Ženina je radost što se muž oslanja na Boga, radost je djece što se otac i majka oslanjaju jedno na drugo.

Djeca trebaju majčinu nježnost i očevu zaštitu. No, majka treba odnekud dobiti nježnost, toplinu i mir, da bi ih mogla pružiti djeci. Ona to može dobiti od muža. Ako muž očekuje da supruga bude nježna prema djeci, onda bi on trebao biti nježan prema supruzi. On bi se trebao svestrano za nju brinuti, pomagati joj, nositi je u srcu i na rukama, štititi je, braniti, zagovarati i biti na njezinoj strani, imati vremena da s njom razgovara, da izrazi ono što je u njegovu srcu i da čuje što ona misli. Mužu bi žena trebala biti najvažnija u životu, tada se ona može posve na njega osloniti i iz te punine ljubavi dijeliti djeci. Djeca će tada osjećati zaštitu oca i majke, njihovu ljubav i sigurnost.

Da bi se to moglo, traži se nov zaokret u srcu muža i žene. S vjerom od jučer ne možemo preživjeti danas, s molitvom od prekjučer ne može se danas puno napraviti. Treba znati uvijek drukčije, dublje, bolje moliti se Bogu, uvjerljivije se oslanjati na Boga, očitije štovati Boga i iz te ljubavi darivati se ljudima.
Opet je Bog postao najvažnija čovjekova potreba.

Ovaj članak Tomislav Ivančić: evo kako postati suprug o kojem svaka žena sanja se prvo pojavio na Bitno.net.

Molitva nije magija, ali čuda se događaju.

Bog na mnogim mjestima u Svetom pismu potiče na molitvu, klanjanje i žrtvu te nas ohrabruje da mu se utječemo. Krist je liječio bolesne, oslobađao opsjednute, uskrisivao mrtve, a to, po molitvi, čini i danas.

Njegova Crkva potiče nas posebno da zagovaramo jedni za druge, a ima li bolje pomoći od zagovora onih koji su već s Gospodinom?

Po uzoru na portal Aletetia, donosimo vam popis svetaca – pomoćnika u nemogućim situacijama.

Sveta Rita

Sveta Rita slavi se 22. svibnja. Na čelu je zadobila ranu koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu. Od 40 godina samostanskog života, 15 godina provela je u izvanrednim mističnim milostima, ali i mnogim patnjama. Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu. Zaštitnica je bespomoćnih i beznadnih slučajeva.

Molitva svetoj Riti u nevolji

Sveta zaštitnice nevoljnika, sveta Rito, bila si ponizna, čista i strpljiva. Tvoje molbe nebeski Zaručnik ne odbija, stoga te molim da isprosiš za me od našega Uskrsnuloga Isusa molbu koju ti upućujem…

Milostiva mi budi na veliku slavu Božju, da te slavim i hvalim u vijeke. Slavna sveta Rito, ti si čudesno sudjelovala u muci Gospodina našega Isusa Krista. Isprosi za me milost da pokorno podnosim teškoće ovoga života i zaštiti me u svim mojim nevoljama. Amen.

Sveti Juda Tadej

Juda Tadej bio je jedan od dvanaest apostola, a pripisuje mu se i autorstvo jedne poslanice. Njegovom štovanju posebno su pridonijele Objave svete Brigite u kojima je Gospodin potiče da ga s pouzdanjem zaziva. U 18. stoljeću štovanje je tog apostola postalo veoma popularno u Austriji iz koje se potom proširilo i po Hrvatskoj. Vjernici ga naročito rado zazivaju u pomoć u bezizlaznim situacijama.

Molitva u teškim trenucima

Sveti Juda Tadeju, rođače Isusa Krista, slavni apostole i mučeniče, divan zbog svojih kreposti i čudesnih djela, vjerni i hitri zagovorniče sviju koji te štuju i u te se pouzdavaju.

Ti si veliki zaštitnik i pomoćnik u preteškim potrebama, zato dolazim k tebi i vapijem ti iz dubine srca svoga, priteci mi u pomoć svojim moćnim zagovorom, jer tebe je dobri Bog odlikova, udijelivši ti moć da pomogneš svima koji su već gotovo izgubili svaku nadu i pali u očaj. Svrni stoga svoj pogled i na mene, jer mi je život posut križevima, dani su mi puni tuge, a u srce mi se slilo more boli. Svi su mi putevi trnjem posuti i ne prođe gotovo ni časak mog života, koji ne bi bio svjedokom mojih uzdisaja i suza. Uz to mi duh tako često uranja u turobne misli, a tjeskoba, malodušje i nepouzdanje, pače često i sam očaj prijete da mi obuzmu dušu. Pa mi se onda čini kao da u meni iščezava pouzdanje u providnost, a vjera kao da se uskolebala u mom srcu. Sapet tim raspoloženjem, pričinja mi se kao da sam odasvud okružen tminom.

Ne ostavi me i ne zapusti me, sveti moj zaštitniče, u ovom teškom i očajnom stanju. Daj, pohiti da mi pomogneš! No ako je na veću proslavu Božju i na spas moje duše da ovaj teški križ i dalje nosim, pa da me snađu možda još i veće kušnje, isprosi mi od dobrog nebeskog Oca jakosti, da sve njemu za ljubav primim te strpljivo i odano podnesem, da tako po patnji sebe posvetim, Boga proslavim i dušu svoju spasim. Amen.

Sveta Filomena

Filomena je bila mlada djevojka koja je živjela na prelasku iz trećeg u četvrto stoljeće. O njezinom životu zna se vrlo malo, ali su se tijekom povijesti razvile brojne legende. Premda se njeno ime ne spominje u Rimskom martirologiju – popisu mučenika, blaženika i svetaca Katoličke Crkve – vjernici je već stoljećima časte, a poznata su i brojna čuda po njenom zagovoru. Smatra se zaštitnicom ljudi u beznadnim situacijama, mladih, djece…

Molitva Svetoj Filomeni za posebnu milost

Djevice Gospodinu odana, mučenice velika, Sveta Filomeno. Radujem se zbog slave Tvoje i veselim se gledajući koliko slaviš Boga, posebno čudima tvojim, učinjenim siromašnima i dobrima. Molim Božansko Veličanstvo da proširi slavu svog imena, da pokaže tvoju snagu i umnoži tvoje štovanje među svojima vjernima. O dobra, o draga Sveta Filomeno, evo me pred tobom, puna jada, ali još uvjek puna povjerenja, obraćam se dobrostivosti tvojoj: Blagoslovi me, pomozi mi u svakoj prigodi i ne puštaj me nikada! O, svetice velika i ljubljena, zaštiti me od neprijatelja spasenja i moli uvijek za mene Isusa Krista, da mi udijeli milost na ovome svijetu a zatim u vječnosti. Amen. Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Ovaj članak Ovo su dva sveca i dvije svetice koji će vam pomoći u nemogućim situacijama se prvo pojavio na Bitno.net.

Papa Franjo imenovao je u ponedjeljak 29. lipnja mons. Marija Giordanu povjerenikom za vatikansko poduzeće Fabbrica di San Pietro, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice.

Nakon nedavnog proglašenja motu propria “O transparentnosti, kontroli i konkurenciji u postupcima dodjele javnih ugovora Svete Stolice i Države Vatikanskoga Gradskea”, papa Franjo imenovao je 29. lipnja izvanrednim povjerenikom za poduzeće izgradnje bazilike svetoga Petra Fabbrica di San Pietro apostolskog nuncija Maria Giordanu, povjerivši mu zadaću dorade Statuta, uvođenja reda u upravi i preustroja upravnog i tehničkog ureda Tvornice. U toj osjetljivoj zadaći povjereniku će pomagati povjerenstvo, pojašnjava se u priopćenju.

Fabbrica di San Pietro (na latinskom Reverenda Fabrica Sancti Petri) je vatikansko tijelo koje upravlja svim poslovima nužnim za realizaciju građevinskih i umjetničkih pothvata na bazilici svetoga Petra u Vatikanu. Poduzeću je povjereno složeno upravljanje najvećom crkvom na svijetu i obližnjim zdanjima.

Ovaj članak Papa Franjo imenovao povjerenika za vatikansko poduzeće izgradnje bazilike svetoga Petra se prvo pojavio na Bitno.net.

Popularni glumac Denzel Washington opisao je svoje iskustvo “izljeva Duha Svetoga” u jednoj pentekostalnoj crkvi početkom osamdesetih godina.

U Instagram Live razgovoru s pastorom A.R. Benardom hollywoodska zvijezda poručila je kako je u tri različite prigode predala svoj život Isusu Kristu, prenosi Fox News.

Jedan od tih trenutaka opisao je kao “nadnaravan”.

“Osjetio sam kako me Duh Sveti ispunja i prepao sam se. Pomislio sam: ‘Čekaj malo, nisam htio ići ovako duboko, želim partijati'”, otkrio je Washington.

“Otišao sam u crkvu s Robertom Townsendom i kad sam trebao pristupiti oltaru rekao sam: ‘Znaš, ovaj put ću samo prići, predati (svoj život) i vidjeti što će se dogoditi’. Otišao sam u sobu za molitvu, predao se i iskusio nešto što nikada u životu nisam.”

