Ljubav, čistoća i stid

Foto: Shutterstock.com

Budući da ne postoje drugi, nego samo grešni ljudi, svaka je ljubav ugrožena grijehom. Tko to niječe, ne poznaje ni život ni samoga sebe!

Tijek je spolnog susreta doduše uvijek »isti«, ali može biti i posve drukčiji; drukčiji je kad je produhovljen ljubavlju, a drukčiji pak kad je zagrljaj samo »spolni Judin poljubac«, iza kojeg se kriju sebičnost, bezobzirna požuda, iskorištavanje drugog po navici radi zadovoljenja vlastite potrebe, radoznalosti ili samodokazivanja. Onda mogu postojati trenuci u kojima i supružnicima njihovi »zagrljaji izgledaju kao nešto užasno, nešto sramotno, nepravilno, jer im nešto nedostaje; da, dakle ipak istina«, kako jednom kaže I. Bachmann preko jednog od svojih likova.19 Istina svakoga spolnog čina na koju se ovdje misli jest ljubav. Bez nje bi brak uistinu bio loš nastavak uspješnog »komada o ljubavi«, kako Nestroy šaljivo primjećuje s obzirom na brakove koji su postali dosadni i pusti!

Kao kršćani možemo nadodati: ono što mnogim bračnim parovima nedostaje jest nova ljubav koju je tek Krist donio u svijet. U izgradnju zrele savjesti ide i to da naučimo razlikovati egoizam u spolnosti od potrebe za ljubavlju i da doista vodimo jednu vrstu borbe s nama samima, ne da bismo se trapili, nego da bismo stvorili mjesto za ljubav – kao kad oslobađamo cvijet od korova koji prijeti da ga uguši. Snage su koje štite ljubav čistoća i stid.

Čistoća

Ono nutarnje držanje koje se brani od svake, pa i najmanje doze zloporabe spolnosti zove se »čistoća«. Ona je u svijetu zloporabe spolnosti – počevši od seksističkih reklama preko pornografije pa sve do spolnog uznemiravanja – nužnost za svakog čovjeka koji ne želi izgubiti svoje dostojanstvo. Ona nije protuteža ljubavi, nego njezina obrana i imunološki sustav. Čistoća je gospodstvo duha koje spolni nagon podređuje ljubavi. Bez čistoće ljubav ne može uspjeti, nego propada prije ili poslije! S obzirom na to da je uglavnom spolni nagon muškaraca jači i impulzivniji, potreba čistoće više se tiče muškaraca nego što se tiče žena.

Stid

Ako čistoća stoji nasuprot čiste, od ljubavi odvojene požude, stid nas naprotiv štiti od toga da sami budemo objektom požude drugih. Stid je također način ljubavi prema bližnjemu, jer on olakšava drugom da sačuva svoj nutarnji red s obzirom na spolne misli ili napasti. Iako je izgled jedna od razlika između muškarca i žene, izgled žene igra veću ulogu u odnosu spolova nego muškarčeva vanjština, a oduvijek se znalo da je stid više dužnost žene nego muškarca. Reći ovo nije ni najmanji ustupak bilo kojemu »dvostrukomu moralu«! Samo je po sebi razumljivo da ova zapovijed nalaže da drugoga ne treba poticati na grijeh, i vrijedi za oba spola. »Provokativna« odjeća postoji ipak uglavnom za žene i najčešće u posve beznačajnom smislu i za muškarce. Muškarčev se stid jedva tiče njegove odjeće, puno više njegova općeg ponašanja, a prvenstveno govora.

Manje golotinje i »više pokrivenosti« nedavno je u jednom intervjuu ženama preporučila glumica i plesačica Marika Rökk. Ona ima pravo: ženama nipošto nije zabranjeno da pokažu svoju ženstvenost, one se smiju svidjeti muškarcima i smiju željeti svidjeti im se. Ali vulgarna golotinja i bestidno-zavodničko odijevanje signali su koji pozivaju muškarce da ih iskoriste kao objekt za uživanje: besramnost stoji na putu ljubavi i istinskom darivanju, stid (ne pretjerani, lažni stid!) štiti čovjekovo dostojanstvo i čuva onu atmosferu u kojoj ljubav može nastati. »Tjelesna požuda« (u starom, biblijskom smislu riječi) oprečna je ljubavi, ona čini čovjeka slijepim i neosjetljivim za njezinu ljepotu.20 Stoga su čistoća i stid zahtjevi same ljubavi. Oslanjajući se na današnje uobičajene pojmove, moglo bi se reći da su čistoća i stid djelatna zaštita okoline u intimnom području kojom se održava životni prostor ljubavi.

Gol i nezaštićen

Je li golotinja grijeh? Na ovo pitanje nije moguće odgovoriti jednostavnim »da« ili »ne«, jer odgovor ovisi o okolnostima u odnosu na prosječnu spolnu razdražljivost ljudi. Odlučni kriterij može se ovako opisati: ima li golotinja za cilj spolno provocirati okolinu ili je ona prihvatljiva kao pretpostavljena normalna urođena sklonost i razuman stav?

