pljačke, osuđen jedan nasilnik.

U zatvoru mu se tijekom niza godina dogodilo čudo obraćenja. O tome je pod pseudonimom Dan Siluan napisao knjigu: “Bog iza rešetaka”, Zagreb, 2001. Već je naučio moliti, ali je osjetio da mu nedostaje krunica. Citiramo ga: “Jednoga sam dana zamolio župnika da mi nabavi krunicu . Sad se pojavila želja da u svoju molitvu uključim Majku Božju. Krunica mi se činila za to najpriklad­nijom. Molitva njoj (Majci Božjoj) trebala je zauzeti mjesto u mojoj svakodnevici. Nadao sam se time zadobiti njezinu pomoć i zagovor kod Boga. Danas mi je jasno da je to bio važan kamen međaš koji označava prijeđeni put moje vjere. (…) Majka Božja je tako postala tješiteljica i povjerljiva pratilica. Ona, koja je iskusila tako mnogo boli i očaja zbog svih nas, postala mi je majkom, molio sam joj se svakoga dana. Pod njezinu sam se zaštitu sklonio… Imao sam povjerenja u zagovor i zaštitu Nebeske Kraljice. I oni najteži trenuci postali su sada lakši. Osjećaj čvrste sigurnosti, zauvijek se ustalio u meni.” (Ibid. str. 60-61)

Krunicom se vežemo za Nebo i uranjamo u Izvor milosti. To je molitva učenih i neukih, a milost se daje poniznima.

“Evo, sad je vrijeme milosti, evo, sad je vrijeme spasa!” (2 Kor 6,2) Amen!

kardinal Franjo Kuharić, 17. listopada 2001.

Gornji tekst je ulomak iz knjige kardinala Franje Kuharića Božja remek-djela u izdanju Glasa Koncila. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte NA LINKU!

Ovaj članak Krunica – uranjanje u otajstva spasenja se prvo pojavio na Bitno.net.

Povjerenstvo za pastoral Roma Varaždinske biskupije organiziralo je proslavu spomendana romskih blaženika Ceferina Yimeneza Malle i Emilie u subotu 5. listopada

Obilježavanje spomendan ovih dvoje romskih blaženika je obogaćeno s dva popratna događaja. Najprije je u poslijepodnevnim satima apostolski administrator Varaždinske biskupije mons. Josip Mrzljak u romskom naselju Gornje i Donje Vratno (Strmec Podravski), na području Župe svetih Petra i Pavla apostola u Petrijancu, blagoslovio gradilište povodom izgradnje budućeg multifunkcionalnog pastoralno-misijskog centra “Sveti Ivan Krstitelj”, da bi nešto kasnije u kapeli Majke Božje Loretske u varaždinskoj katedrali bila upriličena foto izložba povodom četvrte godišnjice postojanja Povjerenstva za pastoral Roma Varaždinske biskupije.

U svom pozdravnom govoru na mjestu budućeg multifunkcionalnog centra u romskom naselju tajnica Povjerenstva za pastoral Roma, Kristina Čačić, kazala je kako uz brojne izazove s kojima se susreće ova romska zajednica, kao i većinsko stanovništvo u suživotu s njima, ne prestaje iskrena volja samih stanovnika ove zajednice da se organizira, provodi i na kraju i svakodnevno živi život dostojan svih humanih dostignuća 21. stoljeća uz napomenu da se stanovnike ove zajednice doživljava kao ravnopravne članove društva.

– Ako se vitalnost i snaga neke zajednice može iščitati iz njezine mladosti, tada možemo naočigled zaključiti kako sva ova mladost u ovoj romskoj zajednici predstavlja dugotrajnu životnost ovoga mjesta. S ponosom ističem kao vjeroučiteljica mnogobrojne djece iz ovoga naselja u Osnovnoj školi Petrijanec kako je ovaj događaj za mene veliki trenutak te najkonkretniji iskaz djelotvorne ljubavi mjesne Crkve za ovu zajednicu. Naši dobrotvori iz Suverenog malteškog reda koji nas i kao temeljni inicijatori ovoga projekta u stopu strpljivo prate, dokaz su kako Katolička Crkva sa svim svojim kleričko-laičkim udruženjima diljem svijeta, ne poznaje nikakve granice podjela jer smo kao kršćani, Isusovi učenici, pozvani svjedočiti temeljnu ljubav koja u svakom potrebitom čovjeku prepoznaje svoga bližnjega – poručila je u svom obraćanju prisutnima Kristina Čačić.

Spomenimo i kako je u gradilište postavljena povelja o blagoslovu koju je pročitao preč. dr. Mario Kopjar predstojnik ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu, koji je napravio idejno rješenje nacrta ovoga centra. Blagoslovu gradilišta budućeg centra bili su prisutni mnogobrojni mještani romskog naselja, predstavnici lokalnih vlasti, kao i grofovi Georg Eltz Vukovarski i Franz Salm, ambasadori Suverenoga malteškoga viteškog reda, članovi biskupijskog Povjerenstva za pastoral Roma te Udruge Sveti Ivan Krstitelj, uz čiju se potporu i gradi ovaj centar u romskom naselju.

Vrhunac proslave romskih blaženika Ceferina Yimeneza Malle i Emilie bilo je svečano euharistijsko slavlje koje je u katedrali predslavio biskup Josip Mrzljak, ujedno predsjednik Odbora Hrvatske biskupske konferencije za pastoral Roma.

U svojoj prigodnoj homiliji mons. Mrzljak je naglasio kako su sveci obični ljudi koji su shvatili što znači prihvatiti Boga i Riječ Božju kao svoj život. Riječ Božja mora biti živa jer Bog nam je pokazao kako bismo i mi trebali živjeti, istaknuo je biskuo je potom kazao ponešto o životu romskih blaženika koje Crkva posebno štuje i slavi. Kazao je biskup, između ostaloga, kako je blaženi Ceferin mučenički umro s krunicom u rukama, te dodao kako je listopad, u koji smo nedavno zakoračili, mjesec molitve svete krunice Blaženoj Djevici Mariji.

– Molitva krunice može nam pokazati kako i u nepismenom čovjeku može rasti i učvršćivati se vjera. U tri godine Španjolskog građanskog rata ubijeno je više od šest tisuća svećenika, među kojima je bilo biskupa, fratara, časnih sestara, ali i mnogo praktičnih vjernika. Među njima je bio i Ceferino koji je branio mladog svećenika kojeg su na ulici maltretirali vojnici. U zatvoru je progonjen radi krunice koju su mu pronašli u torbi. Kroz petnaest dana zatvora trajno je molio krunicu, a dok je umirao s krunicom u rukama izgovarao je riječi “Živio Krist Kralj”. Romski mučenici Ceferin Yimenez Malla i Emilija sigurno nam mogu biti uzor u jednostavnoj, ali čvrstoj vjeri. Želimo zato moliti da nam budu primjer i uzor te da i nas pomažu svojim zagovorom u čvrstoći naše vjere i svagdanjeg kršćanskog života. Posebno molimo i da se pripadnici romske zajednice u našoj biskupiji osjećaju kao dio naše zajednice. Isus nije osnovao zajednicu koja bi se razlikovala po boji kože ili nacionalnosti, već je Božji narod onaj koji prihvaća Krista i Božju riječ u svom životu. Crkva je zajednica svih vjernika na zemlji. Zato želimo i da se pripadnici romskog naroda osjećaju kao dio naše zajednice. Spominjući se romskih blaženika možemo vidjeti kako i oni mogu biti dio Crkve, ove na zemlji, ali i one nebeske – rekao je biskup Mrzljak.

Dodajmo kako je pjevanje na svetoj misi predvodio Zbor Župe Pohoda Blažene Djevice Marije Macinec, dok se na kraju misnog slavlja uime romske zajednice svima obratila tajnica Povjerenstva Kristina Čačić koja je zahvalila biskupu Mrzljaku na iskazanoj i zauzetoj očinskoj ljubavi koju je posvjedočio u mnogo navrata na raznim pastoralnim susretima s Romima.

Varaždinska Biskupija | Bitno.net

Ovaj članak Odlična vijest iz Varaždinske biskupije: u romskom naselju blagoslovljen budući pastoralni centar se prvo pojavio na Bitno.net.

Kako su izvijestili mediji, u kraćem susretu Benedikt XVI. je podsjetio kardinale na važnost vjernosti papi. Potom je blagoslovio 13 kardinala

Vatikanski mediji objavili su video i fotografije sa susreta 13 novih kardinala i papa Franje s papom emeritusom Benediktom XVI.

Podsjetimo, papa Franjo je u subotu 5. listopada popodne, u bazilici sv. Petra, tijekom svog šestog javnog konzistorija trinaestorici novih kardinala podijelio kardinalski šešir.

Nakon konzistorija, Papa i novi kardinali uputuli su se u samostan Mater Ecclesiae gdje Benedikt XVI. boravi nakon odreknuća od službe.

Pogledajte video.

Kako su izvijestili mediji, u kraćem susretu Benedikt XVI. je podsjetio kardinale na važnost vjernosti papi. Potom je blagoslovio 13 kardinala.

U Kardinalski zbor su uvršteni predsjednik Papinskog vijeća za međureligijski dijalog mons. Miguel Angel Ayuso Guixot, MCCJ, arhivar i knjižničar Svete Rimske Crkve mons. José Tolentino Medonça, nadbiskup Jakarte mons. Ignacije Suharyo Hardjoatmodjo, nadbiskup San Cristóbal de la Habane mons. Juan de la Caridad García Rodríguez, nadbiskup Kinshase mons. Fridolin Ambongo Besungu, OFM Cap., nadbiskup Luksemburga mons. Jean-Claude Höllerich, SJ, biskup Huehuetenamga mons. Alvaro L. Ramazzini Imeri, nadbiskup Bologne mons. Matteo Zuppi, nadbiskup Rabata mons. Cristóbal López Romero, SDB i podtajnik Odjela za migrante – Dikasterija za služenje cjelovitom ljudskom razvoju preč. o. Michael Czerny, SJ.