Oskarovac je dodao kako se osjećao kao da ima “ispunjene obraze” i da se “podiže u zrak”. Svoje iskustvo ispričao je majci koja mu je odgovorila da se tada “čistio od đavla”.

“Bilo je to nadnaravno iskustvo koje doživiš jednom u životu i koje u tom trenutku nisam mogao potpuno razumjeti.”

Denzel Washington dodao je kako je potom uslijedila prava borba.

“Prihvatio sam iskustvo, ali ga nisam bio spreman živjeti (…) Siguran sam da nisam jedini kojem se to dogodilo.”

Dodajmo kako je popularni glumac više puta svjedočio svoju kršćansku vjeru.

Tako je na jednom susretu s mladim glumcima svojim kolegama na početku karijere preporučio da se svaki dan mole i zahvaljuju Bogu na onome što imaju.

“Molim se da svaku večer stavite svoje cipele duboko ispod kreveta, tako da ujutro morate kleknuti da ih pronađete. Kada ste već tamo, zahvalite Bogu za milost i razumijevanje. Svima nam nedostaje milosti iako nam je dana u izobilju. Kada počnete razmišljati o svim stvarima za koje morate zahvaliti, trebat će vam za to cijeli jedan dan.”

Ovaj članak Denzel Washington opisao svoje iskustvo s Duhom Svetim: Osjećao sam se kao nikada u životu se prvo pojavio na Bitno.net.

Znanstvena studija potvrdila je da je raspelo koje se nalazi u talijanskom gradu Lucca najstarija drvena skulptura u Europi, prenosi CNA.

Nacionalni institut za nuklearnu fiziku u Firenci utvrdio je metodom radioaktivnog ugljika da drveni križ visok oko 2,5 metara datira između 770. i 880. godine.

Studija o starosti križa naručena je povodom 950. obljetnice posvete katedrale u kojoj se skulptura nalazi, a koja je posvećena svetom Martinu.

Pobožnost vezana uz raspelo poznato kao “Sveto Lice iz Lucce” Europom se proširila u srednjem vijeku, kada su se hodočasnici na putu iz Canterburyja u Rim zaustavljali u talijanskom gradu. O značaju skulpture u tom razdoblju svjedoči činjenica da i Dante u svom “Paklu” spominje Sveto Lice iz Lucce.

“Stoljećima se mnogo pisalo o Svetom Licu, ali uvijek u duhu vjere i pobožnosti”, napisao je znanstveni savjetnik katedrale, Annamaria Giusti, u izjavi koju je objavio Talijanski nacionalni institut za nuklearnu fiziku.

“Tek u 20. stoljeću počela je velika kritička rasprava o njegovoj starosti i stilu. Prevladavalo je mišljenje da je djelo nastalo u drugoj polovici 12. stoljeća. Napokon, procjena ovog antikviteta zatvorila je dugogodišnji kontroverzni problem.”

“Sada ju možemo smatrati najstarijom drvenom skulpturom na zapadu koju baštinimo”, rekao je Giusti.

Prema pučkoj legendi skulpturu Svetog Lica napravio je Nikodem kojeg spominje Sveto pismo. Tijekom rada na drvetu Nikodem je zaspao dovršivši sve osim lica. Kada se probudio ugledao je Sveto Lice koje su dovršili anđeli. Ipak, nedavna studija ne potvrđuje tu priču.

Nadbiskup Lucce, Paolo Giulietti, pozdravio je rezultate studije kao pravovremenu “poruku spasenja koja dolazi od Isusa iz Nazareta, raspetog zbog ljubavi i uskrslog u Božjoj sili”.

“Sveto Lice nije samo jedno od brojnih raspela u našoj Italiji i Europi”, rekao je Giulietti, dodavši kako je ono “živo sjećanje na raspetoga i uskrsloga Krista”.

“To je spomenik koji svoje porijeklo ima u davnini, kao što današnja objava potvrđuje, i koji je ostavio neizbrisive tragove u kulturi i duhovnosti Lucce, kao i čitavog kontinenta.”

Ovaj članak Znanstvenici su potvrdili da je ovo raspelo najstarija drvena skulptura u Europi se prvo pojavio na Bitno.net.

Što brak čini sakramentom? Odgovor je jednostavan – krštenje. Kao što Ivan Pavao II. kaže: “Naime, krštenjem su muž i žena konačno ucijepljeni u novi i vječni savez, u zaručnički savez Krista s Crkvom. Upravo zbog toga nerazorivog ucjepljenja, prisna zajednica bračnoga života je uzdignuta i uznesena u zaručničku ljubav Krista, podržavana i obogaćivana njegovom otkupiteljskom silom.”¹ 

Pa ipak, među svih sedam sakramenata (krštenje, potvrda, euharistija, pomirenje, bolesničko pomazanje, sveti red i ženidba), ženidba na prvi pogled najmanje nalikuje sakramentu.

Naposljetku, ženidba nije svojstvena samo kršćanima, nego je zajednička svim kulturama i svim religijama. Što onda takvu “zemaljsku” stvarnost kao što je ženidba čini sakramentom? Da bismo iznijeli temeljitiji odgovor na to pitanje, prvo moramo bolje razumjeti što su sakramenti.

Ako ste u djetinjstvu pohađali vjeronauk, možda ćete se prisjetiti da su vas učili kako je sakrament “vanjski znak ustanovljen od Krista po kojem nam daje svoju milost”.²  Za većinu ljudi ova definicija iz knjige ne uspijeva uhvatiti istinsku čudesnost i dubinu sakramenata. Mi se preko tih “vanjskih znakova koje je Krist ustanovio” zapravo susrećemo s vječnim Bogom u prolaznomu svijetu i postajemo dionici u njegovu božanskomu životu.

Beskrajni ponor razdvaja Stvoritelja i stvorenje. Čudo sakramenata je u tomu što oni premošćuju taj ponor. Sakramenti su ondje gdje se nebo i zemlja “ljube”, gdje Bog i čovještvo postaju jedno u tijelu.

Bog je nevidljiv. Sakramenti nam dopuštaju da ga vidimo pod velom vidljivih stvari. Bog je nedodirljiv. Sakramenti nam dopuštaju da ga dodirnemo. Bog je nepriopćiv. Preko sakramenata bivamo u zajedništvu s njime.

To zajedništvo Boga i čovještva živa je stvarnost u osobi Isusa Krista. Tako sakramentalni život Crkve izravno teče iz dinamizma utjelovljenja, iz otajstva Riječi koja je tijelom postala, Boga koji je postao Čovjekom. U Kristu se Bog zauvijek zaručio s našim tijelom i prožeo materijalni svijet svojom spasiteljskom silom. Uistinu, kao što je Tertulijan, rani crkveni otac kazao: “Tijelo je postalo najbitnija točka spasenja.”³ 

Nasuprot autentičnoj sakramentalnoj duhovnosti, postoji također široko rasprostranjena, no teško promašena koncepcija duhovnosti koja je sklona obezvrjeđivati tijelo, sa sumnjom gledati na nj, a kadšto čak i odnositi se s prezirom prema njemu. Katoličanstvo, daleko od umanjivanja vrijednosti tijela, duboko je osjetilna vjera. To će reći da u tijelu i preko tijela (osjetilno) susrećemo ono božansko.

Bog nam se ne priopćuje pomoću nekakve duhovne osmoze. Bolje je reći da nas susreće u onome što jesmo kao zemaljska, tjelesna bića. Radije nas susreće kao zemaljska, tjelesna stvorenja. U tomu je veliki dar sakramenata.

Mi uistinu postajemo dionici u božanskome životu po kupelji tijela vodom (krštenje); po pomazanju tijela uljem i polaganju ruku (potvrda, zaređenje, bolesničko pomazanje); ispovijedajući se našim ustima i primajući izgovorene riječi odrješenja (pomirenje); po blagovanju i pijenju Tijela i Krvi Kristove (euharistija); i naravno, po susretu koji muškarca i ženu čini “jednim tijelom” (ženidba).

Jesam li upravo dao naslutiti da je bračni zagrljaj susret s Kristom i dioništvo u božanskomu životu? Da, jesam. Spolnim činom supružnici ozakonjuju svoj sakrament. Upravo u spolnomu činu riječi ženidbene privole tijelom postaju i spolni je čin kao takav vidljivi znak sakramenta ženidbe. Kao što papa Ivan Pavao II. kaže: “Sakrament, kao vidljivi znak, ustanovljen je s čovjekom, kao tijelom, preko njegove vidljive muževnosti i ženstvenosti. Tijelo je, zapravo, samo sposobno nevidljivo učiniti vidljivim, duhovnim i božanskim. Ono je stvoreno da u vidljivu stvarnost prenese svijet otajstva skrivenoga u Bogu od pamtivijeka i tako bude njegov znak.”⁴ 

Jednostavnim jezikom, molim. Papa ovdje kaže da je Bog stvorio naša tijela kao muško i žensko kako bi u svijetu bila znak kojim se objavljuje njegovo vlastito vječno otajstvo, a to se naročito događa kada muž i žena sjedine svoja tijela u “jedno tijelo”.⁵  Koje je to otajstvo skriveno u Bogu od vječnosti? Ukratko (kad bi bilo moguće Boga ukratko objasniti), preko Krista kao članovi Crkve u ovomu životu postajemo udionici u Božjemu trojstvenomu životu i njegovomu veličanstvenomu planu za nas. To je ono što brak simbolizira i objavljuje.