– Pokrivanje čovjekovih vanjskih spolnih organa bez sumnje je kulturno dostignuće koje se ne može samo klimatski objasniti, nego rastućom senzibilnosti za čovjekovo dostojanstvo koje se temelji na njegovoj osjetljivosti u intimnom području. Na znakovit se način u logorima smrti uvijek vrijeđao i osjećaj stida ljudi i satiralo ga se nogama.21

– Postoji i stvarna golotinja koja je više ili manje neutralizirana okolnostima, primjerice u odnosu između liječnika i pacijenta, u sauni, tijekom tuširanja nakon športskih priredbi.

– Hoće li se golotinja doživljavati razdražljivom ili neće, to je do jedne određene mjere stvar navike. Arapin koji je uvijek bio okružen pokrivenim ženama srednjoeuropsku će raskalašenost potpuno drukčije doživjeti nego netko tko je s tim odrastao.

– Posve je drukčija golotinja u braku: kako ljubav prevladava požudu ona vraća golotinji njezino prvobitno, pozitivno značenje.22 Ako se stid ne tiče zapravo tijela, nego apersonalne požudnosti, a to se bračnom ljubavlju ukida (do jedne određene mjere), ponovno vrijede riječi iz pripovijesti o raju zemaljskom: supružnici su goli, ali se ne stide jedno od drugoga.23

– Golotinju ili poluobučenost koja ide za tim da probudi spolnu požudu svakako je potrebno odbaciti. Pozvati se kod toga na »prirodnost« nema nikakva smisla: mi se ne možemo vratiti u vrijeme prije istočnoga grijeha, ljudi su takvi kakvi su, također i u svojoj spolnoj razdražljivosti.

– Kako »djeluje« golotinja ovisi i o osobnim prirođenim sklonostima. Javni se moral u tome ne može orijentirati prema ljudima s bolesnim sklonostima, a ujedno neće ni smjeti ignorirati opasnosti koje proizlaze od takvih (primjerice s obzirom na djecu).

Umjetnost i respekt

Pitanje o stidu stavlja se i u suodnos s umjetnošću. Kako je poznato, danas je uobičajeno sve i svašta smatrati legitimnim uime nedodirljive »umjetnosti«. To je isto tako krivo kao što je u 19. stoljeću bilo smiješno dati ponovno »ćudoredno« premazati bojom barokne slike, jer su širi krugovi društva prikaz ženskih grudi smatrali poticajem na grijeh.

I s obzirom na umjetnička djela postavlja se pitanje svrhe samoga djela. I bestidne se stvari mogu »genijalno« naslikati ili snimiti kao film, ali se takva umjetnost ne može opravdati samo argumentom formalne perfekcije. Građevine se podvrgavaju ispitu o uklapanju u okoliš, pa bile one arhitektonski veličanstvene, a antisemitska bi se knjiga, na primjer, trebala zabraniti i kada je napiše genijalac. Neshvatljivo je zašto ne bismo sličnim ograničenjima trebali podvrgnuti i pohotan prikaz određenih spolnih čina. Uostalom, koliko je opravdano za djecu tražiti strožija mjerila, toliko je sramotno, na drugoj strani, »za« odrasle zahtijevati ogavnosti svake vrste.

Što se, pak, tiče prikazivanja golog tijela, vrijedi ovo:

– Umjetnička djela mogu učiniti vidljivom ljepotu i dostojanstvo muškog i ženskog tijela, jer ne ponižavaju čovjeka, nego naprotiv, a u »susretu s takvim djelima« možemo upravo spoznati značenje tijela. Pritom vrijedi: »Ljepota je krajnja suprotnost svega besramnog i nečistog.«24

– Također postoje umjetnička djela i reprodukcije koje je potrebno odbaciti, i to ne zbog prikaza tijela kao takvoga (koje uvijek ima dostojanstvo), nego »zbog kvalitete, odnosno načina reprodukcije, utjelovljenja i umjetničkog prikaza«.25

»Čistome je sve čisto«, i to kako »čista osoba« može bez moralne štete vidjeti i besramne prikaze i pritom se ne dati zavesti na »pohotan pogled«, tako isto vrijedi i obratno: onome tko to tako želi mogu velika umjetnička djela, pa čak i mnoga poglavlja Svetog pisma, biti »iskušenje«.

Andreas Laun (Preuzeto iz knjige Ljubav i partnerstvo – Verbum)
———————————————————————-
19 Usp. I. Bachmann, Gedichte, Erzählungen, Hörspie, Essays, str. 160.
20 Tako i Ivan Pavao II., Die Erlösung des Leibes und die Sakramentalität der Eche (Kateheze o ljubavi i braku na općim audijencijama srijedom 1981. – 1984.), str. 333.
21 Usp. Ivan Pavao II., Die menschliche Liebe im göttlichen Hielsplan (Kateheze o ljubavi i braku na općim audijencijama srijedom 1979. – 1981.),str. 384. sl.
22 Usp. Ivan Pavao II., Die menschliche Liebe …, str. 103. sl.
23 Usp. Ivan Pavao II., Die menschliche Liebe …, str. 207.
24 D. von Hildebrand, Reinheit …, str. 84. Isto tako Ivan Pavao II., Die menschliche Liebe …, str. 396.
25 Ivan Pavao II., Die menschliche Liebe …, str. 396.