Foto: Vatican Insider
Povijest kao mjesto susreta s Bogom i lik Mesije protumačen u nekoliko psalama – teme su dvaju razmišljanja koja je kardinal Gianfranco Ravasi, predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu, 19. veljače održao na duhovnim vježbama za Papu i članove Rimske kurije. Bio je to treći dan duhovnih vježbi koje se održavaju u kapeli Redemptoris Mater u Vatikanu.
I povijest je mjesto Božje teofanije. Pokazuje to i sâm Stari zavjet, posebno u onomu što je kardinal opisao povijesnim vjerovanjem Izraela, odnosno u odlomcima u kojima se ističe da je vjera povezana s djelima, gdje se govori o Bogu kao Onomu koji je oslobodio narod od egipatskoga ropstva. Kardinal je Ravasi pokazao kako do susreta s Bogom dolazi u spletu događaja, obilježenih patnjom ali i radošću. Povijest jest i ima uvijek biti voljeno mjesto za susret s našim Gospodinom, s našim Bogom. Pa i ako je to sablažnjiv teren, na kojemu često možda susrećemo i Božju šutnju ili ljudsku apostaziju – istaknuo je kardinal.
Nada je, dakle, glavna krjepost koja nam pomaže shvatiti da povijest nije niz događaja koji nemaju smisla nego, kako se vidi u Knjizi o Jobu, o njoj postoji Božji nacrt. Uz nadu smo sigurni da nismo na milosti i nemilosti neke neodređene sudbine – napomenuo je kardinal te istaknuo da je Bog Osoba koja djeluje, koja živi usred događanjâ, te je stoga naš odnos s Njim odnos pouzdanja, dijaloga, susreta. A nada se rađa iz uvjerenja da povijest nije popis događaja bez smisla – istaknuo je kardinal.
U drugom je razmišljanju kardinal Ravasi govorio o liku Mesije, promatranom osobito kroz tri psalma u kojima se ističu neka njegova obilježja. Prije svega, kod njega blista pravednost, posebno za posljednje, za siromašne. Potom se ističe obilježje Kristova svećeništva kao svećeništva milosti, ne „biološkoga“, nego kao Melkizedek, te na kraju, Mesije kao Sina Božjega, koji Uskrsnućem potpuno otkriva svoje božanstvo.
Glavna tema kardinalova razmišljanja 18. veljače bila je liturgija kao mjesto Božje objave. Dvije su temeljne protege: ona okomita, odnosno pogled prema Bogu, te vodoravna, pogled prema braći. Kardinal je Ravasi istaknuo da je potrebna ravnoteža među tim dvjema protegama, jer u suprotnom postoji opasnost od sakralizma koji je sâm sebi svrha, ili pak od održavanja općeg sastanka. Ali ponajviše, potrebna je analiza srca kako se kult ne bi pretvorio u vanjski obred, kako kaže prorok Izaija kada kaže da Bog mrzi prinose i žrtve. Ljubav prema braći i ispovijed vlastitih krivnji, temeljni su trenutci za prijelaz preko praga koji vodi do zajedništva s Gospodinom – napomenuo je kardinal Ravasi. (rv/bitno.net)