Rapper koji je postao svećenik: Koristim hip-hop da približim Isusa mladima

Velečasni Kuba Bartczak napustio je obećavajuću karijeru u hip-hopu da bi postao svećenik, a sada ponovno koristi svoje umijeće za mikrofonom kako bi evangelizirao mlade

Bila je 2002. Pred poljskim rapperom čije je krsno ime Jakub Bartczak, a umjetničko Mane (jer, svaki rapper mora imati svoje umjetničko ime, to je nepisano pravilo) stajala je prilično izvjesna i uspješna karijera. Hip-hop je tada bio jedan od najpopularnijih glazbenih žanrova u Poljskoj (što je slučaj i danas) i izgledalo je kako Mane, jedan od najnadarenijih rappera svoje generacije ne može omanuti, i da ga i te kako čeka njegov dio kolača glazbenog uspjeha.

Odjednom šok. Mane je objavio svojoj ekipi, među kojima je i njegov malđi brat Michał, sa kojom je već i snimio i jedan uspješan demo i spremao se potpisati ugovor sa izdavačkom kućom, da želi postati svećenik.

- Moj brat mi je rekao kako je to sramota i da ne zna što će reći ljudima u kvartu. Nagovarao me je da odgodim odluku dok ne snimimo album i odlučio sam ga poslušati – priča vlč. Kuba Bartczak.

On i brat odrasli su u obitelji bez oca koji je umro još kada su bili  mali. Njihova majka jako se trudila oko njih i davala im potporu u svemu što rade. Imali su njezinu potporu i kada su ušli u rap, glazbu koja je autentični subkulturni izraz mladeži iz poljske radničke klase. On kaže kako se uvijek razlikovao od ostatka ekipe. Majka ih je vodila u crkvu kao djecu, ali kasnije su se udaljili od vjere. Međutim, u adolescentskim godinama počeo je ponovno osjećati čežnju za Bogom. Kada bi išli na koncerte, ekipa oko njega bi konzumirala narkotike i alkohol, a on se molio. Vratio se redovitim misama i negdje u to vrijeme javio se poziv kojeg je na bratov nagovor odlučio odgoditi. Međutim, tada se dogodio, kako ga vlč. Bartczak opisuje, “najteži trenutak njegova života”. Njegov mlađi brat i prijatelji prema uzoru na američku TV emisiju “Jackass” počeli su se baviti opasnim ekstremnim sportovima i to snimati. Brat se spuštao sankama niz opasnu padinu i doživio je nesreću u kojoj je pretrpio teške ozljede. Sedam tjedana se borio za život, ali je naposlijetku preminuo.

- Brat se borio, a ja sam iz dana u dan sve jače vjerovao u uskrsnuće. Vjera mi je tada spasila život. Bilo je to vrijeme pitanja koji su se vratili sa svom svojom snagom. Vjeruješ li u uskrsnuće? Vjeruješ li u vječni život? Odgovarao sam: Vjerujem, doista vjerujem. Mislim da je tada u meni dozrijela misao o svećeništvu. Dok sam gledao brata kako umire mislio sam: Neću se više opirati i pretvarati. Život je prekratak. Ne želim sebi kasnije prigovarati kako nisam poslušao glas poziva – priča Bartczak o tim danima, a u odluci da uđe u sjemenište podržala ga je i majka.

Ušao je u sjemenište i prihvatio Božji poziv iako su ga prijatelji odgovarali od toga. Odgovarao ga je i prefekt sjemeništa koji je, kada ga je vidio u širokim hip-hop hlačama i majici rekao: Čovječe, takvi kao ti ne postaju svećenici!

Kuba Bartczak (sa crnom kapom) i njegov brat Michał repaju na koncertu u Poljskoj 2001.   Foto: Arhiva Kube Bartczaka

Unatoč svemu tome, Kuba Bartczak u sjemenište je ušao, a nekoliko godina kasnije postao svećenikom. Hip-hop je tada pao u drugi plan (osim što ga je i dalje slušao i pratio zbivanja na sceni), a Bartczak danas kaže kako je to i bilo potpuno logično jer je sjemenište razdoblje duhovne “pustinje”, sazrijevanja u vjeri.

Nakon zaređenja počeo je raditi sa mladima u gradu Namyslówu i nije dugo trebalo da shvati kako mu njegova ljubav prema hip-hop može pomoći u navještanju vjere. Mladi s kojima je radio slušali su rap, ali onaj koji se vulgarnošću i nihilizomom razlikovao od onoga kojeg je on volio i repao kada je bio mlad. Počeo je, nakon duljeg vremena, ponovno pisati tekstove, ovaj put kršćanske tematike i izvodio ih je pred momcima i djevojkama za čiji je pastoral bio zadužen. Jer, kako kaže, cijeli svoj život je u hip-hopu i to je njegov jezik, koji nije morao učiti i koji se pokazao kao nevjerojatno koristan u kontaktu s mladima.

- Današnja mladež je prekrasna, iskrena i otvorena. Traže ljubav, prihvaćanje. Žele voljeti i biti voljeni. Ali, istodobno su jako osamljeni. Kaže mi jedna djevojka: Vidim mamu dva puta dnevno – kada mi postavlja jelo i kada odnosi prazne tanjure – govori svećenik o mladima.

Prije dvije godine odlučio je snimiti jednu od svojih stvari u studiju i napraviti video za nju. “Sveto pismo”, kako se zvala pjesma, uskoro je skupila ogroman broj gledatelja na YouTubeu. To što je radio očito se svidjelo i njegovom biskupu, jer je prošle godine vlč. Kuba dobio dopuštenje i za snimanje albuma po imenu “Poziv” (Powolanie). “Podloge” za njegove stihove radili su mu stari prijatelji sa hip-hop scene s kojima je ostao u kontaktu, a njegov “flow” (umijeće repanja koje uključuje osjećaj za ritam, boju glasa i sugestivnost) ostao je besprijekoran. Rezultat? Kršćanski album koji kod svakog ljubitelja rapa, bio on vjernik ili ne, izaziva “respect” (poštovanje). I pri tome je ono što je najvažnije, a to je evangelizacija, u središtu svega.

- U hip-hopu i svećenstvu najvažnija je ista stvar – iskrenost. Ponosan sam što sam svećenik i isto tako se ne stidim da puno mojih prijatelja dolazi sa rap scene…Kada smo radili video, postavio sam si pitanje: Kakav je cilj svega toga? Zašto kao svećenik to moram raditi? Shvatio sam da ću na taj način mnogima približiti Sveto pismo, a moja subraća su rekla kako je ovo dobar način da se razbiju predrasude o svećenicima – objašnjava Bartczak.

Kaže i kako je uvijek bio fasciniran hip-hopom u kojem vidi prigodu za ekspresiju mladih koja je, međutim, otišla u pogrešnom smjeru.

- Mojom glavnom zadaćom jest naviještati Isusa Krista i nikada ne izazivati sablazan. Prije nego što sam ušao u sjemenište vidio sam da neki hip-hop tekstovi jesu sablažnjujući. Htio sam stvoriti tekstove koji su pozitivni, koji grade na vjeri. Mislim da mnogo rappera također želi prenositi pozitivne poruke, jer onih negativnih je već i onako previše izrečeno – kaže poljski svećenik.

Prenosimo dva video spota velečasnog Kube Bartczka koji su nažalost bez prijevoda na hrvatski, ali mislimo da naši čitatelji mogu i ovako shvatiti njihovu poruku.

Goran Andrijanić | Bitno.net