Sakramenti su djelotvorni znakovi, što znači da oni doista prenose ono što simboliziraju. Tako ljubav muža i žene nije tek puki simbol ljubavi Krista i Crkve. Za krštenike je riječ o stvarnomu dioništvu u njoj. To je “otajstvo veliko”, kako kaže sveti Pavao (ili kako neki prijevodi kazuju, to je “veliki sakrament” – usp. Ef 5,32).

Budući da su svi sakramenti namijenjeni dubljemu uranjanju u ženidbu Krista i Crkve, Ivan Pavao II. brak naziva “prototipom” svih sakramenata.⁶  Kao što kaže Katekizam: “Sav kršćanski život označen je svadbenom ljubavlju Krista i Crkve. Krštenje… već je svadbeno otajstvo. Može se reći da je svadbena kupelj koja prethodi svadbenoj gozbi, Euharistiji.”⁷ 

Budući da sjedinjenje supružnika otvara prozor za razumijevanje čitavog kršćanskog života, Ivan Pavao II. kaže da brak, ukoliko nam ukazuje na sjedinjenje Krista i Crkve, omogućje utemeljenje braka kao sakramenta. To je ono što ženidbu čini sakramentom. To je autentična objava vječnog Božjeg otajstva u stvorenom svijetu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christophera Westa “Otvoreno o seksualnosti i braku”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

Ovaj članak Što ženidbu čini sakramentom? Odgovor na to pitanje važan je za čitav naš duhovni život se prvo pojavio na Bitno.net.

Nakon svoje prve pjesme Vjerujem, koja je naišla na odlične kritike glazbene struke i veliki interes publike, mlada talentirana pjevačica Vanessa Mioč objavila je i svoju drugu pjesmu naslova Slavim Tebe.

Tekst i glazbu napisao je Vanessin izvršni producent, glazbenik Alan Hržica. Uz Hržicu, na Vanessinu albumu (prvijencu) predano rade glazbeni aranžer Grgur Sesar, poznata autorica Romana Bilaver i vrhunski bend Srce Isusovo.

Vanessa je već mnogo godina vrlo aktivna u Molitvenoj zajednici Srce Isusovo, a posljednjih godinu dana sve se više može vidjeti i na velikim duhovnim koncertima diljem Lijepe Naše.

Kao studentica četvrte godine Ekonomije i managementa u Zagrebu, Vanessa bi poslije Nove godine trebala otići na razmjenu studenata u Španjolsku, čemu se veseli i zbog planiranih posjeta koncertima nekih duhovnih bendova poznatih u svijetu.

Videospot za novu pjesmu Slavim Tebe snimila je s provjerenim redateljem Ivanom Crnjakom, koji pripada skupini ljudi zaslužnih što naša duhovna glazbena scena u posljednje vrijeme ima sve više kvalitetnih glazbenih spotova. Crnjak je autor njezina prvog videospota Vjerujem te Hržičinih Jeshua, Gledaj On te gleda, On nas ljubi, Srce mog srca, Moj je put na Tvome sada putu… Stoga vjerujemo da će vam se i Vanessin novi video u Crnjakovoj produkciji svidjeti.

Ovaj članak VIDEO Oduševila vas je glasom i svjedočanstvom, a sada ima novu pjesmu: Poslušajte ‘Slavim Tebe’ Vanesse Mioč se prvo pojavio na Bitno.net.

Isus je rekao svojim učenicima: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ Premda Isus ovdje o križu govori u prenesenom značenju, pojedini sveci su ga doslovno slijedili do muke na križu. U smrt su otišli dobrovoljno, svjesni kako umiru kao mučenici te da će ih raspeće na križu još više približiti Gospodinu. Aleteia donosi listu pet svetaca Katoličke Crkve koji su ponijeli svoje križeve i svoj ovozemaljski život završili kao i njihov Spasitelj.

1. Sveti Petar

Sveti Petar je oko 64. godine podnio mučeništvo. Bio je osuđen na smrt razapinjanjem. Međutim, budući da se nije smatrao dostojnim podnijeti iste muke kao Isus, zatražio je da bude razapet naopako. Od tada se takav križ naziva Petrovim križem.

2. Sveti Andrija

Sveti Andrija je također od svojih mučitelja u gradu Patrasu, koji su ga odlučili razapeti na križ, tražio da to učine na križu u obliku slova X. Njegovo mučeništvo je opisano u spisu Passio (Muka).

3. Sveti Šimun

Bio je drugi jeruzalemski biskup i jedan od dvojice učenika kojima se Isus ukazao na putu u Emaus. Bio je dugo mučen, a naposljetku je, prema naredbi rimskog upravitelja Tiberija Klaudija Atika, 107. godine bio raspet na križu.

4. Sveta Eulalija

Ova svetica rođena je u katalonskom mjestu Sarria. Bila je lijepa i pobožna djevojka koja je uhićena i okrutno mučena u vrijeme rimskog cara Dioklecijana. Prema nekim izvorima bila je razapeta na križ.

5. Sveti Pavao Miki

Pavao Miki rodio se oko 1562. u Tsunokuniju nedaleko Kyota. Kršten je s pet, a u Družbu Isusovu je ušao s 20 godina. Svoj život posvetio je nasljedovanju Krista raspetoga i službi naviještanja evanđelja. Jedan od tadašnjih japanskih vlastodržaca, daimyo Toyotomi Hideyoshi, u strahu pred utjecajem stranaca i širenja kršćanstva, počeo je 1587. žestoko progoniti misionare i japanske katolike. Pavao Miki zatvoren je u prosincu 1596. On i njegova braća po vjeri morali su pješačiti oko 1000 kilometara od Kyota do Nagasakija. Putem su ih zlostavljali, vrijeđali i psovali, a oni su slavili Svevišnjeg, molili i pjevali „Tebe Bože hvalimo“. Kad su stigli u Nagasaki, japanski grad s najvećim brojem katolika, Miki je 5. veljače 1597. razapet na križ. Svoju posljednju propovijed izrekao je s križa, opraštajući svojim progoniteljima i ubojicama, ponosan što je Japanac i katolik.

Ovaj članak Ovi katolički mučenici umrli su na križu, poput njihovog Gospodina se prvo pojavio na Bitno.net.

Papa Ivan Pavao II. svečano je 11. prosinca 1989. proglasio svetim redovnika iz družbe Braće kršćanskih škola. To je Mucijan-Marija Wiaux. Danas ćemo se upoznati s njim. Mislim da za njegov život vrijedi ono što reče francuski romanopisac i odličan poznavalac dubinâ duše Georges Bernanos: “Neki nam životi svetaca izgledaju stvarno monotoni, prava pustinja.” Životopisac sv. Mucijana Marcel Christiaens piše o njemu: “U njegovoj dugoj karijeri nije bilo nijednog izvanrednog događaja, nikakve istaknute službe. On je molio, iz poslušnosti poučavao u crtanju i glazbi, pazio na đake u zavodu.”

Njegov je život bio prava monotonija, nalik na pustinju. Krajolik je pustinje veoma jednoličan: beskrajna pješčara, pijesak i opet samo pijesak, dani puni žege, sve slični jedan drugome, noći pune hladnoće i sablasnog mraka. Sliku jedino izmijeni koji put strašan vjetar, ali je ništa ne poljepša. Drugih događaja u pustinji nema. Ondje ne pada kiša i ništa ne niče, ne raste, ne zeleni se, ne donosi ploda.

U sivilu i jednoličnosti života brata Mucijana ističe se ipak jedan dan. Bilo je to 1. srpnja 1856. kad je mladi Louis-Joseph Wiaux, sin seoskog kovača, obukao crnu sutanu s bijelim ovratnikom školske braće sv. Ivana de La Salle. Tada je promijenio i svoje krsno ime. Otada se zvao brat Mucijan-Marija. “Njegov novi zaštitnik, poznat samo bolandistima i hagiografima, bio je mučenik u Kapadociji, a živio je u IV. stoljeću. Mladi se novak zalagao na putu jednog drugog mučeništva, a njegovo će ime jednog dana biti poznato i zazivano u njegovoj vlastitoj zemlji te na mnogo drugih mjesta u svijetu” (Christiaens).

Pogledajmo sada najprije što je prethodilo Mucijanovu oblačenju i prihvaćanju redovničkoga života. To je kao i kod svakog sveca i čovjeka bila obitelj. Čovjek se rađa, raste, prima prvi odgoj, doživljava prve vesele i žalosne dane u obitelji. Naš dragi brat Mucijan rodio se 20. ožujka 1841. u Melletu, sjeverno od grada Charleroi u Belgiji, kao sin kovača Ivana Josipa i Elizabete, rođene Badot, koja je držala gostionicu. Mali Louis-Joseph – budući brat Mucijan – bio je treće od njihove šestero djece. Ti vrijedni, marljivi i vjerni ljudi dali su svojoj djeci dubok kršćanski odgoj. U obitelji se svaki dan zajednički ujutro i navečer molilo, svaki dan se pod pročelništvom oca molila i krunica, a djeca su svaku večer polazila na počinak moleći prije toga blagoslov oca i majke.

