‘Današnji čovjek paradoksalno izgleda osamljen, jer je ravnodušan prema ustavnom odnosu svojega bića, koji je korijen svih odnosa, odnosno prema Bogu’, istaknuo je Papa sudionicima plenarne skuštine ‘Iustitia et Pax’
Radnik se danas često smatra „manjim dobrom“, jednostavnim izvorom u produktivnom sklopu koji je iznad i prijeti obitelji: moraju mu se vratiti prava i dostojanstvo – rekao je Sveti Otac sudionicima na plenarnoj skupštini Papinskoga vijeća Iustitia et Pax, koja se održava pod geslom ‘Politička vlast i opća sudbenost’, koje je jučer prije podne primio u audijenciju.
Socijalni je nauk Crkve sastavnica crkvenoga poslanja – ustvrdio je Papa te podsjetio na encikliku Ivana Pavla II. Centesimus Annus, ističući da nas prihvaćanje Krista i evanđelja čini nositeljima viđenja čovjeka, njegova dostojanstva, njegove slobode i razumnosti, koje je označeno transcendencijom, u vodoravnom i uspravnom smislu. Papa je dodao da pravâ i dužnosti u prvom redu ovise o naravnom moralnom zakonu, koji je Bog upisao u savjest svake osobe, u konačnici ovise o istini o čovjeku i društvu – istaknuo je Benedikt XVI.
Podsjećajući na učinjene napretke u obrani ljudskih prava, ustvrdio je da je današnja kultura prožeta utilitarističkim individualizmom i tehnokratskim ekonomizmom i da teži podcjenjivanju osobe. Premda je uronjen u beskonačnu mrežu odnosa i komunikacija, današnji čovjek paradoksalno izgleda osamljen, jer je ravnodušan prema ustavnom odnosu svojega bića, koji je korijen svih odnosa, odnosno prema Bogu. Na čovjeka se danas gleda isključivo s biološkog motrišta, kao na ljudski kapital, vrelo, odnosno dio proizvodnog i financijskog ustroja koji ga nadmašuje – ustvrdio je Benedikt XVI.
Prema kršćanstvu – dodao je Sveti Otac – rad je temeljno dobro za čovjeka, za njegovu socijalizaciju, za osnivanje obitelji i prinos općem dobru i miru. Upravo stoga, posao je za sve uvijek primaran, pa i u razdoblju gospodarske krize – istaknuo je Sveti Otac.
Papa se osvrnuo na novu evangelizaciju društvenih odnosa iz koje se rađa novi humanizam koji pomaže da se sruše moderni idoli, zamjenjujući individualizam i konsumizam s kulturom bratstva i besplatnosti, sa solidarnom ljubavlju. Iz ljubavi prema općem dobru, papa je Ivan XXIII. prizivao ustanovljenje vlasti za njegovo ostvarenje.
Nije zadaća Crkve predlagati, s pravnog i političkog gledišta, stvarni ustroj nekog takvog međunarodnoga uređenja, ali ona odgovornima nudi načela za promišljanje, prosudbena mjerila i praktične smjernice za jamstvo antropološkog i etičkoga ustroja za opće dobro. Papa dakle ne predlaže neku „super vlast zgusnutu u ruke nekolicine, koja bi upravljala svim narodima, izrabljujući najslabije. Svaka se vlast u prvom redu ima shvaćati kao moralna snaga, sposobnost razumnoga utjecaja, prihvaćena od svih a ograničena nadležnostima i pravom – zaključio je Benedikt XVI. (rv/bitno.net)
Foto: Shutterstock.com