Nakon “Bisera u pijesku” biblioteka Populus donosi novu ljubavnu priču Tesse Afshar “Polje milosti”, nadahnutu biblijskom knjigom o Ruti.

Verbumov izdavački niz POPULUS, privukao je hrvatsku čitateljsku publiku popularnim, opuštajućim i oplemenjujućim romanima autorica Francine Rivers, Karen Kingsbruy i Tesse Afshar, čiji je nagrađivani roman “Biser u pijesku” i najveći hit u toj biblioteci, objavljen u kratkom vremenu u dva izdanja. Ta biblijskim tekstom nadahnuta priča o ljubavi između kanaanske bludnice i jednog od izraelskih vođa dugi niz tjedana bila je najprodavanije Verbumovo izdanje. Njome se poznata spisateljica Tessa Afshar prvi put predstavila domaćoj publici, odmah postavši jedan od najdražih autora mnogih čitatelja. Stoga se s nestrpljenjem očekivao njezin novi roman, upravo objavljen pod naslovom “Polje milosti”, koji donosi novu ljubavnu priču nadahnutu Biblijom, priču o ljubavi Rute i Boaza koja je nepovratno promijenila tijek sudbine Izraela ali i cijeloga svijeta.

Radnja romana prati mladu Moapkinju Rutu, siromašnu udovicu, koja pritisnuta oskudicom odlazi iz zemlje svojih otaca u tuđinsku zemlju, među narod svojega pokojnog muža, zajedno sa snahom Noemi. Tražeći posao kako bi prehranila sebe i svoju voljenu snahu, Ruta se suočava s prezirom i odbacivanjem od strane Izraelaca koji je ne žele prihvatiti jer je tuđinka iz poganskoga naroda. Ipak, Bog je za njezin život imao velik plan. Našavši se u nezavidnoj situaciji, Ruta se zaprepasti kad joj naklonost pokaže jedan od najčasnijih ljudi Judina plemena. Boaz, i sam udovac kojemu je žena tragično preminula prije mnogo godina, nije očekivao da će ikada ponovno pronaći ženu koju bi mogao voljeti. Međutim, Ruta ga je od samoga početka neodoljivo privukla i on joj počinje pomagati u njezinoj teškoj situaciji, govoreći sebi da to čini samo zbog Noemi, svoje rođakinje. Međutim, kako vrijeme odmiče, njegovo mu srce sve jasnije govori istinu…

Nakon velikog uspjeha svog romana prvijenca “Biser u pijesku” Tessa Afshar u ovoj novoj nezaboravnoj ljubavnoj priči vodi čitatelja na putovanje prepuno ljubavi, gubitka, ali i istinske pobjede. Nudeći istovremeno zadovoljstvo čitanja i oplemenjujuću viziju jedne od najljepših ljubavnih priča iz Svetoga pisma, ovaj roman će zacijelo osvojiti sve ljubitelje dobre literature.

Knjiga “Polje milosti” dostupna je u svim knjižarama Verbum kao i preko web knjižare Verbum.hr, a moguće ju je prelistati i više o njoj saznati na linku ovdje.

Bitno.net

Ovaj članak ‘Polje milosti’ – topla ljubavna priča nadahnuta Biblijom se prvo pojavio na Bitno.net.

Od 12. do 14. svibnja ove godine u Zagrebu održava se međunarodna konferencija Svjetske organizacije za Billingsovu ovulacijsku metodu (WOOMB International)

Foto: Shutterstock.com

WOOMB International je prva konferencija Svjetske organizacije za Billingsovu ovulacijsku metodu® koja se održava u Europi. Sudionici konferencije imat će jedinstvenu priliku čuti iskusne svjetske i europske poznavatelje ove metode i obogatiti svoje znanje o njenoj primjeni u planiranju obitelji, brizi za žensko zdravlje i liječenju neplodnosti.

Konferencija je namijenjena podučavateljima i promotorima Billingsove ovulacijske metode®, zdravstvenom osoblju, odgajateljima i savjetnicima koji rade s bračnim parovima, obiteljima i mladima, a pozvani su i svi zainteresirani za teme planiranja obitelji, brige za žensko zdravlje i liječenja neplodnosti.

Cilj ove konferencije je pružiti cjelokupnu informaciju o znanstvenoj podlozi ove metode, o njenoj učinkovitosti i pouzdanosti te o dobrobitima koje proizlaze iz njene primjene i na taj način potaknuti hrvatsku stručnu i širu javnost na prihvaćanje ove metode kao ravnopravne opcije u planiranju obitelji i liječenju neplodnosti.

Osim konferencije, organizirani su i posebni tečajevi za zdravstvene djelatnike i za podučavatelje metode koji se, kao i sama konferencija, boduju prema Pravilniku o trajnoj medicinskoj izobrazbi Hrvatske liječničke komore.

Detaljne informacije o konferenciji i pratećem edukacijskom programu možete pronaći na linku ovdje.

Bitno.net

Ovaj članak Prva međunarodna konferencija o Billingsovoj metodi u Hrvatskoj se prvo pojavio na Bitno.net.

U četvrtak 5. svibnja udruga H-epicentar organizira tulum simboličnog naziva “Daj 5!”. Početak je u 20:30 sati u zagrebačkom klubu Ritam grada.

Ples, druženje, zabava, ali zabava koja je više od puke zabave, neodvojiva od altruizma i edukacije, odnosno, od onog što nas čini čovjekom – pomaganje ljudima kojima je pomoć potrebna i usvajanje novih spoznaja. Sve to čeka vas i ovog puta na H-epicentar tulumu u četvrtak 5. svibnja od 20:30 h u Ritmu grada.

Marijini obroci dolaze u goste

Ovog puta u goste nam dolaze volonteri organizacije Marijini obroci, jedne od rijetkih velikih humanitarnih organizacija koja je ostala vjerna skromnim troškovima organizacije, ne troši novce na smještaj vozila po hotelima, automobilima, a sve kako bi se najmanje 93% donacija iskoristilo za pomoć siromašnoj, nezaštićenoj afričkoj djeci. Iako smo u kušnji da vam ispričamo toliko toga dobrog i plemenitog o toj organizaciji, o zanimljivom pokretanju ideje, daljnjem razvijanju i viziji za budućnost, ostavit ćemo našim gostima da nas uvuku u njihov svijet. Jedva čekamo!

Daj 5!

Radost afričke djece mnogi od nas teško možemo shvatiti. Kako s toliko entuzijazma šutaju ispuhanu nogometnu loptu, u improviziranoj obući? Kako su toliko zahvalni na tom jednom skromnom obroku u danu (od svega 75 kn godišnje)? Koliko dragocjena im je prilika za edukacijom?

Koliko toga nas mogu naučiti ti klinci širokog osmijeha i velikog srca, sretni jer su DANAS dobili skromni topli obrok, jer su DANAS naučili nešto novo? U redu je imati dugoročne planove – i oni maštaju o prilici koju im edukacija nudi, prilici da se izvuku iz siromaštva i bijede. U redu je željeti više, i trebamo sanjati, jer to je ono što nas gura naprijed…, ali ne ako želeći ono više, zaboravimo zahvaliti za ono „manje“.

Koji puta jednostavno trebamo malo zastati, osvrnuti se, i nadahnuti se ljudima koji nisu orijentirani na ono što nemaju, nego na to da izvuku maksimum od onog što im je već dano, jer, kao što je rekao Henry Ford, „nema tog čovjeka koji nije u stanju učiniti više nego što misli“. Jedna takva je i junakinja ove naše priče, za koju je ovoga puta namijenjen prihod od ulaznica.

Rođena u dvadeset devetom tjednu trudnoće, Valentina je, kako i sama kaže, pobijedila u svojoj prvoj i najvažnijoj bitci, no njezina borba tu nije završila. Zbog komplikacija pri porodu došlo je do oštećenja mozga i dijagnosticirana joj je cerebralna paraliza. Prognoze nisu bile nimalo optimistične, ali ona ih je sve opovrgnula.

Liječnici su prognozirali da neće uopće hodati, a ona je svoje prve korake napravila s godinu i pol dana. Rekli su da neće moći pratiti redoviti školski program, a ona je danas studentica druge godine kroatistike i komparativne književnosti. Koliko je truda i žrtve zahtijevalo da dođe do tamo gdje je danas, dobro znaju i ona i njezina majka, koja se lavovski borila za svoje dijete. Onda kada su svi mislili da je uzaludno, ona je strpljivo radila na njezinim motoričkim vještinama, pomagala joj oko školskih obaveza, pratila je u školu, čak i prve dvije godine srednje škole, iako je bila 25 kilometara udaljena od doma.

Kako bi se u potpunosti posvetila Valentini, njezina majka je dala otkaz te je otac sam privređivao za svoju obitelj. Prije pet godina otac je umro, što ih je dovelo u još nezavidniju poziciju, te one danas žive od njegove skromne mirovine i doplatka za pomoć i njegu. U trošnoj kući u kojoj žive, kuhinja i kupaonica nemaju odvoda pa majka mora iznositi prljavu vodu iz sudopera i kade te ju bacati po dvorištu; dimnjak je potencijalno opasan, prostor je vlažan, a na podovima je beton i karton. Novci su im uistinu prijeko potrebni pa vas ovim putem sve pozivamo da zajedničkim doprinosom barem malo olakšamo njihovu stvarnost.

Kad i gdje?

Dani su sve duži pa ovoga puta tulum počinje nešto ranije, a prvih sat vremena nas čeka i H-EPI HOUR te grickalice na stolovima.

Za odličnu atmosferu pobrinut će se DJ CroStorm.

Čekamo vas u Ritmu grada, ovog četvrtka, 5. svibnja u 20:30 h.

Dođi, zabavljaj se s nama i DAJ 5!

H-epicentar Connect | Bitno.net

Ovaj članak Daj 5! na H-epicentar Connect tulumu u četvrtak se prvo pojavio na Bitno.net.

Pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Ludwig Müller oglasio se po prvi put u javnosti na temu Papine postsinodalne pobudnice Amoris Laetitia

Papa Franjo i kardinal Gerhard Ludwig Müller. Foto: CNS

Pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Ludwig Müller oglasio se po prvi put u javnosti na temu Papine postsinodalne pobudnice Amoris Laetitia i poručio kako ona ne mijenja nauk Crkve po pitanju (ne)pripuštanja razvedenih Svetoj pričesti.

Govoreći pred bogoslovima u španjolskom gradu Oviedu pročelnik najvažnijeg vatikanskog dikasterija čiji su teolozi također sudjelovali u stvaranju konačnog oblika pobudnice, rekao je kako je po pitanju pričesti za razvedene novi dokument u suglasju s prethodnima koji su se bavili tim pitanjem. Riječ je o apostolskoj pobudnici sv. Ivana Pavla II. “Familiaris Consortio”, te pobudnici Benedikta XVI. “Sacramentum Caritas”. Oba ta dokumenta, svaki na svoj način, ističu tradicionalni nauk Crkve po kojem katolik kojemu brak nije proglašen ništavnim, a živi s novim partnerom i ima seksualne odnose s njim, ne može pristupiti Svetoj pričesti jer je u stanju grijeha.

Sada je kardinal to ponovio i poručio:

“Da se s Amoris Laetitia željelo promijeniti tako duboko ukorijenjeno i značajno pravilo, onda bi to u pobudnici bilo jasno izraženo, te obrazloženo”, rekao je Nijemac i dodao kako u tekstu dokumenta nema takvog iskaza.

“Niti u jednom trenutku Papa ne dovodi u pitanje argumente svojih prethodnika. I ti argumenti ne temelje se na subjektivnoj krivnji braće i sestara koji su u takvoj situaciji, nego na objektivnom i vidljivom načinu života koji je u suprotnosti s riječima Krista”, rekao je pročelnik.

Kako je izvijestio kolumnist National Catholic Registera Edward Pentin, kardinal se pozabavio i fusnotom 351. koja spominje sakramente ispovijedi i euharistije kao dio pastoralne skrbi nad katolicima koji su u drugome, civilnom braku. Riječ je o fusnoti koji neki interpretatori doživljavaju kao davanje “zelena svjetla” za pričešćivanje razvedenih. Müller takvu interpretaciju u cijelosti odbacuje.

“Bez ulaženja u detalje, dovoljno je primjetiti da se ova fusnota referira na objektivne situacije grijeha općenito, ne na pojedinačne slučajeve razvedenih koji žive u drugom braku i čija situacija ima specifične značajke”, rekao je i dodao kako ti vjernici žive “u suprotnosti sa sakramentom braka, pa tako i sa sakramentalnom disciplinom”. Fusnota pitanje te sakramentalne discipline ne dotiče, te su prijašni dokumenti i dalje na snazi.

Kako komentira The Catholic Herald, kardinal je ponovio iskaze drugih kardinala poput Christopha Schönborna, Raymonda Burkea i Vincenta Nicholsa koji su izjavili upravo to: Amoris Laetitia ne mijenja praksu Crkve po pitanju pričesti za razvedene. S druge pak strane, suprotno tvrde ne samo neki “liberalni” prelati poput kardinala Waltera Kaspera, nego i konzervativni mislioci poput jednog od najvećih živućih katoličkih filozofa Roberta Spaemanna koji je izjavio kako je pobudnica u nesuglasju s naukom po tom pitanju i spomenuo je upravo famoznu fusnotu 351.

Inače, kardinal Müller boravio je u Španjolskoj radi predstavljanja svoje nove knjige “Razgovor o nadi”. Riječ je o knjizi razgovora koji je s kardinalom Müllerom vodio španjolski novinar Carlos Granados. Objavljivanje izvornika dogodilo se u Španjolskoj, a pripremaju se prijevodi na nekoliko jezika, među ostalima i na hrvatskom u izdanju Verbuma. Iz te izdavačke kuće knjigu opisuju kao pokušaj “odgovora na brige, radosti i nade suvremenoga čovjeka, sve do konkretnih pitanja o milosrđu, crkvenoj disciplini i nauku, suvremenim pitanjima.”

Goran Andrijanić | Bitno.net

Ovaj članak Kardinal Müller: Papina pobudnica u suglasju je s naukom Crkve o pričesti za razvedene se prvo pojavio na Bitno.net.

Do današnjega dana sveti Dominik Savio jedan je od najmlađih svetaca Katoličke Crkve, umro je s nepunih petnaest godina. Crkva ga slavi 6. svibnja.

Dominik Savio jedan je od najmlađih svetaca Crkve. Bio je najdraži učenik sv. Ivana Bosca. Rodio se 2. travnja 1842. u selu Riva di Chieri, u sjevernoj Italiji, od oca Karla, koji je bio kovač  i majke Brigite koja je bila krojačica. Bilo ih je desetero braće i sestara, a Dominik je bio najstariji. Isti dan kad se rodio bio je i kršten. Već od svoje pete godine gorljivi je ministrant, a u sedmoj godini primio je svetu pričest uz ispovijed. Na dan sv. Pričesti stvorio je odluke kojih se držao kroz čitav život:

1. Ispovijedat ću se često i ići na pričest svaki put kad mi ispovjednik dopusti
2. Slavit ću svečano blagdane.
3. Moji će prijatelji biti Isus i Marija.
4. Radije umrijeti, nego sagriješiti.