Pogledajte galeriju fotografija sa susreta. Foto: Vatican media.

Bitno.net

Ovaj članak VIDEO, FOTO 13 novih kardinala i papa Franjo posjetili Benedikta XVI. se prvo pojavio na Bitno.net.

Zaklada biskup Josip Lang organizira Psihološko-duhovni seminar na temu: „U Bogu je mir, dušo moja“

Mjesto: Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva 31, Zagreb
Vrijeme: Subota, 26. 10. 2019. u 9.00 sati, a završava: 27. 10. u 13.00 s
Voditelj: p. Mijo Nikić sa suradnicima

Teme:
Odakle dolazim, zašto živim i kamo nakon smrti odlazim?
Veličina i bijeda čovjeka; obraćenje srca – uvjet za mir i radost duše
Upoznaj, prihvati zavoli i promijeni sebe – obrati se!
Kako pobijediti psihičke traume i prisilne misli te postići mir duše
Kako nadvladati stres i depresiju – kako pomažu vjera i medicina
Što nas čeka poslije smrti?: Božji sud, čistilište, pakao, raj?
Bog Otac – milosrdni sudac
Isus Krist – moj Spasitelj i Otkupitelj
Duh Sveti – moj Branitelj, Tješitelj i Iscjelitelj
Liječenje opraštanjem: Oprosti da oslobodiš u sebi sile ljubavi
Psihološko-duhovna meditacija: Susret s potisnutim emocijama i konfliktima
Ispit savjesti i mogućnost za ispovijed
Klanjanje pred Presvetim i molitve za iscjeljenje duševnih i tjelesnih rana

Prijave i informacije: Tel. 01-4803-043; Online: www.zbjl.hr

Bitno.net

Ovaj članak Psihološko-duhovni seminar pod vodstvom p. Mije Nikića: ‘U Bogu je mir, dušo moja’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Ako se predloženi zakon usvoji, francuski zdravstveni sustav pokrivat će troškove oplodnje za sve žene mlađe od 43 godine.

Foto: La Manif Pour Tous – Facebook

Stotine tisuća prosvjednika jučer se okupilo na prosvjedu u Parizu kako bi izrazilo svoje protivljenje najavljenom zakonu prema kojemu bi žene u homoseksualnom partnerstvu, kao i one koje žive same, dobile pravo na medicinski potpomognutu oplodnju uz pomoć sperme anonimnog donatora.

Protivnici predloženog zakona tvrde da djeca trebaju očinsku figuru te da će bez nje obiteljska struktura biti narušena. Također, izrazili su strah da će nakon ovog zakona uslijediti legalizacija surogatstva, kako za parove koje čine dvije žene tako i za one koje čine dva muškarca.

Glavni organizator prosvjeda, La Manif Pour Tous, na svojem je Twitter profilu objavio kako se na ulicama glavnog francuskog grada okupilo 600 tisuća ljudi, dok pojedini mediji tvrde kako je okupljenih bilo oko 100 tisuća.

Retour sur cette incroyable mobilisation #MarchonsEnfants. Merci aux 600.000 manifestants venus de toute la France pour défendre l’enfant et sa filiation contre la #PMAsansPère et la #GPA. #6octobre

Le combat ne fait que commencer ! pic.twitter.com/CsCQYCEC6h

— La Manif Pour Tous ن (@LaManifPourTous) October 6, 2019

Prosvjednici su držali znakove na kojima je pisalo “Tko je moj otac?”, te znakove s nacrtanom trudnicom i natpisom, “Iznajmljuje se – uskoro u Francuskoj?”.

Donji dom francuskog parlamenta već je prošlog mjeseca odobrio zakon, učinivši ga tako prvom većom društvenom reformom od kada je 2013. Francuska legalizirala tzv. homoseksualne brakove.

Inače, riječ je o zakonu koji je predsjednik Macron najavio još 2017. godine tijekom svoje izborne kampanje, pa ga se promatra i kao ispunjenje predizbornog obećanja.

Više europskih zemalja već je legaliziralo usluge umjetne oplodnje za lezbijske parove, a među njima su, između ostalih, Velika Britanija, Nizozemska, Danska, Belgija, Španjolska i Irska.

Ako se predloženi zakon usvoji, francuski zdravstveni sustav pokrivat će troškove oplodnje za sve žene mlađe od 43 godine.

Ivo Džeba | Bitno.net

Ovaj članak Stotine tisuća Francuza prosvjedovalo protiv zakona o umjetnoj oplodnji za lezbijske parove se prvo pojavio na Bitno.net.

Majke svojom molitvom od Boga traže da mijenja njihove obitelji kako bi one bile velikodušne u reagiranju na potrebe Crkve

Foto: Flickr.com

U gradu Rochesteru, koji se nalazi u američkoj saveznoj državi New York, nedavno je osnovana molitvena grupa katoličkih majki koje se mole za duhovna zvanja u svojim obiteljima. “Molimo se za našu djecu i njihova zvanja, kako bi ona čula Božji poziv i shvatila što ih On želi upitati”, izjavila je za CNA Janene Loughran, jedna od organizatorica molitvene grupe Lu Majke.

Majke su na ovu ideju došle prošloga lipnja kada su bile na obiteljskom pikniku sa sjemeništarcima. Tom prilikom je im je otac Peter Van Loeshout govorio o “Majkama Lu” iz Italije, odnosno od majkama koje se od kraja 19. stoljeća redovito okupljaju u malom selu kako bi se molile za duhovna zvanja. U sljedećih 65 godina su izmolile više od 300 svećenika, redovnika i redovnica. “Svugdje se osjeća manjak zvanja. Naša biskupija nije izuzetak. Što možemo učiniti? Nije važno što može učiniti osoba koja je odgovorna za zvanja ili naša biskupije… Zvanja dolaze iz naših obitelji”, objašnjava gospođa Loughran.

Majke iz Rochestera se jednom mjesečno sakupljaju na zajedničkoj molitvi, a svaka od njih se obvezala da će se jednom tjedno samostalno moliti ispred Presvetog oltarskog sakramenta. Svake prve nedjelje sudjeluju na svetoj misi koja se služi za buduća duhovna zvanja.

U osnivanju grupe je sudjelovala i Shauna Walczak, majka koja sljedeće godine očekuje svoje peto dijete. Ona je posvjedočila kako su Lu Majke prekrasna molitvena zajednica u kojoj “molimo Boga i Blaženu Djevicu Mariju za sveti dom u kojem će naša djeca slobodno odlučivatu o svojim zvanjima”.

Prvo okupljanje grupe je održano u srpnju, a u sljedećih tri mjeseca broj članova je porastao na čak 40. Pojedine članice su majke male djece, dok druge majke imaju djecu u srednjim školama i fakultetima. “Ne očekujemo da ćemo vidjeti rezultate već sljedeće godine. Ovo je nešto što traži vrijeme, strpljenje i povjerenje”, objašnjava Loughran.

Majke tvrde kako ovom molitvenom inicijativom ne žele umanjiti vrijednost sakramenta braka. “Mi znamo da je Bog već odredio njihova zvanja, pa im svojim molitvama samo želimo pomoći u prepoznavanju tih zvanja”, objašnjava gospođa Walzack.

Janene Loughran, inače majka šestero djece, kaže kako pokušava stvoriti obiteljsko okruženje u kojem njezina djeca mogu ozbiljno promišljati o duhovnom pozivu. “Mi o tome normalno razgovaramo jer smo okruženi brojnim prijateljima i rođacima koji su svećenici, tako da je to prirodan dio našeg života”, kaže.

Gospođa Walczak sa svojom djecom često razgovara o životima svetaca te o tome kako različiti vjerski redovi služe Crkvi. Svoju djecu potiče na različita djela milosrđa, kao što je obilazak bolesnih, molitva za mrtve i doniranje hrane. U njezinoj obitelji se razgovara o važnosti otvorenosti srca za Božju volju te se često na večeru pozivaju svećenici kako bi njihova djeca pobliže upoznala one koji su čitav svoj život posvetili Kristu.

Otac Van Lieshout kaže kako ga molitvena grupa ohrabruje i izgrađuje kao svećenika. “Sviđa mi se što ova inicijativa predstavlja mnogo više od obične molitve za zvanja. Nadamo se da se svi vjernici katolici mole da Krist svojoj Crkvi daruje veći broj svećeničkih i redovničkih zvanja”, tvrdi svećenik. Dodao je kako ove žene svojom molitvom od Boga traže da mijenja njihove obitelji kako bi one bile velikodušne u reagiranju na potrebe Crkve.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net

Ovaj članak Odličan način na koji su američke majke odgovorile na krizu duhovnih zvanja u Crkvi se prvo pojavio na Bitno.net.

S osamnaest godina upoznao je hendikepirane, ljude koje je društvo posve odbacilo i od kojih svi odvraćaju pogled. Taj ga je susret potresao u nutrini do te mjere da je započeo put koji će ga dovesti do novoga života…

Foto: čitajknjigu.hr

Majka ga je napustila kada je imao tri godine, a u dobi od pet godina vlastiti ga je otac premlatio toliko da je naredne dvije i pol godine proveo u bolnici.