Tako se nekoć živjelo u dobrim kršćanskim obiteljima, a takav je odgoj djecu posve prožeo da su i ona cijeli svoj život mislila, osjećala i živjela kršćanski. Te su obitelji davno prije II. vatikanskog sabora ostvarile ideal da budu crkve u malom, kućne crkve. Erazmo Roterdamski, možda najsposobniji duh humanizma i renesanse, s pravom je rekao: “Ništa se čovjeku tako duboko ne usadi u duši kao ono što mu se naglašava u prvoj mladosti.” Stoga je obiteljski odgoj od presudne važnosti za cijelu djetetovu budućnost. U djetinjstvu se odgajaju budući sveci, ali i spremaju kasniji lopovi. To pravilo kao i svako drugo ima iznimaka, no one ga samo potvrđuju. Svetačku budućnost maloga Luja Josipa pripremili su njegovi roditelji. Njegov otac nije bio samo dobar kovač željeza, već je znao kovati i značajeve svoje djece. Njegova majka znala je ne samo dobro primati i podvoriti goste u svojoj gostionici, već se znala zaokupiti i svojom djecom, posvetiti im pažnje i vremena. Nije se tužila da ih je previše, da s njima ne može izići na kraj, da nema vremena za djecu i njihov odgoj. Pa ipak, kraj te četice djece i brige za njih poslovi su u obitelji uvijek na vrijeme i mirno bili posvršavani i to bez one bolesne žurbe i nervoze od koje danas toliki boluju pa se ispričavaju da nemaju vremena za rađanje i odgajanje djece, a s jednim djetetom daleko manje urade nego oni sa šestero.

Mali Luj Josip od malena pokazivaše velik smisao za molitvu. Rado je molio, mnogo je molio, često je molio. Činio je to ne samo sudjelujući u onoj svakidašnjoj obiteljskoj zajedničkoj molitvi, već je molio i sam za se bilo u kojem kutu seoske crkve, bilo negdje u vrtu ili u polju, pa čak i u pivnici kad je gore u gostionici dolazio veći broj gostiju, čekajući naloge svoje veoma poslovne majke. Molitva će biti jedna od glavnih značajki njegova života. Ona vuče svoje duboko korijenje iz najranijeg djetinjstva.

Kad je Luj Josip, koga su u selu počeli nazivati “Luj Gonzaga”, završio osnovnu školu, njegov ga je otac uzeo u svoju kovačnicu. Pokazavši mu svoj nakovanj, batove i čekiće, rekao mu je: “Eto ti, sine, pa počni!” U to doba bio je kao šegrt kod kovača Wiauxa Jakov Desclez. On će kasnije kao 70godišnjak o našem malom junaku dati ovo svjedočanstvo: “Luj je bio primjernog vladanja, u selu se o njemu govorilo kao o uzoru. Provodio je život molitve, rada i poslušnosti. Spavali smo zajedno u istoj sobi. On je često dugo klečao kraj svoga kreveta prebirući zrnca krunice. Ta me je izvanredna pobožnost potaknula da mu jednog dana kažem: ’Luj, ti moraš poći u samostan!’”

Luj je onamo i pošao. Bilo je to 7. travnja 1856., a 1. srpnja bio je već obučen i tada počinje njegov jednoličan, a ipak nutarnje tako bogat redovnički život. On je dobro shvatio onu Pavlovu iz Poslanice Rimljanima: “Dan se približava! Odložimo, dakle, djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu, pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomori, nego se zaodjenite u Gospodina Isusa Krista i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama” (13,12–14).

On se zaodjenuo oružjem svjetlosti i obukao u Gospodina Isusa Krista po Mariji, prema kojoj je cijeli život bio izvanredno pobožan, a ona mu je bila put prema Isusu, i po savjesnom obdržavanju redovničkih pravila, koje u zajednici postade poslovično. Jedan njegov sunovak, kasnije suradnik, pa poglavar i provincijal, dao je o njemu ovo svjedočanstvo: “Prepišite naša Pravila od prvoga do zadnjega, a svaki članak završite riječima: brat Mucijan je tu točku obdržavao cijeli svoj život i ništa nije zavelo tog čovjeka da je prekrši, on nije ispustio nijedno slovo. Tada ćete odmah dobiti najvjerniju sliku časnoga pokojnika…”

Prvo je polje katehetskog i učiteljskog rada brata Mucijana bio jedan razred djece u Chimayu. Zatim je godinu dana poučavao u Bruxellesu. Godine 1859. redovnička ga je poslušnost dovela u kolegij u Malonne, gdje će ostati sve do svoje smrti 1917. godine. Na početku toga razdoblja zateklo ga je teško iskušenje. Gotovo su ga otpustili iz reda smatrajući ga nesposobnim za školski apostolat. Da se to dogodilo, kolika bi to bila šteta. No Gospodin toga nije dopustio. I njegov će mu vjerni sluga u zahvalu kao školski brat služiti poučavajući kroz više od 50 godina.

Brat Mucijan je poslušao Isusovu opomenu koju nam je pribilježio sv. Luka: “Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi… Budite pripravni, jer u čas kad i ne mislite Sin čovječji dolazi” (Lk 24,43–44). Njega Gospodinov dolazak nije zatekao nepripravna jer se za nj pripremao cijeli svoj život. Priprava se sastojala u molitvi i u radu, u poučavanju djece u glazbi i crtanju. Uz to se dobrovoljno bavio i katehetskim radom otvarajući mladima blago naše vjere. Tim je radom učinio toliko dobra da se ono ne može izraziti nikakvim brojkama ni mjerama. O tome svjedoče svi koji su imali sreću da ih je taj sveti brat poučavao.

Slijedeći duhovni nauk utemeljitelja Družbe školske braće sv. Ivana de La Salle, sveti brat Mucijan se uvijek dao voditi duhom vjere koja mu je omogućivala da u svim svojim poslovima vidi Boga, ili bolje – njegovu volju. On je neprestano bio u sjedinjenju s Bogom. U pet i pol ujutro već je klečao pred svetohraništem. Zatim bi pošao do Majke Božje. Preko dana bi u slobodno vrijeme molio krunicu. Često bi pohađao Isusa u Presvetom Sakramentu, a odšetao bi se kao pobožni hodočasnik i do lurdske špilje u zavodskom parku te ondje molio, pred Gospom izlijevao svoje srce.

Gojenci su ga u zavodu puni udivljenja prema njemu nazivali “bratom koji uvijek moli”. On je tim mladima neprestano naglašavao pobožnost Euharistiji i Presvetoj Djevici, a svi su znali da o tome govori iz svog najdubljeg uvjerenja i svojeg svagdašnjeg proživljavanja.

Na koncu svoga života brat je Mucijan s pobožnošću i zahvalnošću mogao uzdahnuti: “Kako se čovjek osjeća sretan kad se kao ja nalazi na rubu groba, a čitav je život gajio veliku pobožnost prema Gospi!” To je bila prije smrtne stiske njegova posljednja poruka. Svoju je čistu dušu predao Bogu 30. siječnja 1917. Već na sam dan njegove smrti zbila su se uslišanja po njegovu zagovoru. Oko njegova groba brzo su se počele skupljati mnoštva hodočasnika. Postupak za proglašenje blaženim pokrenut je šest godina nakon njegove smrti. Kao svetac u Crkvi je postao uzor svim odgojiteljima djece i mladeži.

Ovaj članak Sveti Mucijan-Marija Wiaux – uzor svim odgojiteljima djece i mladeži se prvo pojavio na Bitno.net.

Krv Isusa Krista je najjasniji i najveći znak Božje ljubavi, ona je cijena našeg spasenja. Bog je već na samom početku ljude obdario svojom milošću i prijateljstvom, ali su naši praroditelji to izgubili nepovjerenjem i neposlušnošću. Tako se među ljude uvukao nemir, zavladala je zavist i mržnja. Nisu vidjeli izlaza. I tada Krist postaje čovjekom, prolijeva svoju Krv da bi ponovno uspostavio prijateljstvo između Boga i čovjeka.

U štovanju predragocjene Krvi imamo blago mudrosti i svetosti. Ovdje leži naša utjeha, mir i spasenje. Štovanje predragocjene Krvi spada u bit kršćanske vjere. Sveta Majka Crkva je uvijek visoko cijenila ovu božansku Krv i ona je ta koju je Krist za sebe stekao svojom Krvlju. Već u prvoj poruci spasenja nalazimo ono što je Bog propisao Hebrejima u Egiptu: da svoja vrata označe krvlju da bi tako bili pošteđeni od anđela Zatornika. Ovo je bio samo pokazatelj onoga sredstva vječnoga spasenja koje će osloboditi naše duše od ropstva pakla. Ovome želimo još dodati riječi apostola: “Ako već krv jaraca i junaca čisti onečišćene, koliko li će više krv Kristova očistiti savjest našu od mrtvih djela.”

Pobožnost Krvi Kristovoj u različitim trenucima duhovnog života

Pobožnost Predragocjenoj Krvi Isusovoj velikim milostima resi dušu. Razlikujemo tri stanja u kojima se duša može naći: stanje grijeha, stanje milosti i stanje savršenstva.