U don Boscovu oratoriju

Dvanaestogodišnji Dominik 1854. susreo se sa sv. Ivanom Boscom. Iste godine ulazi u don Boscov oratorij, gdje je ostao trideset i šest mjeseci, odnosno tri godine. Susret s don Boscom donio mu je novo prijateljstvo i povjerljivost. Prvi blagdan Bezgrešne Djevice Marije koji je Dominik slavio u oratoriju (8. prosinca 1854.), bio je dan velikog oduševljenja. Papa Pio IX. proglasio je u Rimu dogmom bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije. Dominik je popodne toga dana otišao u crkvu, kleknuo pred Marijin oltar i stavio se pod njezinu zaštitu riječima koje je zapisao na papiriću: “Marijo, darujem ti svoje srce! Daj da bude uvijek tvoje. Isuse i Marijo! Budite uvijek moji prijatelji, molim vas dajte mi radije umrijeti nego da učinim ijedan teški grijeh.”

Jedna don Boscova propovijed o svetosti dovodi Dominika u krizu. Nakon što ga je svetac smirio, nastoji ubrzati vrijeme, predosjećajući da mora biti brz želi li uspjeti. Cijelog života mislio je samo na svetost. Druge je poticao na svetu ispovijed, korio ih kada su nešto pogriješili, kad bi čuo psovku molio bi u sebi: “Gospodine, budi hvaljen.” Vjerovao je ako ne postane svet neće ništa postići. Već ovdje na zemlji bio je anđeo. U krhkom i slabom tijelu krila se velika duša, čvrsta volja i jaka ljubav prema Bogu i ljudima. Ostvarivao je dobrotu svakoga dana. Osobito je bio veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i Presvetog Oltarskog Sakramenta. Kada je jednom zgodom don Bosco slavio svoj imendan rekao je u šali svim dječacima: “Sutra ćete mi prirediti slavlje i ja vam zahvaljujem. Sa svoje strane htio bih vam podariti nešto što i sami najviše želite. Stoga će svatko od vas dobiti papirić na kojem će napisati ono što želi.” Čitajući papiriće, don Bosco je nailazio na ozbiljne i hirovite želje. Na Dominikovu papiriću don Bosco je pročitao samo pet riječi: ” Pomozite mi da postanem svet.”

Recept za svetost

Don Bosco je ozbiljno shvatio sve želje, a osobito Dominikovu. Pozvao ga je i rekao mu: ”Kad tvoja mama pravi tortu, potreban joj je recept u kojem su zapisani razni sastojci. Za svetost je također potreban recept i to je ono što ti želim pokloniti. U recept ulaze tri sastojka koja valja promiješati:

1. Radost – sve ono što te uzrujava i što ti oduzima mir, nije od Gospodina. Odagnaj to od sebe.

     2.  Tvoje školske dužnosti i molitva – u školi budi pažljiv, marljivo piši zadaće i rado moli kad  je vrijeme molitve.

3. Dobročinstvo – pomozi svojim vršnjacima kada trebaju pomoć, pa i onda kada to zahtijeva trud i kad ti je teško. To je recept kako se postaje svet.“

Osnivatelj Družbice Bezgrešne

Godine 1856. utemeljuje Družbicu Bezgrešne. Na to se odlučuje jednog svibanjskog jutra, kad se na veliku don Boscovu žalost, za vrijeme mise nitko nije pričestio. Družbica Bezgrešne bila je Dominikovo remek-djelo. Do kraja njegova života ostalo mu je svega devet mjeseci, ali njegova je Družbica potrajala više od sto godina. Dana 1. ožujka 1857. Dominik se vraća u roditeljski dom po savjetu don Bosca, koji je bio zabrinut za njegovo naglo pogoršano zdravlje. Znajući da se više neće vratiti, obraća se don Boscu posljednji put i pita ga što još može učiniti za Gospodina? – Don Bosco mu odgovara: Daruj mu svoje trpljenje. Što još? Daruj mu cijeli svoj život. Don Boscu je riječ zastala u grlu, jer je znao da će Gospodin primiti taj dar.

Umro je mlad svetom smrću

Njegovi su ga voditelji okruživali s puno ljubavi. Liječnik je ustanovio upalu pluća. Koristilo se tada uobičajeno sredstvo: puštanje krvi iz vene. Deset puta je liječnički nožić zarezao u slabašno Dominikovo tijelo, tako da je doslovno iskrvario.  Umro je 9. ožujka 1857. svetom smrću u petnaestoj godini govoreći: “Kako lijepe stvari vidim.” Promatrajući tužnu majku, počeo ju je hrabriti govoreći: “Mama, nemoj plakati, ja idem u raj.” Don Bosco je u svom večernjom govoru dječacima za „laku noć“ ovako navijestio njegovu smrt: “Večeras je jedan anđeo manje na zemlji i jedan više na nebu.” Bio je istinski uvjeren da je Dominik Savio bio nalik sv. Alojziju te da će ga stoga Crkva jednoga dana uzdići na čast oltara. Pokopan je 11. ožujka na groblju u Mondoniju.

Molitva sv. Dominiku Saviju

O sveti Dominiče Savio, koji si u don Boscovoj školi naučio korake mladenačke svetosti, pomozi nam nasljedovati tvoju ljubav prema Isusu, tvoju pobožnost prema Mariji, tvoj apostolski žar za duše; daj da i mi prihvatimo tvoje geslo „Radije umrijeti nego sagriješiti!“.

Ti koji si po don Boscovu vodstvu u molitvi, požrtvovnosti i radosti u kratkoj životnoj dobi postigao savršenstvo, daruj i nama polet i ustrajnost u služenju Gospodinu. Zaštiti sve mlade koje susrećemo da rastu u čistoći i velikodušnosti, u otvorenom dijalogu s roditeljima i odgojiteljima, da budu nositelji novosti i radosti života.

Daj da i mi, poput don Bosca, budemo prijatelji Božji i prijatelji mladih, istinski odgojitelji u vjeri, kako bi naš odgojni rad dao plodove milosti i svetosti. Gospodine, Bože života i radosti, ti si svojoj Crkvi darovao Dominika Savia kao znak mladenačke nade i svetosti, daj da naši mladi poput sv. Dominika rastu u čistoći i ljubavi, a nama udijeli milost da poput don Bosca budemo istinski odgojitelji u vjeri, sijači radosti i svetosti. Amen.

Duhos.com/Bitno.net

Ovaj članak Sveti Dominik Savio – zaštitnik mladeži se prvo pojavio na Bitno.net.

Govoreći o stvarnostima na otoku u razgovoru za našu radiopostaju, kardinal Hummes istaknuo je spolno zlostavljanje djece, ponajviše u velikim lađama koje krstare rijekama, gdje je narod vrlo siromašan, a s druge pak strane vlada posvemašnja nekažnjivost koja se ne smije podnositi, ni prihvatiti ni u jednom obliku.

Foto: www.unsplash.com

Kardinal Claudio Hummes, predsjednik Biskupskog povjerenstva za Amazoniju, okončao je posjet brazilskom otoku Marajó, koji se nalazi na ušću rijeke Amazone. Otočka je stvarnost vrlo teška, jer su siromaštvo i zlostavljanje, poglavito najmanjih, na dnevnom redu. Stoga je prošle nedjelje s velikim zadovoljstvom prihvaćen Papin apel protiv nasilja nad djecom.

Govoreći o stvarnostima na otoku u razgovoru za našu radiopostaju, kardinal je istaknuo spolno zlostavljanje djece, ponajviše u velikim lađama koje krstare rijekama, gdje je narod vrlo siromašan, a s druge pak strane vlada posvemašnja nekažnjivost koja se ne smije podnositi, ni prihvatiti ni u jednom obliku. Nekažnjivost je neprihvatljiva – istaknuo je kardinal dodajući:

Papa je o tomu govorio, stoga smo vrlo zadovoljni jer njegov govor hrabri svekoliki napor Crkve u borbi proti zlostavljanja maloljetnika. Crkva je nazočna među narodom, poglavito otočki biskup Azcona, kojega progone zbog toga i mnogih drugih stvari, čak mu prijete smrću. On je pod državnom zaštitom, jer su mu prijetili smrću zbog njegove borbe protiv spolnoga zlostavljanja djece – kazao je kardinal Hummes.

Vrlo smo zadovoljni i zahvalni Papi na riječima od prošle nedjelje, kad je rekao da je spolno zlostavljanje prava tragedija, koja se nikako ne smije podnositi, te da svi koji su u to uključeni, zločinci, moraju biti strogo kažnjeni. Ne može se podnositi razvidna nekažnjivost. Stoga smo vrlo zadovoljni Papinim riječima od prošle nedjelje – ponovio je kardinal.

Na upit govori li Papi o svojim posjetima Brazilu, rekao je da ga uvijek upoznaju s lokalnim stvarnostima, te da mu je predao pismeni izvještaj o stanju na otoku Marajó. Papa je sa svim upoznat i on sve prati. I prije nego je izabran za papu poznavao je stanje, jer poznaje stvarnost Latinske Amerike, koja se odavno suočava s ovim problemima – zaključio je kardinal Hummes.

Radio Vatikan | Bitno.net

Ovaj članak Brazilski biskupi protiv zlostavljanja djece na amazonskim otocima se prvo pojavio na Bitno.net.

Odjel za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta priredio je u srijedu, 4. svibnja okrugli stol o temi „Komunikacija i milosrđe: izazov za hrvatski medijski prostor” u povodu 50. Svjetskog dana društvenih komunikacija, prenosi Informativna katolička agencija.

Foto: IKA

Dvorana „Bl. Alojzija kardinala Stepinca” bila je premala da primi sve zainteresirane, pa je dio slušateljstva rad pratio preko video-linka u predavaonici, a zainteresirani su mogli okrugli stol pratiti i putem interneta.

Uvodeći u samo događanje dr. sc. Krunoslav Novak je svim novinarima čestitao njihov dan, te izrazio nadu da će ovaj okrugli stol progovoriti o izazovima stavljenima u medijski prostor. Čestitkama se pridružio i rektor HKS-a prof. dr. sc. Željko Tanjić, rekavši okupljenim medijskim djelatnicima: „Znam koliko je vaša zadaća odgovorna i važna, teška izazovna, ali sam siguran da uz sve poteškoće ima puno radosti i spremnosti na traženje i služenje istini”.

Pročelnik Odjela komunikologije izv. prof. dr. sc. Jerko Valković je istaknuo da se organizacijom ovoga okruglog stola, Hrvatsko katoličko sveučilište i konkretno Odjel za komunikologiju, žele uključiti i dati svoj prinos u promišljanju naše javnosti i našega medijskog prostora. Razvijanje dijaloga unutar društva i poticanje interkulturalnog dijaloga jedna je od posebnih zadaća koja stoji pred tim mladim Odjelom HKS-a, rekao je Valković, te zahvalio na spremnosti svim uvodničarima, kao i zainteresiranoj publici.

U izlaganju „’Vjerski mediji’ – doprinos izgradnji „kulture susreta” mons. Ivan Miklenić, glavni urednik Glas Koncila fokusirao se na crkvene medije Glas Koncila, mjesečnik Kanu i Hrvatski katolički radio. Kultura susreta predstavlja stvaranje prostora u kojem bi se ostvarivalo uvažavanje drugih kakvi jesu, davanje pozornosti drugačijima, dobrohotan odnos prema drugačijima, davanje prostorima malenima i marginaliziranima. Crkveni mediji, osobito ova tri, pokušavaju dati svoj doprinos na tom planu tumačenjem i poticanjem dijaloga, rekao je. Naglasio je kako sadržaji koje objavljuju crkveni mediji „pomažu u formiranju suvremenih katolika, formiranju onih Isusovih učenika koji su sposobni nositi se sa izazovima ovoga sadašnjega časa”. K tomu, brojni poticaji dolaze iz crkvenih medija za stvarnu demokratizaciju hrvatskoga društva, za stvarno oslobađanje hrvatskoga društva, jer osnovni preduvjet da bi se mogao dogoditi dijalog je sloboda. Stoga je Miklenić zaključio, kako „ova tri medija daju obilje građe kao ponudu za izgradnju kulture susreta u hrvatskom društvu”.

Izv. prof. dr. sc. Danijel Labaš, Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu u izlaganju „Govor mržnje ili sloboda javnoga govora?” zapitao se: „Što je sloboda javnoga govora, a što je govor mržnje? I gdje su granice?” Naime, iz tih pitanja proizlazi i pitanje osobne slobode izražavanja vlastitoga mišljenja svakoga od nas, bez obzira na koji način sudjelujemo u javnosti i u demokratskom javnom diskursu. Kada danas čujemo da se u medijske slobode i slobodu javnoga govora ne smije dirati, ali i istodobne prozivke za govor mržnje, često se pitamo: smijemo li uopće javno zastupati svoje stavove, smijemo li isticati svoje vrednote, a da nas netko zbog toga ne optuži za govor mržnje, upitao je Labaš, te podsjetio kako govor mržnje, kleveta, laž, kaljanje obraza, skandal, ubojstvo, itd. su moralni delikti, jer su u suprotnosti sa zdravim razumom, koji u ovim slučajevima zahtjeva da čovjek svoje vlastite interese (ugodno ili korisno dobro ujedinjeno s deliktom) podvrgne stvarnim interesima drugih. Na kraju je naglasio, kako je posljedica slobode odgovornost. No, rijetki danas žele govoriti o novinarskoj odgovornosti.

Izv. prof. dr. sc. Božo Skoko, s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu govorio je na temu „Vjerodostojnost i kvaliteta u raljama čitanosti i gledanosti”. Osvrnuo se na ponudu tiskovina koju “prodaju” naslovnice, kao i na elektroničke medije koji privlače senzacijama.
Stoga, krajnje je vrijeme da umjesto tzv. broja ulaza na stranicu ili članak počnemo mjeriti: profesionalizam u pristupu, kredibilitet s obzirom na „minuli rad”, izvornost sadržaja, etičnost, korisnost za čitatelje i zajednicu, zanimljivost i atraktivnost u načinu prezentiranja, neovisnost, nepristranost u odnosu na politiku i interesne skupine i posebnost u odnosu na konkurenciju.

Ivana Petrović, novinarka televizije Nova TV, u svom izlaganju „Hrvatski medijski prostor – mjesto susreta ili izvor sukoba?” upozorila je, kako se u hrvatskom medijskom prostoru premalo organiziraju relevantni susreti sudionika političke, društvene, pa čak i kulturne scene. Također je upozorila na zabrinjavajuće rasprave/komentare koje možemo svakodnevno čitati na društvenim mrežama a koji šire govor mržnje.

Doc. dr. sc. Ivica Šola, Odjel za komunikologiju, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, u svome je osvrtu istaknuo kako „dobra satira počiva na ideji, a kod nas je loša satira jer počiva na ideologiji. To što se u Hrvatskoj pokazuje satirom je pokazatelj oskudnosti duha, oskudnosti ideja”. Na kraju je podsjetio i na duhovitost/satiru u Bibliji, te rekao kako „Isus nije nikoga uvrijedio, jer je imao jasnu ideju čovjeka, jasnu ideju Boga”.