Djetinjstvo Tima Guénarda bilo je slijed boravka u raznim institucijama i udomiteljskim obiteljima, prepuno nasilja, bijesa i mržnje. U dobi od dvanaest godina počeo je živjeti na ulicama Pariza vodeći svakodnevnu borbu s glađu, hladnoćom i izopačenim ljudima. Počeo je krasti i prostituirati se i u tomu je svijetu otkrio pokvarenost “uglednih” krugova kao i pomaganje i istinsko prijateljstvo među onima koji žive na rubu društva.

Počeo se baviti boksom i postao je šampion stekavši brojna priznanja – bez teškoća je nizao pobjedu za pobjedom jer je u svakomu protivniku vidio lice svojega oca…

Tada je s osamnaest godina upoznao hendikepirane, ljude koje je društvo posve odbacilo i od kojih svi odvraćaju pogled. Taj ga je susret potresao u nutrini do te mjere da je započeo put koji će ga dovesti do novoga života…

Knjigu o njegovom životu i obraćenju objavio je u Hrvatskoj splitski Verbum.

Pogledajte video koji govori o čovjeku koji je bio “jači od mržnje…”.

Bitno.net

Ovaj članak VIDEO Mama ga je ostavila, bavio se prostitucijom, bio državni prvak u boksu, a onda je upoznao Krista se prvo pojavio na Bitno.net.

Poznajemo li moć ovih majčinskih suza? One zovu natrag, one upozoravaju, one krijepe i liječe, one su znak i šansa, one izravno pogađaju Božje srce i dar su onima koji znaju da su njezina djeca. Sâm često molim i htio bih i ovako i druge naučiti da mole prelijepu „Krunicu suza“

Foto: Latente/Flickr

Svaki malo upućeniji katolik upoznat je s povijesnom pozadinom nastanka marijanskog blagdana „Kraljice svete krunice“ koji slavimo danas.

Za one koji nisu, kratki podsjetnik: upravo je toga dana daleke 1571. godine malobrojna i slabašna katolička mornarica kod grčkog grada Lepanta pobijedila daleko brojniju i snažniju tursku mornaricu. Povjesničari kažu kako je to bila najkrvavija pomorska bitka, u kojoj je sudjelovalo oko pet stotina brodova i galija, te oko 140 tisuća ljudi, što vojnika što drugih u posadi, od kojih je oko 30 tisuća izgubilo život.

Zanimljivo je što se navodi da je u ovoj slavnoj bitci sudjelovalo i oko 10 tisuća Hrvata. „Svetu ligu“ kršćanskih boraca pozvao je papa Pio V., a sve ih je stavio pod zaštitu Blažene Djevice Marije, određujući da cijeli katolički svijet tih dana ustrajno i s povjerenjem moli krunicu za spas ne samo ove flote, već i cijelog katoličkog svijeta i baštine, ugrožene opasnošću pred turskim prodorima i zatiranjima.

Don Juan Austrijski, zapovjednik katoličke flote, inače mlađi brat španjolskog kralja Filipa II., cijelo je vrijeme ovog presudnog događanja na palubi svojeg broda držao sliku Majke Božje, svjestan da ih samo Božja čudesna intervencija može spasiti od velikog zla. I Gospa je učinila svoje, molitva krunice nebrojenih vjernika izvojevala je pobjedu. Od tada se na ovaj dan zahvaljujemo „Kraljici svete krunice“ a cijeli je mjesec listopad zazivamo da nama danas pomogne u mnogim duhovnim bitkama i svekolikim potrebama kojima smo pritiješnjeni u sukobima sa silama koje nas vitlaju morima života. A Majka nam spremno baca krunicu kao pojas za spašavanje, da ne potonemo u samo-ljudskim nastojanjima održavanja sebe i bližnjih na površini. Vuče nas tim „pojasom“ natrag na brod koji je slika Crkve njezina Sina. Potom ta krunica postaje „pupčana vrpca“ između majke i njezine djece, kojom nam donosi hranu i kisik, dok smo prekriveni posteljicom sakramenata i dok plivamo u najsigurnijoj plodnoj vodi Pisma. Kad se, konačno, odlučimo biti sasvim Isusovi po Mariji, pupčana vrpca postaje lanac-okovi koji nas oslobađaju za pravu slobodu, a svako zrno krunice postaje jedno sjeme koje zakopavamo u zemlju naših duša i duša naših bližnjih kao i cijeloga svijeta, da od tog sjemena izrastu dobri plodovi, suprotnost onog ploda onog stabla iz Edena. Iz Eva u Ave, Ave Maria.

Kad molim krunicu Marijinim srcem, kad očima Marije gledam Isusa, On u meni postaje tijelom, više nije samo Riječ. U toj su krunici prisutna sva otajstva i mojeg života. Krunica je Marijina škola razumijevanja svega što mi se događa. Bog mi, po Mariji, pokazuje kako su i sva moja trpljenja sveta, ako u njih pozovem Isusa. Isusov život polako postaje i moj, dok ustrajno i vjerno razmatram krunicu naše Gospe. U njoj učim kako što manje kontrolirati, razumjeti, znati, htjeti… Da budem kao dijete, da prihvaćam sve. Da rastem tako što ću postajati manji. Da budem radikalno Isusov, po Mariji – da postajem kao nerođeno djetešce u njezinoj utrobi, potpuno i u svemu dokraja ovisan o njoj. U Blaženoj Djevici Mariji rastao je Isus, sto posto Bog i sto posto čovjek. Samo Duh Sveti može spojiti sve protivnosti!

Krunica je oruđe Duha Svetoga, zato ju svijet ne može prihvatiti. Sv. Ljudevit Grignon je napisao kako je „Marija Božji raj“. Ako sam u Mariji, i ja sam već sada stanovnik neba. A nebo je Isus! On je bio trideset godina poslušan svojoj majci. Marija je bila prva „karizmatkinja“ – prva je primila „krštenje u Duhu“ i imala je sve postojeće karizme. Bog je u svojoj mudrosti sakrio te karizme, kako se Marijin život ne bi razlikovao od drugih, kako ju ljudi ne bi učinili boginjom. Ako je moje srce Marijino, onda je potpuno Božje. Ona je „Bezgrešna“ što zapravo znači potpuno slobodna i potpuno sretna. Mi nismo sretni, jer nismo sveti. Krunica veže moje srce da ponovno ne odluta na zatrovane teritorije laži i smrti. Krunicom Gospa („jaka kao vojska“ – Pjesma nad pjesmama) udara po demonu koji želi rastepsti krunicu i tako i mene rastepsti, podijeliti iznutra, da se izgubim… Krunica je predivan dar neba nama zemljanima. Ako ju ispravno shvatimo i ako naš život slijedi našu molitvu.

U ovom bih se listopadskom razmišljanju zadržao i koncentrirao na jednoj snažnoj ekspresiji Gospine ljubavi prema ljudima, na njezinim majčinskim suzama.

Strašno je gledati mamu kako plače. Ne možemo ni zamisliti žalost i bol naše Nebeske majke. Toliki potresi u društvima i u Crkvi… Od abortusa, pedofilije, bluda, nasilja, krvoprolića, bratoubojstva, mržnje; preko rastava brakova, mladih uništenih drogom i kockom i alkoholom, samoubojstava, psihičkih satrvenosti, emocionalnih slomova, neizlječivih bolesti; do proklinjanja, praznovjerja, kultova i okultnoga, magije, iskorištavanja, nepravdi, silovanja, djece-vojnika, „trans-rodne djece“, surogat-majki, itd. Popis užasa onoga što je demon učinio čovjeku koji prihvaća njegove laži i metode je beskrajan. Gospa plače mistično i nevidljivo, ali i stvarno i vidljivo, u tolikim slikama i kipovima diljem svijeta. Ja mislim da je plakala i 7. listopada 1571., podjednako zbog katolika i muslimana. I zbog njihovih ratova i zbog njihove smrti. Marija plače naravno jer je silno rastužena onime što se događa u svijetu i u nama.

Čini se kako je „otajstvo zla“ (sv. Pavao) doseglo svoj vrhunac, iako je oduvijek u ovoj ili onoj mjeri obuhvaćalo srca ljudi i sudbine naroda. Međutim, u prošlosti se skrivalo, zlo je bilo podmuklije u svojem kamufliranju, a danas je potpuno otvoreno, do te mjere da se u nekim zemljama „Crkva Sotone“ proglašava religijom, reklamira i prihvaća bez problema. Marija plače jer „mnoge duše odlaze u pakao“ kako je rekla svetim pastirčićima u Fátimi 1917. godine. Plače jer Isus sve manje i danas ima „gdje glavu osloniti“ kako nam se u Evanđelju sam potužio. Marija plače kao majka, jer su njezina djeca kao udovi Otajstvena tijela njezina Sina (Crkve) rastrgana svađama, nadmudrivanjima, optužbama, spletkama, egoizmom, neposluhom, nemarom, svetogrđima, elitizmom, osudom, nemilosrđem, svjetovnjaštvom, nehajima, nezainteresiranošću za Božje, otpadništvom i sablaznima… Postoje i suze radosnice, kojima također Marija suzi, kad god se vratimo na put obraćenja, posvećenja, pokore i ljubavi prema Bogu i bližnjima. Poznajemo li moć ovih majčinskih suza? One zovu natrag, one upozoravaju, one krijepe i liječe, one su znak i šansa, one izravno pogađaju Božje srce i dar su onima koji znaju da su njezina djeca.

Već godinama znam za objave u brazilskom Campinasu, mjestu gdje se Djevica Marija predstavila kao „Gospa od Suza“. Sâm često molim i htio bih i ovako i druge naučiti da mole prelijepu „Krunicu suza“ koju je tada, u vrijeme prije Drugog svjetskog rata, u vrijeme ukazanja Milosrdnog Isusa sv. Faustini na drugom kraju svijeta, Gospa darovala ljudima kao moćno sredstvo milosti. Mi ju rado molimo i promičemo unutar našeg apostolata za život, jer mnogo odgovara svima koji nose rane pobačaja, koji dijele tu bol s Gospom, koji se zalažu za najmanje.