Stanje grijeha: Krv Isusova je grešniku temelj nade u Božansko milosrđe; 1. jer je Isus naš odvjetnik kod Oca … On prikazuje svoje Rane i svoju Krv koja viče više od krvi Abelove; 2. jer dok Isus moli svoga Oca … traži obraćenje grešnika u prolijevanjem svoje Krvi. O kako su putovi zacrvenjeni krvlju … On nas s toliko usta zagovara koliko ima njegovih Rana; 3. Daje nam da upoznamo učinkovitost njegove Krvi, sredstva pomirenja. On je život. On izmiruje sve na nebu i na zemlji; 4. Đavao nastoji dušu obeshrabriti, dovesti do očaja…. ali je Isus ohrabruje: Kako možeš sumnjati da ti neću oprostiti? Gledaj me u Getsemanskom vrtu kako se Krvlju znojim, gledaj me na križu…

Stanje milosti: Kad se duša obrati, da bi ustrajala Isus je vodi svojim ranama i kaže joj: Bježi dijete moje od grešnih prigoda… u protivnom ćeš mi ponovno otvoriti ove rane! A dijeljenje milosti i Sakramenti nije li to trajno primjenjivanje sredstava Krvi Kristove? A za to djelovanje treba nositi križ… Duša raste u spoznaji i shvaća kako Isus nevin nije trebao za sebe dati zadovoljštinu nego za nas, pa iako je bila dosta samo jedna kap Krvi htio ju je svu proliti. I evo duša počinje živjeti na putu prosvjetljenja, … ne popušta više napadaju neprijatelja… vidi Isusa kako lije svoju Krv i prezire ispraznost. Dođe na put prosvjetljenja i vidi kako sva bogatstva ima u Krvi Jaganjčevoj…

Razmišlja pobožno o Križu i vidi da su se svi spasili zahvaljujući dolasku Mesije… Nastavlja tražiti proslavu vjere šireći Evanđelje… Apostoli su išli posvećivati svijet po Krvi Kristovoj…. Nastavlja razmatrati kako po Isusovim zaslugama ima sva bogatstva … spoznaje u sebi svoju bijedu i uzima u ruke kalež…Uzet ću čašu spasenja. Duša vidi kako u Krvi Kristovoj zahvaljuje na dobivenim dobročinstvima, vidi kako za isprositi milost, treba prikazivati Krv Kristovu… Crkva u svim molitvama upućuje na zasluge Krvi Isusove. Duša sve više razmišlja i kuša bol jer je sagriješila…Krv Kristova je tješi … vidi što znači uvrijediti Boga te viče: Pa tko bi ponovno htio otvoriti njegove Rane?

Stanje savršenstva: Duša prosvijetljena u podnožju Križa traži načina kako se sjediniti sa svojim ljubljenim Gospodinom koji duši govori: Ljubavi puna čežnje; 1. ljubi savršenstvo… razmišljaj kako je samo u Bogu sreća … pogotovu promatraj njegove zamisli Otkupljenja, na poseban način gledaj s koliko ljubavi je Isus Krist prolio svoju Krv do posljednje kapi. Ljubav čezne i viče: O Predragocjena Krvi mog Gospodina, daj da te u vijeke blagoslivljam! Sve to u duši budi ljubav te ona zaključuje: Tko će nas odijeliti od ljubavi Kristove?

2. Uči o savršenstvu, razmišljaj o Isusu u slici zaklanog Jaganjca. O Isusova blagosti koja si posebno kod razapinjanja iskazala ljubav. Duša vidi što se danas događa, pogotovu kako grešnici vrijeđaju Boga, te je puna ljubavi prema Isusu, pa ako bi za dobro i bližnje trebala ići u susret mučeništvu ona govori: Dragi moj ljiljane rumen od Krvi! Kako bih htjela za Istinu rado trpjeti! Ako treba, evo ja sam spremna za svaki žrtvu!

3. Molitvene vježbe… i duša počinje imati profinjenu savjest… čisti nakane u svom djelovanju, postojana je u strpljivosti. Prepoznaje i priznaje da sva ova dobra dolaze od učinkovitosti Otkupljenja i vidi da se u svemu na nju primjenjuju zasluge izlijevanja Krvi Kristove. Dolazi na sudište ispovjedaonice i kaže: Prikazuje se Krv Kristova. Ako se klanja Isusu u svetohraništu kaže: Isus moj ljubljeni prikazuje svoju Krv. Uspinje se na goru savršenstva, a evo putovi Kalvarije su zarumenjeni Krvlju i rado ide putem kreposti, ne ostavlja križa, ne umara se u trpljenju. Ljubi molitvu… plače za one koji ne plaču, moli za one koji ne mole. Između ostalog zna: duše Isusa koštaju Krvi… neprestano traži Boga, da bi ublažila srdžbu Stvoritelja prikazuje Krv… voli da će moći jednog dana u Raju poljubiti rane Isusa Krista proslavljenoga da će moći zauvijek pjevati slavu Krvi koja briše osudu smrti. Budući da je Križ ljestve nebeske ne obeshrabruje se više na riječ trpljenje, nego trpi s blagošću, da bi na kraju došla do toga da trpi s radošću. Ismijavanja, klevetanja, protivštine i druge stvari je ne obaraju. Razmišlja da je Isus dao vid slijepima, ozdravio hrome, uskrisivao mrtve, pa ipak su ga razapeli… razmišlja kako ljubav potaknuta vjerom čini velike stvari u svijetu. O heroji vjere, tko vas učini tako velikodušnima? Pogled na Isusa koji lije svoju Krv za ljude!

Koje li utjehe jednoga dana za nas u uvali Jozafat, kada budemo na strani izabranika s palmama u ruci i mognemo pjevati slave Božanskoj Krvi po kojoj imamo zaručničke haljine. Tko su ti i od kuda dolaze? To su oni koji su oprali svoje haljine u Krvi Jaganjčevoj i dolaze iz velike nevolje.

Želimo ovo završiti sa sv. Bernardom: “Krv Kristova je kao trublja koja zove!” Ovome dodajmo i riječi sv. Tome: “Krv Kristova je ključ u Raj!” Našem zaključku ne smiju nedostajati ni riječi sv. Pavla: “Bog je htio u svoj svojoj punini u njemu prebivati da bi s njim sve izmirio; te sve što je na nebu i na zemlji priveo Kristu koji tvori mir Krvlju svoga križa.” Upravo naša vremena čeznu za ispunjenjem onoga što je obećano po ovim riječima. Neka se sveta Krv svidi Bogu, vječnom Ocu. Neka očisti srca naša i napoji ih ljubavlju Isusovom koji nas je ljubio i oprao u Krvi svojoj. Mora se ljudima reći kakvom su cijenom otkupljene duše. Mora im se protumačiti kako ih Krv Kristova čisti i kako ih ona posvećuje po sakramentima. Da bi se ljudi probudili iz današnje bezosjećajnosti mora ih se podsjetiti, da se ova Krv žrtvuje svaki dan na oltarima i da joj se treba klanjati i prikazivati je kao naknadu za grijehe i nezahvalnosti koje joj se nanose.

sv. Gašpar del Bufalo, utemeljitelj Družbe misionara Krvi Kristove

Molitva Predragocjenoj Krvi Kristovoj

O, Predragocjena Krvi Kristova, koja si potekla da cijelom
čovječan­stvu pokažeš svoje neizrecivo milosrđe!
Evo nas smjerno pred oltarom tvojim prostrte.
Izlij se na nas u svoj neizmjernoj snazi svoje ljubavi.
Evo naše glave, naših ruku, naše volje, pameti,
sjećanja, misli, želja i nagnuća, naših djela,
naše vanjske i unutarnje osjećajnosti!
Operi nas od sve kaljave stareži,
izbriši naše grijehe i krivice, ozdravi što je bolesno,
pridigni klonulo, obrati nas i preobrazi
svojom otkupiteljskom snagom da bismo se
sjedinili s tobom sada i u vječnosti.
O, neizmjerna Čistoćo, očisti nas, operi nas,
nahrani nas, blagoslovi i spasi nas!
Amen.

Izvor: www.cpps.hr

Ovaj članak Pobožnost Krvi Kristovoj u različitim trenucima duhovnog života – sv. Gašpar del Bufalo se prvo pojavio na Bitno.net.

Za vrijeme mog studija terapeutskog savjetovanja u Americi proučavali smo, između ostaloga, i audio-vizualne halucinacije kao simptome koji se pojavljuju kod određenih psihičkih poremećaja. Shizofrenija je bila jedan od tih poremećaja o kojima smo učili, razgovarali, slušali… 

Tako smo jedne prilike zajedno pogledali video o djevojci koja je imala shizofreniju. Ona je rado govorila o svojoj dijagnozi pred drugima te tako podizala svijest o ljudima koji se bore i žive sa shizofrenijom. Nažalost, shizofrenija je samo jedna od bolesti koje izazivaju strah, nepovjerenje i odmak društva od onih kojima dijagnoza nije samo zapis u njihovom medicinskom kartonu. Nažalost, ponavljam, dijagnoza je često i stigma. Obilježje koje ne samo da izdvaja jedne ljude od drugih, nego ih i – razdvaja. Nažalost…

Ta djevojka je, međutim, hrabro govorila o svojoj borbi i sa sobom i sa sustavom i sa svojom okolinom. Govorila je o svojim halucinacijama. Njezina stalna pratnja u vidu halucinacije bio je – klaun. Govorila je o tom klaunu kao o stvarnom biću. U jednom trenutku rekla je pred okupljenim mnoštvom da ona i u tom trenutku vidi klauna kako sjedi. Pokazala je i na mjesto gdje on sjedi. U dvorani je bilo valjda 300-400 ljudi.