Novinar Večernjeg lista Dražen Ćurić je u izlaganju „Mediji – protagonisti ili žrtve ideologija!” ustvrdio, kako je „legitimno zastupati određeni svjetonazor i ideje, ali to nikako ne smije biti na štetu općeg dobra. Jako je važno profesionalno poštenje kako se neki medij ne bi pretvorio u propagandno sredstvo određene ideologije”.

Na pitanje „Umire li profesionalno novinarstvo?” Branimir Bilić, novinar Hrvatske radiotelevizije je odgovorio: „Moj odgovor je da!”, i to na lokalnoj i globalnoj razini stoga „što je moralo prepustiti mjesto oglašivačkom, korporacijskim, sigurno-obavještajnom, i tzv. novinarstvu potrošaštva i industrije zabave. U današnjim medijima istina je postala krimen, manipulacija zakon, a profesionalnost, etičnost, sloboda i odgovornost već su jučer izgubili bitku na tzv. slobodnom svjetskom tržištu prodaje i rasprodaje različitih informacija”.

Doc. dr.sc. Nino Raspudić, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, na pitanju „Jesmo li zreli za komunikaciju (osluškujući drugoga)?” je ukazao na problem, tj. da se 26 godina nakon promjene političkoga sistema postavlja to pitanje. Podsjetio je na činjenice, „da bi bilo komunikacije moramo prihvatiti da drugi ima ista komunikacijska prava, ali i komunikacijske obveze. Dakle, unutar istosti, prava, mora biti i različitosti u stajalištima, vrijednostima, interesima, što je važno za demokratsko društvo”.

Nakon izlaganja uslijedila je živa rasprava u kojoj su polemizirali uvodničari međusobno, a publika je imala priliku postaviti pitanja.

IKA | Bitno.net

Ovaj članak Održan okrugli stol ‘Komunikacija i milosrđe’ na HKS-u se prvo pojavio na Bitno.net.

Sveto pismo svjedoči nam kako su apostoli nakon Kristova Uzašašća devet dana bilo zajedno i molili u gornjoj sobi čekajući da se na njih spusti “Sila odozgor”. To možemo gledati kao prvu devetnicu u kršćanskoj povijesti. Pridružite se apostolima i Crkvi u moljenju ove devetnice i neka na svakog od vas siđe novi izljev Duha, neka vam Rijeke žive vode isperu dušu i srce, a nova snaga i žar neka se zapali u vašem srcu.

Foto: Mikhail Vrubel, 1885./Wikiart.org

ZAZIV DUHA SVETOGA

O dođi, Stvorče Duše Svet, pohodi duše vjernika,

poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg,

studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.

Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve,

od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.

Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju,

u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.

Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj,

ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.

Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova,

i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.

Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu,

sa tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.

MOLITVA

Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete. Pokreni me, Duše Sveti, da moj posao bude posvećen. Privuci moje srce da zavoli samo ono što je sveto. Zaštiti me, Duše Sveti da mogu uvijek biti svet/a.

1. dan
Duše Sveti, daru Božji mojoj duši. Ne znam kako da izrazim sreću koja me ispunja,znajući da si moj najdraži gost i da je božanski život u meni. Kao nabujalom vodom moja je duša preplavljena mirom, ljubavlju i dubokim razmatranjem o Tebi, razmišljanjem o Tvom neiscrpnom obilju ljubavi, darova, vrlina, plodova i blaženstava. Mislim o Tvojoj dobroti koja Te navodi da se nastaniš u meni. Ti sve imaš, Ti sve možeš, Ti mi sve daješ, usprkos mojoj bijedi. Blagoslivljam Te, slavim Te, zahvaljujem Ti i sve od Tebe očekujem. Sve mi podari, o Duše Sveti. Slava Ocu …

2. dan

Duše Sveti, Ti božanski darovatelju, u najdubljoj poniznosti, ali svom snagom svojih najdubljih želja, molim te da mi podariš svojih sedam darova, naročito mudrost i milosrđe. Umnoži u meni ove darove da se razviju u svoj punini, da moja duša u svemu bude poslušna Tebi, učitelju duha i da stalno živim od Tvojih darova u razmatranju Tebe i Presvetog Trojstva. Slava Ocu …

3. dan

Duše Sveti, učitelju i posvetitelju moje duše, molim Te s neumornom upornošću da me učiš istini, da govoriš mom srcu, da me posvetiš, njegujući moju dušu kao što si njegovao dušu Bezgrešne, svoje zaručnice, i duše mučenika i svetaca. Ja beskrajno žudim za svetošću, ne zbog sebe, već da mogu slaviti Tebe, učitelju nad učiteljima, sveto Trojstvo, sjaju Crkve, uzore duša. Ne postoji bolji način da se postane pravi apostol doli postizanjem svetosti, jer bez svetosti se ne postiže ništa. Duše Sveti, čuj moju molitvu i usliši moju želju. Slava Ocu …

4. dan

Duše Sveti, istino i preblažena svjetlosti, skoro si potpuno nepoznat većini ljudi. Nikada o Tebi ne mislimo, rastrgani mnogim brigama, opijeni duhom svijeta, nepažljivi na Tvoju brigu i nježnost. Kakve li nezahvalnosti! Saberi, Božanski Duše, ove moje skromne osjećaje kao zadovoljštinu za žalosno zapostavljanje i kao molbu da mi podariš svjetlo, kao i svom svećenstvu i vjernicima. Slava Ocu …

5. dan

Duše Sveti, ljubavi i milino Oca i Sina, mirisni cvijete Božje svetosti, božanska vatro zapaljena u meni, daruj mi novo srce, odstrani svaku mrlju i sjenu, spali svaku nečistoću i učini me sličnim slici Sina Božjeg. Duše Plameni, koji si se udostojao osobno prebivati u meni da bi me posvetio, zapali u meni vatru ljubavi, svojim plamenom prožmi i obuhvati čitavu moju dušu, slomi svaku sklonost grijehu, usmjeri me apostolskim stazama, podari mi milost da budem plamen i da izgaram čistom i vječnom ljubavlju.
Slava Ocu …

6. dan

Duše kreposti, koji si mučenicima udijelio snagu da mogu umirati radosni radi Gospodina Isusa, usadi mi božansku snagu u svoj punini. Sažeži moju obamrlost i nebrigu, učini me jakim da mogu prihvatiti sve što Gospodin od mene traži, ne obazirući se pri tom na žrtve i teškoće, za slavu Tvoju i za duhovnu i materijalnu blagodat sve braće. Daj mi snagu da nastavim sa žarom i ne odustanem od započetog. Daruj mi hrabrost i snagu da postojano branim Crkvu, da se pred svima učvrsti jedinstvo vjere i poslušnost papi i biskupima. Daruj mi polet u apostolatu, da ga sačuvam do kraja pod cijenu bilokojeg mučeništva duše ili tijela. Božanski duše, zaštiti me svojom svemoći, podrži me svojom krepošću i obuhvati me svojom nesavladivom snagom. Slava Ocu …

7. dan 

Duše istine i svjetla, vatro i žare svjetlosti, svjetlosti najblaženija, rasprši i ukloni iz mene sjene grijeha i sumnji. Obasjaj i rasvijetli savršenom bistrinom dubinu moje duše, da uvijek otklanjam svaki grijeh, da snažno prionem uz učenje Crkve, da hodim u Tvom svjetlu. Obavijen Tvojom svetom svjetlošću, da uvijek ostanem u Tvojoj istini i jasnoj svjetlosti. Slava Ocu …

8. dan

O Duše čistitelju, očisti me od svake mrlje. Posveti me i podari mi Isusuove vrline, ista Njegova nagnuća i raspoloženja, da u meni prebiva isti Dug Isusov. U dušu moju udahni istu ljubav prema Isusu, koju je Otac udahnuo svom božanskom Sinu i daj mi istu privrženost koju Otac osjeća prema svom ljubljenom Sinu Isusu. Slava Ocu …

9. dan

Duše Sveti, zaklinjem te, obasjaj moj razum jasnom svjetlošću koja će služiti meni i svima koji se meni budu obraćali i koja će utvrditi moj slabi duh darom ljubavi i snage. Božanski posvetitelji, vodi me prema planini svetosti, stalnim vježbanjem u strpljivosti i poslušnosti Tvojim nakanama. Ti si svetost i ja Ti trebam omogućiti da živiš u meni, udovoljavajući Tvom nastojanju prema savršenstvu. Božanski obnovitelju, obnovi sve, odagnaj zlo, svaku opasnost, svaku zloću, obnovi u meni se, sve čisto, sve sveto. Božanski životvorče, duše duše moje, daj mi snage da svjedočim i uvijek zajedno s Tobom slavim božanskog Sina, da živim za Njegovu slavu i umrem u Njegovoj ljubavi. Božanski darovaoče, daj mi svoje darove da razmatram Boga u svjetlu Njegova tajanstva, da shvatim pravu vrijednost života i stvari, da sve ljubim čistom ljubavlju, kao u Nebu. Amen. Slava Ocu …

KRATKA KRUNICA DUHU SVETOM

• Dođi Duše Sveti, Duše mudrosti, i vladaj u mom srcu! Slava Ocu…
• Dođi Duše Sveti, Duše razuma, i rasvijetli moju tamu! Slava Ocu…
• Dođi Duše Sveti, Duše savjeta i vodi me putem istine! Slava Ocu…
• Dođi Duše Sveti, Duše jakosti, i utvrdi me u krepostima! Slava Ocu…
• Dođi Duše Sveti, Duše znanja, i uči me znanju ljubavi! Slava Ocu…
• Dođi Duše Sveti, Duše pobožnosti, i učini me pobožnim! Slava Ocu…
• Dođi Duše Sveti, Duše straha Božjega, i čuvaj me od grijeha! Slava Ocu…

«A kad dođe On, Duh istine, uvest će vas u svu istinu.»

(Ako imate dovoljno vremena možete ponoviti ovu krunicu 3 puta)

LITANIJE DUHU SVETOM

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče, nebeski Bože, /smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,
Duše Sveti, koji izlaziš od Oca i Sina, smiluj nam se
Duše Sveti, po čijem su nadahnuću govorili proroci, smiluj nam se (ponavlja se za svaki zaziv)
Duše Sveti, koji svjedočiš za Isusa Krista,
Duše Sveti, naš božanski Učitelju,
Duše Sveti, po kojemu je Djevica Marija začela Sina Božjega,
Duše Sveti, koji stanuješ u nama,
Duše mudrosti i razuma,
Duše savjeta i jakosti,
Duše znanja i pobožnosti,
Duše straha Božjega,
Duše milosti i milosrđa,
Duše jakosti, ustrajnosti i umjerenosti,
Duše vjere, ufanja, ljubavi i mira,
Duše poniznosti i čistoće,
Duše dobrote i duhovne miline,
Duše svih milosti,
Duše Sveti, koji proničeš Božje tajne,
Duše Sveti, koji nas pomažeš u molitvi,
Duše Sveti, koji si u slici goluba sišao nad Isusa,
Duše Sveti, po kome smo se duhovno preporodili,
Duše Sveti, koji nam srca napunjaš božanskom ljubavlju,
Duše Sveti, čijom milošću postajemo Božja djeca,
Duše Sveti, koji si poput gorućih jezika sišao nad apostole, smiluj nam se

Milostiv budi, oprosti nam, Gospodine!
Milostiv budi, usliši nas, Gospodine!

Od svakog zla, oslobodi nas, Gospodine (nastavlja se za svaki zaziv)
Od svakog grijeha,
Od napasti i đavolskih zasjeda,
Od preuzetnosti i zdvojnosti,
Od poricanja objavljenih istina,
Od grješne okorjelosti i bezbožnosti,
Od svake ljage duše i tijela,
Od duha bludnosti,
Po Tvojem izlaženju od Oca i Sina,
Po divnom djelovanju Tvoje milosti,
Po bezgrešnom Začeću Djevice Marije,
Po otajstvenom Začeću Isusa Krista,
Po Tvom silasku nad Isusa u Jordanu,
Po Tvom silasku nad apostole,
Na veliki dan suda Božjega,  oslobodi nas, Gospodine!
Mi grešnici, Tebe molimo, usliši nas (nastavlja se za svaki zaziv)
Da po Tebi sveto živimo,
Da vazda budemo Tvoj sveti hram,
Da po Tebi ne popuštamo grešnim željama,
Da po Tebi Bogu živimo,
Da vazda čuvamo i širimo Kristov mir i ljubav,
Da bježimo od zabluda i grijeha,
Da se uvijek podlažemo Božjoj istini,
Da obnoviš u nama pravednost i poštenje,
Da nas obogatiš božanskom istinom i milošću, Tebe molimo, usliši nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Pomolimo se:
Bože koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i Njegovoj se utjehi vazda radujemo! Molimo te, Gospodine, da Tvoj božanski Duh po svom beskrajnom milosrđu očisti naša srca i od svih nas zala oslobodi! Po Kristu Gospodinu našem! Amen.

Prije molitve za izljev Duha Svetoga na sam blagdan Duhova dobro je izmoliti molitvu sv. Ignacija Loyolskog:

“Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; Sve je tvoje, Raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, I to mi je dosta”.

Bitno.net

Ovaj članak Devetnica Duhu Svetom se prvo pojavio na Bitno.net.

Posvećivanjem veće pozornosti mobitelu nego živim sugovornicima koji ju okružuju, osoba, svjesno ili nesvjesno, odašilje poruku da su joj dosadni, da ne mogu zadržati njezinu pozornost, ili bi radije bila s nekim drugim, i na drugom mjestu. Otkriva odsutnost bontona, nemoć samosvladavanja i obezvrjeđivanje sugovornika.

Foto: Shutterstock.com

Usred razgovora začuo sam hrkanje. Kakvo zaprepaštenje! Moj sugovornik je zas-pao. Kako neugodan osjećaj!

Priznajem, upravo rečeno sam izmislio. A možda i nisam. Jer sam, ne jednom, doživio da moj sugovornik, usred našeg razgovora, pažnju preusmjeri na mobitel, po njemu “prčka”, ili čita upravo pristiglu poruku. Možda se ispriča, češće i ne ispriča, kada mu mobitel zazvoni, usred našeg razgovora, a on se ne umije svladati, nego prekida razgovor kako bi prvenstvo dao nekome odsutnome.

Posvećivanjem veće pozornosti mobitelu nego živim sugovornicima koji ju okružuju, osoba, svjesno ili nesvjesno, odašilje poruku da su joj dosadni, da ne mogu zadržati njezinu pozornost, ili bi radije bila s nekim drugim, i na drugom mjestu. Otkriva odsutnost bontona, nemoć samosvladavanja i obezvrjeđivanje sugovornika.