Sjećam se kako smo prije nekoliko godina imali molitvenu akciju u našem „Betlehemu“. Podijelili smo tisuću ovih krunica onima koji su se zavjetovali izmoliti ju jednom tjedno, na nakanu obraćenja ginekologa koji vrše abortuse. Siguran sam da su stotine i stotine ovih vapaja došle do neba; jer sam godinu kasnije čuo za prve liječnike s čvrstim „prizivom savjesti“. Vjerujem da Bog radi svoje, kad mi radimo svoje. Naše je moliti, a njegovo je odgovarati na molitvu. U vjeri primamo plodove te molitve. Štoviše, zahvaljujući ovom ukazanju i ovoj krunici nastala je i jedna nova molitvena inicijativa u nas: „Marijina Misija Milosrđa“, u kojoj mir i milosrđe, radost i oprost dobivaju roditelji pobačenih mališana, tražeći i nalazeći oproštenje od svoje djece koja više nisu ovdje. Gospine svete suze i u ovoj materiji bivaju kao melem na te bolne rane. Čitajući opis ukazanja i poruke, primijetimo kako je Gospa došla radi – molitve za majku i djecu… Ona zna, ona je sve te boli prošla sama, ona je majka koja dijeli Isusovu patnju, ali i patnje sve Božje ljubljene djece, kako rođene tako i nerođene. I ona može posredovati oproštenje i milosrđe svima koji s tom brigom i čežnjom dolaze k „Plodu njezine utrobe“.

Inače, neki od svetih i mističnih duša koje sam imao čast i radost upoznati čak smatraju da će upravo po Gospinim suzama doći onaj „trijumf Srca Marijina“ najavljen u fátimskim porukama… Uz uobičajenu, tzv. Gospinu krunicu postoje mnoge tzv. „male krunice“ koje ne žele „izbaciti“ krunicu već koje postoje i koje su nam došle nadahnućem ili kroz neka ukazanja zato da bismo bili obogaćeni, da nas ohrabre za još molitve, da nam budu pomoć i utjeha i putokaz u nekim specifičnim situacijama (npr. Krunica sv. Ane, za one koji žele djecu; Krunica Kristovih rana, za one koji su sami ranjeni kroz život; Krunica Božjeg milosrđa, za sve one nakane koje nam je prenijela sv. Faustina…). Osim toga, ove su krunice kraće i zato odgovaraju onima koji imaju manje vremena, a više obaveza. Nijedna molitva ne funkcionira automatski. To bi bilo jako loše, kad bismo tako molili. Mehanički, brzinski, površno, formalno, a očekivali velike rezultate. Ili, ako molimo a ustrajavamo u smrtnom grijehu. Također, sve su krunice dobre i lijepe molitve, ali nije ni dobro ni lijepo ako zanemarimo Sveto pismo, sakramente, osobnu molitvu srca, a molimo isključivo ovu vrstu molitve. Sjetimo se isto tako, kako je papa Ivan Pavao zaključio, da „molitva krunice bez razmatranja je kao tijelo bez duše“. Sve jasno!

Listopad je u katoličkoj tradiciji posvećen Mariji, „Božjem remek-djelu“ (sv. Ljudevit Grignon D. M.) Upućeni kažu, kako će „posljednja vremena“ biti vremena snažne objave „najvećih svetaca“ koji su u Bibliji nekako sakriveni Božjom mudrošću i providnošću, a to su Marija i Josip. Upravo je sv. Josipa nedavno papa Franjo uvrstio u euharistijske molitve, sjetit ćemo se. Nedavno se i sv. Josip ukazao (u Brazilu) i ponudio čašćenje i zaštitu svojeg Prečistog Srca, između ostaloga, kao odgovor na strahovite bludnosti današnjeg vremena. Crkva je odobrila to štovanje, kako se čita. A najveća svetica, naša najdraža Gospa; kao što je bila put kojim nam je Isus došao prvi put, tako će biti put kojim će doći ponovno (sv. Ljudevit). Sigurno da ćemo uzeti u ruke i ovog listopada naše krunice i „jurišati na nebo“ sa svojim zahvalama, slavljenjem, potrebama i trpljenjima. Zamolit ćemo Gospu da nam dadne svoje Srce, da njime slušamo, ljubimo i obožavamo Isusa. Ali, neka nas prekrije i svojim svetim suzama. U nas imamo i svetište Gospe od Suza, u Pleternici, omiljeno mjesto molitve i susreta za mnoge Marijine sluge i ratnike, djecu i suradnike, iako ovo je svetište vezano uz jedan drugi događaj, uz suze s kipića Majke Božje iz talijanske Sirakuze. Vidjet ćemo u ovom izvještaju o ukazanju, kolika je moć ovih suza! A sve je počelo ovako:

Sestra Amalija

Službenica Božja, obdarena stigmama, časna sestra Amalija od Bičevanog Isusa (1901. – 1977. g.) pripadala je Družbi misionarki Raspetog Spasitelja, koju je 1927. g. u Brazilu utemeljio mons. Francisco de Campos Barreto, biskup Campinasa. U vrijeme ukazanja, rođak sestre Amalije bio je u velikoj nevolji, jer je njegova supruga bila ozbiljno bolesna, a nekoliko liječnika izjavilo mu je da nema lijeka koji bi ju mogao spasiti. Ne znajući što učiniti ili što je Bog očekivao od njega, došao je sestri Amaliji kao svojoj posljednjoj nadi. Briznuvši u plač, u svom jadu je upitao: “Što će biti s mojom djecom?” Sestra Amalija veoma je uzela k srcu nevolju svojeg rođaka i u pouzdanoj molitvi obratila se Božanskomu Spasitelju. Odjednom se sestra Amalija iznutra osjetila pozvanom otići k Isusu u svetohraništu. Otišla je u kapelu, gdje je, raširenih ruku, kleknula pred oltarom i rekla Isusu u Presvetome oltarskom sakramentu:

“Ako je nemoguće spasiti ženu T., onda sam spremna ponuditi svoj život za majku te obitelji. Što želiš da učinim?” Tada se Isus prvi put objavio sestri Amaliji i rekao: “Ako želiš zadobiti tu milost, zamoli me to u ime suza moje Majke.”

Sestra Amalija upita: “Kako da molim?” U odgovoru Isus ju je poučio da moli sljedeće zazive: “O Isuse, usliši nam molitve po suzama svoje Presvete Majke! O Isuse, pogledaj na suze one koja te najviše ljubila na zemlji i koja te s najvećim žarom ljubi na nebu!” Naposljetku je Isus dodao: “Kćeri moja, što god me ljudi budu molili po suzama moje Majke, udijelit ću im s ljubavlju. Kasnije će moja Majka predati to blago našoj voljenoj družbi – kao magnet milosrđa.” To se dogodilo 8. studenoga 1929. godine. Točno četiri mjeseca od tog datuma Isus je ispunio svoje obećanje sestri Amaliji.

 Ukazanje Gospe od Suza

Sestra Amalija je o onome što se dogodilo u samostanskoj kapeli kazivala:

“8. ožujka 1930. g. bila sam u kapeli klečeći podno oltara kad sam se iznenada osjetila uzdignuta u visine. Prilazila mi je Gospođa neizrecive ljepote. Bila je odjevena u ljubičastu haljinu, ogrnuta plavim plaštem i bijelim velom preko ramena, omotanim oko vrata. Lebdeći mi se približila s neopisivim osmijehom. U rukama je držala krunicu koju je sama nazvala kruna. Zrnca su sjala poput sunca, bijela poput snijega. Dajući mi tu krunicu, Gospa mi je rekla: ‘Ova kruna je krunica mojih suza, koju moj Sin želi povjeriti vašoj družbi u nasljeđe. Moj Sin vas je već naučio zazive. Po tim zazivima on me želi častiti na vrlo poseban način i stoga ću rado udijeliti sve milosti za koje se moli u čast mojih suza. Ova će krunica poslužiti za obraćenje mnogih grešnika, a osobito onih pod utjecajem Sotone. Zli duh će biti primoran sam priznati, koliku mu štetu nanosi ova krunica. Budi spremna na velike borbe! Družbi Raspetog Spasitelja darovana je posebna čast, a to je obraćenje mnogih članova sljedbâ u cvjetajuća stabla unutar Crkve. Po ovoj krunici Sotona će biti poražen i moć pakla uništena. Pripremite se za tu veliku bitku!’ Završivši razgovor, naša Blažena Majka je nestala.”

Otkrivenje Medalje Gospe od Suza i Vezanog Isusa

Osmog travnja 1930. g. Djevica Marija ponovno se ukazala sestri Amaliji i predala Medalju Gospe od Suza i Vezanog Isusa (vezanog tijekom njegove muke). Rekla je da ta ista medalja treba biti posvuda objavljena da bi moć Sotone u svijetu bila poražena. Gospa je dodala da će svi vjernici koji budu nosili tu čudesnu medalju s ljubavlju i predanošću, primiti nebrojene milosti. Po nalogu Majke Božje, prednja strana te nove medalje prikazuje Gospu od Suza kako predaje Krunicu Gospe od Suza sestri Amaliji okruženu natpisom: “O, Prežalosna Djevice, tvoje suze uništavaju pakleno carstvo!” Na stražnjoj strani milosne medalje prikazana je slika Vezanog Isusa („Ecce Homo“) uza sljedeći natpis uokolo: “Svojom božanskom blagošću, o Vezani Isuse, sačuvaj svijet od zabluda koje mu prijete!” Slika Gospe od Suza silno podsjeća na prvu sliku Milosrdnog Isusa (iz Vilniusa) – oboje imaju spušten pogled. Prema onima koji su slabi, nemoćni, poniženi, na dnu… Više se puta u porukama spominje „Milosrđe“ – kao i u samoj Krunici.

