Lk, 16, 1-8
Olakšati dugove dužnicima. Ljudi imaju mnogo dugova. Duguju novac, usluge, vrijeme, pozornost, emocije. Dužni smo jedni drugima. Kako postupam s tuđim dugovima? A kako sa svojima? Neke svoje dugove vraćam dugotrajno. Neke vraćam i nakon što sam sve isplatio. Neke, pak, nisam ni priznao, a kamoli da ih vraćam. Što radim s dugovima drugih ljudi? Utjerujem ih? Podsjećam pri svakoj dobroj prigodi na njih? Postajem nestrpljiv jer mi nisu vraćeni? Ili ih možda praštam, brišem, smanjujem, zaboravljam?
Nepošteni upravitelj je opraštao drugima dugove svoga gospodara. Ne svoje! I očekivao da bi tako mogao osigurati sebi lakši život kada izgubi posao. Nije li to dobar opis što Bog hoće od nas?
Svi njemu dugujemo to što jesmo i što smo u stanju postići za svoga života. Sve pripada njemu. Njegovo je vrijeme i zemlja. Njegovo je to da posjedujem i umijem. Pa ipak, mi s njegovim možemo postupati tako da drugima olakšamo ili otežamo život. Odvažim li se na ovo drugo, olakšam li drugima terete života, otpišem li im dugove, možda otkrijem kako time ne samo da ne gubim ništa, nego mi se otvaraju do tada zatvorena vrata. Vrata slobode, nesputanih odnosa, životne radosti. Možda vrijeme posta unese više svjetla u našu čudesnu sposobnost opraštanja dugova dužnicima.
Ovaj članak Fra Ante Vučković: Želiš li drugima olakšati ili otežati život? se prvo pojavio na Bitno.net.