Spomenutu pojavu Kenneth J. Gergen definirao je kao “odsutnu prisutnost” (absentpresence), pod kojom podrazumijeva svojstvo osobe da bude odsutna iz fizičkog svijeta, točnije, tijelom je prisutna, ali duhom je odsutna, u virtualnom svijetu. Ovim fenomenom znanost se još nije ozbiljnije pozabavila, pa ne znamo je li riječ o novoj vrsti bolesti, dosadnom društvu, ili nečemu skroz trećem. Sa sigurnošću možemo ustvrditi samo to kako je riječ o anti-socijalnom ponašanju, koje obezvrjeđuje kulturu i kvalitetu komuniciranja.

Spomenuti bismo fenomen, definiran pojmom phubbing (složenica od phone + snubbing = usporavanje, odbijanje), usudili svrstati u kategoriju nekulture, štoviše, čak i bezobrazluka, samo kada ne bi bio opće rasprostranjen i skoro konvencionalno prihvaćen, unatoč kampanjama “Stop phubbing”. Remeti obiteljsko zajedništvo, gozbe, slavlja, kino i kazališne predstave, sprovode i vjenčanja, prodro je u crkve i uspeo se na oltare. Bog je kroz povijest govorio mnogo puta, i na mnogo načina, ali nikada još preko mobitela. Za razgovor s Bogom mobitel u crkvu ne treba nositi. Ali on je postao kumir bez kojega se više nikamo ne ide, bez kojega se osjeća prikraćeno, osakaćeno, izolirano, čak i u panici.

Obitelj za svečanim nedjeljnim ručkom, možda jedini dan u tjednu kada se svi nađu na okupu, mora podnositi truplo svoga sina ili kćeri koji, odsutna duha, posredstvom mobitela, borave u virtualnom nebu.

Zvonjavi mobitela u kinima pokušava se doskočiti “dnevnom dozom optimizma” podsjećajući “mobitelomane” da ušutkaju svoje pametne kumire jer im ostali, ako im se kumir oglasi, “spominju bližu i daljnju rodbinu”.

U crkvi se događalo, a jednom se dogodilo i meni (mea culpa!), da mobitel i ponekome svećeniku na oltaru zazvoni. Katastrofa! Novu napast, drugo pakovanje, predstavljaju tableti, koji nerijetko zamjenjuju časoslove i liturgijske knjige pa, nakon pročitanog Evanđelja iz tableta, dilema je svećenika, tablet poljubiti ili ne.

•••

James A. Robert osmislio je test na temelju kojega svatko može provjeriti je li zaražen ili nije phubber virusom. Treba si samo iskreno odgovoriti sa “da” ili “ne”, na sljedećih nekoliko pitanja:

• Za vrijeme zajedničkog obroka provjeravam svoj mobitel.
• I dok sam u društvu, mobitel stalno držim na oku.
• I u društvu mi je mobitel često u ruci.
• Prekinut ću trenutni razgovor i javiti se na mobitel kad zazvoni ili pogledati pristiglu poruku.
• U razgovoru sam bio zatečen kako provjeravam svoj mobitel.
• U društvu s prijateljima, ako mi je dosadno, zabavljam se svojim mobitelom ili pregledavam poruku koja je stigla.
• Koristim se mobitelom za vrijeme pričanja s prijateljima.
• U druženju s dečkom ili curom služim se mobitelom.
• Mobitelom se zabavljam ako u društvu nastane tišina.

Vi ste phubber ako ste potvrdno odgovorili na 6 i više pitanja; na granici ste da postanete phubber ako ste potvrdno odgovorili na 3 do 5 pitanja; umijete se svladavati ako ste potvrdno odgovorili na 1 do 2 pitanja.

•••

U društvu, obitelji, kinu i kazalištu nužno je isključiti mobitel, te prednost dati živom čovjeku, “slici Božjoj” koja stoji pred tobom. U crkvu nije grijeh poći bez mobitela, ili ga barem isključiti pri ulazu u crkvu. U protivnom, sućut prema “mobitelofilima”, zahtijevat će od uljuđenih ljudi da im, kada ih susretnu, ustupe invalidno mjesto jer, utvrdila to znanost ili ne, riječ je o novom obliku invalidnosti!

fra Josip Blažević | Bitno.net

Uz dopuštenje autora tekst je preuzet iz časopisa Veritas

Ovaj članak Je li tipkanje poruka na mobitel dok smo u društvu bezobrazluk i grijeh? se prvo pojavio na Bitno.net.

“Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite” (2 Kor 8, 9)

Foto: Shutterstock.com

Mnogi od vas vjerojatno su s nevjericom reagirali na gornji naslov. Možda vas je sablaznila činjenica da se na katoličkom portalu brani siromaštvo. Ali ne brinite, ovdje se ne radi o obrani neke libertarijanske ili nihilističke ideje. Ne, ovdje govorimo o katoličanstvu i kako je siromaštvo njegova presudna komponenta.

Duboko me potreslo kada sam prije nekoliko tjedana, čitajući knjigu svog “omiljenog” kardinala Roberta Saraha, naišao na njegovu jasnu osudu borbe za iskorjenjivanje siromaštva (jedan hrvatski blog nedavno je također pisao o tome). Odgovarajući na pitanje o svom radu na čelu Papinskog vijeća Cor Unum, dikasterija koji vodi sve humanitarne poslove Svete Stolice, kardinal Sarah je izjavio kako je bio “posebno zgrožen” kada je vidio slogan jedne katoličke dobrotvorne organizacije koji je glasio: “Borimo se za nultu stopu siromaštva”.

“Nijedan svetac (…) nije se nikada usudio govoriti tako o siromaštvu i siromašnim ljudima. Sam Isus nije imao pretenzija takve vrste. Taj slogan ne poštuje ni Evanđelje ni Krista”, rekao je Sarah, nadodavši kako je “siromaštvo kršćanska vrlina”.

Njegove riječi pale su na moje srce kao sjeme čiji je plod uskoro počeo tražiti svoj put prema suncu. Naizgled šokantne kardinalove poruke potakle su me da dublje istražim tu temu, pogotovo zbog činjenice da je i sam spomenuti kardinal, kako svjedoči, u djetinjstvu živio u krajnjoj oskudici.

Rerum Novarum, Katekizam Katoličke Crkve, Evanđelja – prstima sam zamastio listove tražeći ključnu riječ – siromaštvo… Ubrzo sam shvatio kako je cijelo moje shvaćanje pojmova kao što su “siromašan”, “siromašno”, “siromah”, bilo krivo.

Kardinal Sarah bio je u pravu, siromaštvo ne možemo i ne smijemo iskorijeniti, a evo i zašto.

‘Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje’ (Lk 6, 20)

Započnimo s našim Gospodinom Isusom Kristom.

Kada je Sin kao utjelovljena Riječ došao među nas, nije se poput kraljevića rodio u palači ili hramu, u kolijevci optočenoj draguljima. Njegov dom bile su jasle “jer za njih nije bilo mjesta u svratištu” (Lk 2,7; usp. KKC 525).

Veliki kralj nije se samo rodio u štalici među životinjama, njegov cijeli život bio je siromaštvo. Kako stoji u Katekizmu Katoličke Crkve (544) “Isus, od jasala do križa dijeli život siromaha, poznaje glad, žeđ, oskudicu”. Sam Krist za sebe kaže kako nema ni “gdje nasloniti glavu” (Mt 8, 20). Također, prije nego je započeo s propovijedanjem, radio je kao tesar, drvodjelja, zajedno sa svojim ocem, sv. Josipom (usp. Mk 6, 3). Cijeli Nazaret je to znao, zato ga je i odbacio – htjeli su Mesiju u zlatnoj halji s krunom na glavi, a Isus je stajao pred njima kao siromašni sin priprostog radnika.

Osim što je živio životom siromaha, Isus je upravo neizmjerno ljubio siromašne: ozdravljao je bolesne, spašavao nedužne, doticao gubave. I premda bi ga mnogi, koji nit’ ga razumiju, nit’ su ga upoznali, htjeli predstaviti kao nekog predmodernog komunističkog uzora, on je bio sve samo ne to.

Često znamo previdjeti činjenicu kako Isus nikada nikome nije davao novac niti zemaljska bogatstva i blagostanja. Gladnima je nudio “kruh života” (usp. Iv 6, 22-66), žednima “žive vode” (usp. Iv 4, 4-15), a “umornima i opterećenima” odmor (Mt 11, 28), ali nikada nije dijelio novce niti pozivao na bunu protiv bogatih i vladajućih, stvarajući pritom razdor između klasa ili zazivajući lažnu, zemaljsku pravdu, dapače – on je gradio mostove.

Njegov poziv bio je upućen siromašnima i bogatima (među njegovim učenicima bili su i Nikodem – farizej, kao i Petar – ribar), a pritom je one imućnije pozivao da dobrovoljno podaju siromašnima, uzljubivši ih čak i kad je znao da će ga odbiti (usp. Mk 10, 20-22).

Važno je istaknuti kako Krist, kada govori o svom poslanju, narodu poručuje kako ga je Otac poslao “proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene”, a siromasima “biti blagovjesnikom” (Lk 4, 18). Zanimljiva je distinkcija koju Gospodin pravi. Dok sužnjima, slijepima i potlačenima nudi sudbinu suprotnu od sadašnje (oslobođenje, vid), siromasima ne nudi bogatstvo i blagostanje već “blagovijest”, Radosnu vijest tj. kraljevstvo Božje. Dok sitost i sloboda mogu doći i na ovom svijetu, siromašnima je krajnja utjeha tek kod Gospodina.

Osvrnimo se i na poznati Isusov govor o blaženstvima (usp. Lk 6, 20-26). Gladnima obećava sitost, uplakanima osmijeh, a siromasima kraljevstvo Božje.

Gospodin je došao kao siromah, živio kao siromah i umro kao siromah. Za njega je siromaštvo (materijalno i duhovno) blaženo stanje, koje omogućuje ulazak u Kraljevstvo. On svim učenicima poručuje da prigrle siromaštvo (usp. Mk 10, 23-31; Lk 10, 4, Lk 12, 22-34) govoreći im kako je “lakše devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje” (Mt 19, 24).

Ako je Isus toliko ljubio siromaštvo da je i sam postao siromahom, trebamo li ga mi na tom putu slijediti ili odbaciti? Još važnije, ako je njegov narod pozvan na siromaštvo, može li se ono iskorijeniti?

‘Nije nam dao zemlju kao prebivalište, nego kao mjesto progonstva. (RN, 18.)

Crkva već dva tisućljeća svjedoči svoju ljubav prema siromasima. Bez obzira na konstantne napade s lijeva i s desna kojima je čest uzrok neinformiranost, ali i na objektivnu grješnost svih nas koji Crkvu čine, milijuni ljudi danas dobivaju pomoć, hranu i obrazovanje upravo preko Crkve.

Brojni su primjeri svetaca koji su, slušajući Isusov poziv, ostavili sve i počeli služiti najpotrebnijima.

“Međusobna ljubav najstarijih kršćana bila je toliko snažna da su se bogatiji često odricali svog imetka u korist siromašnih. Zato ‘nitko među
njima nije oskudijevao'” (RN, 24.)

Najpotrebniji su jedan od temeljnih poziva i poslanja Crkve koja treba hodati Gospodinovim koracima i ona će se zauvijek o njima brinuti. Međutim, kako piše kardinal Sarah, dobročinstvo je nepotpuno ako u sebi ne sadrži Radosnu vijest, zato materijalna pomoć nikada ne smije prevagnuti nad duhovnom.

U svojoj enciklici Rerum Novarum, papa Lav XIII. poručuje kako “nije sramota biti siromašan” (RN, 20). Sama enciklika sadrži cijelo potpoglavlje nazvano Prednosti siromaštva u kojem stoji kako je “volja Božja sklonija staležu nevoljnika” te kako Isus “osobitom ljubavlju ljubi najniže i one koji trpe nepravdu”.

Međutim Crkva je isto tako svjesna kako se čovječanstvo trenutačno nalazi u “mjestu progonstva” zbog Prvog grijeha te da će potlačenih, siromašnih i napuštenih uvijek biti među nama:

“Isto tako neće biti nikada kraj ni ostalim nevoljama na zemlji, jer su zle posljedice grijeha koje treba podnositi oštre, tvrde i teške. One prate čovjeka sve do smrti. Ljudsko je, dakle, naslijeđe trpjeti i patiti i što god ljudi pokušaju i urade, neće nikakvom silom ni vještinom sasvim iskorijeniti nevolje iz ljudskog društva. Kad neki tvrde da to mogu postići obećavajući bijednom puku život bez boli i patnji, pun mira i neprestanih raskoši, zasljepljuju ga i varaju. Odatle će proizaći zla veća od sadašnjih.” (RN, 14).

Ovdje se nalazi prvi odgovor na pitanje zašto se siromaštvo ne može iskorijeniti, a to je ljudska pala narav. Nejednakost, siromaštvo i potlačenost naravna su stanja ljudskog društva koja neće prestati sve do ponovnog dolaska našeg Gospodina Isusa Krista koji će donijeti pravednost. I dok s jedne strane Crkvu to ne obeshrabruje u njenom djelovanju ka olakšavanju ljudskih muka, također ju navodi na naviještanje Radosne vijesti. Ne zaboravimo kako je Bog za nas predodredio blagostanje u Rajskom vrtu te da bez Istočnog grijeha Radosna vijest ne bi bila niti potrebna.

Siromaštvo, osim što je nužno zbog ljudske naravi, također je plodonosno jer povezuje ljude i usmjeruje ih na Boga.

Kako je kardinal Sarah prekrasno istaknuo u svojoj knjizi “God or Nothing”: “Siromašna osoba je ona koja je svjesna da ne može živjeti od svog rada. Ona treba Boga i druge ljude kako bi napredovala i rasla. S druge strane, bogati ljudi ne očekuju ništa od nikoga. Sami mogu zadovoljiti svoje potrebe bez traženja Božje pomoći ili pomoći bližnjeg. U tom smislu, bogatstvo može dovesti do velike tuge i stvarne ljudske usamljenosti ili grozne duhovne pustoši. Srce čovjeka koji se, kako bi se prehranio i pobrinuo za sebe, mora okrenuti drugima, postaje veće. To je razlog zbog kojeg su siromašni najbliži Bogu i zbog čega žive u velikoj solidarnosti s drugima; njihova obzirnost prema drugima dolazi iz božanskog izvora.”

Tu dolazimo do drugog, malo romantičnijeg odgovora. Siromaštvo ljude vodi k Bogu, ali i k zajedništvu. Lažne brane srama, nedostojnosti i oholosti padaju kada su ljudi pritisnuti potrebom. Zato su siromašni ljubljeni od Boga jer su im srca otvorenija za primanje.

Crkva, spoznavši ovo, sama sebe kao i Božji narod, poziva na siromaštvo, poslušnost, služenje i žrtvovanje sve do smrti, hodavši tako putem koji je prošao sam Krist (KKC 852.)

Radosni prosjak Sajo i posao za 9000 kuna

Slika 1.