Misionarima Marijinih suza

Isus, s. Amaliji: “Kćeri moja, danas ću ti govoriti o suzama moje Majke. Dvadeset stoljeća čuvane su u mojem Božanskom Srcu da ti ih sada objavim. Tom objavom učinit ću te apostolom Gospinih suza i znam da si spremna dati svoj život za širenje te svete pobožnosti. Biti misionar suza moje Majke znači pružiti mi ogromnu utjehu! Tim suzama dao sam bezgraničnu vrijednost i s njima će, oni koji ih budu širili, imati milost otimanja duša od Zloga, čija će mržnja postaviti mnoge prepreke da te suze ne postanu poznate. Svijetu je potrebno milosrđe, a da biste ga primili, ne postoji dragocjeniji dar od suza moje Majke! Ako majčine suze mogu dotaknuti čak i srce buntovna sina, kako se ne bi moje Srce uznemirilo, kada toliko volim svoju Majku? Ovo veličanstveno blago, čuvano tijekom dvadeset stoljeća, sad je u rukama svih, na spasenje mnogih duša od paklenih kandža! Kada velikodušne duše izreknu: ‘O moj Isuse, po suzama tvoje Presvete Majke’, moje se Srce otvara i razlijeva na njih bujice mojeg milosrđa!” “Svatko tko odluči spoznati suze moje Majke, primit će na nebu posebnu radost i cijenit ću svaki sat proveden da bi ih se obznanilo drugima. Svim svećenicima koji budu širili moć Marijinih suza udijelit ću plodove vječnog života i činit će velika djela po mojoj ljubavi. Širenje ovog bogatstva suza moje Majke od velika je značenja za moje Srce, jer će mi dovesti milijune i milijune duša! Ja sam vaš Raspeti Isus, koji je u sve ruke položio tako sveto i moćno blago, za koje morate biti neumorni apostoli i trebate biti sposobni položiti i svoj život za njega. Blago onima koji propovijedaju o Marijinim suzama!”

Kruna Suza Naše Gospe

Krunica ili Kruna Suza Naše Gospe, kojom častimo suze, koje je naša Majke Marija u svojim trpljenjima obilno prolijevala, ima 49 malih, bijelih zrnaca, razdijeljenih sa 7 većih, na dijelove od po 7 zrna. Krunicu zaključuju 3 mala zrna i medaljica Gospe od Suza. U nas postoji nekoliko verzija prijevoda ove krunice. Ova je verzija usuglašena s Međunarodnim apostolatom Naše Gospe od Suza, provjerena od strane stručnjaka, te najbolje odgovara portugalskom izvorniku. Preporučujem da se ova verzija usvoji i širi.

Početna molitva:

Raspeti Isuse! Prostrti do Tvojih nogu prikazuje­mo Ti suze One koja je  žarkom ljubav­lju supatila s Tobom na Tvojem prebolnome križnom putu. Učini, o dobri Učitelju, da zahvaljujući pouci suza Tvoje Presvete Majke i dokraja vršeći Tvoju svetu volju na zemlji, postanemo dostojni slaviti Te svu vječnost na nebu. Amen.

 

Na središnja zrna:

O, Isuse, pogledaj na suze One koja Te najviše ljubila na zemlji

– i s najvećim Te žarom ljubi na nebu!

 

Na sedam zrna, u sedam nizova:

O, Isuse, usliši nam usrdne molbe

– po suzama svoje Presvete Majke!

 

Na tri zadnja zrna:

O, Isuse, pogledaj na suze One koja Te najviše ljubila na zemlji

– i s najvećim Te žarom ljubi na nebu!

 

Završna molitva:

O Marijo, Majko ljubavi, boli i milosrđa! Molimo Te, sjedini svoje molitve s našima, da Isus, Tvoj Božan­ski Sin, kojemu se obraćamo po Tvojim majčinskim suzama, usliši naše usrdne molbe te da nam zajedno s milostima za koje molimo, udijeli i krunu vječnoga života. Amen.

 

Zadnje molitve, ljubeći medaljicu:

Svojom božanskom blagošću, o Vezani Isuse, sačuvaj svijet od zabluda

koje mu prijete! O, Prežalosna Djevice, Tvoje suze uništavaju pakleno carstvo!

Govori Majka Marija

„Obećavam svima, koji će moliti ovu krunicu, da ću nad njima raskriliti svoj plašt u znak svoje posebne zaštite. Govorim ti ovo jer je želja moga Sina, da zbog zasluga mojih blagoslovljenih suza udijeli svijetu razne blagoslove. Kada čujem ove zazive, mnoge će blagodati sići na obitelji i čovječanstvo.“ Naša Gospa objasnila je boje svoje haljine pri ukazanju s. Amaliji: „Znaš li, zašto nosim PLAVI PLAŠT? Zato, da vas podsjetim na Nebo, kad se osjećate iscrpljeno zbog svojih poslova, kada nosite križeve svojih trpljenja. Moj vas plašt tada prisjeća na Nebo, da u vama probudi neopisivu radost i sreću Vječnosti, što će vam dati hrabrosti dušama i mir srcima, da biste se mogli boriti sve do kraja. Razumiješ li značenje LJUBIČASTE HALJINE? Objasnit ću ti, da se sjetiš toga kada gledaš sliku Suza. Ljubičasta simbolizira BOL. To je ona bol, koju je Isus osjećao dok su ga divljački tukli i pogrđivali mu tijelo. Gledajući Isusa, moje je majčinsko srce i duša također strašno patila. Objasnit ću ti, kćeri, i značenje BIJELOG VELA; on pokriva moju glavu i pada na prsa. Ova boja ukazuje na čistoću, a kako sam ja „bijeli ljiljan Presvetog Trojstva“, dostojalo se da ogrnem bjelinu. SLADAK OSMIJEH, koji vidiš na mojim usnama, ovdje je, da podsjeti na neizmjerne radosti, koje čovječanstvo može isprositi od ovog dragocjenog blaga, mojih suza! Rastumačit ću ti također, zašto se ukazujem SPUŠTENA POGLEDA. Nadahnuti su slikari prikazali moje oči uzdignute prema nebu, kao u jednoj pjesmi slave zbog mog Bezgrešnog Začeća. Zašto u ovom ukazanju, u kojemu upoznaješ snagu mojih blagoslovljenih suza, imam spušten pogled? To simbolizira moju sućut prema ljudima, jer dođoh s Neba da vas pratim u vašim trpljenjima! Moje oči uvijek gledaju vaše patnje i žalosti, kad god molite moga Sina, da vas usliši zbog suza koje sam prolila. Dakle, gledajući ovu moju sliku, uvijek primijeti i znaj, da vas promatram očima prepunim suosjećanja i nježnosti. Moje dijete, reći ću ti još nešto o krunici, koju držim u svojim rukama. Sama sam ju nazvala „Krunom suza“. Kada me gledaš ovakvu, sjeti se, da je ova krunica znak milosrđa, ljubavi i trpljenja. Ova Kruna suza znači, da vas vaša Majka ljubi! Iskoristi ovaj dar i povlasticu, razmatraj ovo s pouzdanjem i ljubavlju.“

Odobrenje Krunice Gospinih suza

Biskup Francisco Campos Barreto, biskup Campinasa, 15. svibnja 1934. g. je odobrio krunicu, medalju kao i pobožnost Suzama Majke Božje, a zatim ju je odobrila i Sveta Stolica. U Hrvatskoj se krunica širi dozvolom Duhovnog stola Zagrebačke nadbiskupije od 2. studenog 1934., br. 7352. Predlažem da ovu tako važnu krunicu dodamo svojim ostalim molitvama i kao dar našoj Gospi, a nema boljeg vremena od ovog listopada!

pater Marko Glogović | Bitno.net

Ovaj članak Pater Marko: O krunici kao školi razumijevanja svega što mi se događa i moći Ljubavi u Marijinim suzama se prvo pojavio na Bitno.net.

Prema jednom gotičkom natpisu u raki sv. Šimuna može se s velikom vjerojatnošću zaključiti da je svečevo tijelo iz Carigrada bilo preneseno u Zadar godine 1203.

Kad su Marija i Josip donijeli Isusa u hram, da izvrše sve što je nakon rođenja prvorođenca propisivao Mojsijev zakon, došao im je ususret časni starina, jedan od onih ljudi koji su bili puni Božjega duha a koje nazivahu i prorocima. Zvao se Šimun, a sv. Luka piše da je bio pravedan, bogobojazan te da su mu sve misli bile upravljene prema otkupljenju Izraela. Tom je svetom starcu Duh Sveti objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanoga Mesiju. Voden Duhom, došao je u hram baš kad su ondje bili Isusovi roditelji s malim Isusom na rukama.

Sav sretan, Šimun je uzeo u naručaj Božansko Djetešce te u njemu pozdravio onoga koji će donijeti spasenje svima narodima, koji će biti “svjetlo na prosvjetljenje naroda i na slavu Izraela”. Na žalost, sveti je starac predvidio da će on biti i znak osporavanja, onaj kome će se protiviti i koji će morati umrijeti, ali smrću što će biti otkupiteljska. Tužno proroštvo pogodit će i Isusovu Majku: “I tvoju će dušu probosti mač.” Čitav je taj susret majstorski opisao sv. Luka u glavi II., 22-35.