Govorila je dalje o tom klaunu koji je prati u stopu. Govorila je kako je naučila živjeti s njim. Sa svojom konstantnom pratnjom. Lijekovi nisu mogli neutralizirati njezine halucinacije. Ali ona je uvidjela da je njezina halucinacija – halucinacija. Da je taj klaun nestvaran, ali da je njezin problem stvaran.

Padala mi je ta djevojka ovih dana više puta na pamet. Spominjao sam tu djevojku u raznim razgovorima kao primjer osobe koja se ne može riješiti svoga problema kao one prašine koju stresemo s nogu ili kao stare dunje s ormara. Spominjao sam tu djevojku kao primjer osobe koja je naučila živjeti sa svojim problemom. Ne bježati od svoga problema. Ne pretvarati se da problem nije tu.

Vjerujem da svaki čovjek ima nekakav problem, nekakvu smetnju, nedostatak, ili možda neki teret i prljavštinu, mrlju na životu koje bi se najradije htio riješiti. I vjerujem da svaki čovjek doživljava i proživljava određenu razinu frustracije zato što mu to nikako ne ide. Tim više ako čovjek vidi da bi mu bilo puno bolje, lakše, zdravije, možda i normalnije živjeti bez tog problema. Bez te mrlje. Bez te sjene. Bez tih vjernih, napornih i mučnih pratitelja.

Vjerujem isto tako da se svaki čovjek u određenoj mjeri muči s onim stvarima koje su izvan njegove/njezine kontrole. I koliko se samo frustracije rodi dok pokušavam kontrolirati ono što je izvan moje moći. Ono što ne mogu kontrolirati. Ono što me nadilazi. Ono što nadilazi moju snagu.

Djevojka o kojoj sam govorio trajno me podsjeća na nešto što se zove privikavanje. Privikavanje u ovom slučaju kao proces koji traje dokle god je čovjek živ. Privikavanje na ono što ne mogu promijeniti. Na ono što ne mogu kontrolirati. Na ono na što ne mogu utjecati. Privikavanje u ovom slučaju ne kao odustajanje, predaja ili klonulost. Radije privikavanje kao učenje o sebi. Učenje o tome tko sam i kakav sam. Učenje kako živjeti sa samim sobom. 

Ovaj članak Fra Željko Barbarić: Djevojka koja pati od shizofrenije naučila me važnu životnu lekciju se prvo pojavio na Bitno.net.

Dom molitve Slavonski Brod objavio je spot za pjesmu “Isuse, hvala ti”.

Pjesma je prvotno objavljenja 2018. godine na albumu “Tebi vjerujem”, a njena autorica je Marija Pešorda.

“Isuse, hvala ti” nastala je početkom 2014. godine nakon evangelizacijskog susreta Doma molitve. Tema susreta bila je zahvalnost, a autorica je na povratku kući razmišljala o temi te je pred spavanje počela zahvaljivati Bogu na svemu što je do tada učinio u njezinom životu.

S tim mislima je zaspala i nakon nekog vremena usnula je melodiju koju je u snu izvodio mladi zbor pjevajući riječi refrena ove pjesme. Brzo je uzela gitaru i počela ‘skidati’ akorde prema onome što je čula. Zanimljivo je to što se taj san ostvario te ovu pjesmu zaista već šest godina izvode mladi zborovi u Slavonskom Brodu, pa čak i u Njemačkoj.

Dom molitve Slavonski Brod spotom su htjeli prikazati ljepotu ljudskog života i zahvalnost Isusu, a možete ga pogledati u nastavku:

Ovaj članak Dom molitve Slavonski Brod objavio spot za novu pjesmu: ‘Isuse, hvala ti’ nastala je u snu se prvo pojavio na Bitno.net.

Duhovni megaspektakl “Progledaj srcem”, koji je prošle godine okupio 18 tisuća ljudi u zagrebačkoj Areni, odgađa se zbog koronavirusa, objavio je portal Laudato na svojim stranicama.

Tekst priopćenja prenosimo u cijelosti:

Dragi naši,

Proteklo vrijeme uzrokovano Covid-19 virusom za sve nas bilo je posebno izazovno i svi smo s veseljem dočekali povoljnu epidemiološku situaciju i popuštanje mjera. Tijekom tog razdoblja promišljali smo, pratili i planirali nastavak promocije, pripreme i provedbe koncerta ovogodišnjeg koncerta Progledaj srcem.

Ipak unatoč velikom trudu, dobroj volji, molitvi i želji svih nas da se okupimo #ZajednoZaLaudatoTv 10. listopada 2020. u Areni Zagreb na najvećem hrvatskom glazbenom događaju suvremene duhovne glazbe, zbog novih okolnosti i epidemiološke situacije donijeli smo tešku, ali vjerujemo jedinu ispravnu i odgovornu odluku za zdravlje svih nas – onu o ODGODI ovogodišnjeg koncerta. Ova odluka nije nas obeshrabrila, tako je naš vrijedni tim već u dogovorima za novi datum kojeg ćemo vam uskoro s veseljem objaviti i nastaviti s organizacijom šestog koncerta “Progledaj srcem”.

Kao što vjerujemo znate, prihod od prodaje ulaznica ovog koncerta svake godine namijenjen je radu Laudato televizije, pa nam je tako svaka vaša ulaznica dragocjeni doprinos koji nam omogućava daljnje djelovanje i razvoj programa ove obiteljske televizije. Upravo tako i ove godine mnogi od vas kupnjom svojih ulaznica već su utkali svoj dio potpore i podrške u rad LTV-a. Bez vašeg doprinosa, podrške, molitve i vjere u nas, kao i predanog rada svih naših djelatnika, mnogo toga do sada ne bi bilo moguće.

Sve ulaznice vrijedit će i za novi datum koncert stoga vas pozivamo da svoje ulaznice zadržite, sačuvate i iskoristite za dolazak na novi datum koncerta i tako omogućite i podržite daljnji rad Laudato televizije. Svaka vaša ulaznica velika nam je pomoć i način koji nas, pa i ovako virtualno, okuplja #ZajednoZaLaudato. Ukoliko ipak odlučite ne zadržati ulaznicu, svoje pravo na povrat možete ostvariti na prodajnom mjestu na kojem ste kupili ulaznicu uz predočenje ulaznica do 30.7.2020. ili ukoliko ste ulaznice kupili online na www.eventim.hr, povrat možete zatražiti slanjem e-mail zahtjeva na info@eventim.hr do 30.7.2020., a u zahtjevu je potrebno navesti ID narudžbe.

Unaprijed zahvaljujemo svima onima koji će svoje ulaznice čuvati do idućeg susreta, kada ćemo opet zajedno “Progledati srcem”!

Ovaj članak Odgađa se ‘Progledaj srcem’, uskoro novi datum se prvo pojavio na Bitno.net.

Za one koji se bore za oslobođenje od ovisnosti

Gospodine Bože, Ti si mi dao život i zdravlje, no nisam poštivao Tvoje darove. Svojom lakomislenošću i zanemarivanjem postao sam ovisnik. Nepotrebno sam popuštao kušnjama, a sada se osjećam kao u zatvoru. Moja sloboda je ograničena, moje zdravlje slabo. Postao sam problem drugima i samome sebi. Želim se osloboditi moje ovisnosti, ali mi nedostaje snage. Toliko sam puta pokušavao započeti novi život, ali svaka izgubljena bitka bi povećavala moju nutarnju prazninu, odbojnost prema samom sebi i prema životu uopće.

A ipak, želim živjeti, želim započeti nanovo, želim pobijediti ono što me ograničava i drži u lancima.
(Navedi u srcu svoje konkretne ovisnosti, kojih se želiš osloboditi).

Posvješćujući sebi da je Krv Tvoga Sina pobijedila pakao i smrt, želim se otvoriti i primiti tu Božansku snagu, taj lijek s neba. Znam da s vlastitim snagama ne mogu ništa promijeniti, zato se želim boriti zajedno s anđelima i sa svima koji se uzdaju u snagu Kristove Krvi.

Učvrsti moju slabu volju Svojom ljubavlju, da ne bih tražio utjehu kod ljudi i da se više ne vratim ovisnosti. Želim razborito izbjegavati susrete, poznanstva, situacije koje su za mene kušnja i ustrajati u molitvi s Riječju Života, kada me vuče sila zla. Daj mi mudrost kako bih znao kada trebam izdržati u borbi, a kada je najbolja borba izbjeći kušnju.

Gospodine Isuse, svako oslobođenje od ovisnosti je bolno. Bojim se toga trpljenja, no ipak, želim gledati na Tebe, koji si ustrajao na Križnom putu. Snagom Tvoje Krvi želim ustrajati i kada imam dojam da više nemam snage i da nisam u stanju izdržati. Neka me Tvoja ljubav učvrsti i daje mi ustrajnost. Neka Duh Sveti, koji je dao snagu i pobjedu mučenicima, spasi također i mene i sve koji žele novi život, dostojan čovjeka i kršćanina.
Amen.

