Promotri svoju patnju u svjetlu križa. Tada će ti ona postajati sve manja i manja, a ako i neće biti manja, onda će pred tobom biti sveta
Foto: Salvador Dali, “Isus sv. Ivana od Križa”, 1951./Wikimedia
Uzdigni svoje srce i pogledaj – Božje srce je posvemašnja ljubav prema tebi. Božja sveta volja je dostojna čašćenja. Neka reže ili pali kako joj se svidi, jer mi smo njegovi i u vječnosti. Ti ćeš spoznati da ti tvoja patnja postaje na spasenje, da te Gospodin vodi kroz duhovnu pustinju prema svetoj zemlji obećanja i da ti dopušta da pustinja postane plodnija od nekog velikog polja koje je jako plodno, na kojem u svoje vrijeme dozrijeva žito za žetvu, ali koje nikada neće biti orošeno svetom manom. Kad si mi jednom rekao da si u suhoći i žalosti svoga srca, poput pčele koja beskrajnom marljivošću skuplja med, a da ga ne uživa, tada mi se ta usporedba nije svidjela. Jer ta mala pčela koja je na ganutljiv način toliko marljiva u danima kad je zdrava, kad se razboli, gubi hrabrost i postaje nedjelotvorna. Sad razmišljam drukčije i kažem: jamačno, u svom vjerskom životu samo se usporedi s pčelom. Jer ta mala životinja ima samo jedno sredstvo protiv svoje bolesti. Ona čezne za suncem i traži lijek na njegovu svjetlu i toplini. Tako i mi želimo težiti prema našem raspetom suncu i želimo mu reći: O lijepo Sunce moga srca koje sve oživljavaš svojim zrakama ljubavi. Pogledaj u svom svjetlu mene koji imam smrt u srcu jer ništa me ne može spasiti nego samo darivateljska toplina tvoje ljubavi koja oživljava, moj Isuse i Gospodine Bože! I pogledaj, na tom suncu postaje sama smrt za tebe život. Isus koji je naše srce i Srce našega srca bdjet će nad nama. Ostani u miru i Isusa nosi u srcu tako da sve više i više postaješ njegova svojina.
Hrabrost, hrabrost! Idimo čvrsto i uspravno svojim putem kroz ovu suznu dolinu. Nosimo ponizno i strpljivo na ramenima križ.
Bog nam govori! Treba li nas to zabrinjavati govori li nam iz gorućeg grma ili u mirisu cvijeta? Ne znam je li nam ikada govorio u mirisu cvijeta, ali dobro znam da nam je govorio u pustinji i u gorućem grmu. Idimo zato svojim putem naprijed ili prema gore, iako su zla vremena i premda se noć spušta. Samo hrabro, Bog je s tobom! I vjeruj mi: vrijeme ti je povoljnije za putovanje nego kad sunčeve zrake počnu žariti oko tvoje glave.
Ne kažem ti da ne smiješ usmjeriti svoja razmišljanja na brige koje te zaokupljaju. Jer tvoja će mi duša odgovoriti da je tvoja bol prejaka da bi je mogao zaboraviti. Ali ja ti kažem: promotri svoju patnju u svjetlu križa. Tada će ti ona postajati sve manja i manja, a ako i neće biti manja, onda će pred tobom biti sveta i ti ćeš ljubiti svoju gorčinu više nego slatkoću svake utjehe koju bi mogao pronaći negdje drugdje.
Prije svega razmisli o jednome: tvoja patnja bi bila strahovito teška kad bi je ti sam morao nositi. Ali to je jaram koji ti Gospodin pomaže nositi i on sam nosi te zajedno s teretom.
Kažeš da u nutrini jako trpiš što tvoje srce ne uzvraća svome Bogu u pobjedonosnoj ljubavi i svetom klicanju, jer ako bi i osjetio tu nježnu ljubav, onda bi ti nedostajala utjeha duše, a kad bi osjećao utjehu duše, tvoja duša ne bi toliko trpjela. – Ali Božja ljubav nije u duhovnoj utjehi i svetoj nježnosti. Inače Spasitelj ne bi ljubio svoga nebeskog Oca u onom trenutku kad je njegova duša bila žalosna sve do smrti i kad je zavapio: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!” A ipak je prinio upravo tada najveću žrtvu ljubavi koju si zemlja i nebo mogu uopće zamisliti.
Gornji tekst je izvadak iz knjige “Misli – sveti Franjo Saleški”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.
Ovaj članak Promotri svoju bol u svijetlu križa – ljubit ćeš svoju gorčinu više nego svaku utjehu se prvo pojavio na Bitno.net.