Starac je Šimun u toj svečanoj i izuzetnoj zgodi izrekao svoj himan: “Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru.. Ta je pjesma hvale duboko ušla u kršćansku svijest, a sve tamo od V. stoljeća moli se svaki dan u Povečerju. Egzeget Lagrange kaže da u Šimunovu himnu ima nešto od melankolije oproštajnoga zbogom.

Starac je Šimun blagoslovio Mariju i Josipa – a kako misli bibličar otac Vaccari – ne zato što bi bio svećenik, već što je zbog svoje starosti i svetosti bio poštivan od sviju. Njegov blagoslov u ljudskim je očima značio odlikovanje. Ljudi uvijek žele da ih blagoslovi sveta osoba.

Sveti starac Šimun veoma je vezan uz grad Zadar, kome je zaštitnik, a gdje se nalazi i njegova crkva i raka. Držeći se knjižice što ju je o zadarskom zaštitniku priredio Milivoj Bolobanić, navedimo nešto o njegovu kultu u gradu Zadru.

Povijest nam svjedoči da su istočno-rimski carevi, koji su stolovali u Carigradu, sve tamo od IV. stoljeća skupljali ne samo glasovita vrijedna umjetnička djela, već istim marom i relikvije svetaca kako bi na taj način mogli stati uz bok s prvim Rimom. Tako je i tijelo sv. Šimuna bilo iz Palestine preneseno u Carigrad. Istočno-rimski car Justin II. dao je god. 570. u Carigradu sagraditi crkvu za te časne relikvije. Jedan sačuvani dokument svjedoči da su god. 1200. Danijel i Antonije Novgorodski vidjeli u Carigradu Šimunov grob. To dokazuje da su relikvije sv. Šimuna do XIII. stoljeća bile još u Carigradu.

Prema jednom gotičkom natpisu u raki sv. Šimuna može se s velikom vjerojatnošću zaključiti da je svečevo tijelo iz Carigrada bilo preneseno u Zadar godine 1203. Sačuvana predaja govori da je za vrijeme križarskih vojni neki križar, po svoj prilici mletački plemić, vraćajući se lađom iz Sirije u svoj grad, nosio tijelo sv. Šimuna. U blizini Zadra zahvatila ga je velika oluja. Lađa je bila teško oštećena pa nije bilo moguće nastaviti put u Mletke. Putnik je morao ostati u Zadru. Dok se u gradu popravljala njegova lađa, on se razbolio i sklonio u svratište pustinjaka na dnu zadarske luke. Tu se danas nalazi župna crkva Sv. Ivana. Da pustinjaci ne bi saznali za Svečevo tijelo, on im je rekao da je to tijelo njegova pokojnoga brata koje sa sobom nosi kući. Do odlaska iz Zadra dade ga zakopati na obližnjem groblju. Međutim, njegovo se zdravstveno stanje pogoršalo. I kad je vidio da mu nema lijeka rekao je redovnicima da po njegovoj smrti pregledaju sve njegove dokumente pa će naći nešto veoma zanimljivo. I doista, oko vrata preminuloga nađoše bilješku o moćima sv. Šimuna koje bijaše sa sobom donio. Redovnici odmah u ranu zoru počeše otkopavati Svečevo tijelo. K tome, iste noći čudnovatim viđenjem bijahu upozorena tri gradska rektora, svaki napose, da se u spomenutom groblju otkopava tijelo velikoga sveca. Rano ujutro nađoše se sva trojica na licu mjesta pa jedan drugome priopćiše što su u viđenju bili saznali. Tada im redovnici otkriše kako su i oni saznali da je na njihovu groblju ukopano tijelo Sveca. Ubrzo za sve to sazna čitav grad i otad započe u Zadru javno štovanje Sv. Šimuna Pravednika. U pučkoj tradiciji vjeruje se da pomaže rodiljama, a zazivaju ga i žene koje žele muško potomstvo.

Zadrani su mu kasnije podigli lijepu crkvu uresivši je raznim umjetninama i dragocjenostima. Na najuzvišenijem mjestu u tome, svetištu, iznad glavnog oltara, dva velika barokna anđela od bronce nose na rukama srebrnu raku sv. Šimuna. Ti su anđeli saliveni od zaplijenjenih turskih topova 1648. godine. U početku je svečevo tijelo bilo položeno u kamenom sarkofagu, koji se danas nalazi na podnožju glavnoga oltara, a datira iz XIII. stoljeća.

Sveci.net

Ovaj članak Sveti starac Šimun – biblijski svetac čije je tijelo u Zadru se prvo pojavio na Bitno.net.

Čestitamo našim čitateljima Dan neovisnosti, blagdan kojim obilježavamo datum na koji je Hrvatski sabor 1991. i službeno proglasio raskid svih državno-pravnih veza SFRJ i tako službeno proglasio hrvatsku neovisnost. Pročitajte ovaj poticajni tekst svetog Ivana Pavla II. koji je volio i ljubio hrvatski narod!

Ako se upitamo: koje mjesto zauzima domoljublje u Dekalogu, odgovor ne ostavlja mjesta kolebanju: domoljublje se smješta u okvir četvrte zapovijedi koja nas obvezuje da častimo oca i majku. Uistinu, to je jedan od onih osjećaja koje latinski jezik obuhvaća pojmom pietas naglašavajući religiozni vid uključen u poštovanje i čašćenje koje se duguju roditeljima. Moramo častiti roditelje jer oni za nas predstavljaju Boga Stvoritelja. Dajući nam život sudjeluju u otajstvu stvaranja te stoga zaslužuju čašćenje koje upućuje na ono koje iskazujemo Bogu Stvoritelju.

Domoljublje u sebi sadrži ovu vrstu nutarnjega stava budući da je domovina za svakoga, na vrlo istinski način, majka. Duhovna baština, koju nam je domovina predala, do nas dolazi preko oca i majke te u nama utemeljuje sukladnu obvezu pietas.

Domoljublje znači ljubav prema svemu onome što čini dio domovine: njezina povijest, njezina tradicija, njezin jezik, njezina sam prirodna oblikovanost. To je ljubav koja se širi i na djela sunarodnjaka i na plodove njihova stvaralaštva. Svaka opasnost koja ugrožava veliko dobro domovine postaje prigoda za provjeru ove ljubavi. (…)

Domovina je, dakle, velika stvarnost. Može se reći da je ona stvarnost u čijoj službi su se razvijale i razvijaju u vremenu društvene strukture, počevši od prvih plemenskih tradicija. Ipak se može postaviti pitanje: nije li ovaj razvoj društvenoga života čovječanstva dosegnuo svoj konačni cilj? Ne svjedoči li možda XX. stoljeće o veliku poticaju napredovanja u smjeru nadnacionalnih struktura, štoviše kozmopolitskih? Nije li taj poticaj možda dokaz da male nacije, žele li preživjeti, moraju dopustiti da budu apsorbirane od većih političkih struktura? Radi se o opravdanim pitanjima. Čini se ipak da, kao i obitelj, i nacija i domovina ostaju nezamjenjive stvarnosti. Katolički društveni nauk u ovome slučaju govori o “naravnim” društvima kako bi označio osobitu povezanost, bilo obiteljsku, bilo nacionalnu, s čovjekovom naravi koja ima svoju društvenu dimenziju. Temeljni putovi oblikovanja svakoga društva prolaze kroz obitelj: o tome ne može biti sumnje. No čini se da se slično zapažanje može pripisati i naciji. Kulturni i povijesni identitet društva čuva se i hrani onim što je sadržano u pojmu nacije. Naravno, treba svakako izbjeći jednu opasnost: da se ova nezamjenjiva funkcija nacije izrodi u nacionalizam. Dvadeseto nam je stoljeće, pod tim vidom, pružilo veoma rječita iskustva, i u svjetlu njihovih dramatičnih posljedica. Kako je moguće osloboditi se takve opasnosti? Držim da je ispravan način domoljublje. Značajka je nacionalizma, naime, priznavati i nastojati samo oko dobra vlastite nacije, a da se ne vodi računa o pravima drugih nacija. Domoljublje, naprotiv, ukoliko je ljubav prema domovini, priznaje svim drugim nacijama ista prava koja se traže za vlastitu domovinu te je zato put za urednu društvenu ljubav.

Papa Ivan Pavao II. Izvadak iz knjige Sjećanje i identitet (Verbum, Split, 2005.)

Ovaj članak Sv. Ivan Pavao II.: ‘Domovina je velika stvarnost’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Foto: IKA

Ovaj članak Postavljen popis svih Vukovaraca koji su u Domovinskom ratu dali život za neovisnost Hrvatske se prvo pojavio na Bitno.net.

Doktor Ivan Zmijanović, koji je ekskluzivno za Bitno.net ispričao svoje potresno svjedočanstvo, gostovat će na zagrebačkoj promociji svjetskog bestselera “Neplanirano” (9. listopada u 19:30 u dvorani Vijenac). Tom prilikom će govoriti o promjeni srca koja je, kao i kod Abby Johnson, rezultirala odlukom da prestane raditi pobačaje i postane jedan od vodećih zagovornika za život u Hrvatskoj

Knjiga “Neplanirano” donosi svjedočanstvo Abby Johnson. Nedugo nakon što je dala otkaz na mjestu ravnateljice klinike Planiranoga roditeljstva (Planned Parenthood) poznate po pobačajima, Abby Johnson je napisala svoju potresnu životnu ispovijest – knjigu pod naslovom Neplanirano, koja je ubrzo nakon objavljivanja postala međunarodni bestseler, i po kojoj je snimljen i vrlo uspješan igrani film.Knjiga neplanirano

U potresnoj životnoj ispovijesti u kojoj je od ravnateljice klinike za pobačaje postala zagovornica prava nerođenih, Abby Johnson govori o preobrazbi svog života. Knjigu Neplanirano možete pročitati i na hrvatskom jeziku, a nakladna kuća Verbum i Inicijativa 40 dana za život pozivaju vas na predstavljanje knjige u 33 hrvatska grada.