Nekoliko dana nakon što sam pročitao retke o siromaštvu iz već spomenute knjige kardinala Saraha, sjedio sam ispred zagrebačke katedrale, razmišljajući o njenom sadržaju. Ubrzo mi je prišao jedan prosjak, Sajo ga zovu, punog imena Safet.

Sajo već godinama prosi ispred katedrale, poznaje sve, sve pozdravlja, a poneki mu i udijele nešto. Prišao mi je obučen u odijelo, staro, ali uredno. Na nogama je nosio cipele koje su već pucale na krajevima, ali su još uvijek odavale dio stare ljepote, poput antiknog namještaja. Zatražio je koju kunu te sjeo kraj mene započevši razgovor.

Njegove riječi bile su živi primjer onoga što kardinal Sarah piše, a Crkva naučava. “Znate, ja sam vam privilegirani prosjak”, započeo je Sajo svoju priču. “Već sam godinama ovdje ispred katedrale, svi me znaju i uvijek dobijem nešto. Svaki dan zahvalim Bogu na dobrim ljudima koji mi pomognu”, govori mi dok se njegovo lice širi u radostan osmijeh.

Sajo je zbog bolesti nesposoban za rad, ali to ga nije spriječilo da radosno nosi križ koji mu je Bog dao. Njegove riječi i osmijeh i dalje odzvanjaju mojom glavom. “Zašto ne bih bio sretan? Danas je lijep dan, evo upoznao sam vas i imamo lijep razgovor. Sad sam pojeo i topli burek za 10 kuna. Hvala Bogu”, govori mi, a ja shvaćam kako su mi te riječi već poznate. Kardinal Sarah ih je napisao: “Siromašni su najbliži Bogu i u velikoj solidarnosti s drugima…”

Siromaštvo koje su oboje živjeli ostavilo je traga zahvalnosti na njima, zahvalnosti Bogu i ljudima, koja često nama – imućnijima – nedostaje.

Slika 2.

Sjedim s prijateljem na kavi. Lagani razgovori o sportu. Odjednom se tema prebaci na egzistencijalna pitanja. Prijatelj uskoro završava faks i pred njim stoje dvije opcije: posao koji je oduvijek htio uz plaću od 6000 kn ili posao koji nije savršen, ali nije niti daleko od toga, za 9000 kn.

Sjetim se Saje i našeg kardinala i shvaćam poantu priče. Siromašan čovjek nema vremena za razmišljati o tri tisuće kuna razlike u plaći, njemu je i ta razlika od 3 000 kuna pravo bogatstvo. Dok moj prijatelj razbija glavu takvim, nazovimo ih “slatkim brigama”, Sajo zahvaljuje Bogu jer je taj dan skupio 10 kn za topli burek.

Nemojte me krivo shvatiti. Meni je drago što je moj prijatelj u situaciji u kojoj može birati, ali ironija je u tome što se prosjak ispred katedrale ne brine, bez obzira na to što živi u bijedi. On, premda “siromašan”, živi život u zahvalnosti; moj prijatelj, premda “bogat” provodi vrijeme dvoumeći se između dvije naizgled odlične prilike.

Čini mi se da me priprosti Sejo ipak u toj situaciji može naučiti puno više nego prijatelj, budući akademski građanin. To je otajstvo siromaha: dok mi razmišljamo o životu, oni ga razumiju i žive… u zahvalnosti.

Što je onda s ljudima koji umiru od gladi?

Ovdje dolazimo do ključnog problema: razlikovanje siromaštva i bijede. Siromaštvo ne mora podrazumijevati bijedu. Kardinal Sarah odlično ističe kako se “Crkva ne smije boriti protiv siromaštva već proglasiti rat bijedi, osobito materijalnoj i duhovnoj bijedi”.

Svakom ljudskom biću trebaju se omogućiti sredstva nužna za život i to je posao koji je Crkva radila stoljećima i koji nastavlja raditi i danas. Ljudi koji umiru od gladi, žeđi i bolesti, napušteni i ostavljeni, odbačeni i prognani, to su ljudi kojima trebamo hrliti u susret te ih zaogrnuti, nahraniti i pružiti utočište.

Siromašni ljudi mogu imati dovoljno za život, ali nemaju za luksuz; žive, ali ne s pogledom na zemaljska dobra, nego očiju usmjerenih prema nebu. Zato i Crkva, usprkos činjenici da ju čine i ljudi koji vole luksuz, poziva samu sebe na siromaštvo, kako bi joj oči bile uprte prema njemu. Jer kao što sam već istaknuo: onome koji nema lakše je primiti.

Ovdje je još potrebno napomenuti kako je siromaštvo stanje srca. Čovjek može biti bogat, imati mnoga dobra, a pritom biti nenavezan na njih, svjestan da ih ne može ponijeti u nebo i spreman da uvijek udijeli onima koji su u većoj potrebi. Takav je čovjek naučio što je siromaštvo, on ga poštuje i, premda je okružen bogatstvom, živi.

Volio bih istaknuti još jednu činjenicu. Oni koji žele izbrisati siromaštvo, žele izbrisati Krista (ili kako je to kardinal Sarah rekao: “proglašavaju Krista lašcem”).

Isus je rekao: “… siromahe uvijek imate uza se, a mene nemate uvijek” (Iv 12, 8).

Umjesto da se borimo protiv siromaštva, mislim da je vrijeme da ga prigrlimo i naučimo nešto od onih koji, premda naizgled maleni, ipak znaju tajnu života: Gledati više u nebo, a manje u novčanik.

Tino Krvavica | Bitno.net

Ovaj članak Trebamo li iskorijeniti siromaštvo? Ne, evo i zašto se prvo pojavio na Bitno.net.

U srijedu 4. svibnja 2016. godine pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Ivan Šaško otvorio je u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu izložbu Ne/izliječeni sveci – istražni i konzervatorsko-restauratorski radovi na polikromiranim drvenim skulpturama iz Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije.

O značaju restauriranja izloženih 40-ak skulptura iz fundusa Dijecezanskoga muzeja Zagrebačke nadbiskupije govorili su pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Ivan Šaško, predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, mons. Nedjeljko Pintarić, dekan Akademije likovnih umjetnosti Aleksandar Battista Ilić, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović, predstojnica Katedre za restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Zvjezdana Jembrih.

Sudionici svečanosti otvorenja potom su krenuli iz dvorane “Vijenac” Nadbiskupijskog pastoralnog instituta do obnovljene Domitrovićeve kule te razgledali izložbeni postav koji ostaje otvoren do 4. lipnja 2016. Izložbu je istoga dana, ranije, zbog obveza službe, razgledao i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u pratnji mons. Nedjeljka Pintarića i gospodina Miroslava Gašparovića.

Izložba Ne/izliječeni sveci iznikla je iz višegodišnje suradnje Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije i Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. U toj je suradnji, tijekom nastave, restauratorske prakse i diplomskih radova, do sada spašeno, istraženo, konzervirano i restaurirano četrdesetak skulptura i dvadesetak štafelajnih slika iz fundusa Dijecezanskoga muzeja Zagrebačke nadbiskupije.

Te su umjetnine, nakon prestanka djelovanja ovoga muzeja kao javne ustanove (1971.), desetljećima bile pohranjene u nepovoljnim uvjetima. Skrivene od javnosti, zaboravljene od stručnjaka, nevalorizirane, nedostupne, prepuštene ubrzanom propadanju – čekale su bolja vremena.

Suradnja s Odsjekom za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu započinje 2007. godine, potpisivanjem ugovora s Uredom za crkvena dobra Zagrebačke nadbiskupije.

Prva skupina skulptura iz fundusa Dijecezanskog muzeja uvrštena  je 2008. u Program financiranja zaštite pokretnih kulturnih dobara Ministarstva kulture RH. Uz potporu i nadzor nadležnog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, time započinju istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi koji u kontinuitetu traju do danas.

U realizaciji postava izložbe u Domitrovićevoj kuli, Kaptol 31, Zagreb, sudjelovao je i Muzej za umjetnost i obrt, a izložba je realizirana financijskom potporom Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Zagrebačke nadbiskupije.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije | Bitno.net

Foto: Bernard Čović, GK / Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Ovaj članak [FOTO] Izložba ‘Ne/izliječeni sveci’ – iznova otkriveno kulturno bogatstvo Zagrebačke nadbiskupije se prvo pojavio na Bitno.net.

Sveti Dujam (latinski Domnius, Doimus), popularni splitski sveti Duje, svetac iz 3. stoljeća, duhovna je vertikala grada Splita, kojemu je zaštitnik kao i cijeloj Splitsko-makarskoj nadiskupiji.

Foto: Wikimedia

Dan prije njegova blagdana koji se slavi 7. svibnja, ritualno se otvara raka u splitskoj prvostolnici, a na sam blagdan, praćena pjesmom i oznakama župa i bratovština, kreće veličanstvena procesija s njegovim moćima užom gradskom jezgrom s misnim slavljem i propovijedi, nekad u katedrali ili pred njom, a danas na splitskoj Rivi. Sv. Dujam je najvrjednija splitska tradicija, pojam vjere u gradu koji ga je izabrao za svog sveca zaštitnika i postavio mu kosti u prvostolnicu, jednu od najstarijih katedrala na svijetu.

Sv. Dujam je bio biskup u Solinu, a žrtvu za vjeru podnio je 304. godine za vladavine cara Dioklecijana, koji je upravo nedaleko Salone, na mjestu današnjeg Splita, podizao veličanstvenu palaču za odmor i ukopište.

Po predaji se smatralo da je sv. Dujam bio apostolski učenik sv. Petra, a po splitskoj legendi svetac je podrijetlom iz Sirije, na kršćanstvo se obratio zahvaljujući propovijedima sv. Petra i potom bio kršten u Antiohiji. Po istoj predaji, kao pratitelj sv. Petra s Pankracijem i Apolinarom pošao je u Rim, odakle ih je sv. Petar uputio propovijedati u druge krajeve: Pankeracije je otišao na Siciliju, Apolinara u Ravenu, a Dujam u prekojadransku Salonu, glavni grad tadašnje rimske provincije Dalmacije. Sv. Dujam je u mnogoljudnoj i multikonfesionalnoj Saloni osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo. Po nalogu gradskog upravitelja Maurilija doživio je mučeničku smrt – odrubljena mu je glava, vjerojatno u salonitanskom amfiteatru, nakon što je prije njega pogubljeno još 45 dalmatinskih mučenika.

Prvotno je pokopan na starokršćanskom groblju Marusincu u Solinu, današnjim Manastirinama, a njegov kult se raširio među vjernicima koji su se pokapali oko njegova groba. Kroz stoljeća častili su ga u nizu crkava, sagrađenih u njegovu čast – prije nekoliko godina jedna takva crkva sv. Duje obnovljena je u Kotoru.

Danas se zemni ostaci sv. Dujma nalaze u raci na Morlaiterovu oltaru iz 18. stoljeća u Katedrali. Manji dio Dujmovih kostiju nalazi se i u oratoriju sv. Venancija u rimskom Lateranu, prvotnom sjedištu poglavara Rimokatoličke crkve, zajedno s drugim dalmatinskim mučenicima te porečkim sv. Maurom. Naime, papa Ivan IV. dao je 641. po opatu Martinu prenijeti u Rim manje relikvije mučenika iz Dalmacije i Istre, što je potvrđeno 1962. kad je papa Ivan XXIII. dopustio da se otvori lateranski sarkofag s njihovim moćima.

Dujam se prikazuje najčešće s oznakama biskupske odore, s palmom i prvostolničkim križem. Koliko je u Splitu važan njegov kult piše u prvoj glavi Statuta grada Splita iz 1312. godine, gdje se navodi: “… Isto tako određujemo i naređujemo da svatko mora blagdan svetoga Dujma časno poštovati i slaviti”.

Sv. Dujma je na biskupskoj stolici naslijedio njegov nećak Primo, koji je poslije smrti pokopan uz Dujmov grob. Ulomak nadgrobne ploče sv. Dujma čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu.

D.M. | Bitno.net

Ovaj članak Sveti Dujam – biskup mučenik koji nam prenosi obvezu vjernosti Isusu se prvo pojavio na Bitno.net.

Zaboravite likove očeva koje vidite na televiziji: sebični, radoholičari, lijeni, odsutni, nasilni, grubijani. Oni ne zaslužuju naziv otac. Pravo očinstvo je veće od toga. Veliko je poput našeg Oca na nebu.

Foto: Flickr.com/Gwenael Piaser

Biti katolički otac je poziv na patnju – kao muž, kao otac i kao katolik. Kao što je Krist glava Crkve, tako je i katolički otac glava svoje obitelji. Njegova glava je okrunjena trnovom krunom. Ovo nije poziv koji je usmjeren samo uzdizanju. Ovo je poziv koji od nas zahtijeva da položimo vlastiti život za svoju obitelj. Očinstvo plaši, ali je ujedno prekrasno iskustvo. Zbog toga moramo govoriti o katoličkom očinstvu svijetu koji je zaboravio autentičnu sliku oca.

Poziv

Bog je stvorio očinstvo s razlogom. On iznova naglašava njegovu važnost počevši od Adama, preko Noe, Davida, Josipa pa sve do našeg nebeskog Oca. Biti katolički otac je poziv na ove četiri stvari: slavljenje Boga, naviještanje Evanđelja, poučavanja u vjeri te briga za njeno očuvanje i posredništvo u milostima u svojoj obitelji. Drugim riječima otac ima liturgijsku, navjestiteljsku, učiteljsku i pastoralnu zadaću. Jao! Puno stvari odjednom. Obradimo jednu po jednu.

Liturgijska zadaća. Očevi, predvodite svoje obitelji u molitvi. Vaša djeca su stvorena kako bi mogli slaviti Trojstvo kroz molitvu. Bog je stvorio obitelj kao posebno mjesto u kojem ćemo ga slaviti. Liturgija dolazi od grčke riječi koja označava „javan posao“ i pod tom riječi katolici obično misle način na koji se bogoštovlje odvija. Nemojte misliti da liturgija televizije, beskrajnih radnih sati, izvanškolskih aktivnosti ne oblikuje dušu vaše djece. Ljudi uvijek slave nešto i vaša obitelj nije iznimka. Što se slavi u vašem domu? Je li to uspjeh i zabava ili je to Bog? Vaš prvi zadatak kao oca je da vodite i usmjeravate bogoštovlje u vašoj obitelji. Napravite mali oratorij, može vam za to poslužiti čak stol za objed i povedite molitvu. Okupite cijelu obitelj zajedno i uživajte u Božjoj slavi.

Zadaća navještaja. Propovijedajte Evanđelje svojoj obitelji. Ako je potrebno služite se riječima – sjetite se da su riječi uvijek potrebne. Jak i šutljiv tip oca je dobar za ulogu kauboja, ali ne i za dobrog oca. Šutljiv otac je zločin protiv Boga i čovjeka. Bog je riječju stvorio sve, Krist je riječju naviještao Kraljevstvo Božje, a ta usta koja ti je Bog darovao nisu namijenjena za pušenje i pijenje. Ljudi ne mogu slaviti Boga ako ga ne poznaju. Stoga je drugi posao katoličkog oca naviještanje Radosne vijesti Isusa Krista. Evanđelje se naviješta kroz primjer vlastita življenja i riječi. Počuj! Vječni Sin Božji je postao sin Adama i Eve, umro te uskrsnuo kako bi nas spasio od vlasti grijeha i smrti, kako bi nas učinio sudionicima u Božjem životu. Očevi, naviještajte svojoj obitelji. Govorite im svakodnevno o velikim djelima koje je Krist činio. Djelujte pod pretpostavkom da im nitko drugi to neće reći.

