A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.” I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:
“Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!”
Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: “Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.” I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.
Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
Lk 2,8-20
Pripremajući se za godišnju proslavu Kristova rođenja, promotrimo one koji su bili prvi svjedoci tog čuda života i ljubavi.
Pastiri kod svojih stada
Pastiri su u božićnoj noći čuvali svoja stada. Drugim riječima, radili su svoj svakodnevni posao. Mnogi od nas smatraju da se svetost i veličina postižu izvanrednim junačkim djelima, ali pastiri nam još jednom potvrđuju da se svetost postiže upravo vršenjem svakodnevnih dužnosti.
Stoga je potrebno prionuti s ljubavlju poslu kojim se bavimo ma koliko nam on izgledao težak ili mučan.
Anđeo im reče: Ne bojte se!
Bog ne želi da mi živimo u strahu. Bog nas želi kao prijatelje i suradnike. Bog nam pristupa zato jer želi da nas povezuje ljubav. Upravo zato je neprestano potrebno posvješćivati istinu da nas Bog voli i da nam povjerava da njegovu ljubav darujemo ljudima bez straha i ustezanja.
Hajdemo dakle do Betlehema
Susret s Bogom i svijest o tome da nas Bog želi za prijatelje i suradnike nužno dovodi do djelovanja iz ljubavi. Zato pastiri ne ostaju kod svojih stada, nego odlaze u Betlehem i pronalaze svetu obitelj.
Ono što smo do tada smatrali vrijednim i smislom svoga života odjednom postaje manje važno. A ljubav prema Bogu i čovjeku postaje prioritet.
Premda nije izričito napisano u evanđeoskom odlomku o betlehemskim pastirima (usp. Lk 2,8-20), možemo pretpostaviti da su pastiri bili prvi koji su pomogli Mariji, Josipu i Isusu. Njihov dolazak nije bilo zadovoljenje znatiželje, nego djelatna prisutnost.
Vratiše se slaveći i hvaleći Boga
Pastiri su, susrevši Isusa, još jače povjerovali Bogu. A ta njihova vjera se očitovala na dva načina. Prvi način je slavljenje Boga svojim životom, a drugi način je svjedočanstvo o onome što su doživjeli koje su prenosili drugim ljudima. Tako su postali i nama poticaj za život i djelovanje.
Nikola Kuzmičić
Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.
Vjera ti je bitna? Klikni like!The post Hajdemo do Betlehema appeared first on Bitno.net.