„Knjiga je šokantna, potresna, dirljiva, radosna i daje nadu da pobačaj nema zadnju riječ! Ovo je knjiga koju svi trebaju pročitati, jer govori istinu činjenično, a s puno iskrenih osjećaja“, rekao je gospodin Čaljkušić, predsjednik Inicijative.

„Abby Johnson je potpuno nova osoba. Dopustite da vas ova knjiga i njezino svjedočanstvo oduševi. Ono što je vjerovala, urušilo se jednim potresnim događajem, nakon kojeg je uslijedila i teška borba, a zatim preobrazba i novi život. Što se točno dogodilo, možete čuti na predstavljanju ove izuzetne knjige“, nastavio je gospodin Čaljkušić.

Predstavljanja knjige organizirat će se diljem Hrvatske: u Đakovu, Vukovaru, Vinkovcima, Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Čakovcu i mnogim drugim gradovima, njih čak 33 diljem Hrvatske.

Raspored predstavljanja možete pogledati na stranici 40danazazivot.com. Više o knjizi saznajte na linku ovdje.

Svi ste dobrodošli!

Bitno.net

Ovaj članak Dođite na predstavljanje knjige ‘Neplanirano’ i poslušajte svjedočanstvo hrvatskog liječnika koji je prestao raditi pobačaje se prvo pojavio na Bitno.net.

Kada je napokon izašao na slobodu, na kolodvoru je najprije potražio kapelu i tamo služio svetu misu kako bi se zahvalio Bogu i Majci Mariji

Novoimenovani kardinal Katoličke Crkve, nadbiskup Sigitas Tamkevicius, izjavio ja kako je deset godina zatvora u Sibiru preživio zahvaljujući svetoj misi i Blaženoj Djevici Mariji. Papa Franjo je u subotu, 5.listopada, u Kardinalski zbor uvrstio trinaestoricu novih kardinala, a među njima i nadbiskupa Kaunasa koji se istaknuo u svojem služenju Crkvi.

Nadbiskup je rođen 1938. godine te se itekako živo sjeća sovjetske okupacije, ali i kampanje koju je komunistički režim vodio protiv vjernika.

„Sovjeti su htjeli uništiti Litvu i suzbiti vjersku slobodu. Njihov cilj bila je minimalizacija Crkve pa su zatvarali njezine svećenike. U tom trenutku smo počeli razmišljati što bismo mogli učiniti kako bismo se oduprli sovjetskom režimu”, kaže.

Tamkevicius je, u suradnji s još četvoricom svećenika, 1978. godine osnovao Katolički odbor za obranu prava vjernika. Također je uređivao magazin „Kronike Katoličke Crkve u Litvi“ u kojem je redovito izvještavao o stanju Crkve u toj baltičkoj zemlji. Upitan zbog čega je preuzeo tako istaknutu ulogu u razdoblju aktivnog progona Crkve, Tamkevicius odgovora: „Ja sam ušao u Crkvu, ušao sam potpuno. Bio sam jedan od mlađih redovnika u svojoj zajednici, pa sam odlučio kako bih mogao nešto riskirati za Crkvu“, izjavio je.

„Kronike Katoličke Crkve u Litvi su objavljivale priloge o svemu što se događalo. Kada sam započeo s tim poslom, nisam ni znao s koliko ću suradnika KGB-a biti okružen. Mogu samo zahvaliti Bogu što sam Kronike objavljivao punih 11 godina“, svjedoči.

KGB je Tamkeviciusa uhitio 1983. godine. Bio je osuđen na deset godina prisilnog rada i progonstva. Jedan dio kazne odslužio je u Sibiru. Kada je papa Franjo krajem rujna prošle godine posjetio bivšu zgradu KGB-a u Vilniusu, u njegovoj pratnji bio je nadbiskup Sigitas Zamkevicius, inače član Družbe Isusove. U toj zgradi se danas nalazi Muzej okupacije i boraca za slobodu, a u prošlosti je na tom mjestu ubijeno nekoliko tisuća Litvanaca.

Zgrada je najprije služila kao gimnazija, a za vrijeme Drugoga svjetskog rata u njoj je bilo sjedište Gestapa. Nakon povlačenja nacista, u zgradu se uselio KGB, koji je tijekom sovjetske okupacije dao ubiti više od dvije tisuće ljudi te uhititi 300 svećenika, uključujući i nadbiskupa Tamkeviciusa. „U zatvoru sam proveo osam mjeseci i bio sam ispitivan 60 puta. Dakle, svaki drugi dan. Papa Franjo je htio posjetiti korijene naše boli“, izjavio je nadbiskup

„Papu sam odveo na mjesto gdje je stradalo nekoliko tisuća ljudi. Punih 35 godina sam sanjao kako će jednoga dana papa posjetiti ovo mjesto. Zahvalan sam papi Franji na solidarnosti koju je pokazao našem narodu“, kaže isusovac.

Kada je sa Svetim Ocem ulazio u zgradu bivšeg zatvora, u njemu su se, kako svjedoči, probudile bolne i lijepe uspomene.
„Primjerice, prisjetio sam se svih svojih molitvi, koje nikada prije nisu bile toliko intenzivne, kao što je krunica, ali i proučavanje Biblije“, završava.

U zatvoru je svoj život stavio u ruke Blažene Djevice Marije. Kada je napokon izašao na slobodu, na kolodvoru je najprije potražio kapelu i tamo služio misu kako bi se zahvalio Bogu i Majci Mariji. Sigitas Tamkevicius je 1991. godine izabran za pomoćnog biskupa Nadbiskupije Kaunas, a nadbiskupom je imenovan 1996. godine.

U Kardinalski zbor je uvršten u dobi od 80 godina pa neće moći glasovati na sljedećim konklavama. Svoje imenovanje doživljava kao Papin pokušaj da skrene pažnju “na Crkvu koja je trpjela tijekom sovjetskih godina”. Također je izjavio kako papa Franjo često naglašava mučeništvo. “Ako vjernik nije spreman trpjeti za svoju vjeru, onda je on vrlo slab vjernik. Naša mjesna Crkva može dati dobar primjer cijeloj Crkvi, jer smo tijekom 50 godina komunizma čuvali svoju vjeru “, dodao je.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net

Ovaj članak Preživio deset godina zatvora u Sibiru, a nedavno ga je Papa imenovao kardinalom se prvo pojavio na Bitno.net.

Seminar se održava od 18. do 20. listopada u Domus Pacis u Međugorju

Zajednici Školskih sestara franjevki Krista Kralja provincije sv. Obitelji u Mostaru kroz godinu organizira nekoliko molitveno-odgojnih seminara za različite skupine mladih. Ovogodišnja tema seminara je “Kamo da idemo?” (Iv 6,68). Sadržaj seminara bogat je molitveno-odgojnim i stvaralačko-rekreativnim sadržajem kroz koji mladi uče biti zajedno i biti s Gospodinom.  Za sve informacije i prijave zainteresirani se mogu javiti na broj mobitela 063/402-218.

Matija Pačar | Bitno.net.

Ovaj članak Seminar za srednjoškolke u organizaciji Školskih sestara franjevki – “Kamo da idemo?” se prvo pojavio na Bitno.net.

Centar za bioetičku reformu je ovim plakatom pokušao građane osvijestiti na ljudska prava nerođene djece i stvarnost pobačaja

Foto: Shutterstock

Oglašivačka tvrtka u Velikoj Britaniji se morala ispričati zbog postavljanja velikog plakata (billboarda). Ista tvrtka je najavila kako će plakat ukloniti i uplatiti donaciju jednoj organizaciji koja promiče pobačaj, odnosno pravo na izbor. Plakat je postavljen u Walthamstowu, koji se nalazi u istočnom dijelu Londona, u sklopu kampanje #StopStella. Ova kampanja predstavlja reakciju na postupke i izjave zastupnice u britanskom parlamentu, Stelle Creasy, čelnice pokreta za legalizaciju pobačaja u Sjevernoj Irskoj. Creasy se sada zalaže za legalizaciju pobačaja u cijeloj Velikoj Britaniji kroz izmjene i dopune zakona o zlostavljanju u obitelji.

Foto: Twitter

Plakat je naručila organizacija Centar za bioetičku reformu, a na njemu je bila slika djeteta u majčinoj utrobi i parlamentarke Creasy, uz natpis: “Vaša zastupnica naporno radi kako bi ovo postalo zakonsko prave”. Centar za bioetičku reformu je ovim plakatom pokušao građane osvijestiti na ljudska prava nerođene djece i stvarnost pobačaja.

.

Twitter-can you get me the CEO of @CCUK_Direct advertising? how much did you get for this crap? @metpoliceuk still think this is just ‘free speech’ and not harassment of women in walthamstow? Am sorry for the graphic images and @patel4witham am reaching out to you for help now. pic.twitter.com/rOG7Gc3App

— stellacreasy (@stellacreasy) September 30, 2019

Međutim, oglašivačka tvrtka Celar Channel se ispričala i obvezala kako će novac, kojim je bio plaćen plakat, donirati Mreži za potporu pobačaja. Isprika je uslijedila nakon što je Creasy objavila niz tweetova. Creasy je na Twitteru prozvala oglašivačku tvrtku i od policije zatražila pokretanje istrage zbog kampanje koju je nazvala “uznemiravanjem”.

Visoki sud Sjeverne Irske je nedavno odlučio da su zbog važećeg zakona prekršena ljudska prava Sarah Ewart  koja je radi pobačaja otputovala 2013. u Englesku.