Učiteljska zadaća. Znam, znam. Vi niste teolog i s obzirom da ste vi zauzet čovjek, pitanje vjere bi trebalo ostaviti profesionalcima. To su jeftine izlike. Ako možete biti prodavač ili automehaničar, ako možete pratiti rezultate nogometa i svakodnevno čitati novine, imate ono što je potrebno za ovaj posao. Jeste li kršteni? Raste li Duh Sveti u vama i poput medvjeda čeka da se probudi iz zimskog sna? Vaša su djeca krštena, sada moraju naučiti što znači krštenje: čega se odričemo, što vjerujemo i što nam je činiti. Treći vaš zadatak kao katoličkog oca jest poučavati djecu u vjeri. Imate privilegiju poučavati svoju djecu u ono što trebaju ili ne trebaju vjerovati. Očevi, pomozite svojoj obitelji upoznati Boga. Pokažite im da je poznavanje vjere radost. Krenite od Svetog pisma i tradicije. Govorite o velikim istinama naše katoličke vjere.

Pastoralna zadaća. Vašoj obitelji treba milost, stoga je vaš četvrti posao kao katoličkog oca usmjeravati tu milost. Sakramenti se često vežu samo uz svećenike, ali svaki katolik ima jednaku obvezu kada se radi o sredstvima milosti. Na vama je – a ne na vašem susjedu – da vaša žena i vaša djeca okuse i osvjedoče kako je Božje praštanje stvarnost, kako ih Božja ljubav oslobađa i kako su voljeni. Pitajte ih na koju nakanu žele da molite za njih. Recite im na koju nakanu vi molite za njih. Upozorite ih na grijeh u njihovim životima i budite spremni oprostiti im na isti način kako Bog oprašta vama. Povedite ih sa sobom na euharistiju, katehezu, pred Presveti oltarski sakrament, na ispovijed. Budite prvi na koljenima i zadnji koji će se dignuti. Držite otvorena vrata vašeg radnog prostora u kući, odgovorite kada vas zovu na mobitel i budite spremni na jedan veliki zagrljaj i poljubac kada djeca dođu do vas. Samo vi možete biti pastir u vašem domu.

Vi ste otac, patrijarh, glava obitelji. Bog vas poziva da zasučete rukave i primite se posla. Hoćete li sjesti u naslonjač i otvoriti novu pivu ili ćete se primiti posla?

Vještina

Stari, cijela ideja očinstva nije potekla od nekog mudraca s bijelom bradom iz željeznog dobra. Patrijarhat, „očinstvo“, je Božja pametna ideja – ona je poziv da budemo svjetlo, da svijetlimo. Kao suprug pozvan si svojoj supruzi svijetliti svjetlošću Raspetog. Kao otac pozvan si svojoj djeci osvjetljavati ljubav Oca. Postoje tri nezamjenjive vještine koje svaki katolički otac mora usvojiti: slušanje, vođenje i ranjivost.

Slušanje. Katolički otac ne šeta okolo samo dajući izjave i nudeći rješenja na svaki problem. Ne fokusira sve stvari na sebe bilo da se radi o domaćoj zadaći ili obiteljskom izletu. Najvažnija vještina koju svaki otac mora usavršiti je vještina slušanja. Poslušajte što vam vaša supruga i djeca pokušavaju reći. Postavljajte pitanja, pitajte ih o njihovu danu, dajte na važnosti njihovim talentima i interesima. Budite spori na govoru, brzi na slušanju.

Vođenje. Katolički otac je stabilan, ne može ga smesti svaka promjena i svaka želja pojedinca. On vodi. Dobri vođa ne iskorištava svoj položaj već ga koristi kako bi služio. Postavi se kao pravi muškarac i operi posuđe. Sjeti se zašto ti je Bog dao mišiće i iznesi smeće. Poštuj svoju ženu i služi joj. Voli je i cijeni, tijelom i duhom. Ona je tvoja kraljica i dužan si joj sve pružiti. Naporno radi kako bi osigurao svoju obitelj. Tvoj zadatak je pružiti hranu, zaklon, odjeću, očinsku ljubav. Budi nasamo s Bogom i moli. Ponudi mu ponijeti križ za svoju obitelj, postani živa žrtva. Iznad svega vodi svoju obitelj u molitvi.

Budi ranjiv. Kada se kaže „budi ranjiv“, većina ljudi misli na to da budemo iskreni u vezi s našim slabostima i otvoreni o onome što nas muči. Ova vrsta ranjivosti je dobra, ali nije istovjetna s ranjivosti u radosti. Strašna je stvar pustiti drugima vidjeti što iskreno volimo. Potrebna je petlja da se stane i kaže: „Ovo je prekrasno!“ Vodeći razlog zbog kojeg djeca ne idu na misu je taj što njihovi očevi ne idu na misu, a i onda kada idu ne izgledaju kao da su presretni u vezi toga. Nema mjesta u Kraljevstvu nebeskom za stoičkog oca koji ne pokazuje svoje osjećaje. Jedna od najboljih vještina koju katolički otac može pokazati je ranjivost. Budi iskren u tome koliko voliš Boga, otvoren u klanjanju pred Presvetim oltarskim sakramentom, koliko voliš njegovu majku Mariju, koliko te zahvaća Božja milost. Očevi, riskirajte s radošću.

Bog je stvorio očinstvo zbog istog razloga zbog kojeg je Thomas Edison izumio žarulju – da svijetlimo. Očinstvo je poziv da budemo svjetionik svijetu, baklja ljubavi i autoriteta, svijeća pobožnosti našem jednom i istinskom Ocu na Nebu. Nemojte to svjetlo držati pokriveno košarom.

Križ

Ljudi se često navežu na jeftin oblik ljubavi. Njihova srca su gladna ljubavi zbog toga jer im (većinom) očevi nisu davali onoliko ljubavi koliko su trebali – svojim suprugama i svojoj djeci. Današnja pop kultura očinstva je jeftina, jednokratna, okrutna i plitka. Takvi očevi ne zaslužuju ime koje nose. Vrijeme je da se pokaže što je to zapravo očinstvo – križ.

Misliš da si muško u kući? Misliš da si šef? Onda padni na koljena kao rob i poput Sina Božjega operi svojim ukućanima noge. Ovo nije prigoda za govor o tvojoj sreći i slobodi, kao da si ti centar svačije pažnje. Ovo je prilika za poniznost, za vlastito umanjenje kako bi tvoja supruga i tvoja djeca mogli rasti. Ovo je tvoja prilika da položiš vlastiti život za njih. Ovo je razlog zbog kojeg je biti katolički otac istovremeno zastrašujuće i važno iskustvo. Takvo iskustvo moramo svjedočiti svijetu, jer je svijet zaboravio što znači biti otac za nekoga.

Biti vođa nam ne daje dozvolu za iskorištavanje. Vođenje sa sobom donosi krvavu krunu od trnja. Ti si glava domaćinstva, kao što je Krist glava Crkve. To znači da ćeš upravo ti nositi tu krunu od trnja.

Ova kruna predstavlja sve što moramo znati u vezi s očinstvom. Katolički otac je pozvan da bude darežljiv, sebedaran i živa žrtva. Tvoj poziv je da patiš – kao muž, kao otac i kao katolik. I to je dobra stvar. Onaj koji želi spasiti svoj život izgubit će ga, ali onaj koji izgubi svoj život naći će ga. Očinstvo je tvoj križ.

Očevi, Isus vas gleda u oči i govori: „Slijedite me.“

Jedino pitanje jest, hoćeš li ponijeti svoj križ?

Autor: Tyler Blanski | catholicgentleman.com

Preveo: Nenad Palac

Ovaj članak Biti otac: to je poziv, vještina i križ se prvo pojavio na Bitno.net.

U Kini sve više i više ljudi traži put, istinski život koji je smislen, ispunjen Božjim milosrđem i njegovom slavom – ustvrdila je Yan Xu, kineska umjetnica koja se obratila na katolicizam proučavajući srednjovjekovne iluminirane manuskripte.

Foto: Radio Vatikan.

Nakon što je 2003. godine dala otkaz na radnom mjestu, čitav dan je provodila skicirajući urbane elemente.

„Volim crtati klasične zgrade u gradu i to me je dovelo do katedrale sv. Josipa“, koja je bila „veličanstvena, prekrasna“ – rekla je kineska umjetnica u razgovoru za Catholic News Agency. Ostala sam tamo, a onda se i vraćala kako bih skicirala svoje slike – kazala je. „Trećega dana, svećenik mi je prišao i razgovarao sa mnom o katoličkoj vjeri. Godinama mi nije bilo stalo do religije te sam sada htjela znati više o vjeri“.

„Svake nedjelje sam pohađala misu i molila Gospodina da mi pokaže put, premda nisam bila katolkinja“. Nakon gotovo sedam godina – u kojima je ključnu ulogu imao studiji ilustriranih srednjovjekovnih manuskripta – Xu je na uskrsnome bdijenju u katedrali sv. Josipa bila krštena.

„Kina je daleko od Rima, ali katolici u Kini uvijek mole ne bi li Papa jednoga dana posjetio našu zemlju“ – kazala je. Biti katolik u Kini znači biti dio manjine. Većinaje ljudi – zbog službene socijalističke ideologije – bez vjerske pripadnosti. Međutim, vjernici vrlo živo shvaćaju svoju religiju.

„Volim svoju Crkvu, ima toliko divnih mladih katolika. Često idemo na misu, zajedno molimo krunicu… Katolička me vjera čini boljom osobom“ – kazala je Yan Xu.

Među poteškoćama u prakticiranju vjere u Kini navela je činjenicu da nema praznika za katoličke svetkovine, tako da za Božić, Veliki tjedan, Uskrs ili Veliku Gospu, ako se želi stići na misu, često se mora tražiti slobodan dan. Javno slavlje mise je dopušteno – kazala je –, ali samo unutar crkvenih zgrada. Vijesti o Papi i Svetoj Stolici mogu se pratiti preko interneta.

Nije tajna kako postoje napetosti između Katoličke Crkve i kineske vlade, koja je ustanovila paralelno Katoličko patriotsko udruženje i u više navrata imenovala biskupe bez vatikanskog odobrenja. Neki su svećenici, uključujući biskupe, bili zatvarani zbog svoje vjernosti Svetoj Stolici.

Nakon što je diplomirala povijest umjetnosti 2007. godine, Xu je i sama počela slikati u stilu srednjovjekovnih ilustracija, a za portret sv. Tome Akvinskog je bila i nagrađena. Toma Akvinski – objasnila je – potiče me da razmišljam kako otkriti Božje naume za mene. Zapravo, Božji su planovi često nepojmljivi, jednostavno moraš moliti. U umjetnosti nalazim utjehu, jer – kako kaže – „slikati ili predočavati Božje stvari je za mene poseban način molitve“.

RV | Bitno.net

Ovaj članak Kineska umjetnica: Obratila sam se na katoličanstvo proučavajući srednjovjekovne manuskripte se prvo pojavio na Bitno.net.

Nick Vujičić, Australac srpskih korijena rođen bez ruku i nogu, koji putuje svijetom i svjedoči o Božjoj ljubavi koja je njegov očaj pretvorila u pobjedu, gostovao je nedavno i u Crnoj Gori.

Foto: Facebook

“Nije pravo pitanje: Zašto mi Bog nije dao ruke i noge?, nego je pravo pitanje: Ima li nešto bolje od ruku i nogu? Ukoliko su nebesa stvarnost, onda je Božji mir, svrha, snaga i hrabrost ono bolje!”, rekao je Vujičić u Nikšiću.

“Ako je novac tvoj Bog, ili seks, ili si sam sebi bog, nikad nećeš biti zapravo sretan. Novac pomaže, ali je istina da novac nije temelj sreće. Pronađi pravu sreću”, istaknuo je.

“Ako si kršćanin, onda ne želiš ni da tvoj najgori neprijatelj završi u paklu. Onda mu želiš pomoći da spozna koliko ga Bog voli i kako mu se Bog želi smilovati. To ne može postići nitko svojim vlastitim znanjem. To je moguće kad se prava preobrazba dogodi iznutra”, poručio je.

“Kako oprostiti nekome tko ti je nanio zlo? Ako ne razumijemo i nismo prožeti onime koliko je Božje oproštenje kroz Isusa prema nama samima, i ne shvaćamo da ni sami nismo zaslužili milost i oprost, onda zaista nema čvrstog temelja na kojemu je moguće dobrohotno pristupati drugima”, kaže Vujičić.

“Bog ima dobar plan za svačiji život. Imao je i za moj. Ja sam sada jak čovjek, jer imam mir, imam nadu, imam svrhu i – imam hrabrost. Otkrijte svoju viziju, Božji plan za vaš život tamo gdje jeste. S onim što imate i kako to nosite možete podignuti mnoge oko vas… Što god bilo, kad ljudi vide vas, neka vide radost… Ako nećemo ići u potragu za takvim putem, što nam drugo preostaje? Vrtjeti se u krugu ‘nerješivih’ frustracija i tjeskobnih osjećanja? Ili u krugu ogorčenja i samosažaljenja zbog ‘nemogućih’ ljudi i ‘bezizlaznih’ situacija? Što će biti naš izbor? Koliko će nam još trebati da shvatimo kako je zamišljeno da budemo nešto mnogo više od ovoga što sada mislimo i živimo? Znam da u životu postoji puno više od želje da materijalno preživim. Bez Boga ne bih danas bio ovdje… On mi je dao inspiraciju i nadu…”, poručio je Vujičić.

Bitno.net

Ovaj članak [VIDEO] Otkrijte Božji plan za sebe – ja sam svoj otkrio i sada imam mir i radost se prvo pojavio na Bitno.net.

Više stotina mladih dupkom ispunilo prvostolnicu u Zadru dvosatnom predanju svojih molitvi i potreba Isusu u euharistiji

Foto: IKA

Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom okupilo je u petak 6. svibnja u katedrali Sv. Stošije u Zadru više stotina mladih koji su dupkom ispunili prvostolnicu u dvosatnom predanju svojih molitvi i potreba Isusu u euharistiji. “Ja ću otvoriti srce i reći da volim te, jer duši mojoj toliko si potreban” geslo je tog klanjanja koje je na osobit način prvi put u tako veliko zajedništvo okupilo članove zborova mladih iz grada Zadra, ali i brojne studente, radničku mladež i sjemeništarce iz sjemeništa Zmajević.