Molitva u bolesti i trpljenju

Gospodine Isuse Kriste, Ti si rekao: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” Ti znaš, što znači tjelesno trpjeti i proživljavati noć duha. Zbog toga Tvoj poziv jako snažno govori mom srcu sada u ovom trenutku.

Tješi me i pomaže mi misao, da ne trpim sam. Mogu sjediniti svoje boli s Tvojima. Na taj način te boli sudjeluju u djelu spasenja i dobivaju neprocjenjivu vrijednost.
Zahvaljujem Ti prije svega za vjeru i nadu koje si mi dao kroz Otajstvo Križa. Tvoje Rane govore mi glasnije od svih riječi, a pogled na Tvoju Presvetu Krv jača me čak i tada, kada više nisam u stanju ni misliti, ni moliti se.

Oprosti za trenutke slabosti, kada sam se tužio i kada nisam otvorio svoje srce Tebi. Znam da me razumiješ. U Maslinskom vrtu i u samoći na Kalvariji, Ti si se isto borio da sve bude u skladu s voljom Očevom. Budi uz mene i jačaj moj duh Tvojim Duhom, da bi Tvoja ljubav uvijek u meni pobjeđivala.
S Tobom želim iz sveg srca ponavljati: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”

Molim Te za zdravlje i za novo svjetlo za moju dušu, da Ti mogu bolje služiti. Želim biti također spreman i na daljnja trpljenja, ako je to potrebno da se ispuni Tvoj plan za mene i za druge.

Hvala Ti za sve one koji mi pomažu svojom prisutnošću, primjerom, raznim službama ili molitvom. Neka Tvoja milost koja vodi u novi život, njima bude nagrada,
Molim Te također za pomoć svima drugima koji su bolesni i za sve koji proživljavaju krize i poteškoće. Daj mi veće razumijevanje za njih i pokaži mi na koji im način mogu pomoći, utješiti ih i tako olakšati njihovo trpljenje. Želim ih prije svega dati Tebi, koji si najbolji Liječnik i koji kroz bolesti i poteškoće više darivaš nego uzimaš i vodiš nas do života vječnoga. Amen.

“Posvećujmo se i nemojmo se umoriti vodeći druge do svetosti”

sv. Marija De Mattias

Molitva za milost oproštenja

Gospodine Isuse, Spasitelju! Ti ne želiš da na zlo uzvraćamo zlom,
nego da zlo pobjeđujemo dobrom. Treba­mo oprostiti svima, svakom čovjeku
pa i onome koji nam nije drag, koji nas je povrijedio i ranio,
onome koji nam je nanio zlo i nepravdu. Nije lako moliti iskreno
i iz svega srca za one koji su nam strani i daleki zbog svoga karaktera,
svojih pogleda ili loših životnih navika, za one s kojima više ne
bismo željeli imati ništa zajedničko.

Ali Tvoja Predragocjena Krv nam govori da ljubiš svakoga, bez iznimke.
Otkupninu si platio i za one koje mi izbjegavamo ili odbijamo.
I nama samima je već toliko puta oprošteno po tvom beskrajnomu milosrđu.

Svaki dan u Molitvi Gospodnjoj molimo za oproštenje naših grijeha
onako “kako i mi otpuštamo dužnicima našim”.
Zato te, Gospodine, molimo: udijeli nam dar svoga Svetoga Duha da
očisti naša srca, našu ljubav i naš pogled na naše bližnje.
Želimo tvojim očima gledati svakoga čovjeka.
Želimo vidjeti samo dobro, pa i onda kada nam ljudska slabost
i ograničenost zamagljuju i iskrivljuje pogled.

Molimo, Gospodine, tvoju milost da možemo istinski
i potpuno oprostiti svakom bratu čovjeku, da možemo druge ljubiti
poput tebe i da kroz tu ljubav tvoja spasiteljska Krv
ponovo dotakne duše naših bližnjih.

Nauči nas praštati kako bismo i sami zadobili milost tvoga potpunog oproštenja
i tako postali radost i slava tvoga i našeg Ocu na nebesima.
Amen.

O, Predragocjena Krvi Kristova

O, Predragocjena Krvi Kristova, koja si potekla da cijelom
čovječan­stvu pokažeš svoje neizrecivo milosrđe!
Evo nas smjerno pred oltarom tvojim prostrte.
Izlij se na nas u svoj neizmjernoj snazi svoje ljubavi.
Evo naše glave, naših ruku, naše volje, pameti,
sjećanja, misli, želja i nagnuća, naših djela,
naše vanjske i unutarnje osjećajnosti!
Operi nas od sve kaljave stareži,
izbriši naše grijehe i krivice, ozdravi što je bolesno,
pridigni klonulo, obrati nas i preobrazi
svojom otkupiteljskom snagom da bismo se
sjedinili s tobom sada i u vječnosti.
O, neizmjerna Čistoćo, očisti nas, operi nas,
nahrani nas, blagoslovi i spasi nas!
Amen.

Marijo, Majko Predragocjene Krvi

Marijo, Majko Predragocjene Krvi, ti si izvor iz kojeg je tvoj Sin crpio svoj zemaljski život. Ti si svoga Sina pratila do križa. Tu pod križem postala si i naša Majka. Po tebi smo primili život milosti. Prati nas svaki dan iznova svojom pomoći i zaštitom. Upravi naša srca svome Sinu, da njegova Krv ne bude uzalud prolivena za nas i daj da se tako svi mi zajedno s tobom, sa svim anđelima i svecima uključimo u vječni hvalospjev božanskoj ljubavi. Amen.

*Molitve su preuzete s web-stranice www.cpps.hr i iz knjižice Devetnica i molitve na čast Krvi Kristove 

Ovaj članak Pet molitava na čast Krvi Kristove se prvo pojavio na Bitno.net.

Voditeljica Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije i klinička psihologinja Silvia Sokal Gojavić imenovana je biskupijskom povjerenicom za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba Dubrovačke biskupije, objavljeno je na biskupijskim mrežnim stranicama.

Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić imenovao je biskupijsku povjerenicu sukladno Smjernicama za osnivanje Metropolitanskog ureda za zaštitu maloljetnih i ranjivih osoba i imenovanje biskupijskih povjerenika za zaštitu maloljetnih i ranjivih osoba Hrvatske biskupske konferencije.

Biskupijska povjerenica će predlagati inicijative, također i edukacijske naravi, za podizanje svijesti u pogledu zaštite maloljetnika i ranjivih osoba kod svećenika, članova ustanova posvećenog života, djelatnika ureda i savjetodavnih tijela crkvene vlasti na razini biskupije, kao i nositelja raznih pastoralnih biskupijskih službi i ostalih djelatnika u pastoralu, evangelizaciji, odgoju i obrazovanju na području biskupije.

Također je ovlaštena za područje Dubrovačke biskupije primati dojave o mogućim slučajevima povrede zaštite maloljetnika i ranjivih osoba, saslušati dojavitelje i žrtve, obraditi zaprimljene dojave u skladu s kanonskim zakonodavstvom i mjerodavnim Smjernicama Hrvatske biskupske konferencije, osobito pritom pazeći na zaštitu žrtve. Također je dužna o svemu obavijestiti dijecezanskog biskupa te pokrenuti zakonitu suradnju s nadležnim civilnim vlastima, u skladu s civilnim propisima, kanonskim zakonodavstvom i Smjernicama HBK.

Sjedište povjerenice je u prostorijama Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije, Liechtensteinov put 22, 20 000 Dubrovnik. Moguće žrtve ili njezini zakonski skrbnici ili treće osobe mogu se javiti telefonski na broj mobitela 091 – 323- 3905, ili na e-mail: obiteljsko.savjetovaliste@dubrovacka-biskupija.hr.

Radno vrijeme povjerenice u Obiteljskom savjetovalištu je od ponedjeljka do petka od 8 do 12 sati, osim utorka kada se radi od 15 do 19 sati.

Ovaj članak Dubrovačka biskupija dobila povjerenicu za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba se prvo pojavio na Bitno.net.

Georg Ratzinger, stariji brat pape emeritusa Benedikta XVI., preminuo je u Regensburgu, u 96. godini, javlja Vatican News.

Dvojica braće zaređena su za svećenike na isti dan, a posljednji put susreli su se prije desetak dana.

Naš portal prenio je tada kako je 93-godišnji Papa emeritus u Njemačku otputovao sa svojim osobnim tajnikom nadbiskupom Georgom Gänsweinom, u želji da posjeti brata čije je zdravstveno stanje bilo ozbiljno narušeno.

Zajedno su proveli četiri dana, a unatoč teškoj bolesti starijeg Ratzingera i poodmakloj dobi služili su zajedničku misu na svetkovinu Srca Isusova.