Podsjetimo, britanski parlament je u srpnju ove godine usvojio prijedlog zakona koji će pobačaj i istospolne brakove učiniti legalnima ako do 21. listopada u Sjevernoj Irskoj ne bude formirana vlada.

Naime, Sjeverna Irska je već dvije godine bez vlade nakon što je došlo do sukoba između dvije glavne stanke – protestantske Demokratske unionističke stranke (DUP) i katoličke Sinn Fein koje se ne mogu dogovoriti oko funkcioniranja sjevernoirske vlade. Ovi amandmani predviđaju da novokonstituirana skupština može opozvati oba amandmana i spriječiti donošenje zakona o liberalizaciji pobačaja i istospolnih brakova.

Početkom rujna je nekoliko desetaka tisuća ljudi izašlo na ulice Belfasta kako bi prosvjedovalo protiv zakona usvojenog u britanskom parlamentu kojim bi se mogli legalizirati pobačaj i istospolni brakovi u tom dijelu Velike Britanije.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net

Ovaj članak Oglašivačka tvrtka iz Londona se morala ispričati zbog plakata s pro-life porukom se prvo pojavio na Bitno.net.

Iskustvo jednog polaznika: „Novi pogled na život u braku za koji nisam znao da postoji.“

Pozivamo Vas na jesensku jednodnevnu edukaciju o plodnosti žene i muškarca i Billingsovoj ovulacijskoj metodi planiranja obitelji za djevojke i mladiće, zaručnike i bračne parove, koja će se održati 12. i 26. listopada 2019.od 9-17h u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu.

Do sada je jednodnevni tečaj Centra za prirodno planiranje obitelji u suradnji s NPI završilo gotovo 700 mladih ljudi. Rezultati završnog upitnika za polaznike na kraju dana, dobiveni kroz četiri godine provođenja tečaja pokazuju da je ova edukacija iznimno zanimljiva, važna i korisna za življenje istinskih ljudskih i kršćanskih vrijednosti u braku odnosno obitelji.

Edukacija će se održati  12. i 26. listopada 2019. od 9 do 17h (jedna od dvije subote po izboru) u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu, Kaptol 29a. Kotizacija iznosi 80 kn za pojedince, 120 kn za bračni ili zaručnički par, a u kotizaciju su uključeni tiskani materijali i okrjepa u pauzama. Prijave su do 10. listopada 2019. na stranici Centra za prirodno planiranje obitelji (www.ppo.hr).

Bitno.net

Ovaj članak Dođite na edukaciju o plodnosti i Bilingsovoj metodi i saznajte kako katolici planiraju obitelj se prvo pojavio na Bitno.net.

Ako ste među onima koji još uvijek misle da su djeca na prvom mjestu, treba imati na umu da danas žive s vama, ali jednog će dana otići. Možda će otići studirati u drugi grad, naći posao u inozemstvu, ili se vjenčati i preseliti se daleko. Da, djeca odlaze i ostaju samo tata i mama, jedno uz drugo. Ne smijemo postati potpuni stranci, i to zbog činjenice da smo uvijek razgovarali samo o djeci, o njihovim problemima i nadama

Foto: www.stocksnap.io

Ne razumijem neke od svojih prijateljica koje kažu: “Jako volim svog muža, ali oni koje uistinu volim su moja djeca. Oni su dio mene. Nosila sam ih devet mjeseci, slušala njihove otkucaje srca, a poslije, kada sam ih rodila, promatrala sam kako se uznemire čim osjete moj miris…” Dobro, mislim si, pa je li i otac sudjelovao na neki način u tom procesu? Kada smo čekali naše prvo dijete, preporučili su nam da upišemo tečaj za porod bez boli. Tako sam se ja, kao prvorotkinja otvorena za svakakve inovacije, predbilježila dok sam bila trudna sa svojom prvom kćeri, Carminetom. Kako li sam se iznenadila kada sam vidjela da je dvorana puna očeva i majki! A ja sam mislila da je to samo za trudnice… Postavili su nas na “sve četiri”, i tate i mame. Tata je trebao govoriti bebi u trbuhu. Jedna je trudnica rekla da njezin muž često putuje; rješenje problema ležalo je u telefonskoj slušalici, koju je trebalo prisloniti na trbuh da bi dijete čulo očev glas (u to vrijeme nije bilo mobitela). Druga trudnica ispričala nam je da je snimila glas svog muža i puštala ga djetetu svaki dan pomalo.

Čini mi se da griješimo ako nam supružnik nije na prvome mjestu; tati je mama najvažnija, a mami tata… Oni su najvažniji u kući. To je ono što djeca trebaju vidjeti, trebaju snažne roditelje koji se vole više od svega, usprkos svim životnim nedaćama. Djeca trebaju vidjeti poljubac koji tata pokloni mami kada se vrati kući, trebaju čuti: “Čekaj, sine, idem prvo pozdraviti mamu pa dođem k tebi. Jeste li bili dobri? Je li mama zadovoljna s vama?” Odlično je ako ponekad otac zagrli majku pred djecom. To im pruža sigurnost, jer vide da se roditelji vole. Zbog toga su važni mali znakovi ljubavi tijekom dana. Koliko smo puta čuli onu izreku: “Djela, a ne riječi.”

Ljubav pokazuješ, na primjer, kada pristaneš na aktivnost koju je predložio tvoj supružnik, iako se tebi radi nešto drugo. Djeca odmah primijete te sitnice. Znaju da tata voli ići u kino te da se mama diže s kauča i ide s njim gledati neki triler iako ne može podnijeti toliku napetost. Zato kada roditelji u petak odluče ići u kino, djeca su svjesna da mama ide da bi usrećila tatu.

Ako među vama postoji ljubav koju pokazujete djelima, s vremenom se prilagođavate jedno drugome. Prije nego što sam se udala, jedva da sam pročitala jednu knjigu, ako ne računamo obaveznu lektiru u školi. Budući da potječem iz obitelji sa šesnaestero djece, uvijek mi je bilo zanimljivije raditi nešto s braćom i sestrama nego čitati knjige. Vrlo sam aktivna i živahna, pa mi je teško biti na miru i čitati. Međutim, moram priznati da sada pročitam jednu knjigu na mjesec. Moj muž je intelektualac, čita novine svaki dan po sat vremena i pronalazi vremena za jednu knjigu tjedno. Šalimo se na račun toga, a kada netko nešto ne zna, pitamo njega prije nego što potražimo informaciju na internetu. Svaki put nas iznenadi, poput enciklopedije je. Shvatila sam da moram posvetiti više vremena čitanju ako želim provoditi vrijeme s njim. Sada obožavam čitati i rado provodimo vrijeme zajedno u tišini, svatko sa svojom knjigom u ruci. Za razliku od njega, ne čitam knjige znanstvene i filozofske tematike. Volim čitati romane laganog sadržaja. I kao što vidite, upravo pišem jedan takav.

Važno je provoditi nešto vremena nasamo. Kada su djeca mala, zahtijevaju puno naše pažnje: treba im mijenjati pelene, hraniti ih, voditi na zahod… A kada malo porastu, žele da ih slušamo, govore nam o svojim dogodovštinama i snovima. Djevojčice obožavaju razgovarati o krpicama, kako bi rekla moja baka, tj. o haljinama, o najnovijoj modi, nose li se sad cipele s platformom ili pletene torbe. Zbog toga je ponekad potrebno da tata i mama izađu iz kuće da bi mogli razgovarati nasamo, bez ometanja. Oduvijek sam zavidjela svojoj prijateljici Paqui koja je dok je učila za ispite, a već je imala nekoliko dječice kod kuće, uspijevala izdvojiti 20 minuta dnevno za šetnju po susjedstvu sa svojim mužem Baldom. Razgovarali su o novostima, prepričavali što im se dogodilo, zbog čega su zabrinuti i čemu se nadaju. Da, trebalo je obaviti tisuću stvari, ali znali su što je iznimno važno da bi brak funkcionirao. Dobra komunikacija temelj je svakog braka. Treba razgovarati o svemu, ali u odgovarajućem trenutku i odgovarajućim tonom. Nije dobro zatomljivati brige i probleme duboko u sebi i onda jednoga dana eksplodirati. Nije dobro biti ogorčen, “jer jednom si mi rekao…” Puno bolje je reći “oprosti ako sam te uvrijedila”. Da, trebamo razgovarati o oprostu. Najčešće se radi o nesporazumima i, ako smo u nečemu pogriješili, trebamo zamoliti za oprost i zaboraviti, a ne zadržavati to u sebi. Osoba koja oprašta i zaboravlja najsretnija je i najslobodnija osoba.

Ako ste među onima koji još uvijek misle da su djeca na prvom mjestu, treba imati na umu da danas žive s vama, ali jednog će dana otići. Možda će otići studirati u drugi grad, naći posao u inozemstvu, ili se vjenčati i preseliti se daleko. Da, djeca odlaze i ostaju samo tata i mama, jedno uz drugo. Ne smijemo postati potpuni stranci, i to zbog činjenice da smo uvijek razgovarali samo o djeci, o njihovim problemima i nadama. A što je s nama? Znam li nade i ambicije svog muža, što želi postići na poslovnom planu, u čemu uživa? Zna li on moje? Mora nam biti lijepo dok smo zajedno, moramo se smijati – to je jako zdravo – našim malim manama. Terapija smijehom je stvarno dobra. Dobro raspoloženje! Da, davno smo se zaljubili, odlučili vjenčati i zajedno zasnovati obitelj. I ostarjeti zajedno, s nadom da ćemo gledati naše unuke kako odrastaju.

Rosa Pich-Aguilera Roca

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Kako biti sretan s 1,2,3… djece?”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Bitno.net

Ovaj članak Zar mi suprug zaista mora biti važniji od djece? se prvo pojavio na Bitno.net.