“Taj je susret poziv svima nama da pored svih obveza i svega što nas svakodnevno zaokuplja iskoristimo priliku da budemo sami s Gospodinom. Onoga koga volimo, s njime želimo provoditi vrijeme. Koliko i na koji način provodimo vrijeme baš s Isusom? Koliko iz odnosa s njime crpimo snagu za ono što živimo i radimo? Želimo mu otvoriti svoje srce i reći da ga volimo i koliko nam je potreban. Vidim suze i osmijehe na licima, dakle, blagoslovljena je naša hvala i slava Gospodina”, rekao je Luka Kotlar, jedan od animatora klanjanja iz organizacije tog susreta koji će se ubuduće održavati svakog prvog petka u mjesecu.

Mladi su molili snagu za prihvatiti drugoga, da ih Isus nauči prihvaćati ljude, jer i on je prihvaćao one koji su se zatekli na njegovom životnom putu. U prigodnim meditacijama predavali su svoje ranjenosti, slabosti, propuštene prilike. “Želim se darovati cijeli, potpuno u Isusove ruke koje nose preko svake prepreke. Ne mogu biti sol i svjetlo ako sam tužan i plačem. Sve stavim u svoje ruke, a od tebe se udaljim. Toliko puta sam odbio tvoje rame za plakanje, pomoć i ljubav. Povlačim se u sebe i pitam se što mi nedostaje. No ti si uz mene i dalje. Ti me čekaš i podižeš. Nauči me darivati kako ti darivaš i ljubiti kako ti ljubiš”, izrekli su mladi pred Presvetim, zahvaljujući Gospodinu za jednostavnost života koju nudi u euharistiji: “Klanjamo ti se u jednostavnosti kao što je jednostavna hostija i tvoja prisutnost u njoj”.

Mladi su zahvalili Gospodinu jer prihvaća naše slabosti, grijeh i lutanja. “Pred problemom se pitam, ‘Zašto Bože ja?’ Križ mi se čini pretežak, ne želim ga prihvatiti i nositi, čini mi se da nema izlaza. Gubim vjeru da ćeš mi pomoći, prozivam te i bježim od tebe, a ti me ljubiš i pokazuješ koliko sam ti važan. Prihvaćaš ne upravo takvog, slabog. Dovoljne su ti moje suze koje vidiš kao znak da prihvaćam svoje slabosti”, rekli su mladi u razmatranju pred Presvetim na koljenima.

U polumraku katedrale, tišini osobnih predanja i prigodne pjesme, a pjevanje je predvodio zbor mladih iz župe Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru, na kraju klanjanja mlade je s Presvetim blagoslovio o. Franjo Kowal, povjerenik za mlade Zadarske nadbiskupije. Sljedeće takvo klanjanje u katedrali je u petak 10. lipnja, kao zahvala za završetak akademske godine. Zadarska mladež okuplja se svake druge srijede na euharistijskom klanjanju u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru, a susret u katedrali dodatno je pokazao da je potreba za tom pobožnosti i takvim molitvenim odnosom s Gospodinom mladima osobito drago, privlačno i potrebno.

IKA

Ovaj članak Zadar: Mladi ispunili katedralu u dvosatnom predanju Isusu u euharistiji se prvo pojavio na Bitno.net.

Crkva sve više prepoznaje važnost pastorala gluhih i gluhoslijepih osoba. Dokazuju to brojni primjeri, kako iz svijeta, tako i iz Hrvatske.

via cnmn.org

“Strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom…” riječi su koje ćemo uskoro čuti na svetkovinu Pedesetnice. Upravo iz ovog poslanja Crkve svim narodima i jezicima rodila se i želja španjolskih biskupa da “donesu Evanđelje što većem broju ljudi”, a među njima i gluhim i gluhoslijepim osobama. Ova ozbiljna zadaća povjerena je ocu Sergiu Buizi, ravnatelju Službe za gluhe Španjolske biskupske konferencije.

Otac Sergio jedan je od malobrojnih španjolskih svećenika koji svetu misu slavi na znakovnom jeziku. Svakoga tjedna mnoštvo vjernika oštećena sluha iz različitih krajeva Bilbaa dolazi u katedralu sv. Jakova kako bi slavilo svetu misu na “svojem jeziku”. Kako prenosi CNA, oko 1250 Španjolaca odlazi u jednu od 24 crkve u kojima postoji pastoralna skrb gluhih osoba: od kateheza, biblijskih grupa, do slavlja ženidbe, ispovijedi i naravno euharistije.

Nažalost, u svakoj od španjolskih biskupija postoji samo jedna crkva u kojoj je organizirana ovakva skrb za vjernike oštećena sluha, zbog čega su mnogi od njih prisiljeni putovati u kilometrima udaljene gradove.

– Ima starijih ljudi koji dolaze izdaleka. U mojoj biskupiji euharistiju na znakovnom jeziku slavimo u katedrali svake subote poslijepodne, a vjernici dolaze vlakovima i autobusima iz drugih gradova – kaže o. Sergio.

Kako bi se djelomično gluhim vjernicima omogućilo sudjelovanje u liturgiji, Španjolska biskupska konferencija pokrenula je u suradnji sa ONCE zakladom postavljanje sustava induktivne petlje koji osobama sa slušnim aparatima omogućava da jasno čuju govornika tj. da zvukove oko sebe čuju bez smetnji. Ovaj sustav koji audio signal pretvara u magnetno polje nalazi senu 12 španjolskih crkava. Pastoral vjernika sa oštećenjem sluha u Španjolskoj postoji duže od pedeset godina, a danas se njime bavi 140 laika i 21 svećenik.

Spomenimo kako i u Hrvatskoj postoje svećenici i laici koji brinu za duhovne potrebe vjernika s oštećenjem sluha. Svakako treba spomenuti isusovačku župu Presvetog Srca Isusova u Zagrebu u kojoj već godinama postoji praksa prevođenja svetih misa na znakovni jezik. To i ne čudi s obzirom da isusovačka formacija podrazumijeva i rad u pastoralu gluhih i gluhoslijepih. Novaci Družbe Isusove od 1992. godine se upoznaju s ovim oblikom pastoralnog rada i uče znakovni jezik, a isusovački bogoslovi u Zagrebu redovito pomažu u prevođenju mise i drugim aktivnostima s gluhim i gluhoslijepim osobama.

Ilka Zadro, jedna od prevoditeljica iz župe Srca Isusova, kaže kako javnost još uvijek nije dovoljno senzibilizirana za potrebe gluhih i gluhoslijepih osoba, ali ni kako mnogi od njih još uvijek ne znaju kao u Palmotićevoj postoji sveta misa i ispovijed koju konačno mogu razumjeti. Napominjemo stoga kako se svake nedjelje u 9,30 u bazilici Srca Isusova slavi sveta misa na znakovnom jeziku, dok svakog prvog petka gluhe i gluhoslijepe osobe imaju priliku za svetu ispovijed u 17,30 sati, nakon koje slijedi “prevođena” sveta misa .

Govoreći o samom prevođenju, ova prevoditeljica iz Studentskog katoličkog centra Palma kaže kako je “prevođenje svetih misa i općenito sadržaja vezanih za vjersku tematiku prevoditeljima uvijek izazov jer poseban jezik i stil biblijskih tekstova nije lako prevesti u ‘duh’ znakovnog jezika”, no SKAC-ovi prevoditelji snalaze se u svim situacijama.

Nažalost, župa Presvetoga Srca Isusovoga jedna je od rijetkih župa u kojoj se sveta misa redovito prevodi na znakovni jezik. Zbog toga u Palmotićevu često dolaze vjernici iz okolnih mjesta, budući da u svojim župama uglavnom “samo sjede i zbunjeno gledaju oko sebe”.

– U Hrvatskoj živi 15-ak tisuća gluhih, nagluhih i gluhoslijepih osoba koje ne smijemo prepustiti same sebi, nego smo dužni brinuti i za njihove duhovne potrebe, a to znači osigurati im prevoditelje i tako omogućiti komunikaciju bez koje se ove osobe uglavnom udaljavaju od Crkve i osjećaju zapostavljeno i izolirano – kaže Ilka Zadro, dodajući kako u Palmotićevoj planiraju pokrenuti i trajni mjesečni program kateheza za gluhe i gluhoslijepe osobe.

Dodajmo kako i druge župe u Hrvatskoj prepoznaju važnost ovog specifičnog pastorala. Tako je na uskrsni ponedjeljak tridesetak gluhih i gluhoslijepih osoba s područja varaždinske biskupije po prvi puta imalo priliku komunicirati na svojemu jeziku u liturgiji te proslaviti blagdan Uskrsa svetom misom na hrvatskom znakovnom jeziku.

Na kraju spomenimo kako su prošle godine prvi put podijeljene diplome Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu polaznicima prve godine tečaja hrvatskoga znakovnoga jezika, koji se održavao u župi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima. Polaznici tečaja svoje će školovanje nastaviti u Centru za cjeloživotno obrazovanje, a župa u Sesvetskim Selima nastavit će organizirati početni stupanj tečaja za nove polaznike kako bi sve veći broj župa imao volontere koji će zajednici gluhih i gluhoslijepih osoba omogućiti potpuno sudjelovanje u liturgijskom i katehetskom životu Crkve. Više o ovom hvale vrijednom projektu pročitajte na ovom linku, a samom pastoralu gluhih i gluhoslijepih te njegovom razvoju u svijetu i kod nas pročitajte ovdje.

Molimo Vas da nam javite nam ako se i u Vašoj župi sveta misa prevodi na znakovni jezik kako bismo mogli objaviti cjeloviti popis župa i crkava u kojima gluhe i gluhoslijepe mogu u potpunosti sudjelovati u liturgiji Crkve! Informaciju nam pošaljite na e-mail adresu: info@bitno.net

Miodrag Vojvodić | Bitno.net

Ovaj članak Otac Sergio svakoga tjedna slavi svetu misu na znakovnom jeziku se prvo pojavio na Bitno.net.

Tko je neodgovoran prema sjemenu vjere koje je Krist posijao u naša srca, ne može uživati niti njegove plodove. Na prvo nam je i istaknuto mjesto staviti, stoga, Isusove želje i molitve za nas, ako se želim zvati i biti njegovi vjernici.

Foto: arhiva

Nakon uskrsnuća Isus je dobro znao da mu je bilo ići s ovoga svijeta k Ocu, te je ujedno svojim učenicima i protumačio razloge i smisao njegova odlaska. No isto tako mu je bilo jasno što njih očekuje nakon njegova odlaska koji je bio neminovan. Osim što im je povjerio zadaću da mu budu svjedoci sve do nakraj zemlje, znao je da to nije laka zadaća, te da je neizvediva ljudskim snagama. Uostalom radilo se o božanskom poslanju. Zato će ih i pripremati da se suoče sa svim izazovima i poteškoćama koje će ih pratiti. A nije se radilo samo o poteškoćama izvana, to jest neprijateljstvima i progonima, nego je mnogo presudnije bilo da se oni ne raspadnu iznutra kao zajednica okupljena oko njegova uskrsnuća. Bilo je stoga bitno kako njihovo zajedničko svjedočenje, tako isto i zajedništvo života kojim su potvrđivali sve što su drugima naviještali. Zato će Gospodin s njima provesti četrdeset dana utiskujući im u svijest činjenicu svoga uskrsnuća, usprkos sve njihove zbunjenosti o kojoj nam svjedoče Evanđelja. Upravo ta njihova zbunjenost sve do samog uzašašća Gospodinova potvrđuje u kakvom su čudnom stanju bili, te su s mukom nosili sa svime što su doživljavali ne znajući to pravo pretočiti u riječi.

A budući da je na njima ostalo svo breme Isusova spasenjskog djela, ne čudi onda što je Gospodin više puta za svoga javnog djelovanja, a na posljednjoj večeri i na najsvečaniji način za njih molio. Tražio je za njih milost da ustraju u svemu što su od njega čuli i bili poučeni, ali isto tako, ne manje važno, da jasno posvjedoče o svemu što su doživjeli. Apostoli će stoga biti bitna i neizbježna spona između Božjeg spasenjskog djela i vjere cijele Crkve, jer će svi ostali vjerovati na njihovu riječ. Kako bi se to moglo dogoditi Isus će ih obdariti svojom slavom, te božanskom spoznajom i ljubavlju. Zato će, kad kaže da im je dao svoju slavu, time pretpostavljati da im je omogućio da vide njegovu proslavu po kojoj je iskazao svu svoju moći i očitovao snagu božanske ljubavi. Samo opremljeni Isusovom snagom, moći će biti dovoljno pripremljeni, te ujedno na prikladan način svjedočiti, kako riječju tako i djelima, ne sebe, nego Isusa. Točnije, bit će neophodno da posvjedoče u Duhu Svetom da je Isus Božji Sin kojeg je Otac poslao na svijet kako bi sav svijet upoznao Očevu ljubav i zadobio oproštenje po neizmjernom milosrđu. Tako će njihovo svjedočanstvo biti o trojstvenome Bogu, te ih je Isus, da im to omogući, pretekao darom spoznaje i ljubavi. Doista, samo tako, nakon što su iskusili njegovu slavu, te primili dar istine i ljubavi, mogli su posvjedočiti svijetu čudesna djela Božje ljubavi izvedena uskrsnućem Gospodinovim. Gospodinu je zato jedino bilo stalo do toga da oni sačuvaju sve što su od njega primili, jer kasnije neće ići svjedočiti svijetu ni svoje znanje ni svoju ljubavi, nego istinu i ljubav koja dolazi od Boga.

Zato njihov nauk kasnije neće biti neki umjetno pripremljeni nauk, nego će neuki ribari poći svijetom noseći u srcu Božju istinu i Božju ljubav, te svjedočeći sve što su sami doživjeli od svoga Gospodina gledajući, slušajući i razmatrajući u vjeri. Upravo zato jer je njihova riječ bila svjedočanstvo, a ne umjetna ljudska tvorevina nastala usuglašavanjem stavova, mnogi su kasnije na njihovu riječ povjerovali u Isusa, što ide na istovjetan način sve do naših dana. A Bog koji ih je poslao da svjedoče, čuvao je u njima unutarnje jedinstvo vjere i ljubavi koje je bilo privlačna snaga da i svijet uzvjeruje u Isusa, da je ga Otac poslao da spasi ljudski rod. Ali ne samo u njima, nego i u cijeloj Crkvi, to jest svima onima koji će se kasnije odazvati, te uzvjerovati na vjeran i vjerodostojan način dičeći se apostolskom vjerom, Bog će čuvati ovo jedinstvo duha i svijest zajedništva.