Georg Ratzinger rođen je 15. siječnja 1924. u Pleiskirchenu, u Bavarskoj, gdje je počeo svirati orgulje u župnoj crkvi od svoje 11 godine. God. 1935. stupio je u sjemenište u Traunsteinu, a po završetku Drugoga svjetskog rata, god. 1947. zajedno s bratom Josephom ušao je u bogosloviju Herzogliches Georgianum u Münchenu. Dana 29. lipnja 1951., dvojicu braće, zajedno s četrdesetoricom drugih đakona, zaredio je za svećenike u katedrali u Freisingu kardinal Michael von Faulhaber. Tijekom trideset godina, od 1964. do 1994., bio je voditelj katedralnog zbora u Regensburgu „Regensburger Domspatzen“. Održao je brojne koncerte diljem svijeta i snimio brojne skladbe za Deutsche Grammophon, Ars Musici i druge važne diskografske kuće s produkcijama posvećenim Bachu, Mozartu, Mendelssohnu i drugim autorima.

Ovaj članak Preminuo Georg Ratzinger, brat Benedikta XVI. se prvo pojavio na Bitno.net.

Točno 6 666 pobačaja izvršeno je u Irskoj u 2019. godini, pokazalo je godišnje izvješće objavljeno na vladinim stranicama.

Radi se o prvom izvještaju takve vrste nakon što je u svibnju 2018. na referendumu opozvan Osmi amandman koji je štitio život nerođenog djeteta. Novi zakon prema kojemu je pobačaj dozvoljen do 12. tjedna trudnoće bez ikakvih restrikcija, izglasan je u parlamentu sredinom prosinca iste godine.

Prema podacima, 6 542 trudnoće prekinute su u ranom stadiju, 100 pobačaja izvršeno je zbog “vjerojatne smrti fetusa”, 21 zbog “rizika za život ili zdravlje majke” te tri zbog “rizika za život ili zdravlje majke u hitnom slučaju”.

Maeve O’Hanlon, glasnogovornica organizacije Pro Life Campaign, istaknula je kako je broj i veći ako mu se pridoda 375 pobačaja žena iz Irske koje su u istom vremenskom razdoblju putovale na zahvat u Englesku.

“Tako dolazimo do brojke od 7 041 abortusa naspram 2 879 koliko je napravljeno tijekom 2018. godine”, prenosi njezine riječi CNA.

“Ovo je prvi puta u 18 godina da bilježimo porast u broju pobačaja i prvi puta u našoj povijesti da je tisuće nevinih nerođenih beba izgubilo živote uz punu podršku irskog zakona.”

“Svakako, možemo okrenuti svoje oči od istine o onome što je sada legalno, maskirajući to u riječi kao što je ‘izbor’, ali to ni na koji način neće promijeniti duboku nepravdu koju novi zakon dopušta”, zaključila je O’Hanlon.

Ovaj članak Točno 6 666 pobačaja izvršeno je u Irskoj prve godine nakon referenduma se prvo pojavio na Bitno.net.

Ovaj članak Papa Franjo katoličkim medijima: Pomozite ljudima razlikovati dobro od zla se prvo pojavio na Bitno.net.

Evo nešto za razmišljanje: Ako imate prijatelja čije prijateljstvo ne biste preporučili svojoj sestri, ili ocu, ili sinu, zašto biste sami imali takva prijatelja? Možda ćete reći: iz odanosti. Pa, odanost nije isto što i glupost. Odanost mora biti plod poštena i iskrena pregovora. Prijateljstvo je obostran sporazum. Niste moralno obvezni podupirati nekoga tko svijet čini gorim mjestom. Upravo suprotno. Trebate odabrati ljude koji žele svijet poboljšati, a ne pogoršati. Dobro je, a ne sebično, odabrati ljude koji su dobri za vas. Prikladno je i pohvalno povezati se s ljudima kojima bi život bio bolji kada bi vidjeli kako se vaš život poboljšava.

Ako se okružite ljudima koji podupiru vašu želju za napretkom, oni ne će tolerirati vaš cinizam i destruktivnost. Umjesto toga će vas ohrabrivati kada budete činili  dobro za sebe i za druge, a pažljivo će vas kažnjavati kada to ne budete činili. To  će vas na najprikladniji i najobzirniji način potaknuti da odlučite činiti ono što biste trebali učiniti. Ljudi koji nemaju želju za napretkom činit će suprotno: oni će bivšemu pušaču ponuditi cigaretu, a bivšemu alkoholičaru pivo. Bit će ljubomorni kada uspijete ili učinite nešto uistinu dobro. Uskratit će svoju prisutnost ili podršku ili će vas na neki način kazniti zbog toga uspjeha. Omalovažavat će vaše uspjehe uspoređujući ih s vlastitim prošlim postignućima, stvarnim ili izmišljenim. Možda vas samo pokušavaju testirati kako bi vidjeli je li vaša odlučnost stvarna, jeste li iskreni. Ali najvjerojatnije je da vas vuku prema dolje zato što vaši novi napretci prikazuju njihove pogreške u sve goremu svjetlu.

Zbog toga je svaki dobar primjer sudbonosan izazov, a svaki junak sudac. Michelangelova savršena skulptura Davida kao da dovikuje svojemu promatraču: „Mogao bi biti više od onoga što jesi.“ Kada se usudite težiti prema višemu, otkriva vam se neprikladnost trenutnoga stanja i obećanje budućega. Tada uznemirujete druge u dubini njihovih duša, gdje shvaćaju da su njihov cinizam i tromost neopravdani. Vi ste poput Abela njihovu Kajinu. Podsjećate ih da im više nije stalo, ne zbog životnih poteškoća, koje nitko ne može zanijekati, nego zato što ne žele podići svijet na svoja ramena, gdje mu je i mjesto.

Nemojte misliti da je lakše okružiti se dobrim i zdravim ljudima negoli lošim i nezdravim ljudima. Nije. Dobra, zdrava osoba je ideal. Stati pored takve osobe zahtijeva snagu i odvažnost. Imajte poniznosti. Imajte hrabrosti. Upotrijebite malo svoj razbor i zaštitite se od nedovoljno kritičnih suosjećanja i sažaljenja.

Sprijateljite se s ljudima koji vam žele najbolje.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Jordana Petersona “12 pravila za život”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

Ovaj članak Odabir prijatelja iznimno je važan, a postoji i jasno pravilo kojim se pri tome trebate voditi se prvo pojavio na Bitno.net.

Vrhovni sud američke države Louisiane srušio je dosadašnji zakon o pobačaju na što su američki biskupi snažno reagirali.

Zakon profita je pobijedio – istaknuli su u priopćenju američki biskupi razočarani presudom o pobačaju Vrhovnog suda u američkoj državi Louisiani. Predsjednik Odbora za zauzimanje za život Biskupske konferencije Sjedinjenih Američkih Država, nadbiskup Naumann izrazio je žaljenje zbog te odluke. Nastavljamo moliti i boriti se za pravdu, za majke i djecu – napisao je. Nakon odluke Vrhovnoga suda koja je donesena s pet glasova i četiri glasa protiv, te koja je srušila zakon o pobačaju u Louisiani, jednoj od najstrožih zemalja po tom pitanju, biskupi SAD-a snažno su reagirali.

Mjera koja je uvedena 2014. godine, dopuštala je liječnicima primjenjivati dobrovoljni prekid trudnoće samo ako je bilo moguće osloniti se na bolnicu koja trudnici može jamčiti njegu i pomoć u slučaju poteškoća nakon pobačaja. Ta je odredba bila usmjerena na zaštitu zdravlja žena – napisao je u priopćenju nadbiskup Joseph F. Naumann, ističući da pobačaj još više šteti kada se zanemaruje osnovni standardi zdravlja i sigurnosti.

Nadbiskup Kansas Cityja koji je potpisao priopćenje objavljeno na web stranici Biskupske konferencije SAD-a napomenuo je da odluka Vrhovnoga suda i dalje stavlja na prvo mjesto komercijalne interese pobačaja u odnosu na zdravlje i sigurnost žena. Kao katolici pobačaj osuđujemo kao tešku nepravdu koja niječe temeljno ljudsko pravo na život. Iako pokušavamo zaustaviti okrutnost zakonskog pobačaja, vjerujemo da ženama koje ga primjenjuju ne treba još više štetiti i zlostavljati ih neosjetljiva i profitom vođena industrija.

Sve vjernike potičemo da mole za žene koje, često pod velikim pritiskom, traže pobačaj, kako bi našle druge načine koji vrednuju njihov život i život njihove djece – napisali su američki biskupi, te izražavajući svoju bol i razočaranje zbog te odluke koja je u korist komercijalnih interesa, a na štetu života i zdravlja, istaknuli – Sudsko neuvažavanje pravovaljanih zakona koji na prvo mjesto stavljaju zdravlje i sigurnost žena u odnosu na komercijalne interese pobačaja, i dalje je okrutni presedan.

Dok žalujemo zbog te odluke i zbog trudnih žena koje će biti povrijeđene, nastavljamo moliti i boriti se za pravdu majki i djece. Nećemo mirovati sve do dana kada će Vrhovni sud ispraviti tešku nepravdu svoje odluke i nerođenim ljudskim bićima priznati ustavno pravo na život – zaključili su biskupi SAD-a.

Ovaj članak Američki biskupi oštro se usprotivili odluci Vrhovnog suda o rušenju prolife zakona u Louisiani se prvo pojavio na Bitno.net.