Foto: Shutterstock.com
Jednoga su dana učitelj Meng-Ce i njegovi učenici došli na dječje igralište. Tamo je bilo bučno i veselo. Tada je jedan od učenika upitao učitelja: “Kaži, kako to da svi ljudi žude za srećom, ali je rijetko nađu?” Meng-Ce je pokazao na djecu koja su se igrala u pijesku i rekao: “Ta ovi tu su sretni!”
“Svakako”, kimnuo je učenik, “djeca koja se igraju uvijek su sretna. Kako je međutim sa srećom odraslih?”
Meng-Ce je odvratio: “Jednako kao sa srećom djece!” Zatim je izvadio iz svoje vrećice šaku bakrenih novčića i bacio ih među djecu. Radostan je smijeh u trenutku umuknuo; oni su se bacili na novčiće, počupali se, posvađali se, potukli se.
“A sada?”, upitao je učitelj Meng-Ce, “što je razorilo njihovu sreću? Što misliš?”
Učenik: “Svađa!”
“A što je dovelo do svađe i rvanja?”
Učenik: “Pohlepa za novcem!”
“Vidiš! To je odgovor na tvoje prvo pitanje. Svi su ljudi puni žudnje za srećom; svi čeznu za radošću i međusobnom slogom. Ali pohlepa za novcem, za bogatstvom, za imetkom – ta im pohlepa uskraćuje toliko željenu sreću!”
prema jednoj kineskoj paraboli, iz knjige Adalberta L. Ballinga “Kazuj mi šutke o Bogu”
Za više duhovnih priča – klikni likeThe post O ljudskoj žudnji za srećom appeared first on Bitno.net.