Zato je i nama danas ispovijedati Isusa i svjedočiti za njega tom istom vjerom koju su složno ispovijedali i propovijedali apostoli u svom zajedništvu. A kako bi se to moglo dogodit, jer je prevažno za vjeru koja nije sastavljena od proizvoljnijih ljudskih stavova, nego od svjedočenja za događaj Isusa Krista, neophodno je čuvati se napasti da je svedemo na ljudske istine i znanje, na ljudske osjećaje i uvjerenja. Isus je molio i za nas da u sebi sačuvamo Božje darove, a napose dar jedinstva u vjeri koji je odraz jedinstva u Bogu, te da se trudimo zadržati slavu kojom nas je obdario naš Gospodin. Ako se prema darovima kojima nas je on obdario odnosimo površno i nemarno, onda razasipamo Božji kapital povjeren Crkvi, te ne možemo primiti niti puninu njegova dara, te niti biti pravi svjedoci. Tko je neodgovoran prema sjemenu vjere koje je Krist posijao u naša srca, ne može uživati niti njegove plodove. Na prvo nam je i istaknuto mjesto staviti, stoga, Isusove želje i molitve za nas, ako se želimo zvati i biti njegovi vjernici. Trudimo se stoga doživjeti u svome biću uskrsnu slavu našega Gospodina, te držati se istine koju nam je očitovao i čuvati Božju ljubav koju nam je darovao, kako bismo i sami primali sve više i snažnije dar njegova Duha i ostavljali vjerodostojno svjedočanstvo svijetu. Svjedočimo ga tako vjerom i ljubavlju da zavrijedimo ući u onu vječnu slavu koju je on imao u ljubavi Očevoj prije postanka svijeta.

dr. don Ivan Bodrožić | Bitno.net

Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite na linku ovdje.

Ovaj članak I mi moramo danas svjedočiti za Isusa kao što su to činili apostoli se prvo pojavio na Bitno.net.

Svečanim euharistijskim slavljem, koje je u subotu 7. svibnja na splitskoj rivi uz sudjelovanje više desetaka tisuća vjernika predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan, Splitsko-makarska nadbiskupija i grad Split proslavili su svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika sv. Dujma, biskupa i mučenika prvih kršćanskih stoljeća.

Foto: smn.hr

Proslava je počela tradicionalnim svečanim ophodom sa svečevim moćima od splitske prvostolnice do prigodnog oltara na splitskoj Rivi. U procesiji su, uz narod, sudjelovali i brojni svećenici, redovnici i redovnice, kandidatice, bogoslovi i sjemeništarci, nositelji vlasti, predstavnici društveno-političkih i kulturnih ustanova, obitelji, mladi i djeca, branitelji, crkvene, humanitarne i viteške udruge, vojska, policija, mnoge folklorne skupine grada i okolice. Uz domaćina nadbiskupa Marina Barišića i predvoditelja mons. Bogdana, na slavlju su sudjelovali i predsjednik HBK i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, biskupi Splitske metropolije: šibenski Ante Ivas, hvarsko-bračko-viški Slobodan Štambuk, dubrovački Mate Uzinić i kotorski Ilija Janjić, potom vladika križevački Nikola Kekić, biskup bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, savjetnik Apostolske nuncijature u RH Julien Kabore, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, dominikanski provincijal o. Anto Gavrić, provincijal franjevaca kapucina fra Jure Šarčević, generalni vikar Miroslav Vidović, Prvostolni kaptol na čelu s prepozitom Nedjeljkom Antom Ančićem, župnik prvostolnice don Tomislav Ćubelić te brojni svećenici. Prisutni su bili i predstavnici društveno-političkih i kulturnih ustanova među kojima i splitski gradonačelnik Ivo Baldasar i suradnici, premijer Tihomir Orešković, potpredsjednik Vlade Božo Petrov, ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić, župan splitsko-dalmatinski Zlatko Ževrnja i suradnici te izaslanik predsjednice Republike Hrvatske Andro Krstulović Opara.

Pozdravnu riječ uputio je domaćin, mons. Barišić. “Duboka je i snažna, dapače, neraskidiva povezanost svetog Dujma, grada Splita i Splitsko-makarske nekoć salonitanske Crkve. Već 1712 godina u zajedništvu života i vjere, s ljubavlju i poštovanjem, slavimo svetog Dujma, biskupa i mučenika. Sveti Dujam toliko je naš i zajednički svima da ga slavimo u hramu kulture – kazalištu, u hramu kulta – njegovoj katedrali, u hramu našeg svakodnevlja – ovdje na Rivi. Sveti naš zaštitnik, u godini izvanrednog jubileja milosrđa Božjega, želi nas svoje duhovne sinove i kćeri, svojim svjedočenjem ohrabriti u vjernosti Bogu i milosrdnoj ljubavi prema bližnjima”, rekao je. Pozdravivši sve nazočne goste i hodočasnike, one koji su bili spriječeni doći te one koji prate misu putem Hrvatske televizije i radija, nadbiskup Barišić je zamolio sv. Dujma da svima “otvori nove horizonte milosrdne ljubavi prema onima koji su potrebni naših duhovnih i tjelesnih djela milosrđa. Isuse Kriste – Lice Očeva milosrđa, neka nas primjer i zagovor svetog Dujma hrabri da budemo milosrdni kao Otac, jer Ti si milosrdan u svojoj ljubavi”.

Biskup Bogdan u homiliji je govorio o mučeništvu. Na početku je rekao kako je Split danas na nogama, staro i mlado radosno slave Sudamju. I u proljeće 304. godine, antička Salona bila je na nogama, ali razlog njihovog okupljanja nije bilo radosno slavlje već je staro i mlado došlo je u Amfiteatar vidjeti mučeničku smrt najvišeg predstavnika Katoličke Crkve u rimskoj provinciji Dalmaciji – sv. Dujma – biskupa Salone. “Mislili su da će silom zaustaviti širenje kršćanske vjere. I tada u Saloni i u drugim dijelovima carstva, i kroz sva protekla stoljeća i danas događao se i događa se otvoreni ili prikriveni progon kršćana, onih koji vjeruju i trude se živjeti Isusov nauk ljubavi”, istaknuo je mons. Bogdan dijeleći s okupljenim vjernicima razmišljanja o snazi i čvrstini vjere mlade Crkve prvih stoljeća, njenog javnog i postojanog svjedočenja vjere sve do prolijevanja krvi koja je dovela do nezaustavljivog procesa oplemenjivanja poganskoga svijeta Isusovom evanđeoskom porukom i postavljanja kršćanskih temelja Europi. Pojasnio je da je svaki kršćanin danas jedan od Isusovih učenika koji je pozvan u svome svakodnevnom životu ostvarivati ljubav prema bližnjemu, pripravljaju put Isusu, donositi Ga u svaki grad, mjesto i svako ljudsko srce. “Za razliku od onoga doba kada su se trudili vjernike i vjeru zatvoriti u crkve i sakristije ili vlastite domove, danas se trebamo truditi da Isusova poruka ljubavi i mira dospije do svakoga srca, do svakoga čovjeka i da ona bude pokretač i snaga koja mijenja pojedinca, društvo i čovječanstvo. Društvo i narod kojemu je Isusovo Evanđelje temelj i uporište osobnoga i javnoga života, ima sigurnu sadašnjost i budućnost”.

Napominjući da, kao i u Isusovo vrijeme tako i danas, kršćanska poruka i svjetlo Evanđelja nije uvijek i svugdje poželjno, mons. Bogdan istaknuo je da se od smrti našega božanskog Učitelja, svetoga biskupa Dujma, preko blaženog Alojzija Stepinca progoni kršćana nastavljaju sve do naših dana. “Koliko li je bilo hrvatskih mučenika iz Crkve u našoj Domovini iz razdoblja II. svjetskog rata i poratnog vremena? Teško da ćemo to ikada do kraja saznati. Ipak, ljubav prema istini, poštovanje prema prolivenoj nevinoj krvi na našim prostorima, nukaju nas na objektivno – znanstveno povijesno istraživanje, bez odgađanja, jer želimo i moramo znati istinu”, rekao je i zahvalio Bogu što su u hrvatskom narodu uvijek nalazili hrabri pastiri, svjedoci istine i mira, poput blaženih Alojzija Stepinca i Miroslava Bulešića, don Radoslava Jerkovića, isusovca Petra Perice, franjevca Rafe Kalinića, don Jurja Gospodnetića i velikoga mnoštva iz hrvatskoga martirologija. Citirajući Isusove riječi “Istina će vas osloboditi” pozvao je da se prouče i prosude sve žrtve, da im se omogući dostojanstven pokop i da im se udijeli zaslužena čast.
Spominjući milijune mučenika diljem svijeta, kršćane proganjane zbog vjere u Krista, zaključio je da je danas, u 21. stoljeću, naša Crkva – Crkva mučenika. “Ruše se i iz temelja uništavaju kršćanske crkve i katedrale, svetišta i samostani, ubožnice i bolnice, arhivi i riznice, uništavaju i sami temelji kršćanskih zdanja da se uvjeri buduće naraštaje da kršćana tamo nije nikada ni bilo. Ulaže se puno napora da bi se medijski potisnula vjera i ono što vjernici zagovaraju, obezvrijedilo i prikazalo nazadnim, osobito ono što je Bog utisnuo u ljudsko biće, naravne zakone. Što se to događa s nama kad se sustavno promiče kultura smrti nasuprot kulture života”, upitao je vojni ordinarij i pozvao vjernike da, poučeni primjerom vjere i svjedočenja sv. Dujma svaki kršćanin uspravno stoji u svojoj vjeri i tako, odolijevajući svim bezbožnim ponudama i porukama, svjedoči svoju vjernost Bogu u svojoj sredini. “Živeći tako želimo unositi, nadu i radost Uskrsloga u svoje srce, u svoj dom, u školu, na radno mjesto u dragoj nam domovini Hrvatskoj i uopće u sve dimenzije ljudskoga društva gdje nas je providnost dovela. Živeći iz vjere, zalažemo se za one vrijednosti za koje se zalagao i život svoj položio sv. Dujam. On nam je, po zagovoru Blažene Djevice Marije, nadahnuće i trajni svjetionik u olujama života. I tako Dujam ne pripada samo prošlosti nego sadašnjosti i budućnosti. Molimo ga i molimo da duhom ne klonemo i ne pokleknemo pred idolima ovoga svijeta, nego da uvijek i zauvijek ostanemo vjerni kršćanskim idealima, kojima je ostao vjeran sv. Dujam sve do smrti”, zaključio je mons. Bogdan.

Kako bi misa i ophod bio meditativni hod, pobrinuo se animator slavlja dr. don Ante Mateljan, a ljepoti slavlja uvelike je pridonio zbor sastavljen od Mješovitoga pjevačkog prvostolnog zbora Sv. Dujma i zbora Gospe od zdravlja, pod ravnanjem kapelnika splitske prvostolnice maestra don Šime Marovića, a uz pratnju splitskoga “Brass kvinteta” te orguljašku pratnju maestre s. Mirte Škopljanac-Mačina. Misa je završila himnom Domovini, a zatim i pjesmom Blaženoj Djevici Mariji. Proslava Dana Grada i njegova zaštitnika sv. Dujma nastavljena je se bogatim kulturnim, zabavnim i drugim sadržajima.

Za svečanu proslavu vjernici su se tradicionalno pripremali devetnicom koja je ove godine, u Jubileju Božjeg milosrđa, bila obogaćena organiziranim hodočašćima svih dekanata Splitsko-makarske nadbiskupije sv. Dujmu. Vjernici su tako autobusima pristizali u Split sa svojim župnim barjacima i u narodnim nošnjama svoga mjesta da bi simbolično prošli kroz Sveta vrata na splitskoj prvostolnici i zadobili jubilejski oprost. Misna slavlja u devetnici predvodili su don Ivan Čotić, don Ljubo Bodrožić, fra Vinko Prlić, don Stipe Ljubas, fra Kristijan Stipanović, don Vinko Sanader, don Ranko Vidović i don Pavao Banić. Posljednju večer za vrijeme otvaranja moćnika i svečane večernje propovijedao je o. Anto Gavrić. Na misama su pjevali crkveni zborovi iz župa Pujanke (Split), Kostanje, Opuzen, Dugopolje, Proložac, Kaštel Lukšić, Vranjic i Donja Brela. U kulturno-umjetničkom programu devetnice koncerte su održali Mješoviti pjevački prvostolni zbor sv. Dujma, Mješoviti pjevački zbor mladih župe Gospe od Zdravlja, Mandolinski sastav “Sanctus Domnio”, Crkveni pučki pjevači iz Kučina i Mravinaca, Mješoviti zbor Gospe Fatimske i na orguljama prof. Josipe Leko (Leipzig). Također, predstavljena je knjiga “Dajte, pomirite se s Bogom – Sakrament ispovijedi u Godini milosrđa” te je održan okrugli stol na temu “Caritas u Godini milosrđa”.

IKA

Ovaj članak Biskup Jure Bogdan: ‘Crkva u 21. stoljeću je Crkva mučenika’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Dobri Bog odluči stvoriti… majku.

Trudio se nekoliko dana kad mu pristupi jedan anđeo i reče: “Ova će te stvarno namučiti, čemu trošiti toliko vremena?”

Bog odvrati: “Da, ali jesi li čitao potrebna svojstva iz narudžbenice? Mora biti takva da ju se lako može oprati, ali ne smije biti od plastike… Mora imati 180 pokretnih dijelova i svi bi trebali biti zamjenjivi… Živjeti od kave i ostataka hrane iz prethodnog dana… Imati poljubac koji ozdravlja od svih bolesti: od slomljene noge do ljubavnog razočaranja… Imati šest pari ruku…”

Anđeo slegne ramenima i odvrati s nevjericom: “Šest pari?”

“Nisu mi problem ruke”, reče Bog, “nego tri para očiju što ih mora imati”.

“Zašto toliko?”

Bog objasni: “Jedan par da vidi kroz zatvorena vrata kada pita: ‘Što to radite unutra, djeco?’, premda već zna. Par očiju otraga da vidi ono što ne bi trebala vidjeti, ali mora znati. I par očiju da bi sinu koji se uvalio u nevolje mogla potiho reči: ‘Razumijem, i volim te’.”

“Gospodine”, reče anđeo, nemoćno ispruživši ruke, “idi na počinak, sutra ćeš ponovno pokušati”.

“Ne mogu”, reče Bog. “Već sam gotovo pri kraju. Načinio sam jednu koja ozdravlja sama od sebe kad je bolesna, može pripremiti objed za šest osoba s pola kilograma mljevena mesa i uspijeva u miru okupati devetogodišnjeg dječaka.”

Anđeo polako obiđe uzorak majke, motreći je radoznalo.
“Prenježna je”, reče zabrinuto.

“Ali je otporna!” odvrati Bog zaneseno.
“Ti nemaš pojma koliko može učiniti i podnijeti jedna majka.”

“Zna li razmišljati?”

“Ne samo to, nego se i izvrsno služi razumom i pronalazi rješenja i u najsloženijim situacijama”, odvrati Stvoritelj.

Anđeo tada priđe bliže uzorku i prstom mu prođe niz lice.
“Ovdje je nešto viška”, primijeti.

Želiš još duhovnih priča? Pridruži nam se:

“Nije to višak”, ispravi ga Gospodin, “nego suza”.

“A čemu ona služi?”

“Za izražavanje radosti, žalosti, razočaranja, boli, samoće i ponosa.”

“Ti si genij!”, uskliknu anđeo.

“Istinu govoreći, suzu nisam ja tamo postavio”, otužno odgovori Bog.

Erma Bombeck

Ovaj članak Kad je Bog stvorio majku se prvo pojavio na Bitno.net.